|
Ono što je ovaj film trebao, po svemu sudeći, uraditi jest izazvati osjećaj apsurda. Ne samo apsurda rata kao takvog već cijele situacije u kojoj su se našli američki klinci, pardon, marinci u arapskoj pustinji, mjesecima čekajući na priliku učestvovanja u ratu, koja im se do kraja filma ne otvori.
Ideja nije loša. A i redatelj je do sada imao dva solidna ostvarenja - "American Beauty" i "Road to Perdition". Ali u filmovima ovakve tematike gotovo uvijek nešto smrdi. Bar meni. Sad, vjerojatno bih se trebala pokrit' ušima na činjenicu koliko užasno malo znam o svim američkim ratovima na Bliskom Istoku. Ono na što se moje znanje svodi jest da su se svi vodili manje-više zbog nafte i inih američkih interesa. Da su, kao u svakom ratu, ljudi ginuli bez razloga, a oni koji su upravljali svim tim prošli nekažnjeno. Sve su ostalo varijacije na ovu temu: manje ili više pošteni političari, različiti uzroci i različita područja na kojima se rat vodio. Bit svega jest da se nijedan od tih ratova nije vodio na američkom terenu. A od onog jednog što se tamo vodio prije nego su se vaše bake i djede uopće rodili, uspjeli su napravit veliku stvar. No, dobro.
Još jedna zamjerka koju gotovo uvijek imam na američke ratne filmove je uvijek prisutna eksplozija muških hormona. Pa tako pola filma provedete gledajući nekoga nadređenog kako se dere i jebe mater podređenom, razne neslane šale koje vojnici jedni drugima podvaljuju, masturbiranje, pucanje, urlanje, pa opet pucanje, tona glupih američkih viceva i sve tako u tom nizu. U ovom je filmu, recimo, česta pojava bila tetoviranje sudrugova užarenim pečatom. Sad, možda ta iživljanja u ponekom filmu imaju svoju svrhu, ali u većini se filmova to svede na američku nemaštovitost i demonstraciju moći. To, ili sve ratne filmove rade prištave pubertetlije. Ili sredovječni redatelji sa kompleksom muškosti.
Suma svega: dosadan i nemaštovit film. Ako ste vidjeli bar jedan ratni film (a koji nije "Platoon", "Apokalipsa danas" i "Full Metal Jacket", jer oni makar nešto vrijede), vidjeli ste ih sve. Pa ko voli...
Ja ću posve sigurno drugi put, kad želim pustit mozak na pašu, rađe pogledat Disneyev crtić. Oni bar obiluju plemenitim idejama o ljubavi, razumijevanju i sl.
|
