**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

SVIMA ONIMA KOJI SLAVE SVOJ IMENDAN SV.IVU ČESTITAMO

Dio homilije uzoritog kardinala Vinka Puljića u svetištu svetog Ive u Podmilačju kod Jajca 23.6.2013. godine





.









PODMILAČJE

Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini i datira, koliko se zna, iz 15. vijeka.

Podmilačka crkva sv. Ive ujedno je i jedina od kamena građena katolička crkva u Bosni i Hercegovini koju Turci nikada nisu srušili i u kojoj su se katolici sakupljali čitavo vrijeme osmanlijske vladavine u BiH. Srušiena je tek u zadnjem ratu.

Podmilačje se prvi put spominje 1461. godine, u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koja se sačuvala u Fojničkoj kronici iz 17. vijeka, gdje se kaže kako kralj: “mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu knezu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu; najprije Gospodinu, i roditelju našemu, dobroga spomenutja Gospodinu kralju Tomašu, i meni Gospodinu kralju Stipanu…, te mu daje u Luci (Dnoluci) grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle i vinograde”.
Podmilačje


O samom Podmilačju sve do 18. vijeka postoji tek po koji škrti podatak. Poslije toga nalazimo sve više podataka o podmilačju i o pojedinim njegovim selima u izvještajima biskupa i apostolskih vikara fra Mate Delivića, fra Pave Dragičevića, fra Marijana Bogdanovića, fra Marka Dobretića, fra Grge Varešanina i fra Augustina Miletića, te u izvještaju provincijala Bosne Srebrene fra Bone Benića. Vjerojatno su postojali i neki drugi arhivski podaci o podmilačkom kraju, ali su oni, nažalost, uništeni kada je 1916. izgorio župni stan u Podmilačju.

Na temelju građevnog materijala i tehnike građenja može se zaključiti da je crkva sv. Ive u Podmilačju sagrađena sredinom 15. vijeka pod utjecajem kontinentalne i primorske tradicije građenja.

Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj. Bila je dugačka 15,85 a široka 8,50 m, bez sakristije. Lađu, koja je bila u obliku izduženog pravokutnika, zatvarali su zidovi debljine oko jednog metra. Svjetlo je ulazilo u crkvu kroz bočne gotičke prozore. Pročelje, na kojem su stajala vrata široka 123 cm, imalo je bogato profilirani portal. U sredini svetišta presvođena lukom visine 6,35 m, nalazio se zavjetni oltar. Toranj, visok 29, odnosno s križem 37 m, izrastao je iz pročelja crkve. Imao je pet etaža (katova) i bio pokriven visokim krovom od šimle. Gradeći 1910. novu i veću crkvu, fra Jaroslav Jaranović je srušio pročelje i toranj stare crkve kako bi je mogao ugraditi u novu kao pobočnu kapelicu. Tako je, ne misleći u tom trenutku da je ovo bila jedina sačuvana srednjovjekovna katolička crkva u BiH, stradao taj naš izuzetno vrijedan povijesno-kulturni spomenik. Jasno, arhitekt je trebao i mogao naći bolje rješenje. Međutim, ipak je sreća da se o ovom spomeniku sačuvalo dovoljno podataka na temelju kojih se, nakon što su obje crkve minirane, mogao rekonstruirati u prvobitnom obliku.

I danas se u narodu priča kako je crkva sv. Ive prešla noću iz sela Pšenika, koji se nalazi na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje, na desnu stranu preko rijeke, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Tom prilikom ostao je u Vrbasu jedan direk koji se, navodno, i sada vidi u vrijeme niskog vodostaja. Ovu narodnu predaju nalazimo zapisanu u Šematizmu Bosne Srebrene od 1864. i ponovljen gotovo u svim slijedećim Šematizmima. Nju prepoznaje i fra Antun Knežević, koji navodi da se o tome sačuvao od Theinera izvještaj upućen papi na latinskom jeziku, koji u hrvatskom prijevodu glasi: O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje. Mada nije lako odrediti stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane prije 115 godina a stare sigurno još više, ona svakako ima svoje određeno povijesno značenje. Možda se tim potvrđuje vezanost ove crkve uz grebenski franjevački samostan, koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495. godine.

Ogromna je predaja o iscjeliteljskim moćima sv. Ive Podmilačkoga. Ona je još krajem prošloga vijeka kod nekih pisaca pribavila ovomu svetištu i epitet “bosanskoga Lourdesa”. Samo u razdoblju od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja. Ipak, mnoga izlječenja nisu zabilježena iako se o njima u narodu govori. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici. Još davne 1925. dopisnik Glasnika sv. Ante je zapisao: Poznata je stvar da je Podmilačje čuveno mjesto, gdje se oslobađaju opsjednuti. Bit će tu svakako i pretjeranosti, ali je jedno istina-da se kod sv. Ive dobivaju mnoge milosti, osobito duševne.

U posljednjem ratu (1992-95) minirana je i uništena crkva u Podmilačju.

24. juna 1998. održano je tradicionalno hodočašće svetom Ivi u Podmilačje i to pored razrušenog svetišta. Misno slavlje predvodio je Vinko kardinal Puljić, zajedno s talijanskim biskupom Rocom iumirovljenim đakovačko-srijemskim biskupom Ćirilom Kosom. Taj dan je značajan po tome što je kardinal Puljić blagoslovio povelju za gradnju novoga svetišta.

31. marta 2003. godine prihvaćen idejni projekt poznatog slovenskog arhitekta Marka Mušiča iz Ljubljane. Nakon što je dobijena suglasnost Vrhbosanskog ordinarijata, započelo se s gradnjom crkve.

bih-x.inf