|
Jedan dan nađeš na sniženju, tri puta jeftinije, haljinu iz snova. Kupiš je. Poput malog djeteta, čekaš prvi povod da je obučeš i najrađe bi spavala u njoj. Kvragu, sad to i možeš, jer ne živiš sa starcima i nema ti tko reć da radiš gluposti. Nažalost.
Sutradan, najbliža osoba na svijetu nazove te na telefon iz bolnice. I kaže da će sigurno oslijepit, da je samo pitanje vremena. I da bi sad trebalo iskoristit vrijeme koje je ostalo.
Nakon svih burnih reakcija, onaj "jesam li ja to ušetala u neki tuđi film" osjećaj nikako da ode, jebemu.
Bit će bolje valjda. Ako ne bude gore.
Eto, i to je život. Ma šta mi mislili o tome.
|
