Civilizacija u kojoj danas živimo je materijalistička i čak i nakon što materijalizam i mehanistička znanost budu više-manje iščezli, užasne će posljedice sekularizacije dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća nastaviti zagorčavati duhovno iskustvo više mililjardi bezazlenih duša.
Suvremeni sekularizam predstavlja posljedicu dva općesvjetska utjecaja. Otac sekularizma je uskoumni i bezbožni stav takozvane znanosti dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća, ateističke znanosti. Majka suvremenog sekularizma je totalitaristička srednjovjekovna kršćanska crkva. Sekularizam je začet kao rastući protest protiv gotovo potpune dominacije institucionalizirane kršćanske crkve nad Zapadnom civilizacijom.
Dominantna intelektualna i filozofska klima Evropskog i Američkog života u ovom vremenu najvećim dijelom ima sekularističko – humanističku prirodu. Tijekom tri tisuće godina Zapadna misao je postajala sve više sekularizirana. Religija je sve više postajala formalni utjecaj, više-manje ritualistički čin. Većinu takozvanih kršćana Zapadne civilizacije čine osobe koje su u biti nesvjesno postale istinski sekularisti.
Bilo je potrebno primijeniti ogromnu snagu, moćan utjecaj, kako bi se život i misao Zapadnih naroda uspjeli osloboditi od umrtvljujućeg stiska toltalitarističke crkvene dominacije. Dok je sekularizam uspio raskinuti okove crkvene kontrole, on trenutno prijeti uspostavom nove i bezbožne vlasti nad umovima i srcima suvremenih ljudi. Ugnjetačka i diktatorska politička država je direktan proizvod znanstvenog materijalizma i filozofskog sekularizma. Čim oslobodi čovjeka od vlasti institucionalizirane crkve, sekularizam ga smjesta proda u ponizno ropstvo totalitarističkoj državi. Sekularizam čovjeka oslobađa od crkvenog ropstva samo kako bi ga izdajnički prodao u ropstvo tiraniji političke i ekonomske potlačenosti.
Materijalizam demantira Boga, dok sekularizam jednostavno ne obraća pažnju na njega; ako ništa, to je njegov prijašnji stav. Sekularizam je odskora usvojio rastući stav militarizma, na taj način zauzevši mjesto religije čijem se totalitarističkom ropstvu nekoć suprotstavljao. Sekularizam dvadestog stoljeća podržava tvrdnju da čovjek ne treba Boga. Ali budite oprezni jer ova bezbožna filozofija ljudskog društva jedino može voditi k nemiru, neprijateljstvu, nesreći, ratu i općesvjetskoj katastrofi.
Sekularizam čovječanstvu nikada ne može donijeti mir. Ništa ne može zauzeti Božje mjesto u društvu. Ali pazite jer ne smijete olako izgubiti korisne plodove sekularne pobune protiv crkvenog totalitarizma. Suvremena Zapadna civilizacija uživa mnoge slobode i zadovoljstva koja su proizašla iz ovog sekularnog revolta. Velika greška sekularizma počiva u slijedećem: Nakon što su se pobunili protiv gotovo potpunog crkvenog autoriteta i nakon što su postigli oslobođenje od ugnjetačke crkvene vlasti, pobornici sekularizma su krenuli u pobunu protiv samog Boga, bilo otvorenim ili pritajenim metodama.
Upravo ovoj sekularističkoj pobuni treba zahvaliti nezamislivu kreativnost Američkog industijalizma sa sadašnjom robotizacijom i umreženom informatizacijom kao i nečuven materijalni napredak Zapadne civlizacije. I kako je sekularistički revolt otišao predaleko, izgubivši iz vida Boga i istinsku religiju, za njim je uslijedila neželjena žetva svjetskih ratova i poremećaja međunarodnih okolnosti iznova i iznova sa sve težim posljedicama za opstanak planete.
Nije potrebno žrtvovati vjeru u Boga kako bi se uživali blagoslovi suvremenog sekularističkog revolta: tolerancija, društvena služba, demokratska vlast i društvena sloboda. Sekularisti se nisu morali suprotstaviti istinskoj religiji kako bi unaprijedili znanost i obrazovanje.
Ali sekularizam nije jedina sila koja je vodila ostvarenju ovih skorijih postignuća naprednijeg življenja. Iza ovih se postignuća dvadesetog stoljeća kriju ne samo znanost i seklurizam, već i neprepoznati i nepriznati duhovni učinci učenja i života Isusa iz Nazareta.
Bez Boga, bez religije, znanstveni sekularizam nikada ne može koordinirati svoje sile, niti uskladiti svoje protivne i natjecateljske interese, rase i nacionalizme. Ovo se sekularističko ljudsko društvo, unatoč svom nečuvenom materijalnom postignuću, polako raspada. Nacionalizam je osnovna vezivna sila koja se opire ovom antagonističkom raspadu. I nacionalizam je prva zapreka na putu svjetskog mira.
Usađena slabost sekularizma je to što odbija upotrijebiti etiku i religiju u korist politike i moći. Jednostvano ne možete utemeljiti bratstvo ljudi ako zanemarite Božje očinstvo.
Sekularni društveni i politički optimizam nije ništa drugo nego iluzija. Bez Boga, ništa neće voditi k postignuću mira bilo da se radi o slobodi, nezavisnosti, imovini ili bogatstvu.
Potpuna sekularizacija znanosti, obrazovanja, industrije i društva jedino može rezultirati katastrofom. Tijekom dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća, žitelji Zemlje su ubili dvostruko više ljudskih bića nego što je to bio slučaj tijekom cijele prijašnje povijesti kršćanstva. I ovo je jedino sredina kobne žetve materijalizma i sekularizma a svijet će ugledati još gora krvoprolića ako se ne dozove pameti.
Oznake: sekularizam
