Tijekom veljače 8. godine pr. K. (Josip i Marija su se upravo bili uzeli), Augustin Cezar je izdao naredbu da se prebroje svi žitelji Rimske Imperije, da se izvrši popis pučanstva koji bi vodio uspostavi boljeg poreznog sistema. Židovi su uvijek bili puni predrasuda prema svakom nastojanju da se “prebroji narod” i zajedno s ozbiljnim domaćim teškoćama judejskog kralja Heroda, ovo je vodilo odgodi popisa za cijelu godinu dana. S izuzetkom Palestine, širom cijele Rimske Imperije cenzus je obavljen 8. godine pr. K., dok je jedino u Herodovom kraljevstvu u Palestini izvršen 7. godine pr.K., godinu dana kasnije.
Marija nije bila obvezna ići u Betlehem kako bi se prijavila — Josip je mogao prijaviti cijelu obitelj — ali kao pustolovna i agresivna osoba, Marija je insistirala da mu se pridruži. Bojala se da se dijete moglo roditi za Josipovog odsustva iz Nazareta, a kako se Betlehem nalazio nedaleko od grada Judinog, unaprijed se radovala mogućnosti susreta sa svojom rodicom Elizabetom.
Kako su Josip i Marija bili siromašni i imali samo jednu teretnu životinju, Marija je radi svoje poodmakle trudnoće jahala na teglećoj marvi natovarenoj stvarima dok je Josip upravljao životinjom idući pješice. Josip je bio jako opterećen izgradnjom nove kuće i nabavkom namještaja, naročito kako je pored toga morao pomoći pri izdržavanju svojih roditelja (otac mu je nedavno onemoćao). I tako je ovaj židovski par napustio svoj skromni dom ranog jutra 18. kolovoza 7. godine pr.K. idući prema Betlehemu.
Rano ujutra, 20 kolovoza, nastavili su s putovanjem stigavši u Jeruzalem prije podneva, odakle su nakon posjete hramu krenuli prema svom konačnom odredištu, Betlehemu, gdje su stigli prije podneva.
Kako je gostionica bila zauzeta, Josip se ponadao da će naći prenoćište kod svojih daljih rođaka, što se pokazalo nemogućim jer je u Betlehemu svaka soba bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala koja je bila izdubljena u stijeni, ispražnjena i spremljena za smještaj posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, te nakon što je uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, uputio se s Marijom kamenim stepenicama koje su vodile do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito na samom ulazu u pregrađene štale i jasle. S plafona su visile zavjese od šatorskog platna i putnici su se smatrali jako srećnim što su bili u stanju naći tako udoban smještaj.
Marija se cijele noći prevtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati snažnije bolove tako da je uz ljubeznu pomoć drugih putnica 21. kolovoza 7. pr.K. rodila muško dijete. I tako je na svijet došao Isus iz Nazareta; i majka Marija je tako umotala dijete u pelenice koje je ponijela da joj se nađu na putu i položila ga u jasle.
ZAŠTO KRŠĆANSKE CRKVE SLAVE ISUSOVO ROĐENJE 25.12.
Rimske religije i kultovi uvelike su pod utjecajem opsežnog kulturnog uvoza iz Grčke. Najveći među njima bio je poražavajući kult misteriozne religije Majke Božje, sekta, koja je imala svoje sjedište, u one dane, na točnom mjestu današnje crkve Sv. Petra u Rimu.
Većina ljudi u grčko-rimskom svijetu, nakon što su izgubili primitivnu obitelj i državnu religiju ne mogu ili ne žele shvatiti značenja grčke filozofije, okrenuli su pozornost na spektakularne i emocionalne tajne kultove iz Egipta i Levanta. Obični ljudi su tražili obećanja spasenja - vjerske utjehe za danas i jamstva nade za besmrtnost nakon smrti.
Najjači religijski kult, Mitraistički kult svoju privlačnost ima zbog širokog raspona ljudske prirode i postupno zamijenjuje oba njegova prethodnika. Mitraizam se širi preko Rimskog Carstva kroz propagandu rimskih legija regrutiranih u Levantu, gdje je ta religija običaj, i provodi ovo vjerovanje gdje god da ode. I ovaj novi vjerski obred je bio velik napredak u odnosu na ranije tajne kultove.
