Originalni crteži i autori stripova

Kažu da je razlika između dječaka i odraslih muškaraca samo u cijeni igračaka.

Kao dijete sam čitao stripove, i kasnije sam ih volio prolistati.

Već nekoliko godina bavim se intenzivnije stripom kao umjetnošću, i pokušavam povremeno nabaviti koji originalni crtež. Iako je dio stripova izgubio na značenju kakov je za mene imao kad sam bio mali, i jednostavnost i plošnost likva i radnje je odavno prešla granicu naive, neki stripovi i dalje zadržavaju kvalitetu i izdržali su test vremena koje je proteklo.

Iako su ti moji pokušaji u početku bili predmetom podsmijeha, vremenom sam ustanovio da je krug ljudi koji zanima strip i koje zanimaju autori i povijest stripa i strip junaka na ovim prostorima znatno širi.
Pa je ovo prilika da se upoznate sa nekoliko crteža iz moje male kolekcije, da razmijenimo iskustva, a možda i pokoji crtež.

Vjerujem da znate dosta o strip junacima, i povjesti stripa, čim ste nabasali na ovaj blog, pa bih izbjegao puku faktografiju, više bih se osvrtao na ono što mi znače pojedini junaci i pojedini autori.

Najdraži autori su mi Magnus & Bunker, a imao sam privilegiju upoznati i družiti se sa Luciano Secchijem, autorom meni najdražeg strip junaka Alan Forda. Fantastični prijevod Nenada Brixya dao je prepoznatljiv i neponovljiv štih stripu, i mnoge replike su našle svoje mjesto u svakodnevnom žargonu, postale su kao znak prepoznavanja ljubitelja ovog kultnog stripa.

Talijanski autori su mi dragi, jer oni su stvarali najpopularnije junake onog doba, Zagor, Tex, Mali rendžer, Komandant Mark, Veliki Blek. U opisivanju ću uglavnom koristiti transkripciju po kojoj znamo te stripove.

Belgijanac Maurice de Beverre kreirao je Taličnog Toma, strip koji je bio totalno drugačiji od ostalih, a Rene Goscinny koji je crtao prve epizode je kasnije kreirao Asterixa, zajedno sa Albertom Uderzom. Oba ova stripa su veliki uspjeh imali kao animirani filmovi, Asterix uglavnom kao dugometražni, a Talični Tom većinom u kratkim epizodama.

Od američkih autora i junaka, uglavnom se bavim Rip Kirbyem, čiji autori Alex Raymond i John Prentice su kreirali stvarnog, ranjivog junaka koji se činio bližim realnosti od svih drugih (iako postoji jedna SF epizoda koju je nacrtao Prentice).

Dik Browne je kreirao Hogara Strašnog, a nakon njegove smrti nastavio je njegov sin Chris, s kojim sam isto tako imao prilike neposredno nakon rata razmjenivati pisma (bilo bi besmisleno reći razmjenjivati iskustva). Iznenadio me za Amerikance netipičnim solidnim poznavanjem prilika u ovom dijelu svijeta, i toplim riječima o našoj domovini. Iako to nije klasični strip junak, jer je riječ o zasebnim dnevnim epizodama koje funkcioniraju po principu gega, postoji nekoliko stripova koji su nastali kao kompletne zaokružene epizode.

Eto, iako je moja kolekcija mala, nadam se vremenom ju proširiti, možda i razmijeniti koji strip, a svakako bih volio razmijeniti iskustva sa ostalim ljubiteljima ove umjetnosti.

Jer, ma što god dušebrižnici govorili, za mene to jest umjetnost.