**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Prvi poceci IFD-a bili su 1983 kao folklorna skupina Paklarevo kada su imali uspjesne nastupe na Naj selu u Turbetu.1985 dobili su danasnje ime IFD-Paklarevo.Od tada su nastupali na mnogim smotrama folklora i snimali su razne radio i tv emisije.
-znanje -imanje u N.Sadu
-selo -veselo u Sarajevu
-smotra folklora u Zagrebu
-snimanje za emisiju folk-filigran u Sarajevu
-svadba u Paklarevu za tv Sarajevo 1986 g.
-sa Josipom Pejakovicem-Monodrama Fadil sjekac i td.



Evo napokon smo pronasli i ovaj video zapis sa snimanja narodnih obicaja u Hrvata,koja je snimljena 1986 godine u Paklarevu.
Ovai videozapisi dobra su prilika da mladji narastaji vide kako je nekada bilo u nasemu kraju.
Na ovoj snimci ima i osoba koje nisu medju zivima pa ce mo navesti njihova imena u znak zahvalnosti sto su sve uradili za IFD-Paklarevo.
-Zdenko Stojanovic
-Ivo Babic-Hapac
-Fabijan Lukic-svirao sargiju
-Juro Marjanovic
-Ilija Marjanovic
-Ana Babic-Inicka
Pocivali u miru.
A kako na mladima svijet ostaje a na starima zemlja,tako i danas u IFD-Paklarevo ima dosta potomaka iz ove stare postave i ne trebamo se bojati za buducnost IFD-a Paklarevo,nego trebamo pomoci njihov rad u skladu sa nasim mogucnostima.
Pozdrav svima ma gdje god bili.

IFD PAKLAREVO-BOZICNI KONCERT-2011 U TRAVNIKU.

/535004_407599965918085_100000042549472_1719771_59986870_n.jpg" target="_blank">
Pri samome dolasku kod osnovne skole u Paklarevu po velikom broju automobila koji su bili parkirani pored ceste a i na igralistu (na zalost),znali smo da ce turnir biti dobro posjecen unatoc turnirima na Ravnima i u Jankovicima.
Auta sa registracijama iz citave Evrope govorila su nam da bi to mogao biti i medjunarodni turnir u tucanju jajima.
Tako je i bilo.
Natjecatelji kojih je ovaj puta bilo vise od 20 nestrpliivo su kao i publika koja je dobro popunila prostoriju cekali pocetak turnira.
I pocelo je sa tucanjem a kako su vrijedni domacini ucinili da sve bude kako treba. i omogucili su sa ozvucenjem i videoprenosom da svi gosti vide sto se dogadjalo na turniru.A Slavko i Boto su se potrudili da sve bude kako treba naravno uz pomoc svojih mladih i vrijednih clanova drustva koje ovim putem posebno pozdravljam.
Najmladji ucesnik turnira bio je Tomislav Valjan a najstariji Dragun Barisic-Smajo.







MARKO BOKULIC-BOTO URUCUJE PEHAR VELIMIRU VALJANU(junioru)POBJEDNIKU USKRSNOGA TURNIRA U TUCANJU JAJA U PAKLARREVU.08.04.201.

Vesc pri samome dolasku kod osnovne skole u Paklarevu po velikome broju parkiranih auta pored ceste a i na igralistu(nazalost),znali smo da ce 2 po redu Uskrsnji turnir u tucanju jajima biti dobro posjecen.
I imali smo za pravo jer na samome ulasku u prostorije vidjelo se da su vec dobro popunjene.
Natjecatelji su se i dalje prijavljivali i ovaj puta ih je bilo vise od 20.
Najmladji je bio Tomislav Valjan a najstariji Dragun Barisic-Smajo.
Program turnira su vodili Slavko i Boto.
Poslije zanimljivih borbi i dosta razbijenih jaja pobjednik je postao Velimir Valjan(Velimirov).
Pored natjecatelja iz Paklareva bilo ih je iz Ovcareva,Potkraja,Bile,N.Travnika a kako je bilo i iz Austrije i Hrvatske ovaj turnir se moze nazvati medjunarodnim.
Vidimo se do godine ako bog da ali u jos vecem broju.
Poydrav svima ma gdje god bili.





