Vjatija sam se. Još uvijek živa i zdrava samo malo zajebana. Nije mi dobro ove dane. Ovak je okej, škola i ljudi tam i sve to super samo mi se neke odluke koje donosim u posljednje vrijeme ne sviđaju, a to shvatim tek kad je već sve gotovo. Ne serem, ozbiljno. Onak, sve je oke i onda se pojavi stvar di treba stati i razmišljati i ja stanem i razmišljam ali uvijek, čini se, izaberem krivu stranu, krivi put. Oke, sad ovo već zvuči onak, hrpa sranja al kaj ću? Ne mogu si pomoći. Oču se dokazati nekome a ne znam kome.. ne znam. Onak, ddd (duh!)… sama ne znam kaj je s menom. To me primilo v nedjelju. Nikad se v nedjelju nisam dobro osjećala. Uvijek mi je cijeli dan bil zajebani.. uvijek al uvijek. Možda zbog toga kaj znam da u ponedjeljak moram u školu (a to je ono, preteško :D) il možda zato kaj znam da bude prošal vikend a ja opet nikaj nisam napravila.. ah dubokoumnih li razmišljanja.
Bila sam na instrukcijama danas. Matematika me muči al oke, sad je dobro. Sad znam kad imam najbolju instruktoricu :P
I tak.. ovo je tek tolko da sam nekaj napisala.
Kad bih barem mogla svakom od njih napisati pismo pa da osjete i vide kak je meni… samo kad bi oni bili tolko ozbiljni da to shvate tak kak ja.. eh!
I opet oču da spostam posta i neće, naravno, u blog editor.. kojeg li iznenađenja. pih!
|