Što ljudi žele, živjeti u obilju, velika većina bi rado u svojem životu imala više zdravlja, novca, uspjeha, emocionalne i poslovne sreće i zadovoljstva, a želili bi se riješiti straha, tjeskobe, nesigurnosti, depresije, apatije i slijedom toga stresa.

Što ljudi rade da bi to ostvarili; od početka civilizacije stvaraju društveno ekonomski sustav baziran na porobljavanju, sili nad slabijima, pljački radi ostvarivanja vlasti nad ljudima i nepravednog gomiolanja materijalnog bogatstva kako bi ostvarili gore navedene želje.

Što je rezultat takvog stanja; cijela planeta na rubu uništenja zbog ekološkog urušavanja, milijarde ljudi u krajnjoj bijedi, ratovi i počasti bolesti.
Dali je takvo stanje realnosti nužno moralo biti stvoreno; Brojna drevna filozofska znanja govore o svjesnom oblikovanju željene realnosti, ali su u njima smjernice za primjenu tih koncepata dane u obliku nejasnih misli i stihova, ili kao nerazumljive upute. To nije slučajno. Cilj je bio staviti to vrijedno znanje van domašaja običnih ljudi i ostaviti ga u isključivoj domeni povlaštenih i odabranih.

Zašto je to tako; Naš je moderni pogled na svijet još uvijek baziran na klasičnoj Newtonovoj mehanici iz 1687. godine. Svijet i svemir gledamo kao mehanički automat bez obzira dali vjerujemo u veliki prasak ili ideje da je sve stvorio Bog u sedam dana, čin kreacije se desio prije našeg rođenja i što god da se tada desilo od slabog je praktičnog značaja za naš život.

Dobili smo fiksan set pravila prema kojima se Kreacija ponaša. Gravitacija. Akcija i reakcija. Uzrok i posljedica. Sile privlačenja i odbijanja. Sve to funkcionira samo po sebi, promatrali mi događaje ili ne, baš kao da smo unutar nekakvog glupog automata koji samo slijepo izvršava predefinirana pravila. Prepušteni na milost i nemilost kaosu, odvojeni od svijeta, nitko nas ne pita za mišljenje, bačeni u ralje sila koje su potpuno van naše kontrole, nebitni smo, mali i bezvrijedni.

Kolektivna, društvena situacija odraz je ovog pogleda na svijet. Priznajemo vrijednost samo "objektivnog" pogleda na situacije koja nas okružuju, podrazumijevajući kako nekakva objektivna istina uopće postoji i kako bi svima trebala biti jasna. Tuđe je mišljenje "subjektivno" i samim time nebitno, glupo i bezvrijedno, pa se otvoreno ismijava, silom se nameće vlastito "za opće dobro", a ponekad predstavlja i povod za krvavi rat.

Slijedom toga se razvija drušzvo i ekonomija izgrađena na temeljnoj tezi kako su "dobra oskudna", cijeli svoj smisao crpi iz ideje "pravilne preraspodjele dobara" (stručni pojam: "alokacije resursa"). Pošto ima ograničeno dobara i nedovoljno za sve, a od okoline kao glupog mehaničkog automata nema nikakve pomoći, zaključak se sam nameće - jedini način da ja imam više jest da ti imaš manje. Pa gazim po leševima i grabim koliko god mogu.

Zanimljivo je primijetiti kako će vam svaki bolji poslovni konzultant jasno i neuvijeno reći kako je nematerijalni kapital, poput vizije, misije, branda, ideja, znanja, inspiracije, kreativnosti, inovativnosti… temelj uspjeha u modernom poslovnom okruženju. Ima li nekog ograničenja na broj ideja? Na inspiraciju? Inovativnost? Znanje? Reklo bi se da nema. Štoviše, nesebično dijeljenje bilo čega od navedenog ni najmanje ne osiromašuje davatelja. Kako je onda moguće da su "dobra oskudna" kad u njihovom temelju stoji nešto što samo po sebi nije oskudno i može se dijeliti bez straha, stvarajući time još manje oskudice.

