Rat na zemlji neće prestati sve dok se nacije budu držale varljivih pojmova o neograničenoj nacionalnoj vlasti. Postoje samo dvije razine relativnog suvereniteta na naseljenom svijetu: duhovna slobodna volja individualnog smrtnika i kolektivna suverenost čovječanstva kao cjeline. Između razine individualnog ljudskog bića i razine ukupnog čovječanstva, sve skupine i udruge su relativne, prolazne i vrijedne samo u mjeri u kojoj poboljšavaju dobrobit, blagostanje i napredak pojedinca i sveukupnog planetarnog zbroja – čovjeka i čovječanstva.

Religiozni učitelji uvijek moraju zapamtiti da duhovna vlast Boga nadilazi sve međupostojeće i posredne duhovne odanosti. Jednoga dana građanski vladari će naučiti da Svevišnji vlada u kraljevstvima ljudi.
Ova vlast Svevišnjeg u kraljevstvima ljudi neće donijeti naročitu korist bilo kojoj pojedinoj privilegiranoj skupini smrtnika. Vladavina Svevišnjeg, vrhovnog upravitelja političke evolucije, je vlast koja je osmišljena za poticanje najvećeg dobra za najveći broj svih ljudi i za najdulje vrijeme.

Suverenitet je moć, a ona raste s organizacijom. Ovaj je razvoj organizacije političke moći dobar i ispravan, jer teži obuhvaćanju sve većih segmenata cijelog čovječanstva. No, taj isti rast političkih organizacija stvara problem u svakoj interventnoj fazi između početne i prirodne organizacije političke moći – obitelji – i konačne konzumacija političkog rasta – vlade cijelog čovječanstva, u kojoj sudjeluje cijelo čovječanstvo, u korist cijelog čovječanstva.

Počevši od roditeljske moći u obiteljskoj grupi, politička vlast evoluira putem organizacije povezivanjem različitih obitelji u srodne klanove koji se zatim, iz različitih razloga, ujedinjuju u plemenske jedinice – političke grupacije koje nadilaze krvno srodstvo. A onda, pomoću poslovanja, trgovine i osvajanja, plemena se ujedinjuju u nacije, dok se nacije s vremenom ujedinjuju u carstva.

Kako vlast prelazi s manjih skupina na veće, smanjuje se broj ratova. To jest, smanjuju se manji ratovi između manjih nacija, ali se povećava mogućnost izbijanja većih ratova, kako suverene nacije postaju sve veće i veće. S vremenom, kad cijeli svijet bude istražen i zauzet, kad nacije postanu malobrojne, snažne i moćne, kad se granična područja između ovih snažnih i tobože suverenih nacija počnu dodirivati i kad ih samo oceani budu razdvajali, tada će nastupiti uvjeti za velike ratove, općesvjetske sukobe. Takozvani suverene nacije ne mogu trljati dlanove bez stvaranja sukoba i izazivanja ratova.

Teškoća u evoluciji političke vlasti od obitelji do sveobuhvatnog čovječanstva leži u inertivnom otporu na svim prijelaznim razinama. Obitelji su često pokazivale otpor formairanju klanova, dok su klanovi i plemena često podrivali suverenitet teritorijalne države. Svaki novi i napredniji korak u evolucija političke vlasti staje na put (kao što je i prije uvijek činio) "prijelaznim fazama" prethodnih zbivanja u političkoj organizaciji. I to je istina jer se ljudska odanost, nakon što je mobilizirana, teško da promijeniti. Ista odanost koja omogućuje evoluciju plemena, otežava evoluciju nadplemenena – terirorijalne države. Ista odanost (patriotizam) koja omogućuje evoluciju teritorijalne države, znatno komplicira evolucijski razvoj vlade cijelog čovječanstva.
Politički suverenitet se stvara predavanjem prava na samoopredjeljenje, najprije pojedinca u obitelji, a potom obitelji i klanova u plemenu i većim skupinama. Ovaj je progresivni prijenos samoopredjeljenja s manjih na sve veće grupe političke organizacije općenito tekao nesmetano na Istoku od uspostave Ming i Mogul dinastije. Na Zapadu je ovaj pravac vladao kroz više od tisuću godina sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada je retrogradni pokret na žalost privremeno stao na put ovom prirodnom trendu, vodeći ponovnoj uspostavi vlasti brojnih malih grupa u Europi koje prije nisu imale suverenitet. Tek se nakon završetka drugog svjetskog rata i uspostavom Europske Unije process ponovo vratio.

