ponedjeljak, 19.06.2006.

DOBRO JUTRO, PeeMeS!



Kad si, kao ja, opsjednut rokovima i urednošću, jako je teško stati i makar na nekoliko kratkih trenutaka sjesti sam sa sobom u onome što bi neki nazvali miru božjem. Vraški je teško primiriti taj neurozis šta divlja, a još je teže u ove dane pms-a. Tada se ti pokušaji primirivanja uma čine poput uspona na Mt Everest., a svi, baš svi završe kao iskaljivanja na nedužnim slučajnim akterima, poglavito nad (mahom nedužnim) kolegama na poslu i (posve nedužnim) Dragim.

Jebiga. U jednom sam takvom, tipično i predvidljivo ženskom ispadu uspjela otjerati prijateljicinu kći iz sobe, udariti Dragog u leđa iz sve snage jer mi je, vid' obraza, stao na nogu i uopće uzrokovat da ostatak ljudi u mom trenutnom krugu pobjegnu k'o opareni.

Sve me nervira. Danima već pokušavam napisat ponešto i stavit na blog, al' se uvijek dogodi nešto od sljedećeg:

a) jebeno sranje ne radi
b) uspijem uć u editor, al' se onda opet jebeno sranje smrzne
c) izgubim volju il' odem drugdje.

Gore navedeno se događa jedino pod uvjetom da od posla uopće stignem izvest takvu egzibiciju. Sreća da brzo tipkam. Da brzo mislim. O glupostima, doduše, al' i to je nešto, jebemu. I da sam neurotična, pa sve stignem na vrijeme jer ne mogu trpit da me posao čeka. Ni blog. Ni ostale dužnosti koje sam sama sebi nakeljila u životu, a kojih, trust me, ima pozamašan broj.

Kunem se da ću jedan dan puknut kao kokica.

Zato ovih dana gledam nogomet. Jer ne mislim na uobičajene pizdarije, već sa svojim dragim muškim prijateljima pijem pivo i psujem k'o kočijaš. U tom prostoru mog uma nema komplikacija. Nema kokoši* koje zvocaju kako ne razumiju nogomet. Kad se ipak pojave, nitko ih ne šljivi pet posto. Jedina moguća rečenica upućena u njihovom smjeru je nešto kao: "Daj, makni se ispred ekrana, jebote!".

I nek' sam šovinist. Briga me. Oće se ko svađat sa mnom danas? C'mon, make my day! Pleeeeaaase!

*kokoš je uvriježen splitski naziv za žene rođene u Splitu (a i šire). Za iznimke se češće koristi izraz - žene.

P.S. ovo uopće nije ono o čemu sam htjela pisat. Toliko o mojoj izgubljenoj busoli. Toliko o pms-u.

U PePeEsu (ne PeeMeSu) filmska preporuka: u kinoteci Zlatna Vrata daju dva crtića odličnog Hayao Miyazakija, pa dajte, vi koji živite u Splitu, dignite to dupe i odite do tamo - danas su ionako dosadne tekme na repertoaru!

| 17:20 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.