U toku prošlih stoljeća Zemlje, ovi su čuvari sudbine više ili manje bili jedina poznata skupina anđela. Planetarni serafini uistinu predstavljaju služiteljske duhove koji su poslani da služe bićima pred kojima stoji nastavak života. Ovi pridruženi serafini rade kao duhovni pomagači smrtnom čovjeku u svim velikim događajima, u prošlosti kao i danas. U mnogim otkrivenjima, "riječ su saopćili anđeli"; mnogi nalozi nebeski su "primljeni preko službe anđela."

Serafini su tradicionalni nebeski anđeli; oni su duhovi služitelji koji žive u vašoj neposrednoj blizini i koji vam uveliko pomažu. Oni su služili na Zemlji od najranijih dobi ljudske inteligencije.

ANĐELI ČUVARI

Učenje o anđelima čuvarima nije mit; određene grupe ljudskih bića uistinu imaju osobne anđele. Isus je aludirao na tu činjenicu kad je, govoreći o djeci nebeskog kraljevstva, rekao: "Pazite da ne prezrete ni jednog od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju prisutnost duha Oca moga nebeskog."

Izvorno, serafini su bili različito pripojeni različitim rasama ljudi Zemlje. No, nakon Isusovog darivanja, oni se postavljaju na dužnost ovisno o ljudskoj inteligenciji, duhovnosti i sudbini. Intelektualno, čovječanstvo se dijeli u tri klase:

1. Maloumnike – bića koja nemaju normalnu moć volje; one koji ne mogu donijeti prosječne odluke. U ovu grupu spadaju oni koji ne mogu spoznati Boga; oni kojima nedostaje sposobnost za inteligentno obožavanje Božanstva. Maloumnici Zemlje imaju jedan serafinski zbor – jednu posadu – zajedno s jednim bataljonom kerubina, koji su im pripojeni ne samo kao služitelji, već i da osiguraju da ova bića prime pravdu i milost u svojim životnim bitkama na zemlji.

2. Ljude prosječnog, normalnog uma. Sa stanovišta serafinske službe, većina muškaraca i žena pripadaju jednoj od sedam klasa, ovisno o ovladanim krugovima ljudskog napredovanja i duhovnog razvoja.

3. Ljude izvanrednog umnog obdarenja – one koji donose značajne odluke i koji imaju nesumnjiv potencijal za duhovno postignuće; muškarce i žene koji više ili manje održavaju kontakt sa svojim Ispravljačima; članove različitih rezervnih zborova sudbine. Bez obzira u kojem se krugu čovjek nalazio, ako takva individua uđe u sastav jednog od više rezervnih zborova sudbine, ona na licu mjesta prima osobnog serafina i od tog časa pa sve do kraja zemaljskog puta, taj smrtnik uživa neprestanu službu i neumorno bdijenje anđela čuvara. Isto tako, kad bilo koje ljudsko biće donese najvišu odluku, kad se stvarno zaruči sa svojim Ispravljačem, ta duša smjesta prima osobnog čuvara.

U službi takozvanim normalnim bićima, serafinski zadaci ovise o postignuću krugova intelektualnosti i duhovnosti određenog ljudskog bića. Čovjek počinje putovati u svom umu smrtničkog utjelovljenja u sedmom krugu i napreduje prema unutra u težnji da unaprijedi samorazumijevanje, samosavladavanje i samokontrolu; i krug za krugom nastavljate napredovati sve dok (ako prirodna smrt ne prekine vaš životni rad i ne prenese vaše borbe na prebivališne svjetove) ne dostigne prvi ili unutarnji krug relativnog kontakta i duhovnog zajedništva s unutarnjim Ispravljačem.
U početnom ili sedmom krugu, tisući ljudskih bića pripojen je jedan anđeo čuvar i jedna posada pomoćnih kerubina. U šestom krugu, serafinski par u pratnji jednog kerubina vodi uspinjuće skupine od pet stotina smrtnika. Nakon postignuća petog kruga, ljudska bića ulaze u sastav skupina koje broje otprilike stotinu članova i nad kojom bdije jedan par serafina čuvara zajedno s jednom posadom kerubina. Po postignuću četvrtog kruga, smrtna se bića sabiru u desetočlane skupine i ponovo je slučaj da se na dužnost postavlja serafinski par kojem pomaže posada kerubina.

Nakon što se smrtnički um oslobodi inercije životinjskog nasljeđa i postigne treći krug ljudske intelektualnosti i stečene duhovnosti, osobni se anđeo (u stvarnosti dva anđela) u istom času u potpunosti i isključivo odaje službi ovom uspinjućem smrtniku. I tako ove ljudske duše, i pored toga što im neprekidno služe sve učinkovitiji unutarnji Misaoni Ispravljači, također primaju apsolutnu pomoć ovih osobnih čuvara sudbine u svojim nastojanjima da završe treći, premoste drugi i postignu prvi krug.

ČUVARI SUDBINE

Serafini ne nose naziv čuvari sudbine sve dok ne budu pripojeni ljudskoj duši koja je ostvarila jedno ili više sljedećih postignuća: bilo da je donijela najvišu odluku da će postati nalik Bogu, da je ušla u treći krug, ili da je postala dijelom jednog od više rezervnih zborova sudbine.

U evoluciji ljudskih rasa, čuvar sudbine prima dužnost da prati prvo biće koje ovlada neophodnim krugovima. Na Zemlji, prvi smrtnik koji je stekao osobnog čuvara bio je Rantovok, drevni mudrac crvene rase.

Sve anđeoske dužnosti provodi skupina serafinskih dobrovoljaca i ovi se zadaci uvijek dodjeljuju u skladu s ljudskim potrebama i ovisno o statusu anđeoskog para – po razmatranju serafinskog iskustva, vještine i mudrosti. Samo serafini koji su dugo bili na dužnosti, koji su stekli bogatije iskustvo i prošli kroz ozbiljnije kušnje, postaju čuvari sudbine. Mnogi čuvari postižu vrijedno iskustvo služeći na onim svjetovima gdje bića ne postižu spajanje s Ispravljačima. Kao što je to slučaj s Ispravljačima, serafini prate ova bića u toku njihovog života, nakon čega primaju slobodu i priliku da se prihvate novih zadataka. Veliki broj čuvara koji služe na Zemlji je prvo stekao iskustvo na drugim svjetovima.

U slučaju da ljudska bića ne uspiju preživjeti smrt, njihovi osobni ili grupni anđeli mogu više puta služiti na sličnim položajima na jednom te istom planetu. Serafini razvijaju sentimentalan odnos prema individualnim svjetovima, kao i posebnu naklonost prema određenim rasama i tipovima smrtnih stvorenih bića s kojima su bili tako blisko i intimno povezani.

Anđeli razvijaju trajnu naklonost prema ljudima kojima služe; da si možete predočiti serafine, i vi bi prema njima razvili toplu naklonost. Kad bi se čovjek oslobodio svog materijalnog tijela i primio obličje duha, postao bi vrlo blizak anđelima po većini osobina ličnosti. Oni dijele većinu vaših emocija i doživljavaju neke koje vama nisu poznate. Jedina vaša emocija koju je njima ponešto teško shvatiti je nasljeđe životinjskog straha koje igra tako značajnu ulogu u mentalnom životu prosječnih žitelja Zemlje. Anđelima je istinski teško shvatiti zašto tako često dopuštate da vaše intelektualne moći – čak i vaša religiozna vjera -postanu predmetom straha, da budu tako podrobno demoralizirani besmislenom panikom smrtnih bojazni i tjeskoba.

Svi serafini imaju individualna imena, premda su u registraturi njihove svjetske službe često označeni planetarnim brojevima. U glavnom centru svemira, oni se vode prema imenu i broju. Pri osobnoj službi čuvanja, djelujući kao anđeli čuvari sudbine, serafini uvijek služe dobrovoljno. U gradu gdje se vrši ova komunikacija, određeni smrtnik je nedavno primljen u rezervni zbor sudbine, i kako svi takvi smrtnici imaju osobne anđele čuvare, na dužnost se javilo više od stotinu osposobljenih serafina. Prema odluci planetarnog upravitelja, odabrano je dvanaest iskusnih osoba, među kojima je zatim odabran serafin koji je djelovao najprikladnijim vodičem ovog ljudskog bića na njegovom životnom putu. To jest, odabran je par – dva jednako obučena serafina; jedan od ova dva serafina će uvijek biti na dužnosti.

Serafinski zadaci nemaju ni časa prekida, ali bilo koji od dva anđela koja ulaze u sastav para može podmiriti sve služiteljske odgovornosti. Isto kao što je slučaj s kerubinima, serafini uglavnom služe u parovima, no za razliku od svojih manje naprednih suradnika, serafini nekom prilikom rade pojedinačno. Pri praktično svakom dodiru s ljudskim bićima, oni mogu djelovati kao individue. Oba anđela su neophodna samo prilikom komunikacije i službe na višim kozmičkim krugovima.

Nakon što serafinski par prihvati čuvarsku dužnost, on služi do kraja života svog ljudskog štićenika. Komplementarni anđeo (jedan od dva anđela) vodi zabilješke o poduzeću. Ovi komplementarni serafini su anđeli zapisničari smrtnika evolucijskih svjetova. Zapise vodi par serafina (kerubin i sanobin) koji uvijek surađuju sa serafinskim čuvarima, premda samo jedan serafin vodi bilješku događaja.

Čuvarica se povremeno oslobađa dužnosti (koju preuzima njezin komplement) kako bi se odmorila i obnovila životnu energiju koju prima iz kozmičkih krugova i za njezine odsutnosti, pridruženi kerubin djeluje kao zapisničar, što isto tako važi u slučaju da je drugi komplemetarni serafin odsutan.

ODNOS PREMA DRUGIM UTJECAJIMA DUHA

Jedna od najznačajnijih stvari koju čuvar sudbine čini u korist svog smrtnog štićenika počiva u ličnoj koordinaciji brojnih neličnih utjecaja duha koji se mogu nalaziti bilo unutar ili izvan uma, ili se mogu nadodavati umu i duši evoluirajućeg materijalnog stvorenog bića. Ljudi su ličnosti, i neličnim duhovima i predličnim jedinakama je jako teško uspostaviti izravan konatakt s tako visoko materijalnim i tako izričito ličnim umovima. Pri svojoj službi, anđeli čuvari više ili manje ujedinjuju sve ove utjecaje i čine ih raspoznatljivijim sve proširenijoj smrtničkoj naravi evoluirajuće ljudske ličnosti.

Ovaj serafinski čuvar štoviše posjeduje i koristi sposobnost usklađenja mnogostrukih utjecaja Beskonačnog Duha koji se kreću od domena fizičkih upravitelja i pomoćnih duhova uma do Svetog Duha Božanske Služiteljice i Sveprisutnog Duha – prisutnosti Rajskog Trećeg Izvora i Centra. Nakon što ujedini ove široko rasprostranjene služiteljske utjecaje koji vuku porijeklo od Beskonačnog Duha i nakon što ih učini osobnijim, serafin se zatim prihvaća usklađenja ovog ujedinjinog utjecaja Združenog Činitelja s prisutnostima duha Oca i Sina.

Ispravljač je prisutnost Oca; Duh Istine je prisutnost Sinova. Na nižim razinama ljudskog duhovnog iksustva, služba serafinskih čuvara ujedinjuje i koordinira ova božanska obdarenja. Pri svojoj službi smrtnim stvorenim bićima, anđeoski služitelji su bogato obdareni darom ujedinjenja Očeve ljubavi sa Sinovom milošću.

I u ovom se obznanjuje razlog zašto osobni serafinski čuvar vremenom postaje osobnim čuvarom uzoraka uma, formula sjećanja i stvarnosti duše preživjelog smrtnog bića u periodu koji posreduje između fizičke smrti i morontija uskrsnuća. Samo djeca Beskonačnog Duha mogu na takav način služiti smrtna bića u toku ove prelazne faze s jedne kozmičke razine na drugu, višu razinu. Čak i u završnom i prijelaznom počinku, na prijelazu iz vremena u vječnost, visoki će supernafim sudjelovati s vama u ovom prijelazu kako bi sačuvao identitet vašeg stvorenog bića i osigurao vaš osobni integritet.
Na duhovnoj razini, supernafini pretvaraju mnoge nelične i predlične kozmičke službe u lična iskustva; oni djeluju kao koordinatori. Na intelektualnoj razini, oni su uskladitelji uma i morontije; oni su tumači. Na fizičkoj razini, zahvaljujući svojoj povezanosti s Glavnim Fizičkim Upraviteljima i uz pomoć kooperativne službe srednjih bića, oni manipuliraju zemaljsko okruženje.

Ovo je pripovijed o mnogostrukim i složenim ulogama pridruženih serafina; a kako je moguće da tako podređena anđeoska ličnost – stvorena na tek malo višoj razini od čovječje – može izvršiti tako teške i složene stvari? Mi uistinu ne znamo odgovora, premda pretpostavljamo da ovu fenomenalnu službu na neki neobznanjen način olakšava neprepoznato i neobznanjeno djelovanje Vrhovnog Bića, Božanstva u procesu aktualizacije u svemirima vremena i prostora. Širom cijelog prostranstva sve naprednijeg opstanka, kroz i u sastavu Vrhovnog Bića, serafini su bitan dio neprekidnog ljudskog napredovanja.

SERAFINSKE DOMENE DJELOVANJA

Serafinski čuvari nisu um, premda potječu od istog izvora – Stvaralačkog Duha – od kojeg je potekao um. Serafini su stimulatori uma; oni neprestano nastoje potaći ljudski um da donese odluke koje vode njegovom ostvarenju krugova uma. Oni ne djeluju onako kako djeluju Ispravljači – iznutra i kroz dušu – već izvana, usmjeravajući svoje djelovanje prema unutra kroz društveno, etičko i moralno okruženje ljudskih bića. Serafini nisu božanski Ispravljači koji čovjeka mame k Ocu, premda djeluju kao osobna služiteljska sredstva Beskonačnog Duha.

Smrtni čovjek, koji je predmet Ispravljačevog vodstva, jednako je podložan serafinskom vodstvu. Ispravljač predstavlja bit čovjekove vječne naravi; serafin je učitelj čovjekove evoluirajuće naravi – za ovog života smrtničkog uma, za narednog života, morontijalne duše. Na prebivališnim svjetovima, bit ćete svjesni i upoznati sa svojim serafinskim učiteljima, premda ih za prvog života ljudi obično nisu svjesni.

Serafini su učitelji ljudskih bića koji usmjeravaju ljudske ličnosti stazama novih i sve naprednijih iskustava. Prihvatiti serafinsko vodstvo vrlo rijetko znači živjeti lagodan život. Slijedeći ovo vodstvo, sigurno ćete susresti – i ako budete imali hrabrosti prebroditi – tegobne prepreke ljudskog izbora i duhovnog napredovanja.

Poriv k obožavanju najvećim dijelom vuče porijeklo od duhovnih poticaja viših pomoćnika uma, čije djelovanje pojačava Ispravljačevo vodstvo. No, poriv koji navodi na molitvu u iskustvu smrtnika koji su svjesni Boga, vrlo često nastaje kao rezultat serafinskog utjecaja. Serafin čuvar neprestano manipulira smrtničko okruženje kako bi uzvisio kozmički uvid uspinjućeg smrtnika u namjeri da pomogne takvom biću koje ima priliku za opstanak, da postigne uvećnu spoznaju prisutnosti unutarnjeg Ispravljača i uvećanu suradnju s duhovnom misijom božanske prisutnosti.

Dok naočigled ne postoji komunikacija između unuatrnjeg Ispravljača i vanjskog serafina, čini se da oni uvijek djeluju u savšenom skladu i izvanrednoj suglasnosti. Čuvari su najaktivniji kad su Ispravljači najneaktivniji, premda su njihove službe na neki čudnovat način uzajamno usklađene. Tako savršena koordinacija bi teško mogla biti bilo slučajna ili nenamjerna.

Služiteljska ličnost serafina čuvara, prisutnost Boga u vidu unutarnjeg Ispravljača, djelovanje kruga Svetog Duha i svjesnost Sina u Duhu Istine – svi su ovi utjecaji božanski usklađeni u smislenu cjelinu duhovne službe u ljudskoj ličnosti i u njezinu korist. Premda vuku porijeklo iz različitih izvora i razina, svi su ovi nebeski utjecaji ujedinjeni u sveobuhvatnoj i evoluirajućoj pristutnosti Vrhovnog Bića.