MARKO BOKULIC-BOTO URUCUJE PEHAR VELIMIRU VALJANU(junioru)POBJEDNIKU USKRSNOGA TURNIRA U TUCANJU JAJIMA 08.04.2012.U PAKLAREVU.

Evo poslije ovih lijepih fotografija ispred crkve u Ovcarevu da napisem i par rijeci kako je bilo za Uskrs u rodnome kraju.
Jos na granicnim prelazima prema BiH vidjelo je se da je promet pojacan i da je se dosta onih koji rade u inozemstvu odlucilo provesti Uskrsnje blagdane u rodnome kraju.Na prelazak preko granice cekalo se i po nekoliko sati,alo nista nije moglo da pokvari onaj lijepi osjecaj da ce covjek sresti svoje najmilije,svoje prijatelje sa kojima je odrastao i mnoge druge.Tako je bilo i na granici dok se cekalo na prelaz.Vidio sam nekoliko poznanika koji su isto krenuli u rodni kraj.
Presla se granica pa pravac Paklarevo,Ovcarevo.
Kada se prejde prelaz Komar i pocne se spustati prema Turbetu na jednome dijelu puta vidi se Vlasic,devecanske stijene,vlasicka cesta,Kajabasa,Paljike.Odmah covjeku srce jace zakuca.A Vlasic onako veliki i jos na nekim dijelovima pokriven snijegom cini se jos veci,a i snijeg je propadivao.
Nedjeljom se krenulo na pucku misu i vec na putu prema crkvi vidjelo se da ce crkva biti premala da primi sve one koji su krenuli na misu uprkos prohladnom vremenu a i snijegu koji se polako spustao sa obronaka Vlasica prema Travniku.
Vlasicka cesta je bila prepuna auta sa registracijama iz citave Evrope,a parking oko zupnoga ureda bio je popunjen kao i onav veliki parking ispod crkve.Vjernika je bilo toliko da nisu mogli svi niti u crkvu stati pa su bili primorani da ostanu ispred crkve.
Misno slavlje predvodili su fra Marinko Didak,dr.fra Velimir Valjan i fra Josip Tomas.Crkva je bila prepuna,a fra Marinko je sa svojim zvonkim i lijepim glasom pozdravio sve nazocne i cestitao svima Uskrs,a posebno je naglasio da ne zaboravimo tko smo sto smo i odakle smo i da ne prepustimo i ne zaboravimo nasa stoljetna ognjista.
Propovijed je govorio dr.fra.sa svojim Velimir Valjan isa svojim daleko poznatim glasom,sto je kod mnogih izazvalo suze u ocima.
Na kraju mise fra Marimko je procitao zupne obavijesti i govorio o radovima u crkvi koji idu po planu.Zahvalio se svima koji su svojim novcanim prilozima pomogli obnovu crkve,a i onima koji ce pomoci i ubuduce jer jos ima dosta da se uradi.
Kako smo i najavili moguce je biti kum na Oltaru i vec je nekoliko obitelji to i ucinilo na cemu im se zahvaljujemo a isto se zahvaljujemo i onima koji su dali koliko su mogli.
Na kraju je predstavljena i knjiga Spomenica zupe Ovcarevo 1832-2012
koju je napisao dr.fra Velimir Valjan.A poslije mise knjiga se mogla kupiti po cijeni 25 KM.Knjiga govori o nasoj zupi i preporucio bi je svima jer govori o nasoj povijesti,i tek kad sam je procitao vidio saam koliko sam malo poznavao proslost nase zupe.Jer nekada je bilo o tome zabranjeno pisati i govoriti.A o knjizi ce mo napraviti poseban prilog,a do tada ce mo povremeno prepisati i staviti ponesto na blog,i ovim putem zahvallujem fra Velimiru sto je dao svoj pristanak da mogu to napraviti.
Sav prihod od prodaje ove Spomenice dr.fra VELIMIR VALJAN poklanja nasoj zupi Ovcarevo sto je za svaku pohvalu.
Na kraju je fra Marinko pohvalio i ovaj blog -Kliknu vilo-sto meni i svima onima koji su na bilo koji nacin pomogli sa svojim fotografijama i tekstovima(Vedran,Mijo,Boto,Marinko,Goran) puno znaci i daje snage i volje da i dalje nastavimo sa radom.
Po zavrsetku mise ispred crkve se nastavilo sa cestitanjem Uskrsa a kako je i vrijeme bilo prohladno nekoliko litara prave domace sljive koju su dali fratri dobro je doslo da se ljudi malo zagriju.
Nastavilo se sa tucanjem jajima a nasla se tu i harmonika i kolo se poigralo a i svatovac zapjevao.Bilo je lijepo vidjeti i djecu i odrasle u prelijepoj Hrvatskoj narodnoj nosnji i posebne pohvale za sve njih..
Sve je proteklo u miru kako nam i dolikuje.
A kako je vec i najavljeno bili su turniri u tucanju jajima,u Paklarevu.na Ravnima i u domu u Jankovicima.

