Originalni crteži i autori stripova

Gallieno Ferri, Zagor iz 1970. godine.

Priča koja je u originalu objavljivana od veljače do travnja 1970.
Započela je u Zagoru broj 68. Lo Spettro, i trajala kroz epizodu 69. I Sei Della "Blue Star" do epizode 70. Fiamme nella notte.


Kod nas je priča razdvojena po epizodama, a tabla je objavljena u epizodi Lunovog Magnus Stripa 127. "Plava Zvezda", strana 20.
U izdanju Zenitha to je bio Zagor broj 119, strana 64.

U ovoj epizodi pojavljuje se Diging Bil, česti epizodist u Zagorovim pustolovinama, bezuspješni i nespretni tragač za blagom.
On organizira otmice mornara koji su plovili na brodu koji je potonuo, jer se nada da će pomoću njih doći do blaga koje bi trebalo biti na tom brodu.

Naravno, tu su i zločinci koje je nespretni kopač angažirao i koji se okrenu protiv njega, pa zatim Indijanci koji ih napadaju na brodu koji konačno pronalaze.

Zagor spašava situaciju, ali brod nestaje u eksploziji izazvanoj zapaljivom strijelom koja pogađa bure baruta.


Fantastičan Ferrijev crtež, bogat detaljima, precizan, izraženi likovi u jednoj mirnoj sceni.

Dragulj(i) moje kolekcije Zagora, dva Ferrijeva uzastopna crteža iz 1970. godine.

Talijanska priča "La Carica Suicida", specifična po tome što je prvu epizodu "Mohikan Jack (Senza pieta) "crtao Franco Donatelli, a drugu "Servizio Segreto (I Tre Assassini)" neponovljivi Gallieno Ferri.
Isto tako, epizode objavljivane kod nas nisu slijedile priče objavljivane u Italiji (u Italiji je obično jedna priča završavala a druga počinjala u jednoj epizodi).

Prva epizoda priče, Zagor broj 57, je objavljena u ožujku, a druga, Zagor broj 58 (u izdanju Zenith to je bio zagor broj 68), u travnju 1970.


Scenarist obje epizode bio je Sergio Bonelli (Guido Nolitta).

Kao i ostale junake, teško je pratiti originalna izdanja sa izdanjima koja su išla kod nas, nekada i sa različitim izdanjima u Italiji, kod nas su ovi crteži objavljeni u epizodi Lunovog Magnus stripa 57. "Cena života", stranice 28. i 29.

Zagor se bori protiv Britanaca koji pokušavaju oformiti garnizon i povratiti izgubljene teritorije. U početku se sprijatelji s jednim od mladića koji su stigli iz Britanije, i pomaže im proći kroz divljinu.
Kasnije, kad asaznaje za njihov stvarni cilj, Zagor kreće u borbu protiv njih, a taj mladić mu spašava život kad biva otkriven i osuđen na smrt strijeljanjem.

Table prikazuju Zagora u akciji, i neodlučnog Čika koji mu ipak priskače u pomoć. Zanimljivost je što se na drugoj tabli u prvom kaišu vidi korekcija koju je autor radio nakon završetka crteža, jer je prvobitno krivo nacrtan Zagorov pištolj.
Na drugoj tabli se vidi najava iduće epizode, čega naravno nema u stripu objavljenom kod nas.

Kit Teler ili Mali rendžer, jedan od junaka koji je u početku izlazio u Zlatnoj Seriji, da bi kasnije prešao u Lunov Magnus Strip.
Ritam izdavanja kod nas nije pratio kronologiju talijanskog izdanja, neke epizode su kraćene, dok neke nisu nikada ni objavljene.

Isto tako, iako su originalne priče obično počinjale u jednoj epizodi a završavale u drugoj, u kojoj bi odmah počela sljedeća priča. Kod nas se nakladnici nisu držali tog pravila, pa je dosta teško usporediti ovdašnja izdanja sa originalnim izdanjima.

Originalni kreator je Andrea Lavezzolo, a crtač od prvog broja Francesco Gamba koji je odradio veći dio epizoda, iako su se kasnije, kao i kod ostalih junaka, mijenjali i scenaristi i crtači.

Mali rendžer je bio junak sa kojim smo se lako mogli saživjeti, jer je bio hrabar i odlučan, u isto vrijeme osjetljiv i ranjiv, i nije bio savršen. Vremenom je napredovao i gradio se kao lik, od 14-godišnjeg dječaka do kapetana teksaških rendžera.

Bio je to lik koji je odrastao i stario, da bi cijeli serijal završio u epizodi "Tvrđava u plamenu", kada se Kit ženi svojom dugogodišnjom zaručnicom i započinje rančerski života sa prijateljima iz utvrđenja koje je ukinuto.

Posljednju epizodu, u originalu "Rangers, adio" scenaristički je osmislio Sergio Bonelli, a nacrtao Kitov tvorac Francesco Gamba, simbolički na taj način zatvorivši krug na svom djelu, šaljući junaka u zasluženu mirovinu.

Iako je radeći Zagora odradio dobar posao. ipak mi se Gambin rad na Kit Teleru daleko više dopada.

Za razliku od Zagora, ovdje nije imao niti jednog legendarnog prethodnika kojeg bi morao slijediti, već je junaka kreirao po svojim zamislima od prvog broja, pa je i njegov osobni pečat znatno dojmljiviji.
Isto tako, crtež se mijenjao u fazama, kako je glavni junak odrastao. Pratimo ga od 14-godišnjaka, pa negdje do njegovih kasnih 20-ih, kada cijeli serijal završava.

Crtež je jako sličan Zagoru, vrlo bogat i detaljan, sa izvanrednim prikazima pejzaža, likovi su slični, za komične detalje zadužen je Frenki Beleven, kojemu je ta ulogu namijena već samom njegovom donkihotovskom pojavom s ogromim brkovima.

U Italiji, ali ni kod nas, Kit Teler nije uživao popularnost jednog Zagora, Teks Vilera ili Velikog Bleka.
To je prava šteta jer je riječ o izvrsnom stripu, sa vrlo detaljnom i bogatom radnjom, bez velikih pretjerivanja, sa stvarnim, životnim junacima koje su krasile vrline odanosti, poštenja, pravdoljubivosti, ali koji su usto nisu raspolagali ogromnom snagom niti čudesnim moćima i bili su daleko od savršenstva koje krasi neke druge akcijske junake. Mučile su ih sumnje i strahovi, nisu bili svemogući nisi su uspješno savladavali sve prepreke.


U početku je fantastike vrlo malo, a jedna od priča koja bi se mogla ubrojiti u takve je objavljena u LMS ediciji 1984. godine u brojevima 643. "Utvare" i 644. "Dvojnik", kada je zli izobličeni profesor plastičnim operacijama pretvarao kriminalce u dvojnike poznatih ljudi, da bi kasnije za njega izvodili pljačke.
Na kraju priče naš junak se bori protiv svog dvojnika i pobjeđuje, dok zli profesor uspjeva umaknuti, ostavljajući prostor za neko kasnije pojavljivanje.

U originalu su to epizode Herr Doctor i Il Sossia, a scenarij je napisao Giorgio Pezzin.

Ako vam se rad Francesca Gambe na Zagoru sviđao, vjerujem da ste voljeli i njegovog Kit Telera.

Table se sastoje od tri "kaiša", spojena ljepljivom trakom, dimenzija 25x34cm, tuš na kartonu.