RAJ je vječni centar svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao i njihovih božanskih suradnika i bića jednakog statusa. Centralni Otok predstavlja najveće organizirano tijelo kozmičke stvarnosti cijelog svemira. Raj predstavlja materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna bića Oca Svih žive na materijalnim planetima; stoga i apsolutni upravni centar mora biti materijalan, doslovan. I ponovo ističem da su stvari duha i duhovna bića stvarna.

Materijalna ljepota Raja počiva u izvanrednosti njegovog fizičkog savršenstva; uzvišena intelektualna postignuća i umni razvoj žitelja Božjeg Otoka obznanjuju njegovo veličanstvo; beskonačno obdarenje božanske ličnosti duha -- svjetlo života -- ukazuje na slavu centralnog Otoka. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline nadilaze domet shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Smrtni čovjek nije u stanju shvatiti slavu i duhovnu ljepotu božanskog prebivališta. Raj ima vječnu egzistenciju; ne postoje bilo zapisi ili predanja koja govore o porijeklu ovog centralnog Otoka Svjetla i Života.

BOŽANSKO PREBIVALIŠTE

Dok se na Raju odvijaju mnoge aktivnosti vezane uz administrativnu upravu nad kozmičkim prostranstvima, Raj sa stanovišta stvorenih bića prije svega predstavlja prebivalište Božanstva. Osobna prisutnost Oca Svih počiva na samom centru gornje površine ovog gotovo okruglog ako ne ponešto eliptičnog, prebivališta Božanstava. Rajsku prisutnost Oca Svih neposredno obavija osobna prisutnost Vječnog Sina, dok i Oca i Sina obavija neizreciva slava Beskonačnog Duha.

Bog živi, živio je i uvijek će živjeti na samom ovom centralnom i vječnom prebivalištu. Tu smo uvijek mogli i uvijek ćemo moći naći Boga. Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personificiran i zemljopisno prisutan na ovom centru svemira nad svemirima.

Sve visoke civilizacije znaju put koji vodi izravno do Oca Svih. Zahvaljujući velikoj udaljenosti i ogromnom međuprostoru, ljudska bića nisu u stanju shvatiti više pojmova koji se tiču božanskog prebivališta, ali ona bića koja mogu shvatiti značenje ovih ogromnih daljina poznaju lokaciju Božjeg prebivališta jednako pouzdano i doslovno kao što mi poznajemo lokaciju Njujorka, Londona, Rima i Singapura, gradova koji imaju jasnu zemljopisnu poziciju na Zemlji. Uz pomoć tehnologije s lakoćom se mogu pronaći ova mjesta. Isto tako, uz nešto vremena i putničkih sredstava, neophodnog duhovnog postignuća i prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati svemirom za svemirom i krugom za krugom, kroz galaksije prema unutrašnjosti svemira, sve dok ne stignete do centralnog sjaja duhovne slave Oca Svih. Da imamo sve što je potrebno za ovakvo putovanje, mogli bi naći osobnu prisutnost Boga smještenu na sveopćem centru jednako kao što se može naći udaljene gradove smještene na našem planetu. To što osobno niste imali prilike posjetiti ove gradove ne znači da oni ne postoje. To što je vrlo mali broj kozmičkih stvorenja uspio naći Boga koji živi na Raju ni u najmanjoj mjeri ne opovrgava bilo stvarnost njegove egzistencije ili aktualnost njegove duhovne osobe smještene na sveopćem centru.

Otac se uvijek nalazi na ovom centralnom mjestu. Kad bi Bog napustio Raj nastupio bi opći kaos, kako ovo centralno božansko prebivalište predstavlja sjecište kozmičkih linija gravitacije koje se protežu do samih granica tvorevine. Bilo da putujemo svemirom slijedeći krug ličnosti ili da pratimo uspinjuće ličnosti koje se kreću unutra prema Ocu; bilo da slijedimo linije materijalne gravitacije nižeg Raja ili da pratimo uviruće cikluse kretanja kozmičke sile; bilo da slijedimo linije duhovne gravitacije Vječnog Sina ili da pratimo sve centralnije redove Rajskih Sinova Boga; bilo da slijedimo krugove uma ili da pratimo bilijune za bilijunima nebeskih bića koja potječu od Beskonačnog Duha -- bilo kojim putem da pođemo, stići ćemo izravno do Očeve prisutnosti, do njegovog centralnog prebivališta. Bog je ovdje osobno, doslovno i aktualno prisutan. I iz njegovog beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti koje zatim putuju u sve svemire.

