U čovjekovom unutarnjem iskustvu, um je pridružen materiji. Takvi umovi koji su povezani s materijom, ne mogu preživjeti smrtničku smrt. Tajna čovjekovog opstanka leži u vještini usklađenja ljudske volje i u tim preobrazbama smrtničkog uma kojima takav intelekt koji je svjestan Boga postupno postaje prvo poučen duhom, a zatim vođen duhom. Dok se ljudski um evolucijom razvija od povezanosti s materijom do sjedinjenja s duhom, one njegove faze koje su potencijalno imale narav duha preuzimaju oblik morontia stvarnosti besmrtne duše. Smrtničkom umu koji je podređen materiji suđeno je da postane sve više materijalan i da stoga s vremenom doživi prekid postojanja ličnosti; umu koji se predao vodstvu duha suđeno je da postane sve duhovniji i da se na koncu sjedini s vječnim božanskim duhom vodičem, te da na taj način postigne vječni život i vječno postojanje ličnosti.
Po isteku našeg zemaljskog života u privremenom obličju, kad se okonča naše pokusno putovanje u tjelesnom liku i kad se prah od kojeg je načinjeno smrtničko tijelo "vrati u zemlju iz koje je došao" tada, kako je obznanjeno, "duh odlazi natrag Bogu koji ga je dao." U svakom moralnom biću ovog planeta boravi Božji fragment, dio i komad božanstvenosti. Dok ga mi još uvijek ne posjedujemo, izvorno je planirano da se čovjek treba sjediniti s ovim fragmetom ako preživi smrtničku egzistenciju.
Božanska tajnovitost počiva u razlici između konačnog i beskonačnog, vremenskog i vječnog, vremensko-prostornog stvorenja i Univerzalnog Stvoritelja, materijalnog i duhovnog, čovjekovog nesavršenstva i savršenstva Rajskog Božanstva. Bog univerzalne ljubavi sebe nepogrešivo obznanjuje svakom svom stvorenju, do pune sposobnosti tog stvorenja da duhovno shvati osobine božanske istine, ljepote i dobrote.
Svakom duhu i svakom smrtnom stvorenju svake domene i svakog svijeta cijelog svemira nad svemirima, Otac Svih obznanjuje cjelo svoje milostivo i božansko "ja" koje je taj duh ili to smrtno stvorenje u stanju razaznati ili razumjeti. U Boga nema pristranosti ni prema kojoj osobi, bilo duhovnoj ili materijalnoj. Količinu Božanske prisutnosti koja je dostupna određenom kozmičkom djetetu ograničava jedino sposobnost tog bića da primi i razazna aktualnosti duha nadmaterijalnog svijeta.
Bog nije tajna kao stvarnost u ljudskom duhovnom iskustvu. Ali kad god pokušamo fizičkim umovima materijalne vrste objasniti stvarnosti svijeta duha, javljaju se tajnovitosti; ove su tajnovitosti tako istančane i izražajne da smrtnik koji poznaje Boga može postići ovo filozofsko čudo jedino shvaćanjem svoje vjere: konačno može poznati Beskonačnog, evoluirajući smrtnik materijalnih svjetova vremena i prostora može opaziti vječnog Boga.
Razmatrajući Božanstvo, morate razdvojiti koncept ličnosti od koncepta tjelesnosti. Materijalno tijelo nije neodvojiv dio ličnosti bilo čovjeka ili Boga. Zabluda da Bog ima tijelo postaje očigledna u oba ekstremna pravca ljudske filozofije. Prema materijalističkom shvaćanju, kako čovjek prilikom smrti gubi tijelo, on prestaje postojati kao ličnost; prema panteizmu, kako Bog nema tijela, on ne može biti osoba. Nadljudski oblik progresivne ličnosti djeluje u jedinstvu uma i duha.
Ličnost nije samo Božja osobina; ona prije predstavlja cjelokupnost koordinirane beskonačne naravi i ujedinjene božanske volje koja se ispoljava u vječnosti i univerzalnosti savršenog izražaja. U najvišem smislu riječi, ličnost je otkrivenje Boga svemiru nad svemirima.
Oznake: kicnost