Svima veliki pozdravi od nasih fratara ma gdje se god nalazili i ne zaboravite od kuda ste i sto ste, i gdje su grobovi nasih predaka,

A evo i jedan mali isjecak iz spomenice.
"LJUDI SSU SA PODRUCJA OVCAREVSKE ZUPE BILI CESTO PREPUSTENI IGRI POVIJESTI,CIJI SU DIVLJI VJETROVI PRECESTO TRGALI NJIHOV MIR I IDILU.
MORALI SU NEKADA NEVOLJKO,ZBOG RATNIH STRAHOTA,NAPUSTATISVOJE KUCE I SVOJA IMANJA.MEDJUTIM UVIJEK JE OSTAJALA JAKA KLICA IZ KOJE SE PONOVNO KAO IZ PEPELA RADJAO NAROD I ZAPOCINJAO NOVI ZIVOT.TAKO TO TRAJE U OVCAREVSKOJ ZUPI VEC 180 GODINA OD NJENOG NASTANKA,I JOS DALJE KADA JE STOLJECIMA BILA U SASTAVU LASVANSKE ZUPE.(dr.fra. Velimir Valjan)

"Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje covjek fizicki živi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet naslijedja, istorije, cjelokupnog životnog iskustva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje."
(Mesa Selimovic)

JA VOLIM BOSNU!!!

Ja volim Bosnu
ali ne Bosnu posnu,
prgavu i sugavu,
usljivu i zagusljivu,
jadnu i gladnu,
svaciju i niciju

Ja volim Bosnu ponosnu,
ponosnih i ravnopravnih ljudi,
a nikakvu Bosnu u kojoj kadija tuzi
i kadija sudi.

Ja volim Bosnu pravnu i ravnopravnu,
a ne onu davnu,
u kojoj su vladali Turci
i vijali vuci,

Bosnu zmija i kadija,
pasa i subasa,
aga i begova....

Nikakvu Bosnu bez Hrvatskih bregova.
Bez Hrvatskih livada i njiva,
po kojima Hrvat slobodno sece i gdje
slobodno sniva.

(Stjepan Dzalto)


Pjesma naših dana

Dignite spuštene zastave. Dosta im je
stoljetna prašina skrivala pobjede znamen.
Uzmite kijače težke. Zove vas
vapaj zgaženih polja i sela gorući plamen.

Kamo bježe ti ljudi? Kakav ih obuze očaj?
Kuće im proždire oganj, srdca razdire bies,
Upiru umorne oči, pružaju krvave ruke
k briegu, prkosna čela, slobode gdje blista se kries.