PRIRODA VJEČNOG OTOKA

Kako smo već počeli promatrati golemo prostranstvo materijalnog svemira vidljivo s naše astronomske pozicije, treba biti jasno da tako ogroman materijalni svemir mora imati adekvatan centar, središte koje odgovara dostojanstvu i beskonačnosti univerzalnog Vladara cijele ove velike i prostrane tvorevine materijalnih domena i živih bića.

Raj se po fizičkom obličju dosta razlikuje od naseljenih nebeskih tijela. On ima jasno uočljivu eliptičnost, kako je sjeverno-južni promjer jednu šestinu dulji od istočno-zapadnog. Centralni Otok je u biti ravan i udaljenost između dvaju površina iznosi jednu desetinu istočno-zapadnog promjera.

Zahvaljujući ovim dimenzijskim specifikacijama kao i stacionarnosti Rajskog otoka i višem pritisku sile-energije na njegovom sjevernom kraju, uspostavlja se apsolutni smjer glavnog svemira.

Centralni Otok je zemljopisno podijeljen u tri domene aktivnosti:

1. Gornji Raj.
2. Periferni Raj.
3. Donji Raj.

Onu površinu Raja na kojoj žive i djeluju ličnosti nazivamo gornjom, dok suprotnu površinu nazivamo donjom. Na spoljašnjoj ili perifernoj strani Raja teku one aktivnosti koje nisu bilo potpuno osobne ili potpuno neosobne. Trojstvo naočigled dominira osobnom ili gornjom ravni, dok Bezuvjetni Apsolut upravlja donjom ili neosobnom ravni. Dok nam je teško predočiti Bezuvjetnog Apsoluta kao osobu, vjerujem da je funkcionalna prostorna prisutnost ovog Apsoluta usredotočena na donjem Raju.

Vječni Otok obuhvaća samo jednan oblik materijalizacije - stacionarne sustave stvarnosti. Ova doslovna Rajska materija predstavlja homogenu organizaciju prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima. Dok u različitim svemirima ova materija nosi mnoga različita imena, Melkizedeci već dugo nazivaju ovaj materijal apsolutumom. Ovaj izvorni materijal Raja nije bilo živ niti neživ; ovo je izvorni neduhovni izražaj Prvog Izvora i Centra; ovo je Raj i Raj je jedan jedini.

Prvi Izvor i Centar naočigled usmjerava sav apsolutni Rajski potencijal za proizvodnju kozmičke stvarnosti kao dio vještine samooslobođenja od ograničenja beskonačnosti, kao metodu koja omogućuje postojanje podbeskonačne, čak vremensko-prostorne, tvorevine. Ali ovo ne znači da je Raj ograničen u vremensko-prostornom smislu jedino zato što je to slučaj sa svemirom nad svemirima. Raj postoji bez vremena i bez položaja u prostoru.

Grubo rečeno: Izgleda da prostor počinje postojati neposredno ispod donjeg Raja, dok vrijeme počinje postojati neposredno iznad gornjeg Raja. Dok vrijeme, kako ga mi shvaćamo, nije obilježje Rajske egzistencije, žitelji centralnog Otoka imaju svijest o nevremenskom slijedu događaja. Kretanje nije obilježje Raja; ono je proizvoljno. Udaljenost, međutim, čak i apsolutna udaljenost, predstavlja vrlo bitan koncept koji često obilježava odnos između relativnih lokacija Raja. Raj je bezprostoran; on ima apsolutna prostranstva i stoga može služiti na više načina koji doslovce nadilaze shvaćanje smrtničkog uma.

GORNJI RAJ

Na gornjem Raju postoje slijedeće tri velike domene aktivnosti -- prisutnost Božanstva, Najsvetija Domena i Sveta Oblast. Ogromno prostranstvo koje neposredno obavija prisutnost Božanstava postoji kao Najsvetija Domena rezervirana za obožavanje, potrojstvljenje i visoko duhovno postignuće. U ovom području ne postoje materijalne građevine niti potpuno intelektualne tvorevine; one tu ne bi mogle postojati. Uzaludu je pokušati predočiti ljudima božansku narav i prekrasno veličanstvo Najsvetije Domene Raja. Dok je ovo područje posve duhovno, mi smo gotovo posve materijalni. Sa stanovišta posve materijalnih bića, posve duhovne stvarnosti djeluju nepostojeće.

Dok u cijelom području Najsvetije Domene ne postoje nikakvi oblici fizičke materijalizacije, u sektorima Svete Zemlje, a naročito na perifernim oblastima Raja, postoji mnoštvo uspomena na dane materijalnog života.

Sveta Oblast koja predstavlja spoljašnje ili stambeno područje, sadrži sedam koncentričnih zona. Raj često nosi naziv "Očeve kuće". Na unutarnjoj ili prvoj zoni žive Državljani Raja i bića havonskog porijekla koja trenutačno žive na Raju. Na slijedećoj ili drugoj zoni je smještno stambeno područje gdje žive bića iz sedam nadsvemira vremena i prostora. Jedan dio ove druge zone obuhvaća sedam golemih dijelova na kojima žive bića duha i uzlazna stvorena bića iz svemira evolutivnog napretka. Dok svaki od ovih sektora isključivo djeluje u cilju dobrobiti i napredovanja ličnosti pojedinačnih nadsvemira, blagodati ovih prostranstava daleko nadilaze potrebe bića koja trenutačno žive u sedam nadsvemira.

Svaki od sedam sektora Raja je dalje podjeljen u stambene jedinke koje služe kao prebivalište jednom milijunu proslavljenih individualnih radnih grupa. Tisuću ovakvih jedinki tvore jedno odjeljenje. Stotinu tisuća odjeljenja tvore duhovnu zajednicu. Deset milijuna duhovnih zajednica čine općinu. Milijarda općina čini jednu veliku skupinu. I ovaj se uzlazni slijed nastavlja kroz sedam velikih skupina. Sedam velikih skupina grade jednu glavnu skupinu, dok sedam glavnih skupina grade najvišu skupinu; i tako se u sedmočlanim koracima ovaj slijed proteže kroz višnje, nadvišnje, nebeske, nadnebeske i vrhovne jedinke. Ali čak ni ove skupine ne pokrivaju cijeli prostor. Ovaj iznenađujući broj stambenih odjeljenja Raja, broj koji nadilazi vaše sposobnosti shvaćanja, prekriva znatno manje od jednog procenta doznačenog područja Svete Zemlje. Još uvijek postoji mnogo prostora za one koji putuju prema srcu svemira, čak i one koji neće započeti putovanje prema Raju sve do vječne budućnosti.

PERIFERNI RAJ

Dok se centralni otok Raja iznenadno završava na periferiji, on je toliko velik da se ovaj terminalni kut ne može vidjeti s graničnog područja. Perifernu površinu Raja djelomično zauzimaju pristajališna i otpremna polja različitih grupa ličnosti duha. Kako područja neprožetog prostora gotovo zalaze na samu površinu periferije, ova područja služe iskrcavanju ličnosti koje dolaze na Raj. Ni donji niti gornji Raj nije dostupan prijevoznim serafima ili drugim tipovima prostornih putnika.
Dok Sedam Glavnih Duhova imaju osobna sjedišta moći i autoriteta na sedam planeta Duha koji kruže oko Raja u prostoru između sjajnih krugova Sina i unutarnjeg kruga havonskih svjetova, njihov glavni centar usredotočenja sile počiva na periferiji Raja. Ovdje Sedam Vrhovnih Upravitelja Duha koji polako kruže oko periferije označavaju lokaciju sedam blistavih stanica određenih rajskih energija koje putuju prema sedam nadsvemira.

Ovdje na perifernom Raju postoje golemi povijesni i proročki izložbeni saloni posvećeni Sinovima Stvoriteljima i njihovim lokalnim svemirima vremena i prostora. Dok se danas jedino sedam bilijuna ovih povijesnih rezervacija nalazi pod operacijom ili rezervacijom, ovaj aranžman zauzima jedino četiri posto trenutačno doznačenog perifernog područja. Pretpostavlja se da ove goleme rezervacije pripadaju tvorevini koja treba biti izgrađena izvan granica sedam poznatih i naseljenih svemira.

Od onog dijela Raja koji je doznačen za upotrebu postojećih svemira trenutačno se koristi jedan do četiri posto, dok je područje koje je rezervirano za ove aktivnosti najmanje milijun puta veće od onog što bi bilo potrebno za ovakve aktivnosti. Na Raju ima dovoljno prostora za gotovo beskonačnu tvorevinu.

Ali bilo bi beskorisno dalje pokušavati predočiti Rajsku slavu ljudskim očima. Moramo čekati i uzlaziti pri ovom čekanju, jer istina da, "Uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, što Otac Svih pripravi onima koji prežive tjelesni život na svjetovima vremena i prostora."

DONJI RAJ

Što se tiče nižeg Raja, poznato je jedino ono što je obznanjeno; ličnosti onamo ne mogu putovati. Ovo područje nema veze s poslovima inteligencija duha i ovdje nema djelovanja Božanstva Apsoluta. Čulo se da svi krugovi fizičke energije i kozmičke sile vuku porijeklo s nižeg Raja i da se sastoji od slijedećeg:

1. Ispod samog Trojstva, u centralnom dijelu nižeg Raja, počiva nepoznata i
neobznanjena Zona Beskonačnosti.

2. Ovu Zonu neposredno opasava određeno bezimeno područje.

3. Spoljašnje dijelove donje površine zaokuplja područje prvenstveno posvećeno potenciji prostora i energetskoj sili. Dok se aktivnosti ovog golemog eliptičkog centra sile ne mogu poistovijetiti s djelovanjima ni jednog poznatog trojedinstva, ovo mjesto naočigled služi usredotočenju provotne energetske sile. Ovaj centar obuhvaća tri eliptička područja: U centru počiva fokus energetske sile aktivnosti samog Raja; dok se spoljašnji dijelovi mogu poistovijetiti s djelovanjem Bezuvjetnog Apsoluta, nitko nije siguran u pogledu prostornih djelatnosti međupodručja.

Unutarnje područje ovog centra sile naočigled djeluje kao golemo srce koje svojim otkucajima usmjerava struje spoljašnjih granica fizičkog prostora. Dok usmjerava i modificira energetske sile, teško se može reći da ih tjera. Stvarnost prisutnosti i pritiska ove prvotne sile definitivno djeluje snažnije na sjevernom kraju rajskog centra nego na južnom; razlika se osjeća u svim dijelovima. Materinska sila prostora uvire na južnom i izvire na sjevernom kraju zahvaljujući djelovanju nekog nepoznatog optjecajnog sistema zaduženog za razlijevanje ovog osnovnog oblika energetske sile. S vremena na vrijeme moguće je osjetiti razliku u istočno-zapadnom pritisku. Sile koje izviru iz ovog područja ne reagiraju na uočljivu fizičku gravitaciju, već jedino slijede gravitaciju Raja.

Ovo područje neposredno okružuje međuprostor centra sile. Ova međuzona djeluje statično izuzev što se širi i skuplja kroz tri kruga aktivnosti. Najslabiji otkucaji djeluju u istočnozapadnom smjeru, nešto snažniji u sjeveroistočnom, dok se najveća fluktuacija može osjetiti u svim smjerovima, kao dio općeg širenja i skupljanja. Djelovanje ovog međupodručja nikad nije bilo potpuno identificirano, ali mora biti povezano s recipročnim usklađenjem između unutarnjih i spoljašnjih područja centra sile. Dok mnogi vjeruju da međupodručje predstavlja kontrolni mehanizam međuprostora ili mirnih zona koje dijele prostorne razine glavnog svemira, nemamo dokaza ili otkrivenja koje može potvrditi ovu tvrdnju. Ovaj zaključak počiva na ideji da ovo međupodručje na neki način stoji u vezi s djelovanjem mehanizma neprožetog prostora glavnog svemira.

Spoljašnja zona predstavlja najveće i najaktivnije od tri koncentrična i eliptička pojasa neidentificiranog potencijala. Ovo je područje nezamislivih aktivnosti, centar kruga zračenja koja izviru u svim smjerovima prema najudaljenijim granicama sedam svemira pa i dalje, kako bi prekrili ogromne i neshvatljive domene spoljašnjeg prostora. Ova prostorna prisutnost ima posve neosobnu narav, premda na neki neobznanjeni način neizravno reagira na volju i mandate beskonačnih Božanstava koja djeluju kao Trojstvo. Mnogi smatraju da ovo predstavlja centralno usredotočenje, centar Raja, prostorne prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

Naočigled svi oblici sile i sve faze energije ulaze u sastav kruga; oni kruže širom svemira i stižu natrag utvrđenim stazama. Ali kad je riječ o zračenjima aktivirane zone Bezuvjetnog Apsoluta, sila i energija na smjenu izlaze i ulaze -- nikad istovremeno. Ova spoljašnja zona pulsira u stoljećnom ciklusu gigantskih proporcija. Tijekom malo više od milijarde Zemaljskih godina prostorna sila izvire iz ovog centra; nakon toga u sličnom razdoblju nastavlja uvirati. Ispoljenja prostorne sile ovog centra imaju univerzalnu narav; ona idu širom cijelog prostora koji može biti prožet.

Cjelokupna fizička sila, energija i materija djeluju kao jedno. Cjelokupna energetska sila izvire iz donjeg Raja gdje se s vremenom vraća po upotpunjenju prostornog kruga. Ali ne može se reći da sve energije i materijalne organizacije svemira nad svemirima izviru iz nižeg Raja u svojim trenutačnim pojavnim stadijima; prostor predstavlja maternicu više oblika materije i pramaterije. Premda spoljašnja zona rajskog centra sile predstavlja izvor prostornih energija, prostor ne vuče porijeklo iz ovog izvora. Prostor nije sila, energija ili moć. Pulsacije ove zone ne objašnjavaju respiraciju prostora, dok ulazne i izlazne faze ove zone djeluju u sinhronizaciji sa ciklusima širenja i skupljanja koji pojedinačno traju dvije milijarde godina.

RESPIRACIJA PROSTORA

Visoke civilizacije ne poznaju aktualni mehanizam respiracije prostora; jedino mogu primijetiti da se sav prostor naizmjenice skuplja i širi. Ova respiracija zahvaća horizontalno širenje prožetog prostora kao i vertikalno širenje neprožetog prostora koji postoji u golemim prostornim rezervoarima iznad i ispod Raja. Ako hoćete zamisliti zapreminske konture ovih prostornih rezervoara, možete si predočiti pješčani sat.

Pri horizontalnom širenju prožetog prostora, skupljaju se rezervoari vertikalne ekstenzije neprožetog prostora i obratno. Upravo ispod površine nižeg Raja počiva stijecište prožetog i neprožetog prostora. Oba oblika prostora prolaze kroz preobražajne regulativne kanale koji pretvaraju prostor koji može biti prožet u prostor koji ne može biti prožet i obratno u ciklusima kozmičkog širenja i skupljanja.

"Neprožeti" prostor znači: prostor nije prožet poznatim silama, energijama, moćima i prisutnostima koje postoje u prostoru. Visoke civilizacije znaju da li vertikalni (rezervirani) prostor uvijek treba djelovati u cilju obezbijeđenja ravnoteže horizontalnom (kozmičkom) prostoru; ne znaju da li neprožeti prostor predstavlja rezultat stvaralačke namjere; zbilja nisu podrobnije upoznate s rezervoarima prostora, osim što znaju da postoje i da naočigled pružaju protutežu kozmičkim krugovima širenja i skupljanja svemira nad svemirima.

Krugovi prostorne respiracije idu u određenom smjeru kroz više od milijardu Zemaljskih godina vremena. Tijekom jedne faze kozmos raste; za vrijeme druge podilazi kontrakciju. Prožeti prostor trenutno prilazi koncu ekspanzivne faze, dok neprožeti prostor prilazi sredini kontraktivne faze i koliko znamo spoljašnje granice ovih prostornih ekspanzija teoretski stoje na jednakoj udaljenosti od Raja. Rezervoari neprožetog prostora trenutno stoje vertikalno iznad gornjeg Raja i ispod donjeg Raja upravo kao što se prožeti kozmički prostor širi horizontalno od perifernog Raja sve do granica četvrte spoljašnje prostorne razine, pa i dalje od ovog područja.

Tijekom milijardu Zemaljskih godina rezervoari prostora podilaze kontrakciju, dok se glavni svemir i aktivnosti sile cjelokupnog horizontalnog prostora šire. Potrebno je više od dvije milijarde godina Zemaljskog vremena kako bi se upotpunio cijeli ciklus širenja i skupljanja.

PROSTORNE FUNKCIJE RAJA

Prostor ne postoji ni na jednoj površini Raja. Ako bi čovjek "pogledao" direktno s gornje površine Raja, "vidio" bi jedino ulazak ili izlazak -- ovog časa ulazak -- neprožetog prostora. Prostor ne dodiruje Raj; jedino nepokretne međuprostorne zone dolaze u kontakt s centralnim Otokom.