SERAFINSKA SLUŽBA SMRTNICIMA

Anđeli ne narušavaju nepovredivost ljudskog uma; oni ne manipuliraju ljudsku volju; i oni ne održavaju izravnu vezu s unutarnjim Ispravljačima. Čuvari sudbine ispoljavaju utjecaj na čovjeka na svaki mogući način koji je dosljedan dostojanstvu vaše ličnosti; ni pod kojim uvjetima ovi anđeli ne narušavaju slobodno djelovanje ljudske volje. Ni anđeli ni bilo koji drugi red kozmičkih ličnosti nemaju ni moć ni pravo da ograniče ili potkrate povlastice ljudskog izbora.

Anđeli su vam tako blizu i brinu se o vama s takvim suosjećanjem da se figurativno može reći da "pate radi vaše svojeglave netrpeljivosti i tvrdoglavosti." Serafini nemaju fizičke suze; oni nemaju fizička tijela; i oni nemaju krila. No, oni imaju duhovne emocije i imaju osjete i osjećaje duhovne naravi koji se na određene načine mogu usporediti s ljudskim emocijama.

Serafini djeluju u vašem interesu uglavnom neovisno o vašim molbama; oni izvršavaju naloge svojih nadređenih djelujući neovisno o vašim prolaznim hirovima i promjenljivim raspoloženjima. Ovo ne znači da vi ne možete olakšati ili otežati njihov rad, već prije da anđeli nisu izravno zainteresirani za vaše molitve i molbe.

Za života u ljudskom obličju, smrtni ljudi ne mogu izravno uspostaviti kontakt s anđeoskom inteligencijom. Serafini nisu gospodari i vladari; oni su jednostavno čuvari. Serafini vas čuvaju; oni ne nastoje na vas izravno utjecati; vi morate sami naći svoj put, no ovi vam anđeli nastoje pomoći da izvučete najveću moguću korist iz puta koji sami odaberete. Oni se (obično) rijetko samovoljno upliću u tijek ljudskog života. No nakon što prime upute svojih nadređenih da sprovedu neko neuobičajeno poduzeće, možete se pouzdati da će ovi čuvari naći načina da izvrše primljene naloge i da sprovedu u djelo primljene mandate. Oni se, stoga, ne nameću na scenu ljudske drame izuzev u vanrednim slučajevima, a i tada samo prema nalogu svojih nadređenih. Oni su bića koja vas prate kroz mnoga stoljeća; oni tako primaju upute koje se tiču vašeg budućeg rada i vaše povezanosti s drugim ljudskim ličnostima.

Pod određenim uvjetima, serafini su u stanju djelovati kao materijalni služitelji ljudskim bićima, premda u toj ulozi djeluju vrlo rijetko. Uz pomoć srednjih stvorenih bića i fizičkih upravitelja, oni su u stanju djelovati u korist ljudskih bića u širokom spektru aktivnosti, čak i uspostaviti stvarni kontakt s čovječanstvom, premda su takvi slučajevi vrlo rijetki. U većini slučajeva, serafini ne mijenjauju okolnosti koje vladaju u materijalnim domenama, premda su u određenim ključnim situacijama koje su igrale veliki značaj u lancu ljudske evolucije, serafinski čuvari ispravno djelovali prema vlastitoj incijativi.

ANĐELI ČUVARI NAKON SMRTI

Nakon što sam vas upoznao s načinom na koji vam serafini služe tijekom prirodnog života, želim vas upoznati s aktivnostima čuvara sudbine u procesu posmrtnog raščlanjenja njihovih ljudskih suradnika. Prilikom vaše smrti, anđeo čuvar vjerno čuva zapise o vašem životu, detalje koji se tiču vašeg identiteta, morontijalnog entiteta ljudske duše – koji je evoluirao kao rezultat zajedničke službe smrtničkog uma i božanskog Ispravljača – kao i sve druge vrijednosti u vezi s vašom egzistencijom, svega što ulazi u sastav vas, onakvih kakvi stvarno jeste, izuzev aktualosti ljudske ličnosti i identiteta trajne egzistencije koja postoji u vidu Ispravljača koji vas ovom prilikom napušta.

Istog časa kad upravljačko svjetlo – luminoznost duha koju serafini povezuju s Ispravljačevom prisutnošću – iščezne iz ljudskog uma, anđeli pratitelji podnose izvještaje nadređenim anđelima dotične grupe, posade, bataljona, jedinice, legije i vojarne; i nakon ispravnog uvođenja u registraturu anđela koji se spremaju krenuti na završnu vremensko-prostornu pustolovinu, takav anđeo prima od serafinskog planetarnog poglavara svjedočanstvo koje treba pokazati Večernjoj Zvijezdi ili nekom drugom Gabrijelovom poručniku koji upravlja serafinskom vojskom ovog kandidata za kozmički uspon. I nakon što primi dozvolu od zapovjednika ove najviše organizacijske jedinke, takav čuvar sudbine prelazi na prvi prebivališni svijet, gdje čeka da njezin zemaljski štićenik povrati svijest.

U slučaju da ljudska duša koja je primila osobnog anđela ne uspije preživjeti smrt, pridruženi serafin mora otići na glavni centar lokalnog svemira, gdje se upoznaje s potpunim izvještajem njezinog komplementa. Ona zatim mora izaći pred arhanđeoski sud kako bi sebe oslobodila od krivice zbog smrti njezinog ljudskog štićenika; i zatim se vraća na svjetove gdje prima novu dužnost, bilo kao čuvar nekog drugog smrtnika koji posjeduje sposobnost za uspon ili u nekoj drugoj ulozi serafinske službe.

No, anđeli služe evolucijskim stvorenim bićima i na mnoge druge načine, a ne samo kao osobni ili grupni čuvari. Osobni čuvari čiji štićenici ne uspiju odmah preći na prebivališne svjetove, ne provode ovo vrijeme u dokolici dok čekaju na periodične sudbene prozivke, već primaju brojne nove služiteljske dužnosti širom cijelog svemira.

Serafinski čuvar je povjerenik koji čuva sve neuništive vrijednosti uspavane ljudske duše, upravo kao što je odsutni Ispravljač identitet takvog besmrtnog kozmičkog bića. Zajednički i uz pomoć novostvorenog morontijalnog obličja, u dvoranama uskrsnuća serafinski čuvar i Ispravljač nanovo udružuju sastavne komponente ličnosti uspinjućeg smrtnika.

Ispravljač vas identificira; serafinski čuvar vas nanovo personificira i ponovo upoznaje s vjernim Ispravljačem vašeg zemaljskog života.

I tako, na kraju planetarnog doba, kad se skupe svi koji su pripadali nižim krugovima smrtničkog postignuća, njihovi grupni čuvari ih nanovo sastavljaju u uskrsnim dvoranama prebivališnih planeta, upravo kao što kazuju vaši zapisi: "I on će poslati svoje anđele s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od jednog kraja nebesa do drugoga."

Vještina pravde zahtijeva da se osobni i grupni čuvari prilikom periodične prozivke jave u ime ličnosti koje nisu preživjele. Ispravljači takvih nepreživjelih bića se ne vraćaju i kad se serafini odazovu na prozivku, Ispravljači se tu ne javljaju. Ovo je "uskrsnuće nepravednih"– u stvarnosti službeno priznanje prestanka egzistencije stvorenog bića. Ova prozivka pravde uvijek slijedi neposredno nakon prozivke milosti, uskrsnuća preživjelih usnulih smrtnika. No, ove se stvari ne tiču nikoga izuzev vrhovnih i sveznajućih Sudaca preživjelih vrijednosti. Takvi se problemi pravosuđa nas uistinu ne tiču.

Grupni čuvari mogu služiti na nekom plenetu stoljeće za stoljećem i s vremenom postati čuvarima uspavanih duša više tisuća usnulih preživjelih bića. Oni mogu služiti u ovoj ulozi na više različitih svjetova određenog sustava kako se na prozivku odazvaju na prebivališnim svjetovima.

Svi osobni i grupni čuvari Satanijskog sustava koji su skrenuli s puta prilikom Luciferove pobune, unatoč tome što su se mnogi iskreno pokajali za svoju ludost, moraju biti u pritvoru na Jeruzemu sve do okončanja završne presude pobunjenika. Univerzalni Cenzori su već svojevoljno oduzeli ovim neposlušnim i nevjernim čuvarima sve aspekte duša koje su im bile povjerene i pohranili ove morontija stvarnosti na čuvanje sekonafinskih dobrovoljaca.

SERAFINI I PUT USPONA

Ovo prvo buđenje na prebivališnim svjetovima uistinu predstavlja veliki događaj životnog puta uspinjućeg smrtnika; po prvi put, smrtnik ima priliku vidjeti svoje voljene i nerazdružive anđeoske pratioce s kojima je dijelio dane zemaljskog života; on tu postaje istinski svjestan identiteta i prisutnosti božanskog Ispravljača koji je na zemalji tako dugo živio u njegovom umu. Takvo iskustvo predstavlja veličanstveno buđenje, istinsko uskrsnuće.

Na morontija planetima, serafinski pratioci (dva anđela) otvoreno djeluju kao vaši pratioci. Ne samo što se ovi anđeli s vama savjetuju u vezi vašeg napretka prijelaznim svjetovima, već vam na svaki mogući način pomažu pri postignuću moronijalnog statusa i statusa duha, dok u isto vrijeme koriste priliku za vlastito unaprijeđenje naobrazbom u eksternim školama evolucijskih serafina na prebivališnim svjetovima.

Ljudska rasa je stvorena tek malo ispod jednostavnijih tipova anđela. Stoga ćete u svojoj prvoj zadaći morontijalnog života postati serafinski asistenti u radu koji vas neposredno čeka kad povratite svjesnost ličnosti nakon oslobođenja od tjeleskih okova.

Prije nego napuste prebivališne svjetove, svi smrtnici prime stalne serafinske pratitelje ili čuvare. I kako se budete uspinjali morontija planetima, serafinski čuvari će biti ti koji će svjedočiti i potvrditi vaš vječni savez s Misaonim Ispravljačima. Zajednički, oni su utemeljili identitete vaših ličnosti u obličju tjelesne djece na svjetovima vremena. Ovom prilikom, nakon što postignete puni morontija status, oni vas prate kroz Jeruzem i pridružene svjetove sustavnog napredovanja i kulture. Nakon toga, oni vas prate na Edentiju i njezinih sedamdeset plenta naprednog podruštvljenja, nakon čega vas dovode Melkizedecima i prate za vašeg veličnastvenog životnog puta svjetovima glavnog kozmičkog centra. I nakon što vas Melkizedeci nauče mudrosti i kulturi, anđeli vas vode na Sferu Spasenja, gdje dolazite licem u lice s Suverenim Vladarom Nebadona. I ovi će vas serafinski vodiči i dalje slijediti manjim i većim sektorima supersvemira, kao i prijemnim svjetovima Uverse, i ostati s vama sve dok vas konačno sekonafini ne obaviju i povedu na dugi let prema Havoni.

Neki čuvari sudbine koji su ljudima pridruženi u smrtničkom životu, slijede ove uspinjuće hodočasnike na njihovom putu kroz Havonu. Drugi se privremeno opraštaju od svojih dugotrajnih prijatelja i tada – dok ovi smrtnici putuju krugovima centralnog svemira – ovi čuvari sudbine postižu krugove Sfere Serafina. I čekaju na obroncima Raja dok se njihovi smrtni prijatelji ne probude iz svog posljednjeg sna koji označava prijelaz iz vremena u nova iskustva vječnosti. Takvi uspinjući serafini zatim pristupaju različitim službama bilo u Korpusu Finalista ili u Serafinskom Korpusu Upotpunjenja.

Pri vječnoj službi, čovjek i anđeo ne moraju opet biti sjedinjeni, no gdje god ih serafinske dužnosti povele, serafini će uvijek održavati odnos sa svojim negdašnjim štićenicima s evolucijskih svjetova – uspinjućim smrtnicima vremena. Intimne veze i prijateljska povezanost koje su ih pratile u domenama ljudskog porijekla, nikad neće biti bilo zaboravljene ili posve prekinute. U vječnim stoljećima, ljudi i anđeli će surađivati u božanskoj službi upravo kao što su surađivali za vremenskog života.

Uspješno vođenje duše evolucijskog porijekla do portala Raja predstavlja nasigurniji način na koji serafini mogu dostići portale Raja. Dužnost čuvara sudbine stoga predstavlja najviše cijenjenu serafinsku dužnost.

Samo čuvari sudbine ulaze u primarni ili smrtnički Korpus Finalista i takvi parovi kreću na vrhovnu avanturu dijelući sjedinjeni identitet; to su dva bića koja su postigla novo duhovno sjedinjenje na Sferi Serafina prije nego što su primljena u Korpus Finalista. U ovom iskustvu, dvije anđeoske naravi koje su tako komplementarne u svim svojim kozmičkim ulogama, postižu krajnje sjedinjenje duha njihovih dvojnosti, koje rezultira novom sposobnošću za primitak i spoj s fragmentima Rajskog Oca (ovdje nije riječ o Misaonim Ispravljačima). I tako neki vaši voljeni serafini koji vas prate u vremenu postaju vaši suradnici u vječnosti, djeca Vrhovnog i usavršeni sinovi Rajskog Oca.

Da bi se u potpunosti shvatile tajne informacije u Bibliji, važno je shvatiti veličinu sistema podzemnih tunela i s njima povezanih prostorija koji se nalaze ispod površine platoa sa piramidama.
O onome što se događalo ispod pjeska prije nekoliko tisuća godina u današnjim knjigama o historiji nema podataka, a to potvrđuju i otkric
a do kojih se došlo tokom posljednjih osamdesetak godina.
Oaza Fajum, tek nekoliko kilometara van granica Memfisa, neobično je zanimljivo mjesto. U toj bujnoj, plodnoj dolini, faraoni, koji su sebe nazivali ‘gospodarima kraljevskog lova’, hvatali su ribu i divljač. Jezero Moeris nekad je graničilo s Fajumski oazom, i na njegovim obalama nalazio se slavni labirint za kojeg je Herodot rekao da ga ‘beskrajno zadivljuje’.

Labirint je sadržavao 1.500 soba i jednaki broj podzemnih prostorija u koje grčkom istoričaru nije bilo dopušteno da uđe. Prema svećenicima labirinta ‘hodnici su bili zbunjujuc
i i zamršeni’, kako bi bili sigurno mjesto za svitke koji su bili skriveni u podzemnim prostorijama.
Ogromni kompleks posebno se dojmio Herodota, i on je o toj građevini pisao s divljenjem i poštovanjem: ‘Tamo sam vidio 12 pravilno raspoređenih palača, međusobno povezanih prolazima, koje su imale nekoliko terasa i bile poredane oko 12 sala. Teško je povjerovati da su djelo ljudskih ruku. Zidovi su prekriveni reljefima, a svako je dvorište sa velikim ukusom sagrađeno od bjelog mramora i okruženo kolonadom. Blizu ugla gde završava labirint nalazi se piramida, osamdeset metara visoka, s ogromnim isklesanim likovima životinja i s podzemnim prolazom kojim se u nju može uc
i. Iz vrlo pouzdanih izvora saznao sam da podzemne prostorije i prolazi povezuju ovu piramidu s piramidama u Memfisu ‘.
Piramide u Memfisu bile su piramide u Gizi, jer je Giza izvorno bila zvana Memfis.
Mnogi drevni autori potvrdili su istinitost Herodotovog opisa podzemnih prolaza koji povezuju piramide, i njihovi dokazi bacaju sumnju na pouzdanost tradicionalno predstavljene egipatske historije.
Crantor (300. p.n. ere) je tvrdio da su u Egiptu postojali nekakvi podzemni kameni stubovi sa uklesanim podacima o prahistoriji, i oni su činili redove duž prolaza koji su povezivali piramide.

U svojoj poznatoj studiji o misterijima, posebno onima Egipc
ana, Haldejaca i Asiraca, Iamblichus, sirijski predstavnik Alckandrijske škole mističnih i filozofskih učenja, zabilježio je ove informacije o prolazu do velike piramide koji vodi kroz tjelo Sfinge: ‘Tragove tog ulaza, koji je danas zatrpan pjeskom i otpacima, još uvek se može primjetiti među prednjim nogama klečec
eg kolosa. Nekad je bio zatvoren bronzanom kapijom čiju su tajnu bravu znali koristiti samo Magi. Čuvalo ju je javno poštovanje, i neka vrsta vjerskog straha održavala je njenu neoskvrnjenost bolje nego što bi to mogli naoružani čuvari. U utrobi Sfinge izdubljene su galerije koje vode do podzemnog djela Velike Piramide.

Te su galerije bile tako vješto isprepletene na svom putu do piramide da se svako ko bi tim prolazom krenuo bez vodiča postepeno i neizbežno vrac
ao na početnu tačku ‘.
U drevnim sumerskim cilindričnim otiscima zabeleženo je da je tajno prebivalište Anunnakija bilo ‘jedno mjesto pod zemljom … do kojeg se dolazi kroz tunel, čiji je ulaz skriven pjeskom i onim što zovu Huvana …njegovi zubi su poput zmajskih zuba, njegovo lice je lice lava ‘.
Taj neobičan stari tekst, nažalost sačuvan u fragmentima, dodaje da ‘On (Huvana) nije u stanju da ide napred, niti može ic
i nazad’, ali oni su mu se prišuljali s leđa, i put do ‘Annunakijevog tajnog prebivališta’ više nije bio blokiran.
Sumerski zapis vjerovatno pruža opis Sfinge s lavljom glavom u Gizi, i ako je to golemo stvorenje sagrađeno kako bi štitilo ili skrivalo drevna stepeništa i prolaze koji vode do podzemnih nivoa pod njim i oko njega, tad je njegova simbolika bila vrlo prikladna.
Lokalna arapska predanja tvrdila su da se ispod Sfinge nalaze tajne odaje s blagom ili čarobnim predmetima. Ta su vjerovanja imala podršku u zapisima rimskog istoričara Plinija iz prvog vjeka nove ere, koji je pisao da je duboko pod Sfingom skriven ‘grob vladara zvanog Harmakhis u kojem su golema blaga’.jZanimljivo je da su samu Sfingu nekad zvali ‘Velika Sflnga Harmakhis koja čuva stražu od vremena Horusovih sledbenika’.

Rimski historičar Ammianus Marcellinus iz četvrtog vjeka objavio je dodatne informacije o postojanju podzemnih tunela koji su, kako se čini, vodili do unutrašnjosti Velike piramide: ‘Natpisi za koje su drevni tvrdili da su bili uklesani u zidove određenih podzemnih galerija i prolaza bili su napravljeni duboko u tamnoj unutrašnjosti kako bi se osiguralo da se drevna mudrost ne izgubi u potopu ‘.
Rukopis kojeg je sastavio arapski pisac Altelemsani čuva se u Britanskom muzeju, i u njemu se spominje postojanje dugog, kvadratnog, podzemnog prolaza između Velike piramide i rijeke Nil, s nekom ‘čudnom stvari’ koja sprječava pristup Nilu.
Opisan je i slijedeci dogadaj: ‘U danima Ahmeda Ben Toulouna, družina je ušla u veliku piramidu kroz tunel i otkrila u jednoj prostranoj prostoriji pehar od stakla neobične boje i teksture. Dok su napuštali piramidu izgubili su jednog člana, i kad su se vratili da ga potraže, on se pred njima pojavio go i smejuc
i se rekao – ‘Ne slijedite i ne tražite me’ – a zatim je otrčao nazad u piramidu.
Njegovi drugovi primjetili su da je bio začaran. Nakon što je čuo za neobični događaj pod piramidom, Ahmed Ben Touloun izrazio je želju da vidi stakleni pehar. Tokom ispitivanja, napunili su pehar vodom i izvagali ga, zatim su ga ispraznili i ponovno izvagali.
Historičar je zapisao da su ‘utvrdili da je jednake težine kad je prazan i kad je pun vode’. Ako je kronika točna, nedostatak razlike u težini pruža posredni dokaz postojanja izvanredne nauke u Gizi.
Prema Masoudiu, mehaničke statue sa nevjerovatnim sposobnostima čuvale su podzemne galerije ispod Velike piramide. Ovaj opis napisan prije tisuću godina podsec
a na kompjuterizovane robote kakvi se danas prikazuju u naučno-fantastičnim filmovima.
Masoudi kaže da su automati bili programirani da budu netolerantni, jer su uništili sve ‘osim onih koji su se svojim ponašanjem pokazali dostojni propuštanja’. Masoudi je tvrdio da su ‘pisani izveštaji o mudrosti i dostignuc
ima u raznim umjetnostima i naukama bili skriveni duboko, kako bi bili sačuvani kao arhiv za dobrobit onih koji c
e ih kasnije moc
i razumeti’.

To je fantastična informacija, jer je moguće da su od Masoudijevog vremena naovamo ‘dostojne’ osobe vidjele misteriozne podzemne odaje. Masoudi priznaje, ‘Video sam stvari koje čovek ne može opisati zbog straha da ljudi ne posumnjaju u njegovu inteligenciju … pa ipak, ja sam ih video’.jU istom je vjeku drugi pisac, Muterdi, zabilježio jedan bizarni incident koji se dogodio u tjesnom prolazu ispod Gize, gde je grupa ljudi ostala užasnuta videvši kako su susjednog člana njihove družine zgnječila kamena vrata koja su, sama od sebe, iznenada izletela iz zida prolaza i zatvorila hodnik pred njima.jHerodot je rekao da su mu egipatski svećenici izrecitirali staru predaju o tome kako su izvorni graditelji Memfisa ‘stvarali podzemne odaje’. Zato najstariji zapisi spominju moguc
nost postojanja neke vrste prostranog sistema prostorija ispod površine područja koje okružuje Sfingu i piramide. Ti stari zapisi dobili su potvrdu kad je 1993. tokom seizmološkog pregleda na nalazištu otkriveno postojanje velike šupIjine. To otkric
e je izneseno pred javnost u dokumentarnom filmu „The misteri of the Sphink“ (Zagonetka Sfinge), prikazanom pred publikom od 30 miliona ljudi na televizijskoj stanici NBC kasnije iste godine.
Postojanje prostorija ispod Sfinge dobro je poznata činjenica. Egipatske vlasti potvrdile su da je 1994. došlo do još jednog otkric
a; to je iskopavanje bilo najavljeno novinskim člankom pod naslovom ‘Zagonetni tunel u Sfingi’: ‘Radnici koji su obnavljali trošnu Sfingu otkrili su drevni prolaz koji vodi duboko u tjelo zagonetnog spomenika. Zahi Havas, upravitelj Spomenika Gize, rekao je nedvosmisleno da je tunel vrlo star. Ipak, nameću se neka pitanja: ko je izradio prolaz? Zašto? I gdje on vodi …? Havas je rekao da nema namjeru da ukloni kamenje koje zatvara ulaz. Tajni tunel prodire u Sfingu sa sjeverne strane, otprilike na pola puta izmedu Sfinginih ispruzenih kandži i njenog repa ‘.
Popularno vjerovanje da je Sfinga pravi ulaz u veIikom piramidu s iznenađujućom žilavošcšu održalo se do danas. To je verovanje bilo potvrđeno i 100 godina starim mapama koje su izrađivali masonski i Rozenkrojcerski svećenici, na kojima je Sfinga bila ornament što se nalazio iznad dvorane koja je zrakastim podzemnim prolazima povezana sa svim piramidama. Ti su crteži napravljeni po informacijama koje je izvorno otkrio osnivač društva Ružinog Križa, Kristian Rosenkrojc, koji se, prema vjerovanju, probio do ‘tajne odaje pod zemljom’ i tamo pronašao biblioteku s knjigama punim tajnog znanja.

Skice su nastale na osnovu informacija koje su posjedovali arhivari škola misterija prije nego što je 1925. počelo raščišc
avanje pjeska koje je otkrilo skrivena vrata do davno zaboravljenih prijemnih dvorana, malih hramova i drugih podzemnih prostorija.
Znanje škola misterija bilo je dopunjeno serijom izvanrednih otkric
a 1935. koja su pružila dokaze za postojanje dodatnih prolaza i odaja koje se preplic
u ispod piramida. Mnoge stvari ukazuju na to da je kompleks u Gizi sagrađen sa namjerom da bude struktura koja c
e direktno povezati Sfingu, Veliku piramidu i Hram Sunčevih ljudi, ispod i iznad zemlje.jOdaje i prolazi koje su otkrili sofisticirani seizmografi i radar za podzemna posmatranja (GPR) posljednjih nekoliko godina potvrdili su točnost planova. Egipat takođe uspješno koristi sofisticirane satelite za otkrivanje arheoloških nalazišta ispod površine tla u Gizi i na drugim mestima. Početkom 1998. počela je upotreba novog sistema za otkrivanje, i precizno je određena lokacija 27 još neistraženih nalazišta na pet područja. Deset od tih nalazišta smješteno je na istočnoj obali Luksora, a ostala su u Gizi, Abu Ravashu, Sakari i Dashuru. Na slici područja Gize vidi se skoro neshvatljivi broj tunela i odaja kojima je ispresecano cjelo područje, koji se međusobno ukrštaju i preplic
u tvorec
i mrežu što se prostire cijelim platoom. Projekl traženja i mjerenja iz svemira egiptolozima je omoguc
io da utvrde lokaciju vec
ih nalazišta, mjesto gde se vjerovatno nalazi ulaz i veličinu prostorija prije nego što se počne sa iskopavanjima.
Pažnja je posebno usmjerena na tri tajne lokacije: jedno područje u pustinji nekoliko stotina metara zapadno-jugozapadno od izvorne lokacije Crne piramide, oko koje se gradi golemi sistem betonskih zidova visokih sedam metara koji pokrivaju 8 kvadratnih kilometara; drevni putevi koji su povezivali hram u Luksoru s Karnakom; i ‘Horusov Put’ preko sjevernog Sinaja.
Među misticima ili pripadnicama škola egipatskih misterija, postojala je predaja koja kaže da je Velika piramida velika po mnogo čemu. Uprkos činjenici da se u nju nije ušlo do 820., tajne škole prekrišc
anskog Egipta insistirale su na tome da im je njena unutrašnjost dobro poznata. Neprestano su tvrdile da ona nije grobnica ili grobna komora bilo kakve vrste, osim što je imala jednu komoru za simboličku sahranu kao dio rituala inicijacije. Prema mističkim predajama, u unutrašnjost se ulazi postepeno i u etapama kroz podzemne prolaze.
Navodno su se na kraju svake faze napredovanja nalazile različite odaje, a najvišu i konačnu fazu inicijacije predstavljalo je ono što se danas zove Kraljeva odaja. Malo po malo, predaje škola misterija bile su potvrđivane arheološkim otkric
ima, jer je 1935. utvrđeno da je postojala podzemna veza izmedu Sfinge i Velike piramide, i da je tunel povezivao Sfingu s drevnim hramom smještenim južno od nje – kojeg danas zovu Hram Sfinge. Kad se obimni jedanaestogodišnji projekat raščišc
avanja pjeska i morskih školjki što ga je preduzeo Emile Baraize približio svršetku 1935. godine, počele su da kruže neobične priče o otkric
ima do kojih se došlo tokom projekta.

Tema jednog magazinskog članka što ga je napisao i 1935. objavio Hamilton M. Vright bilo je izuzetno otkric
e pod pjeskom Gize čije postojanje se danas osporava. Članak je bio proprac
en izvornim fotografijama dobijenim od dr. Selima Hassana, vođe naučnog istraživačkog tima sa Univerziteta u Kairu koji je došao do tog otkric
a. U članku je pisalo: ‘Otkrili smo podzemni prolaz koji su drevni Egipc
ani koristili prije 5.000 godina. On prolazi ispod nasipa koji se proteže između druge piramide i Sfinge. Njime je moguc
e proc
i ispod nasipa od Keopsove do Kefrenove piramide. U torn smo podzemnom prolazu otkrili i očistili seriju vertikalnih otvora koji vode u dubinu više od 40 metara, s prostranim dvoranama i bočnim komorama ‘.
Otprilike u isto vrijeme, međunarodni mediji objavili su dodatne detalje o otkric
u. Podzemni kompleks izvorno je izgrađen između Velike piramide i Hrama sunčevih ljudi, jer je Kefrenova piramida bila kasnija i samo površinska građevina.
Podzemni prolaz i njegove prostorije iskopani su u kompaktnoj, živoj stijeni – što je zaista izvanredan poduhvat, uzme li se u obzir da je napravljen prije nekoliko tisuća godina. Ovo nije kraj priče o podzemnim odajama u Gizi, jer su medijski izveštaji opisivali iskopavanje podzemnih prolaza izmedu Hrama Sunčevih ljudi na platou i Hrama Sfinge u dolini. Taj je prolaz bio otkriven par godina prije objavljivanja ranije pomenutog članka.
Otkric
a su navela dr. Selima Hassana i ostale da povjeruju i javno kažu da, dok je vrijeme izgradnje Sfinge uvjek predstavljalo zagonetku, moguc
e je da je ona bila dio vec
eg arhitektonskog plana koji je bio namerno usklađen i proveden zajedno sa izgradnjom Velike piramide.
Arheolozi su u to vrijeme došli do još jednog velikog otkrića. Otprilike na pola puta izmedu Sfinge i Kefrenove piramide otkrivena su četiri ogromna vertikalna otvora, širine tri puta tri metra svaki, koji vode ravno prema dole kroz kompaktni krečnjak.
Na masonskim i rozenkrojcerskim mapama zovu se ‘Campbellova grobnica’, i taj ‘kompleks otvora’ – kaže dr. Selim Hassan – ‘završava prostranom sobom, u središtu koje se nalazi još jedan otvor koji se spušta do velike dvorane na čijim se stranama nalazi 7 odaja ‘. Neke od tih odaja sadržavale su goleme, zapečac
ene sarkofage od bazalta i granita, visoke šest metara. Istraživanje je išlo dalje i otkrilo se da u jednoj od sedam soba postoji i trec
i vertikalni otvor, koji se spusta duboko do tri odaje na puno nižem nivou. U vrijeme njenog otkric
a bila je poplavljena vodom, koja je djelimično prekrivala jedan bjeli sarkofag. Ta odaja nazvana je ‘Ozirisova grobnica’, i na lažnom televizijskom dokumentarcu u martu 1999. prikazano je kako je ‘otvorena po prvi put’. Kad je istraživao ovo područje 1935., dr. Selim Hassan je rekao: ‘Nadamo se da c
emo otkriti važne spomenike nakon što ispumpamo ovu vodu’.
Ukupna dubina ove serije otvora vec
a je od 40 metara. Za vrjeme čišc
enja južnog djela podzemnog prolaza, otkrivena je izvanredno lijepa glava statue, koja je vrlo izražajna u svim detaljima lica.

Prema nekoliko različitih novinskih članaka iz tog vremena, statua je bila izuzetno lijepo izrađena bista kraljice Nefertiti, opisivana kao ‘predivan primjer onog rijetkog tipa umetnosti inauguriranog za vrijeme vladavine Amenhotepa’. Nepoznato je gde se danas nalazi ta statua.
U izveštaju su takođe bile opisane druge odaje i sobe ispod pjeska, sve međusobno povezane tajnim i ukrašenim prolazima. Dr. Selim Hassan otkrio je da ne samo da tamo postoje spoljne i unutrašnje prostorije, vec
su takođe pronašli sobu koju su nazvali ‘žrtvena kapela’, koja je bila usječena u veliki kameni brijeg između Campbellove grobnice i Velike piramide.jU središtu kapele nalaze se tri ukrašena uspravna stuba koja međusobno stvaraju trokut. Ti stubovi su vrlo važan detalj u ovoj studiji jer se njihovo postojanje spominje u Bibliji. Može se zaključiti da je Ezra, inicirani pisac Tore (oko 397. pr. naše ere), znao raspored podzemnih prolaza i odaja u Gizi prije nego što je napisao Toru.
Taj podzemni nacrt vjerovatno je bio izvor trouglastog rasporeda oko centralnog oltara u Masonskim ložama. U djelu Vijetnamski spomenici Josephus je u prvom vjeku napisao da je Enoh koji se spominje u Starom zavjetu sagradio podzemni hram koji se sastoji od devet odaja. U dubokom skloništu unutar jedne odaje sa tri uspravna stuba, postavio je trouglastu zlatnu ploču na kojoj je pisalo savršeno ime Božanstva. Opis Henokovih odaja bio je sličan opisu žtrtvene kapele pod pjeskom istočno od Velike piramide.
Jedno predvorje vrlo nalik grobnoj komori, all ‘nesumnjivo prostorija koja je služila za inicijaciju i primanje’, pronađena je nešto dalje na platou bliže Velikoj piramidi i na gomjem kraju nagnutog prolaza, usječena duboko u stjenu na sjeverozapadnoj strani žrtvene odaje (između žrtvene odaje i Velike piramide). U središtu komore nalazi se četiri metra dug sarkofag od bjelog krečnjaka iz Turaha i zbirka lijepih alabastrenih posuda. Zidovi su prelijepo ukrašeni prizorima, natpisima i amblemima sa mnoštvom lotosovih cvjetova. Opisi alabastrenih činija i amblema sa lotosovim cvetovima zapanjujuc
e podsec
aju na ono što je sir Villiam Petrie 1904. otkrio u hramu-radionici na vrhu brda Sinaja / Horeba.
Otkriveno je još podzemnih prostorija, odaja, hramova i hodnika, od kojih su neki imali uspravne potpomo stubove kružnog presjeka, a drugi prefinjene reljefe s likovima boginja odevenih u prelijepu odejc
u. Izveštaj dr. Selima Hassana opisivao je druge veličanstveno figure.
Snimljene su fotografije, i jedan autor i istraživač koji ih je vidio, rozenkrojcere H. Spencer Levis, zabilježio je da je bio duboko zadivljen tim slikama. Nije poznato gde se danas nalaze ti rijetki primjerci umjetnosti i relikata, ali postoje glasine da su ih privatni kolekcionari prokrijumčarili van Egipta. Navedeni detalji samo su dio onoga što se može pročitati u opširnom izveštaju dr. Selima Hassana kojeg je 1944. objavio Government Press iz Kaira pod naslovom Iskapanja u Gizi (10 svezaka). Ipak, to je tek djelic
cjele istine o onome što se nalazi ispod piramida. U poslednjim godinama raščišc
avanja pjeska radnici su došli do najnevjerojatnijeg otkric
a koje je zapanjilo svjet i privuklo pažnju medija iz celoga svjeta. Arheolozi na čelu istrazivanja bili su ‘zbunjeni’ onim što su iskopali, i izjavili su da je to najljepše uređeni grad koji su ikada videli.jPun je hramova, seljačkih kuc
a pastelnih boja, radionica, staja i drugih građevina, uključujuc
i i palaču. Opremljen je podzemnim hidrauličnim vodovodnim sistemom, i imao je savršen sistem za odvodnjavanje, kao i druge udobnosti modernog grada. Intrigantno pitanje koje proizilazi iz ovog otkric
a glasi: gde je taj grad danas?
Njegova tajna lokacija nedavno je otkrivena grupi odabranih ljudi, kojima je data dozvola za istraživanje i snimanje grada. On se nalazi u ogromnom prirodnom sistemu pec
ina pod platoom Gize koji se proteže prema istoku ispod Kaira. Njegov glavni ulaz je u unutrašnjost Sfinge, sa stepenicama uklesanim u kamenje koje se spuštaju do pec
ine ispod korita Nila. Ekspedicija je sa sobom ponjela generatore i gumene čamce na napuhavanje, i otputovala niz podzemnu rjeku koja vodi do jezera širokog jedan kilometar. Na obalama jezera smjestio se grad, a trajno osvetljenje pružaju mu velike kristalne kugle ugrađene u zidove i svod pec
ine.jDrugi ulaz u grad otkriven je na kraju stuba koje vode do tri koptske crkve u starom Kairu (Babilonu). Kako se može zaključiti iz priča Jashera i Enoha, ljudi ‘koji žive u Zemlji’, iznesenih u Knjizi Postanka, moguc
e je da je izvorno ime grada bilo Gigal.

Ekspedicija je obavila snimanja i napravljen je dokumentarni film nazvan Odaje u dubinama (Chambers of the Deep), koji je nakon toga prikazan privatnoj publici https://www.youtube.com/watch?v=c27uqfAl-5E. Početni je plan bio da se film prikaže pred širom javnosti, ali se zbog nekog razloga od toga odustalo. Iz grada je donesen sferični kristalni predmet veličine loptice za bejzbol sa velikim brojem izbrušenih ploha, i njegova mistična priroda demonstrirana je na nedavnoj konferenciji u Australiji. Duboko unutar ovog čvrstog predmeta nalaze se razni hijeroglifi koji se polako okrec
u poput stranica knjige na mentalni zahtev osobe koja drži taj predmet. https://www.youtube.com/watch?v=BLm-z_TG-nI
Taj zadivljujuc
i objekat otkriva nepoznatu vrstu tehnologije, i nedavno je poslat na analizu NASA-i u SAD.

U historijskim dokumentima zabilježeno je da je tokom KSKS vjeka kod Gize i na brdu Sinaj došlo do nevjerovatnih otkric
a o kojima se danas ne govori, a u Egiptu postoje brojne glasine o otkric
u jos jednog podzemnog grada u krugu od 45 kilometara od Velike piramide. 1964. je na području stare turske kraljevine Kapadokije otkriveno više od 30 ogromnih podzemnih gradova na više nivoa. Samo u jednom gradu nalaze se goleme pec
inee, sobe i hodnici, koji su, prema procjenama arheologa, bili boravište za više od 2.000 domac
instava, i koji su pružali uslove za život između 8.000 i 10.000 ljudi. Samo njihovo postojanje predstavlja dokaz da ispod površine Zemlje mnogi takvi podzemni svjetovi čekaju da budu otkriveni.
Iskopavanja kod Gize otkrila su podzemne prolaze, hramove, sarkofage i jedan podzemni grad koji je s njima povezan, i otkric
e da podzemni prolazi povezuju Sfingu s piramidama predstavlja još jedan korak prema dokazivanju da je celi kompleks bio pažljivo i detaljno osmišljen.

SLUŽBENA PORICANJA
Zahvaljujuc
i iskopavanjima dr. Selima Hassana i modemom tehnikama pretraživanja iz svemira, tekstovi i predaje drevnih škola egipatskih misterija koje tvrde da čuvaju tajna znanja o platou Gize postali su vrlo prihvatljivi. Ipak, jedan od najzagonetnijih aspekata otkric
a podzemnih objekata kod Gize je to što Egipatske vlasti i akademske institucije neprekidno poriču njihovo postojanje.
Njihova opovrgavanja su tako uporna da je javnost počela sumnjati u tvrdnje škola misterija i verovati da se radi o mistifikacijama čiji je cilj da privuče posetioce u Egipat.
Tipičan primer stava akademske zajednice je izjava za javnost Harvardskog univerziteta iz 1972: ‘Niko ne bi trebao obratiti imalo pažnje na besmislene tvrdnje u vezi sa unutrašnjosti Velike piramide ili navodnim prolazima i neotkopane hodnicima i dvoranama pod pjeskom u okolini piramida što se mogu čuti od onih koji su navodno povezani sa takozvanim tajnim kultovima i misterijskih zajednicama Egipta i Orijenta.
Te stvari postoje samo u umovima onih koji nastoje da privuku tragače za misterijima, i što mi više poričemo postojanje tih stvari, to se javnost više navodi da povjeruje kako namjerno pokušavamo sakriti ono što predstavlja jednu od velikih tajni Egipta.
Za nas c
e biti bolje da jednostavno ignoriramo sve te tvrdnje, umjesto da ih se opovrgava. Sva naša iskopavanja na području piramida nisu uspjela otkriti bilo kakve podzemne prolaze ili dvorane, hramove, pec
ine, ili bilo šta takve vrste, osim jednog hrama povezanog sa Sfingom ‘. Akadamske zajednica smatrala je da je ovo prikladna izjava o ovoj temi, ali prethodnih godina davane su zvanične izjave u kojima se tvrdilo da ne postoji nikakav hram koji je povezan sa Sfingom.
Tvrdnja da je svaki centimetar površine oko Sfinge i piramida bio ispitan temeljno i u dubinu bila je opovrgnuta kadje u pjesku otkriven hram povezan sa Sfingom, koji je kasnije i otvoren za javnost. Čini se da u vezi s pitanjima koja su van službene politike postoji skrivena cenzura čiji je cilj zaštititi istočne i zapadne religije.