Kult Mitre nastao je u Iranu i dugo je ustrajao u svojoj domovini, unatoč protivljenju militantnih sljedbenika Zaratustre. Ali vrijeme Mitraizma do Rima, je postao značajno poboljšan apsorpcijom mnogih Zaratustrinih učenja. To je uglavnom mitraistički kult u Rimu kroz koji je Zaratustrina vjera izvršila utjecaj na kasnije pojavljujuće kršćanstvo.
Mitraistički kult prikazuje militantnog boga koji ima podrijetlo u velikoj stijeni, sudjeluje u junačkom podvigu, i uzrokuje da se vode izliju i izlaze iz stijene pogođene sa njegovim strelicama. Došlo je do poplava od kojih je jedan čovjek pobjegao u posebno izgrađenom brodu i posljednje večere koju Mitre slave sa suncem-bogom prije nego što je bio uznesen na nebesa. Ovaj bog sunca, ili Nepobijedivo Sunce, bio je degeneracija Ahura Mazda, koncept božanstva Zoroastrizama. Mitra je bio zamišljen kao preživjeli prvak boga-sunca u borbi s bogom tame. I kao priznanje za njegovo ubistvo mitskog svetog bika, Mitra je postao besmrtan, i uzvišen do stanice posrednika za ljudsku rasu među bogovima na visini.
Sljedbenici tog kulta vrše obožavanje u špiljama i drugim skrovitim mjestima, pjevaju himne, mrmljaju magije, jedući meso žrtvene životinje, i piju krv. Tri puta na dan oni obožavaju, s posebnim tjednim ceremonijama na dan boga-sunca i sa najviše razrađenog poštivanja od svih u Rimu na godišnjem festivalu Mitre, dvadeset petog prosinca. To je vjerovanje da se uzimanjem sakramenta osigurava vječni život nakon neposredne smrti, na krilu Mitre, i tamo ostane u blaženstvu do dana presude. Na dan presude mitraistički ključevi neba će otključati vrata Raja za prihvat vjernika, nakon čega će svi nekršteni živi i mrtvi biti uništeni nakon povratka Mitre na zemlju.
Tijekom trećeg stoljeća poslije Krista, mitraističke i kršćanske crkve su vrlo slične i po izgledu i karakteru svojih rituala.Većina takvih mjesta bogoslužja su pod zemljom, a u obje se nalaze oltari čija je pozadina različito prikazane patnje spasitelja koji je donio spasenje grijeha prokletstva ljudske rase.
Uvijek je to bila praksa mitraističkog vjernika, na ulasku u hram, da umočiti svoje prste u svetu vodu. A budući da u nekim okruzima bilo onih koji su u jednom trenutku pripadali objema religijama, oni su uveli taj običaj u većini kršćanskih crkava u blizini Rima. Obje religije su zaposlene krštenjem i učestvuju u sakramentu kruha i vina. Jedna velika razlika između mitraizma i kršćanstva, osim znakova Mitre i Isusa, bila je da jedna potiče militarizam, dok je druga bila ultramiroljubiva. Mitraizam je toleranciju za druge religije (osim kasnije kršćanstva) dovelo je do konačne propasti. No, odlučujući faktor u borbi između dvije religije bio je ulazak žena u punopravno zajedništvo kršćanske vjere.
Osobna stajališta Pavla iz Tarza, jednog od glavnih utemeljitelja kršćanstva značajno su oblikovala današnju crkvenu dogmu . I to treba zabilježiti da je mitraizam bio dominantna religija iz Tarza tijekom Pavlove mladosti. Pavao nije mislio da će se njegova dobronamjerna pisma jednoga dana u još kasnijih kršćana pretvoriti kao "riječ Božja."
Kršćanstvo je danas postala religija dobro prilagođena socijalnim, ekonomskim i političkim običajima bijele rase. To je odavno prestala biti Isusova religija, iako se još uvijek hrabro prikazuje lijepa vjera o Isusu kao pojedincu koji iskreno želi slijediti put svojih učenja. To je proslavilo Isusa kao Krista, mesijanskog pomazanika od Boga, ali je uglavnom zaboravljeno glavno osobno evanđelje: Očinstvo Boga i sveopćeg bratstva svih ljudi.
I kršćanstvo danas slavi Božić – Isusovo rođenje 25.12. zahvaljujući preuzimanju običaja i rituala kulta Mitre iz trećeg stoljeća iako je sam Isus rođen 21.08. 7 g.pr.Kr.
Oznake: rodjenje Isusa
