Optimističan stav

četvrtak, 17.08.2017.

Zahvalnost

Osjećaj koji imamo svi u sebi. Koji čuči negdje skriven u trenucima kad nam nije baš svejedno. Katkad pomislimo, da nam je samo imati neku određenu tipku koju bismo pritisnuli i odjednom sve je odlično. Jer realno, nije sve tako sivo kao što nam se u tom trenu čini. Kao što nekad neke stvari gledamo kroz roze naočale, tako ih katkad (a čini mi se sve češće i češće) gledamo i kroz sive, a da toga nismo svjesni. Ali skinuti te sive naočale, e to je problem. Osobito kad smo okruženi društvom koje ima takve iste. Jer ljudi inače vole biti dio standarda, čopora, ne izdvajati se. Nažalost.

Nekad se zapitam, kad čovjeku koji se prehladio predložiš tabletu protiv prehlade, prihvatit će ju iste sekunde. Ako predložiš nešto za glavobolju, može tableta naravno. Znaš da će pomoći. Ali ako čovjeku kojeg obuzima briga, negativne misli predložiš par savjeta, kažeš mu neke stvari koje su pozitivne, nešto na što treba obratiti pozornost, ponudiš mu "optimističnu tabletu", reagirat će defenzivno. Šta ti imaš njemu takvu priču prodavat? Pored ovih silnih problema izvlačit te neke pozitivne stvari, šta si ti umišljaš. Ali istina je da je to jedna od najboljih tableta u tom trenu. Siguran sam da neki znaju onaj osjećaj tjeskobe kada počnete razmišljati o problemima, o pritisku. Ono ubrzanije kucanje srca, osjećanje stresa na svojoj koži.. A pitate li se što skriva osjećaj nekog unutarnjeg zadovoljstva, kad razmišljate o tome kako danas udišete zrak. Evo, upravo sad, a toga uopće niste svjesni. Gledate ove razne boje na ekranu, na ekranu koji nekome negdje i nije dostupan. Preko internetske veze. Sjedeći u sobi. Ili čak na poslu. Možda zvuči da blebetam gluposti, ali ogromnu promjenu u životu može vam napraviti tzv. "gratitude list" svakog jutra. Da svako jutro napišete samo tri stvari zbog kojih ste zahvalni. To je čas posla, ni dvije minute. Uz jutarnju kavu, cigaretu, što god čini dio vašeg jutarnjeg rituala. Da vam ponudim tabletu koja će vam čudesno povećati raspoloženje iz dana u dan, prihvatili biste ju. Razmislite malo. Možda već i jesam, na vama je da napravite sljedeći potez.

- 00:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2017.

Optimizmom i ovo nastade

Zanimljiv početak. Nikad u životu nisam pisao blog. I ironično, odlučim napraviti jedan ovakvog naziva baš onda kad mi se čini da sam u nižem dijelu životne sreće, ili ispunjenosti, kako vam draže. Ali rekoh, kad već odlučujem ići naprijed, zašto to ne i podijeliti sa nekim (ne)sretnikom. Ove misli sam nekako morao izbaciti, a evo, baš TI si odlučio/la to pročitati, i na tome ti hvala, cijenim strpljenje!
Siguran sam da će me netko podučiti ako u čemu pogriješim (nigdje nisam našao proces inicijacije među blogere, iako neću reći da sam tražio), ali for now samo ću izbaciti svoje misli preko tipkovnice, kako vama, tako i sebi samom. Ako vas nešto potakne, super, ako ne, pročitajte još jednom, šala mala.

Život zna biti težak. Definitivno. Evo ja trenutno prolazim kroz nekakvo teže razdoblje, i kroz prekid jedne duže veze sa osobom s kojom sam dijelio jako puno divnih uspomena. I bilo bi glupo da je rješenje reći samo "ne'š ti, ajmo dalje" i nastaviti, osobito kad je tebi i toj osobi to tako značilo. Siguran sam da će i ovo neke od vas pogoditi u neka sjećanja, i inače bih se ispričao, ali budimo realni, lijepa su to sjećanja. I sva ta sjećanja učinila su baš vas osobom kakvi ste danas. A to je sigurno da ste mudriji, bolji, i kako god da je to prošlo, završilo, pa da je čak bilo i nekakve ogorčenosti, naučili ste nešto iz toga. I pripremila su vas za nešto novo i bolje. Možda je to za neke od vas već stiglo, a neke tek čeka. Mogu se okladiti da se netko simpatično nasmiješio samo radi ove rečenice, eto, čak toliko sam optimističan! Pa eto, be my guest i napišite poruku odmah baš toj osobi. Za ove druge, bez brige, doći će ta osoba, a onda ćete se vi pokušati sjetiti naziva ovog bloga i googlati svakojaka čuda da ovo ponovno pročitate. Ok, nismo baš TOLIKO optimistični, držat ću se nekih granica.

S obzirom da sam ovaj blog započeo baš u ovakvoj situaciji u kojoj se nalazim, bilo bi fer da podijelim i taj svoj stav ili te pokušaje. Neću vas lagati, bio sam i pod stresom, zna i zaboliti, sve su to osjećaji koje mi kao ljudska bića moramo prihvatiti, a ako ćemo ih ignorirati ili pokušati blokirati, samo će ojačati. Ali, osnovno je pravilo napraviti pomak iz toga svega. Ja sam shvatio jako puno toga u zadnje vrijeme, o sebi, o svojim stavovima, gdje sam znao pogriješiti, gdje moram napredovati, retrospekcija mi je jako pomogla. I shvatio sam koliko je onaj unutarnji kritičar, kojega svi jako dobro poznajemo, svo vrijeme bio glasan. Ali kao što onaj jedan poznati citat kaže "Da vam prijatelj govori sve te stvari koje svakodnevno govorite sami sebi, koliko dugo bi vam bio prijatelj?" Iako zna biti težak, nije život tako loš. Loši smo mi sami prema sebi, samo smo to rijetko kad voljni priznati. Sad u ovoj situaciji tek vidim sav taj prostor za napredak. Previše smo se privikli društvu, činimo sve za druge. Da se ne shvati pogrešno, to je jako lijepo činiti, ali bih volio da se svi zapitamo, kad smo zadnji put "sebično" napravili nešto za sebe?

A zašto ne bismo danas?

- 01:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi