Originalni crteži i autori stripova

Kit Teler ili Mali rendžer, jedan od junaka koji je u početku izlazio u Zlatnoj Seriji, da bi kasnije prešao u Lunov Magnus Strip.
Ritam izdavanja kod nas nije pratio kronologiju talijanskog izdanja, neke epizode su kraćene, dok neke nisu nikada ni objavljene.

Isto tako, iako su originalne priče obično počinjale u jednoj epizodi a završavale u drugoj, u kojoj bi odmah počela sljedeća priča. Kod nas se nakladnici nisu držali tog pravila, pa je dosta teško usporediti ovdašnja izdanja sa originalnim izdanjima.

Originalni kreator je Andrea Lavezzolo, a crtač od prvog broja Francesco Gamba koji je odradio veći dio epizoda, iako su se kasnije, kao i kod ostalih junaka, mijenjali i scenaristi i crtači.

Mali rendžer je bio junak sa kojim smo se lako mogli saživjeti, jer je bio hrabar i odlučan, u isto vrijeme osjetljiv i ranjiv, i nije bio savršen. Vremenom je napredovao i gradio se kao lik, od 14-godišnjeg dječaka do kapetana teksaških rendžera.

Bio je to lik koji je odrastao i stario, da bi cijeli serijal završio u epizodi "Tvrđava u plamenu", kada se Kit ženi svojom dugogodišnjom zaručnicom i započinje rančerski života sa prijateljima iz utvrđenja koje je ukinuto.

Posljednju epizodu, u originalu "Rangers, adio" scenaristički je osmislio Sergio Bonelli, a nacrtao Kitov tvorac Francesco Gamba, simbolički na taj način zatvorivši krug na svom djelu, šaljući junaka u zasluženu mirovinu.

Iako je radeći Zagora odradio dobar posao. ipak mi se Gambin rad na Kit Teleru daleko više dopada.

Za razliku od Zagora, ovdje nije imao niti jednog legendarnog prethodnika kojeg bi morao slijediti, već je junaka kreirao po svojim zamislima od prvog broja, pa je i njegov osobni pečat znatno dojmljiviji.
Isto tako, crtež se mijenjao u fazama, kako je glavni junak odrastao. Pratimo ga od 14-godišnjaka, pa negdje do njegovih kasnih 20-ih, kada cijeli serijal završava.

Crtež je jako sličan Zagoru, vrlo bogat i detaljan, sa izvanrednim prikazima pejzaža, likovi su slični, za komične detalje zadužen je Frenki Beleven, kojemu je ta ulogu namijena već samom njegovom donkihotovskom pojavom s ogromim brkovima.

U Italiji, ali ni kod nas, Kit Teler nije uživao popularnost jednog Zagora, Teks Vilera ili Velikog Bleka.
To je prava šteta jer je riječ o izvrsnom stripu, sa vrlo detaljnom i bogatom radnjom, bez velikih pretjerivanja, sa stvarnim, životnim junacima koje su krasile vrline odanosti, poštenja, pravdoljubivosti, ali koji su usto nisu raspolagali ogromnom snagom niti čudesnim moćima i bili su daleko od savršenstva koje krasi neke druge akcijske junake. Mučile su ih sumnje i strahovi, nisu bili svemogući nisi su uspješno savladavali sve prepreke.


U početku je fantastike vrlo malo, a jedna od priča koja bi se mogla ubrojiti u takve je objavljena u LMS ediciji 1984. godine u brojevima 643. "Utvare" i 644. "Dvojnik", kada je zli izobličeni profesor plastičnim operacijama pretvarao kriminalce u dvojnike poznatih ljudi, da bi kasnije za njega izvodili pljačke.
Na kraju priče naš junak se bori protiv svog dvojnika i pobjeđuje, dok zli profesor uspjeva umaknuti, ostavljajući prostor za neko kasnije pojavljivanje.

U originalu su to epizode Herr Doctor i Il Sossia, a scenarij je napisao Giorgio Pezzin.

Ako vam se rad Francesca Gambe na Zagoru sviđao, vjerujem da ste voljeli i njegovog Kit Telera.

Table se sastoje od tri "kaiša", spojena ljepljivom trakom, dimenzija 25x34cm, tuš na kartonu.