Blatni smo. Umorni, umorni. Nu skršeni nismo toliko,
da nas ganule ne bi suze tih milijuna,
Uviek su bitke nam bile svatbeni pirovi, uviek
oštrili bodež smo pravde u vrtlogu zanosnih buna.

Dignite zastave stare. Sunce neka na njima
izpiše plamenim grimizom rieči pobjede nove.
Sputane rieke i potoci, brjegovi, bezkrajne šume
i čitav jedan narod na obranu zove vas, zove.

Mato Marčinko



KOLO ISPRED CRKVE U OVCAREVU POSLIJE MISE 08.04.2012.
Videozapis napravila Klara Dolic kojoj se zahvaljujemo.



RAVNE 08.04.2012.
Fotke sa Ravana i nekolko fotki ispred crkve preuzeli smo od Marinka Marjanovica kojemu zahvaljujemo.






SVIM ZUPLJANIMA OVCAREVSKE ZUPE MA GDJE GOD BILI VELIKI POZDRAVI OD NASIH FRATARA.MARINKA I JOSIPA.

SVM POSJETIOCIMA BLOGA ZELIMO SRETAN USKRS.!!!!!

Osvrti

U nepuna dva stoljeća postojanja ovčarevske župe pred nama je prva spomenica o njezinoj burnoj povijesti, stradanjima, podizanjima i životu u cjelini. Možda smo predugo čekali. No, ponekad je to nužno da bi se skupio talog bogatog nasljeđa. Naš autor, fra Velimir Valjan, odvažio se ispričati našu gotovo dvostoljetnu priču i oteti je zaboravu…
Zato se ova svojevrsna povjesnica ovčarevske župe predstavlja kao izraz one čudne čovjekove borbe tradicije protiv zaborava – primjer otpora nestajanju u sivilu prošlosti. Kolektivna svijest vremenski je vrlo ograničena i stoga je ovakva vrsta podsjetnika vrlo dragocjena za očuvanje svijesti određene zajednice i vrijedno nastojanje da se memoriju otme proždrljivosti vremena koje je „jedini naša suputnik.“
Fra Miron Sikirić


Pred nam je monografija, Spomenica župe Ovčarevo autora prof. dr. fra Velimira Valjana. Ona govori o župi Ovčarevo s geografskog, povijesnog, graditeljskog, kulturno-umjetničkog, geodetskog, demografskog, etnografskog, jezičnog, muzikološkog, prosvjetnog, kulturnog i duhovnog motrišta. Osim povijesne slike Spomenica daje i aktualnu sliku župe Ovčarevo…
Spomenica je nastala u povodu župnog jubileja i njezin tekst, posložen u spomenarsku sliku, zapravo je i čestitka župi u povodu njezina jubileja, i slika je njezine povijesti kulture, duhovnosti, privrede, ljudi i prirodnih ljepota, makar i u naznakama. Spomenica je isto tako i zahvala svima onima koji su tijekom burne povijesti doprinosili jačanju, očuvanju i bogaćenju župe Ovčarevo, ali i zadaća budućim autorima da nastave započeto djelo čuvanja prošloga i na njemu gradnje još boljeg sutrašnjeg dana…
Mato Valjan


Kako smo i najavili u proslim postovima iz tiska je izisla i Spomenica zupe Ovcarevo od prof.dr.Velimira Valjana.
Knjiga se moze kupiti u zupnome uredu Ovcarevo a cijena je 25 KM.

Četvrtak misa u 18 sati.
Petak obredi počinju u 18 sati.
Subota blagoslov jela u 10 a misa i obredi u 20 sati.
Nedjeljom mise u 8:30 i 11 sati kad će biti poželjno obući nošnje i FTV će snimati

.






href="http://oska.blog.hr/slike/originals/21556817312064835171339.jpg" target="_blank">
"SVIM ZUPLJANIMA OVCAREVSKE ZUPE ZELIMO SRETAN USKRS"