Zemlja neće uživati u trajnom miru sve dok takozvane suverene nacije inteligentno i cjelovito ne predaju svoje suverene moći u ruke bratstva Ljudi – vlade cijeloga čovječanstva. Internacionalizam—Ujedinjeni narodi – nikada ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Svjetske konfederacije mogu učinkovito spriječiti manje ratove i prihvatljivo kontrolirati manje nacije, ali neće spriječiti svjetske ratove, niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od tih svjetskih sila uvijek može povući članstvo iz UN-a i objaviti rat. Ne možete spriječiti nacije od ratovanja dokle god budu zaražene obmanjivim virusom nacionalnog suvereniteta. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Međunarodna policija može spriječiti mnoge manje ratove, ona neće biti učinkovita u sprječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih sila zemaljskih vlada.

Kako opada broj istinski suverenih nacija (velikih sila), tako raste mogućnost i potreba za uspostavom vlade cijelog čovječanstva. Kako na svijetu postoji tek nekoliko istinski suverenih (velikih) sila, one moraju bilo stupiti u rat na život i smrt za nacionalnu (imperijalnu) nadmoć ili se dobrovoljno odreći određenih povlastica suvereniteta, stvoriti bitnu jezgru supernacionalne sile koja će poslužiti kao početak stvarnog suvereniteta cijelog čovječanstva.

Mir neće doći na Zemlju sve dok takozvane suverene nacije ne predaju svoju bojnu moć u ruke reprezentativne vlade cijelog čovječanstva. Politički suverenitet je prirodno pravo svih svjetskih naroda. Kad svi narodi Zemlje stvore svjetsku vladu, oni će imati pravo i moć da učine takvu vladu SUVERENOM; i kad takva zastupnička ili demokratska svjetska sila bude upravljala svjetskim kopnenim, zračnim i pomorskim snagama, na zemlji če vladati mir i dobra volja među ljudima – ali ne do tada.

Nacije će jednom stvoriti supernacionalni suverenitet planetarne vlade cijelog čovječanstva u cilju vlastite koristi i za dobrobit svih ljudi. Građani ne dolaze na svijet kako bi služili vladama; vlade su organizacije stvorene i izmuljene u korist ljudi. Ne može doći do kraja evolucije političkog suvereniteta osim u pojavi suverene vlade svih ljudi. Svi ostali oblici suvereniteta imaju relativnu vrijednost, posrednički značaj i potčinjeni status.
Sa znanstvenim napretkom, ratovi postaju sve razorniji, dok ne postanu gotovo stvar rasnog samoubojstva. Koliko puta moramo voditi svjetske ratove i koliko se puta moramo uvjeriti u nedjelotvornost Ujedinjenih Naroda, prije nego budemo spremni uspostaviti vladu cijelog čovječanstva i početi uživati u blagodatima trajnog mira i prosperiteta dobre volje - općesvjetske dobre volje – među ljudima?

