|
Cili dan mi se užasno spava. Zijevam otkad sam se digla iz kreveta. Zijevam doma, zijevam na poslu, pijem kave, pa čaj, pa opet kavu. Kaže mi koleginica da mi je to "radi južine". I ja se sitim: "Pa normalno! Nego od čega drugoga?!" Eto, Misterij je riješen...
Ima bit da sam meteoropat. Kao i moja stara, moja baba, dida...kao, uostalom, pola ljudi koje znam, uključujući i sebe samu. A ponekad sa tim pripisivanjem mentalnih stanja kiši, snijegu, buri i jugu stvarno pretjeramo. Moja stara, recimo, tvrdi da već par dana prije punog mjeseca ne može spavat, jer zna da neće moć spavat noć uoči punog mjeseca. Kad u Splitu zareda par dana južine, skoro jedino šta čujem po gradu je južina ovo, južina ono...čini mi se isto da smo malko opsjednuti tim vrimenom. I da je bezveze da nam to nameće kako ćemo se osjećat, a eto, čini se da možda ipak ima nešto u tome...
|
