**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Postovani posjetioci bloga:
I sami znate da ovaj blog je i napravljen da bi se vama koji ste daleko od rodnoga kraja na neki nacin smanjila ceznja za rodnim krajem,koji su mnogi nazalost napustili a poneki i zaboravili.Nazalost.
Kako mi je zelja bila da prikupim sto vise snimaka od prije tako sam dosao i do snimka zadnje mise na Vlasicu,na Šantiću gdje se svake godine odrzavala za pastire i njihova stada.
Jer za vrijeme ljeta su ovce bile na Vlasicu a sa prvim snijegom spustali su se nazad u nize predjele.
A pastiri su se sa svojim stadima upucivali na daleki put posto su zime na Vlasicu bile duge i hladne sa puno snijega.
Nekad se to govorilo idu u Posavinu,i tako danima i mjesecima do Posavine na ispasu gdje bi proveli zimu pa na proljece opet nazad u rodni kraj.
Govorilo se idu u Posavinu a mnogi su sa svojim stadima stigli i do Istre,Slavonije oko Karlovca i td.
Danas toga vise nema jer se smanjio broj onih koji imaju svoja stada na Vlasicu.Nazalost.
Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji danas imaju svoja stada na Vlasicu;Ilija,Anto i Kruno Valjan,Frano Kepic,Ivo Marjanovic,Dragan Barisic i Goran Augustinovic.
Mali broj od nekada velikog broja pastira i nekoliko tisuca ovaca
Sad na vlasicu pasu necije druge ovce i cuvaju ih neki drugi ljudi.
Ovaj post poklanjam svima onimakoji su nekada imali stada na Vlasicu i koji su proizvodili nadaleko poznati Vlasicki sir.
Zahvaljujem se Franji Cabri koji je ovaj snimak sacuvao,a i Marinku Marjanovicu i Ivi Stojanovicu sto su mi dali ovaj snimak koji sam ja postavio na YouTube.
Na snimku se nalaze zitelji iz cijele Ovcarevske zupe,tako da ce svatko moci vidjeti njemu dragu osobu a mnogi od njih nisu medju zivima.Misa je odrzna na Malome Santicu kod kolibe Nikole Marjanovica-Zuleta.c
Propovijed je dobra i poucna,a svecenici su fra. Drago Kolar i fra.Stipo Pavlicevic(obadvojica pokojni).


Pozdrav svima ma gdje god bili.
J.O.Oska






Danas pastiri sa Vlasica imaju svoja stada u Slavoniji.familije Babic,Coric,Barisic,Kepic,Marjanovic oko Karlovca braca Bilavcic,na Udbini Mato Maljic itd.
Na donjim videozapisima moze se vidjet veliko stado Travnicke pramenke u Slavoniji od Stipe(Franjinog)Babica,koji je sa svojim primjercima osvojio brojne nagrade diljem Hrvatske.





Mada ste vec sigurno vidjeli ovaj snimak a oni koji nisu vidjeli neka pogledaju.
U emisiji se govori o zivotu na Vlasicu i proizvodnji Vlasickoga sira.

ILIJIN SIR.-žestoke priče Rajka Grlića: Ilijin sir, Vlašić 1976.godine
.



Na donjim fotkama se vidi koliko postovanja imaju Svicarci za svoje pastire, u znak zahvalnosti su im postavili spomenik u strogom centru u Lucernu.




A evo i jedna lijepa pjesma od Stipe Lovrinovica-Cipeta u kojoj pjeva o Vlasicu,a za one koji nisu znali Cipetova majka je rodom iz Paklareva
.

Prilog u novinama o Iliji Valjanu.




Foto: Srećko Stipović
AUTOR:
Srećko Stipović/VLM
Ilija Valjan iz Paklareva kod Travnika već pola stoljeća čuva ovce i proizvodi kvalitetan vlašićki sir. Njegova sina Antu fotografirali smo 1. lipnja kada je na Galici pao snijeg petnaestak centimetara. Tada je Anto izjavio da je, poslije rudarskog, najteži posao ovčara. Međutim, njegov otac Ilija ne misli tako.