ZAKON, SLOBODA I SUVERENITET

Ako jedan čovjek teži nezavisnosti – slobodi – on mora imati na umu da svi ostali ljudi teže toj istoj slobodi. Skupine takvih slobodoljubivih smrtnika ne mogu zajednički živjeti u miru ako sebe ne podrede zakonima, pravilima i propisima koji svakoj osobi daju isti stupanj slobode, dok u isto vrijeme pružaju taj isti stupanj slobode svim njihovim bližnjima. Ako jedan čovjek ima apsolutnu slobodu, tada drugi mora postati apsolutni rob. A relativna priroda slobode je istina društveno, ekonomski i politički. Sloboda je dar civilizacije koji počiva na prinudi ZAKONA. Religija duhovno omogućuje ostvarenje bratstva ljudi, ali jedino općesvetska vlada može regulirati društvene, ekonomske i političke probleme povezane s takvim ciljem ljudske sreće i učinkovitosti.

Bit će ratova i glasina o ratovima – narod će ustati protiv naroda – dokle god svjetski politički suverenitet bude podijeljen i dokle god nepravedno bude u rukama neke skupine nacionalnih država.
Drugi svjetski rat je naučio takozvane suverene nacije da formiraju neku vrstu federacije, stvarajući mehanizam za sprječavanje manjih ratova, ratova među manjim nacijama. Ali svjetski će ratovi postojati sve do pojave vlade cijelog čovječanstva. Globalni suverenitet može spriječiti svjetske ratove – ništa drugo ne može.
Ne radi se o pitanju naoružanja ili razoružanja. Niti pitanja regrutacije ili dobrovoljne vojne službe ulaze u razmatranje ovih problema održavanja svjetskog mira. Ako se moćnijim nacijama oduzme svaki oblik suvremenog mehaničkog naoružanja i sve vrste eksploziva, boriće se šakama, kamenjem i toljagama, dok se budu držale iluzija o božanskom pravu na nacionalni suverenitet.
Rat nije čovjekova velika i strašna bolest; rat je simptom, rezultat. Prava bolest je virus nacionalnog suvereniteta. Zemaljske nacije nisu posjedovale pravi suverenitet; one nikada nisu imale suverenitet koji bi ih zaštitio od razornih posljedica i pustošenja svjetskih ratova. Izgradnjom svjetske vlade čovječanstva, nacije ne odustaju od svog suvereniteta koliko stvaraju pravi, istinski i trajni svjetski suverenitet koji će biti u potpunosti u mogućnosti da ih se zaštiti od svih ratova. Lokalne vlade upravljaju lokalnim poslovima; nacionale vlade upravljaju nacionalnim poslovima; svjetska vlada upravlja međunarodnim poslovima.

Svjetski mir se ne može očuvati pregovorima, diplomacijom, inozemnom politikom, savezima, ravnotežom vlasti ili bilo kojom drugom vrstom improviziranog žongliranja s nacionalističkim suverenitetom. Morati će se uvesti svjetski zakon i uspostaviti svjetsku vladu – suverenu vlast cijelog čovječanstva.
Individualni ljudi će uživati mnogo više slobode pod okriljem svjetske vlade. Danas, državljani velikih sila pate od gotovo nesnosnog tereta oporezivanja, regulacije i kontrole, ali dosta tih zapreka individualnoj slobodi treba nestati kada nacionalne vlade budu spremne povjeriti svoj suvernitet u pogledu međunarodnih poslova u ruke svjetske vlade. Pod svjetskom vladom, nacionalne skupine će imati pravu priliku za ostvarenje i uživanje osobnih sloboda istinske demokracije. Doći će do kraja zabludama samoopredjeljenja. S globlanom regulacijom novca i trgovine nastupa nova era svjetskog mira. Uskoro može evoluirati jedan svjetski jezik, a tu će biti barem neka nada za buduću uspostavu svjetske religije – ili religija sa svjetskim gledištima.
Kolektivna sigurnost nikada neće priuštiti mir dok kolektivnost ne uključi cijelo čovječanstvo.
Politički suverenitet zastupničke vlade čovječanstva donosi trajan mir na zemlji, a duhovno bratstvo ljudi zauvijek osigurava dobru volju među svim ljudima. I ne postoji drugi način kojim se može ostvariti mir na zemlji i dobra volja među ljudima.

Oznake: rat