Zbog osjećaja opće oskudice i odvojenosti od Svemira, Zemlje, prirode i drugih ljudi, opravdavamo surovu grabež i nasilje borbom za vlastiti opstanak i tvrdimo kako je to evolucija. Opstanak najboljih. Službeni izgovor je "ne možeš protiv sila prirode" ili, u skraćenoj formi - "to je jednostavno tako". Šuti i pati. Radi više pa ćeš biti sretniji. Što je laž. Svi to znamo.
Dalje znate što slijedi. Sukobi. Ratovi. Natjecanje. Konkurencija. Svatko protiv svakog. I sve to samo zato što vidimo:

• Svemir i Zemlju kao mehanistički automat
• Materija kao temelj života na Zemlji
• Sebe odvojene od prirode i drugih ljudi



Ali stanje realnosti nije takvo, komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i bilježi vlastitu snimku svijeta u pulsirajućim valovima. Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te omogućava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije moguće odvojiti od njihove okoline. Živa svijest nije izolirani entitet. Čovjekova svijest povećava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moći - možemo liječiti sebe i svijet, i u određenom smislu učiniti ga takvim kakvim želimo da bude.

Najkraće rečeno, ovaj je koncept koji počiva na ideji kako je cijeli Svemir tek Jedna i Jedinstvena zaokružena cjelina, sazdana od jednog, jedinog i jedinstvenog "građevnog materijala" - energije. Posljedično, nema nikakve fundamentalne razlike između materije i energije, objektivnog i subjektivnog, svakodnevnog i duhovnog, vidljivog i nevidljivog, vrućeg i hladnog, čvrstog i tekućeg...
Bog je tvorac Raja a sam Raj je apsolutni izvor i vječni fokus cjelokupne energetske materije u svemirua. Sa stanovišta Raja tu je sva energija jedno i izliva se u u kružnoj putanji u vremensko prostorne svemire sa bezbrojnim transformacijama u raznim oblicima energije/materije. Sa našeg stanovišta ona je beskonačna.

Za nas ljude na prvi pogled izgleda kako je materija primarna, a energija tek posljedica nekih njenih procesa.
Ali taj "prvi pogled" vara. U stvarnosti je obrnuto. Max Planck, jedan od najvećih fizičara svih vremena, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1918. godine:
Kao čovjek koji je posvetio cijeli svoj život najtrezvenijoj od svih znanosti, proučavanju materije, kao rezultat svojih istraživanja mogu vam reći sljedeće: nema materije kao takve. Sva materija izvire i postoji samo zahvaljujući sili koja dovodi djeliće atoma u odgovarajuću vibraciju i drži taj minijaturni solarni sustav atoma na okupu. Moramo pretpostaviti kako iza ove sile stoji svjestan i inteligentan um. Taj je um matrica sve tvari - Max Planck
I tako nama ni manje ni više nego Max Planck glavom i bradom poručuje kako je:
• Materija samo manifestacija energije
• Svemir svjestan i inteligentan, a ne glupi automat

Materija je manifestacija energije. U zadnje se vrijeme puno priča o traženju "božanske čestice", odnosno Higgsovog bozona. Što je Higgsov bozon? To je pokušaj fizike da shvati kako je moguće da energija u određenim uvjetima dobije kvalitetu koju nazivamo masom. Fizika kaže kako je svaka subatomska čestica, kao što su to npr. elektron ili proton, istovremeno i čestica i val. Val nema masu, ali čestica je ima. Kako je to moguće? Odakle dolazi to svojstvo mase koje se iznenada pojavi čim val postane čestica? To pitanje opet upućuje na isto: energija je primarna i fizičari to već znaju stotinu godina.

Zaključak je nesporan:
Materija i energija su jedno te isto. Materija je samo kondenzirana energija.
Nešto poput vodene pare i leda: vodenu paru ne vidite i možete lako proći rukom kroz nju, ali ako je kondenzirate, ako je ohladite, ako joj smanjite vibraciju odnosno frekvenciju titranja - vodena para postaje led koji je dovoljno tvrd da vas može ozbiljno ozlijediti padne li vam na glavu.
Ili riječima samog Alberta Einsteina:

Masa i energija su različite pojave jedne te iste stvari - i to je nešto potpuno neobično za prosječni um. - Albert Einstein

"Kakve to ima veze sa našim životom?"
Ako je Svemir u svojoj osnovi čisto energetska tvorevina, a sva je materija tek jedan od pojavnih oblika energije, možemo se zapitati: ne trudimo li se mi na krivom mjestu pokušavajući upravljati svojim životom pukim stvaranjem, gomilanjem i oblikovanjem materije?
Svaka energija ima dvije komponente - možemo je gledati kao na "medij za snagu" ili kao na "medij za informaciju". Električna energija koja nas čeka u električnim utičnicama dizajnirana je za snagu: ona pokreće motore, ali ne prenosi nikakvu informaciju. Struja u telekomunikacijskim žicama, pak, nema baš neke "mišiće", ali zato učinkovito u sebi nosi informaciju: naš glas, internetski promet i svu silu televizijskih kanala. I jedno i drugo je energija. Svaka energija ima svoj "snažni" i svoj "pametni" dio - pitanje je samo koja nas njena komponenta u određenom trenu zanima. Stoga ćemo u daljnjem tekstu sve zvati jednostavno "energijom", a u 99% slučajeva mislit ćemo na njezin "pametni" dio.

No, kada razmislimo malo. Čega se želitimo riješiti u životu? Straha? Tjeskobe? Osjećaja manje vrijednosti? Stresa? Jesu li to materijalne ili energetske tvorevine? Možemo li opipati stres? Uzeti tjeskobu u ruku? Naravno da ne, sve su misli i emocije samo oblik "pametne energije" tijela.

A čega bismo htjeli više? Sreće? Zadovoljstva? Uspjeha? Mira? Ljubavi i sklada? Jesu li to materijalne ili energetske kategorije?
Zašto očekujemo da će fokusiranjem na materijalno dobiti bilo kakav pozitivan energetski učinak? Tražimo li rješenje na krivom mjestu? To je kao da po stanu mahnito tražimo mobitel za kojeg pozdano znate da je ostao na poslu - samo zato jer smo lijeni ići do ureda. Koliko to ima smisla?

Netko će možda reći: "da, ali kad budem imao novca imat ću manje problema i bit ću sretniji". Pročitajte još jednom pažljivo ovu rečenicu: dakle, niti novac sam po sebi nije cilj već samo sredstvo za dostizanje cilja. Koje je opet energetsko. Sreća. Bezbrižnost. Zadovoljstvo.
Znate li da manje od 8% svjetskog novca postoji u materijalnom obliku, poput novčanica, kovanica, zlatnika i sl. Sav ostali novac svijeta postoji samo i isključivo u obliku čiste informacije: stanja na tekućim i žiro-računima tvrtki i građana, kreditnim i debitnim karticama, vrijednosnim papirima, hipotekama, kreditima i dopuštenim prekoračenjima - što su sve puke brojke u bankarskim bazama podataka. Da, čak je i novac u 21. stoljeću pretežito energetsko-informacijska, a ne materijalna struktura.
Nažalost, iskustva pokazuju kako niti vrlo uspješno gomilanje novca ne donosi sreću. Brojni su bogataši vrlo nesretni. Toj spoznaji usprkos, i dalje smo u potrazi za srećom i zadovoljstvom čvrsto fokusirani na stjecanje "materijalnog", unaprijeđujući samo one parametre koji su karakteristični za taj pogled na svijet: više, jače, brže, snažnije, dulje, šire, veće, čvršće, stabilnije, trajnije, robusnije… Sve su to pridjevi vezani za manipulaciju materijom, ali nemaju nikakve veze s informacijom, odnosno "pametnom energijom" tijela - emocijama, mislima, uvjerenjima i reakcijama na okolnosti.

Nema ničeg lošeg u posjedovanju materijalnog. Ono je u nekoj mjeri nužno, ali nikako ne i dovoljno za trajnu sreću i zadovoljstvo.
Naime, iako materija doista jest samo manifestacija energije, upravljanje energijom zahtijeva fokus na potpuno drugačiji set parametara.
Zašto bi fokus na oblikovanje energije doveo naš život do obilja, a onaj na materiju do oskudice? Jednostavno je: energije oko nas ima neopisivo mnogo više od materije.

Naše tijelo i um su u potpunosti opremljeni za primanje, obradu, oblikovanje i povratno slanje energije i informacija u i iz okoline. Štoviše, um i tijelo su toliko dobri u tome da operacije oblikovanja energetskih informacija iz okoline radimo potpuno nesvjesno i automatski.
Ono što treba naučiti jesu tehnike, savjeti i trikovi za svjesno upravljanje vlastitim tijelo-um alatom koji smo dobili na poklon rođenjem. Sastavni dijelovi su mu misli, emocije, percepcija i uvjerenja, iz kojih proizlazi akcija. Čim shvatite što je od toga kormilo, što gas, a gdje je u svemu tome kočnica - moći ćete bez napora odabirati željena iskustva i time svjesno oblikovati svoju realnost. Odmah. I uvijek.jek.

Preuzeto sa http://www.manifestiranje.com

Oznake: kvantna realnost