Obiteljska tradicija

- Naša obiteljska tradicija proizvodnje kvalitetnog ovčjeg sira traje više od 50 godina. Kada bih se ponovno rodio, opet bih uzgajao ovce i proizvodio sir. Od ovoga posla može se itekako dobro živjeti - kaže Ilija.

Pitali smo je li istina da je cijena vlašićkog sira došla na samo pet konvertibilnih maraka.

- Moguće je da ima nekih ovčara i proizvođača koji ga ne mogu prodati skuplje. To je njihov problem, a vjerujem da je i kvaliteta u pitanju. Moj sir je unaprijed prodan. Svaka kaćica ima svog kupca. Kada bih mogao još ovoliko proizvesti koliko proizvedem od stotinjak ovaca, sve bih mogao prodati po 12 KM. Mislim da je kvaliteta presudna u cijeni - kaže nam Ilija dok njegova supruga Ljuba provjerava vodu u siru.

Ilija je do prije rata imao oko 350 ovaca koje su mu donosile veliku dobit nakon što proda sir i janjce. Posao s ovcama i proizvodnjom sira je cvjetao, a svi članovi obitelji imali su stalno zaposlenje.

- Bila su to zlatna vremena. Radilo se punom parom, a novca nikada nije manjkalo. Moj sir je kušao Josip Broz Tito kada je dolazio u Bugojno. Unaprijed se najavi da za njega spremim kaćicu i to je morao biti ekstra sir. Nikada nije bilo primjedbi. Naprotiv uvijek sam dobivao pohvale i nagrade za svoj proizvod. Međutim, nedavno sam putovao sinu u Republiku Hrvatsku, kad u Bihaću vidim na izlogu jednog supermarketa piše - vlašićki sir. Otkud u Bihaću vlašićki sir? Ista stvar i u Kupresu. Ne može se u Kupresu praviti vlašićki sir. Trava, zrak, temperatura, mlijeko, iskustvo, sve to utječe na kvalitetu sira. Moram se pohvaliti da najviše sira prodam u Sarajevo, i to poznatim kupcima - dodaje Ilija.

Sirotinja ni za kruh

Kada smo Iliju pitali ima li sada netko važan u politici da bi mu poklonio kaćicu sira kao što je nekada bio Tito, Ilija je odgovorio:

-Ne mogu reći da nema političara koji zaslužuju moj sir, ali smeta me kad čujem na tranzistor da na tri tisuće maraka dobivaju još 500 KM povećanje plaće, a sirotinja nema ni za kruha. Radije bi sir poklonio nekom dobrom liječniku. Jer godine idu, stari se, pa je liječnik sve traženiji - kaže na kraju našeg razgovora Ilija Valjan iz Paklareva koji je, njegujući obiteljsku tradiciju, uspio sačuvati proizvodnju vlašićkoga sira bez ikakvih aditiva.

IFD PAKLAREVO-STARA GARDA.
A prijeratno vrijeme Paklarevo je bilo poznato i po svome folklornome drustvu,koje je nastupali diljem bivse drzave.Nazalost neki clanovi folklora su umrli,pa evo prilike da ih se sjetimo i da ih vidimo na ovim snimcima i da ih ne zaboravimo.
A u danasnjem Ifd-u Paklarevo nalaze se unuci od pojedinih od pojedinih clanova folklora koji su na dobrome putu da ih dostignu a i prestignu svoje bake i djedove u broju nastupa i osvojenih nagrada.
Clanovi Ifd-a Paklarevo koji su umrli;
ZDENKO STOJANOVIC,IVO BABIC,VESKO BOZIC,JURO MARJANOVIC,ILIJA MARJANOVIC,PERICA BALTIC,FABIJAN LUKICI ,VINKO DUJIC POKOJNA ANE BABIC INJICKA,KLARA STOJAK I ZORICA VALJAN.
Pocivali u miru bozijem.
Evo jedan snimak sa njihovog izleta na Galici 1990 g.
Zahvaljujem se Franji Cabri sto je ovaj snimak sacuvao.