ponedjeljak, 18.08.2008.
Osmjeh na Jelačić Platzu
Budi se Zagreb,
U ovim zvucima,
Titrajima tišine,
Skida prekrivač tmine,
U ovim vječnim trenutcima.
Nedjeljno jutro ispod bana,
Još miris alkohola je u zraku,
I sjećanja na sve kaj bilo je u mraku,
I njezin lagan hod, u svitanje dana.
hoda sama.
Njezina kosa, vijori se na povjetarcu,
boje zlata na slikama starim,
No pogled tužan je, u bekrajnom pravcu.
Dali da taj trenutak kvarim?
"Djevojko, nabaci sreću na lice,
Obasjaj sa suncem ove naše ulice,
U jutarnjem tramvaju,
Od Jelačić Platza, preko Ilice."
Utopi taj pogled u moru tuge,
Nek u oku pomiješaju se duge,
Samo pogledaj oblačke na nebu,
Znat ćeš da ljubavi srce ne zebu.
"Drago mi je.
Moje ime je Osmjeh..."
...
Samo nasmiješ se kratko,
i u magli nesta,
No jutro moje postade slatko,
A Zagreb jedno od najljepših mjesta...
Orator, -oris, m.
- 00:44 -
Prikaži komentare (8) - Komentiraj - *
četvrtak, 07.08.2008.
Pjesma u daljini
Prazna soba.
Ona i ja.
Stara linija.
Na njoj Eros.
Kao, slučajno je tog imena.
To poruka je, skrivena.
I strast u zraku poput smoga,
skriva nas kao ispod pokrivača,
A jedno drugome smo kao droga.
No kao da nismo tu,
naši pogledi se ne susreću,
žmirimo, uživamo po putu,
dok u daljini pjesma svira.
"Puoi prendere per la coda una cometa,
e girando per l’universo te ne vai,
puoi raggiungere, forse adesso, la tua meta,
quel mondo diverso che non trovavi mai."
Za nju, za mene.
Za nas...
Orator, -oris, m.
- 23:26 -
Prikaži komentare (7) - Komentiraj - *
nedjelja, 03.08.2008.
Ne vjerujem
Šećem cestom.
Kroz polupijani pogled,
zvijezde čine se veće nego što jesu.
Mjesec miriše po starome krijesu.
I u daljini ona.
Korak po korak, lako,
šećem,
ona sjedi, ja k njoj krećem,
a topao povjetarac miluje mi lice.
"Bok, kako si?"
Falšani osmjeh i sjaj alkohola u očima,
podočnjaci govore da nisam spavao noćima.
Baš poput nje.
"Dobro sam, hvala".
Ne, nije to onaj rajski govor,
Što razgaljuje mi dušu,
jer ona i ja - isti smo.
Kao izgubljeno pismo.
Trenutak tišine kraj šume borova,
nas dvoje poput dva sna,
u ulici koja kao da je tijesna,
nas dvoje.
Oko nas plašt je istine.
Ne vjerujem.
Ova kap znoja na čelu nije istina,
ni suza u njenom oku,
ni stara barka na doku.
Sve je laž.
Orator, -oris, m.
- 14:14 -
Prikaži komentare (8) - Komentiraj - *
subota, 02.08.2008.
Budi ponosan
Ti si čovjek,
ne poznaješ granice,
knjiga si što vjetar lista joj stranice,
Ti sam svoj si Bog.
Sve do posljednje stanice.
Nemoj da zakoni kavez ti budu,
Jer oni tu su da se krše,
ne da snove naše, tvoje i moje, ruše,
oni krletka su slobodi.
A van krletke, slobodne su duše.
Budi to što jesi,
kakva god ta slika bila,
i nedaj, nedaj nikome da slomi ti krila,
Budi ponosan.
Daj ljubavi da bude dobra ti vila.
Oni što mrze te,
voljeli bi da su poput tebe, poput nas,
u magli i sumraku traže spas,
ali neće ga naći.
Oni izgubit će u vjetru se noći,
No slobodne duše nikada neće proći,
našu tugu i samoću nitko, ne, nitko ne zna,
Ali u tami sobe, suza u oku ponosno se prizna.
I klizne niz obraz.
Budi ponosan...
Orator, -oris, m.
P.S. Inspiracija za ovu pjesmu je Alex Evans, i zato ju posvećujem njemu, osobi koja se suprotstavila svim normama i svima onima punima mržnje i zatvorenima u svojoj homofobiji, koji ne žele upoznati ljepotu, dečku koji je postao simbol jednog novog naraštaja, jednog novog romantizma. Romantičari nisu bili prihvaćeni u svoje vrijeme, a nisu ni sada. Apsolutno neprilagođeni. Nadam se da ću i ja kao Alexander jednog dana imati hrabrosti pokazati lice svijetu. Alex, this one is for you.
- 02:31 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *