utorak, 14.11.2006.

Ohne pretenzija. Ohne Weltschmerz.

Depresivna sam danas, nemalo, al' to nije nešto šta mi se povlači javno, jer ako stavim svoje razloge za ovakvo stanje crno-na-bijelo, uskoro ću otkrit da za njega nemam pokrića. A to mi se ne da, jer 'oću mislit da je moj mood swing savršeno potvrđena i opravdana stvar.

Pričajmo, dakle, u notama i video-spotovima, jer to je jedini jezik koji moja nesuđena EmTiVi generacija poznaje. Cocteau Twins, jedan od meni dražih bendova:

Većina je njihovih tekstova upravo neprevodiva. Mnogi su novinari, glazbene kompanije i fanovi tijekom godina pokušavali dešifrirati o čemu to Liz Fraser, pjevačica i autorica većine tekstova, pjeva, na što ona nikad nije dala jasan odgovor. U omotima dva albuma, "Garlands" i "Head Over Heels", tekstove je čak i zapisala, no to nije pomoglo.



"A lot of the stuff I was singing about [in the early 1980's] was all metaphorical. I wasn't talking like I am now. I guess it's back to how much personal power you feel that you have. Like, if I'm 17 and I don't even know when I'm hungry, am I tired, have I had any sleep - if you don't even know that, then how can you talk about lyrics that come from such an unconscious place? I always said 'I dont' know', and I didn't."

Liz Fraser, [Alternative Press, 1995]


Rekla sam ono, bez pretenzija? Prosudite sami jel' ovo pretenciozno i ako jest, u kolikoj mjeri.
| 17:32 | Komentari (14) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.