utorak, 17.03.2009.

Josip mi je ime

Josip, Josip mi je ime i stranac sam u ovoj zemlji. Izbjeglica. Ima nekoliko godina da smo ovdje. Veliko je krvoproliće bilo u mojoj zemlji. Sam Bog nas je izbavio. Sam Bog mi je progovorio usred noći: Bježi Josipe, uzmi ženu i sina i bježi! I uzeh ženu za ruku i dijete na ruke i bježi. I sad smo tu. Radim, radnik sam. Stolar. Volim raditi svoj posao, volim osjetiti drvo pod rukama, volim njegovu čvrstoću dok ga tešem, volim kad ga glatkog kao svila izdjeljam. Volim vidjeti ljude kako su zadovoljni kad im nešto napravim. Volim što mogu kruh donositi mojima kod kuće, ženi mojoj i sinu. Ali ništa na ne volim kao njih što volim. Ženu i sina. Kad uveće kući dođem kao da sam pred vrata Raja došao. Kad ih pogledam kao da se nebo na me nasmiješilo. Nekada mislim kako nisam dostojan tolike ljubavi, tolike milosti koju, tolike radosti koju sam dobio s njima. Rekli su ti da mi to nije sin? Nije sin mojega tijela, ali je sin srca moga, duše moje. Nikoga ne volim koliko njega volim. Kad dođem kući a on istrći pred mene, srce mi zaigra. Kad ga u naručje podignem, sav se milinom ispunim. Volim kada je kraj mene. Volim kad sjedi i gleda me kako radim, volim kad mi čašu vode pruži. Volim znati da je tu negdje u blizini. Volim ga i Boga hvalim za dan kada mi ga je u život poslao. I njega i majku njegovu. Kažu ljudi, kako to živiš Josipe? Kako možeš tako? Jel' ta žena tvoja, uistinu žena tvoja? Nikada svijet nije vidio tako nešto lijepo i milo kao ova koju mi samo Nebo za ženu dade. Tolika je ljubav u njoj, takva čistoća, takva nevinost i milina. Gotovo me stid u nju gledati, ja imam grube ruke i tvrde riječi, a ona je ljepota sama. Kad me pogleda lice mi se kao suncem obasja, kad mi riječ kaže radost me ispuni. U njezinim očima kao da je cijeli svijet, u srce njezino kao da se samo nebo slilo. Kad sam s njima, ništa mi ne treba, samo ga ih gledam, samo da se predam toj ljubavi i radosti kojom kuću ispunjaju. Eto, pitao si me kako se zovem. Josip, Josip mi je ime. Radnik sam, čvrstih pleća kao ovo drvo, grubih riječi kao ovo iverje razbacano oko mene. Al srca puna ljubavi i hvale. Blagoslovljen Bog što na mene pogleda. sE

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.