VJEČNO GORUĆE SVJETILJKE
Uprkos nevjerovatnim otkric
ima, očigledna je činjenica da je rana historija Egipta i dalje velikim djelom neistražena, i stoga predstavlja nepoznat teren. Zbog toga nije moguc
e sa sigurnošc
u reci na koji su način kilometri podzemnih prolaza i odaja ispod platoa Gize bili osvjetljeni, ali jedno je sigurno: osim ako drevni Egipc
ani nisu bili u stanju videti u mraku, golema podzemna područja morala su nekako biti osvetljena. Isto pitanje vrijedi i za unutrašnjost Velike piramide, a egiptolozi su se složili da se baklje nisu koristile, jer plafoni nisu bili začađeni čađom od dima. Iz onoga što je trenutno poznato o podzemnim prolazima ispod platoa sa piramidama, moguc
e je utvrditi da postoji barem 4.8 kilometara prolaza 10 do 12 katpva ispod nivoa tla. Zanimljivo je da se i u Knjizi mrtvih i u Tekstovima piramida spominju ‘Svetlotvorci’, a taj se izvanredan opis mogao odnositi na grupu ljudi odgovornih za osvetljavanje podzemnih područja njihovih kompleksa.

Iamblichus je prepisao fascinantan izveštaj koji je bio pronađen na vrlo starom egipatskom papirusu čuvanom u jednoj džamiji u Kairu. Radi se o djelu priče nepoznatog autora iz 100. godine prijee naše ere, o grupi ljudi koji su uspjeli uc
i u podzemne prolaze oko Gize s namjerom da ih istraže. Evo kako su opisali svoje iskustvo: ‘Došli smo do tri odaje. Kad smo ušli, automatski se osvetlila svjetlošc
u iz cjevi duge poput ljudskog dlana, oko 15:24 cm, i uske, koja je uspravno stajala u jednom uglu. Kad smo se približili cjevi, zasjala je jače … robovi su se uplašili i pobjegli nazad putem kojim smo došli! Kad sam je dodirnuo, ugasila se. Pokušali smo sve kako bismo natjerali cjev da se ponovo upali, ali više nije stvarala svjetlost. U nekim su odajama svjetlec
e cjevi radile, a u drugima nisu. Razbili smo jednu cev, i iz nje su iscurile kuglice srebrne tekućine koje su se brzo kretale po podu, sve dok nisu nestale u pukotinama izmedu ploča. Kako je vrjeme prolazilo, svjetlec
e cjevi su postepeno prestajale raditi i svećenici su ih vadili i spremali u podzemno skrovište koje su posebno za tu svrhu izradili sjeveroistočno od platoa. Oni su vjerovali da je svjetlec
e cjevi stvorio njihov obožavani Imotep, koji c
e se jednog dana vratiti i popraviti ih ‘.
Rani Egipc
ani su u grobove svojih umrlih često stavljali upaljene svjetiljke kao žrtvu svojim bogovima ili da bi preminuli mogao pronac
i put na ‘drugu stranu’. U grobovima u blizini Memfisa (i u bramanskim hramovima u Indiji), pronađena su svjetla koja su Radiio u zapečac
enim odajama i posudama, ali bi se zbog naglog izlaganja zraku ugasili ili bi njihovo gorivo isparilo. Kasnije su Grci i Rimljani prihvatili taj običaj, i tradicija je poslala široko prihvac
ena – s mrtvima su se sahranjivale ne samo upaljene svjetiljke, nego i minijaturne reprodukcije pravljene od pečene gline. Neke svjetiljke su zbog zašla stavljane u okrugle posude, i zabilježeni su slučajevi da je u njima pronadeno izvomo ulje koje je ostalo savršeno očuvano nakon više od 2.000 godina.
Postoji mnoštvo dokaza koji potiču od očevidaca da su svjetiljke gorjele kad su grbovi bili zatvarani, a kasniji su posmatrači tvrdili da su i dalje gorjele kad su grobnice bile otvarane stotinama godina kasnije.
Moguc
nost pripremanja goriva koje se može obnoviti jednakom brzinom kojom se troši bila je uzrok brojnih polemika među srednjevekovnim autorima, i postoje brojni dokumenti u kojima su iznosili svoje argumente.
Nakon pažljivog razmatranja dostupnih dokaza, čini se potpuno moguc
im da su drevni egipatski svećenici-kemičari izrađivali svjetiljke koje su mogle gorjeti ako ne beskonačno, onda barem tokom vrlo dugog vremena.

Brojni autoritcti pisali su o vječno goruc
im svjetiljkama, i V. Vinn Vestcott procjenjuje da je broj pisaca koji su poklonili pažnju ovoj temi vec
i od 150, a HP Blavatska procenjuje da ih ima 173. Dok se zaključci do kojih su došli razni autori prilično razlikuju, vec
ina ih je priznala postojanje ovog fenomena. Samo je mali broj njih tvrdio da bi svjetiljke nastavile goreti vječno, ali mnogi su bili spremni priznati da bi mogle gorjeti vjekovima bez dopunjavanja goriva. Prevladavalo je mišljenje da su fitilji tih vječnih lampi bili napravljeni od usukanog ili ispletenog azbesta, kojeg su rani alkemičari zvali ‘Salamander vuna’.

Čini se da je gorivo bilo je jedan od rezultata alkemijskih istraživanja, i moguc
e je da se proizvodilo u hramu na brdu Sinaj. Sačuvano je nekoliko formula za pravljenje goriva za svjetiljke, iju dubokoumnom delu HP Blavatske autorka je navela dvije složene formule prethodnih autora za gorivo koje ‘kad se pripravi i upali, gorjeti će vječnim plamenom, i tu svjetiljku možete staviti na koje god mjesto želite’. Neki vjeruju da su legendami vječne svjetiljke iz hramova vješto napravljeni mehanički trikovi, i ponuđena su neka prilično zabavna objašnjenja. U Egiptu postoje obilne podzemne naslage asfalta i nafte, i neki su autori tvrdili da su svećenici kroz skrivenu cjev sproveli azbestni fitilj do nalazišta nafte, a njega su pak spojili sa jednom ili više svjetiljki.
Drugi su smatrali da je vjerovanje da su svjetiljke u grobnicama gorjele vječno bilo posljedica činjenice da su u nekim slučajevima pare nalik dimu nadirale iz netom otvorenih grobnica. Družine koje su kasnije ulazile i pronalazile svjetiljke razbacane po podu pretpostavljale su da su one bile izvor tih para.

Postojale su neke dokazima dobro potkriljepljene priče o otkrivanju vječno goruc
ih svjetiljki ne samo u Egiptu, nego i u drugim djelovima svjeta. De Montfaucon de Villars dao je ovaj fascinantan opis otvaranja grobnice rozenkrojcera- Kristiana Rosenkreuz.
Kad su brac
a ušla u grobnicu njihovog slavnog osnivača 120 godina nakon njegove smrti, otkrila su vječnu svjetiljku koja je blistavo svjetlila obješena o plafon. ‘Tamo se nalazio kip u oklopu koji je uništio izvor svjetla kad je odaja otvorena.’ Ovo je neobično nalik izveštaju arapskog historičara koji je tvrdio da su automati čuvali galerije ispod Velike piramide.
U jednom izvještaju iz KS VII vjeka spominje se još jedna priča o robotu. U centralnoj Engleskoj pronađena je neobična grobnica u kojoj se nalazio automat koji se pokretao kad bi uljez stao na određene kamenove na podu grobnice. U to je vrjeme polemika oko rozenkrojeera bila na svom vrhuncu, pa je zaključeno da je grobnica pripadala rozenkrojeerskom posvec
eniku.
Jedan seljak otkrio je grobnicu, ušao u nju, i otkrio da je unutrašnjost blistavo osvjetljena svetiljkom koja je visila sa plafona. Kad je prišao svetiljci, pod njegovom težinom ulegnulo se kamenje na podu i, iznenada, sedec
a figura u teškom oklopu počela se kretati.
Mehanički je ustala na noge i udarila po svetiljci gvozdenom palicom, razbivši je i time delotvomo sprečivši otkrivanje tajne supstancije koja je održavala plamen.Nije poznato koliko dugo je svetiljka gorela, ali u izveštaju se tvrdi da se radilo o priličnom broju godina.
Sve u svemu, pustinja i piramide još uvek čuvaju tajnu za obične smrtnike.