Raj ustvari predstavlja relativno nepokretan nukleus relativno mirnih zona koje postoje između prožetog i neprožetog prostora. Dok ove zone zemljopisno djeluju kao relativno produljenje Raja, u njima vjerojatno postoji neka vrsta kretanja. Dok ih vrlo slabo poznajemo, možemo primijetiti da ove zone slabijeg prostornog kretanja odvajaju prožeti i neprožeti prostor. Slične zone su postojale između trenutno manje nepokretnih razina prožetog prostora.

Vertikalno presjecište potpunog prostora djelomično nalikuje malteškom križu, s prožetim (kozmičkim) prostorom na horizontali i neprožetim (rezervnim) prostorom na vertikali. Područje između ove četiri ruke donekle djeluje kao međuprostorna zona koja odvaja prožeti i neprožeti prostor. Ove mirne zone međuprostora sve više rasu sa sve većim i većim daljenostima od Raja s vremenom opasavajući granice cjelokupnog prostora i potpuno inkapsulirajući prostorne rezervoare i cijelu horizontalnu ekstenziju prožetog prostora.

Prostor nije bilo podapsolutno unutarnje stanje, prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta ili djelovanje Ultimnog. Ono je podarenje Raja i obično se smatra da prostor velikog svemira kao i prostor spoljašnjih predjela zapravo prožima prastara prostorna potencija Bezuvjetnog Apsoluta. Od bližeg prilaza do perifernog Raja, ovaj prožeti prostor podilazi horizontalno širenje kroz četvrtu prostornu razinu i izvan periferije glavnog svemira, ali ne znamo koliko daleko od ovih područja.

Ako zamislite konačnu ali neograničeno veliku ravan u obliku slova "V" okomitu na gornju i donju površinu Raja, gotovo dodirujući periferni Raj i ako zatim zamislite eliptičku rotaciju ove ravni oko Raja, ova rotacija približno daje konturu zapremine prožetog prostora.

Horizontalni prostor ima gornju i donju granicu u odnosu na bilo koju kozmičku lokaciju. Ako se čovjek dovoljno pravougaono udalji bilo ispod ili iznad orvontonske ravni, s vremenom susreće bilo nižu ili višu granicu prožetog prostora. U okviru poznatih dimenzija glavnog svemira ove granice putuju sve dalje i dalje jedna od druge da sve većim daljinama od Raja; prostor postaje sve gušći i to gušći nešto brže od stvaralačke ravni -- svemira.

Prilično mirne zone između prostornih razina poput zone koja odvaja sedam nadsvemira od prve spoljašnje prostorne razine, imaju golema eliptička područja mirnih prostornih aktivnosti. Ove zone odvajaju prostrane galaksije koje organizirano rotiraju oko Raja. Prvu spoljašnju razinu prostora, gdje nebrojeni svemiri trenutačno prolaze procesom formacije, možete predočiti kao veliki slijed galaksija koje putuju oko Raja koji je odozgo i odozdo opasan međuprostornim zonama mirovanja, a na unutarnjoj i spoljašnjoj strani relativno mirnim prostornim zonama.

Relativna nepokretnost okružuje sa svih strana prostornu razinu koja djeluje kao eliptičko područje kretanja. Takvi odnosi kretanja i mirovanja tvore zakrivljenu stazu prostora koja pruža smanjen otpor kretanju i za kojom pri ovoj vječnoj rotaciji oko Rajskog Otoka posvuda slijede kozmička sila i javljajuća energija.

Ove naizmjenične zone glavnog svemira zajedno s naizmjeničnim kretanjem galaksija u skladu i protivno smjeru kazaljke sata, predstavljaju činitelj stabilizacije fizičke gravitacije koji treba spriječiti akcentuaciju gravitacijskog pritiska do točke razdornog i rasipnog djelovanja. Ovakav aranžman ispoljava gravitacijski utjecaj i djeluje kao kočnica inače opasnih brzina.

RAJSKA GRAVITACIJA

Neizbježivo djelovanje gravitacije privlači sve svjetove svih svemira cijelog prostora. Gravitacija predstavlja svemoguće privlačno djelovanje fizičke prisutnosti Raja. Gravitacija je svemoguća nit na kojoj se nižu sjajne zvijezde, užarena sunca i rotirajući planeti, univerzalni fizički ukrasi vječnog Boga koji predstavlja sve stvari, koji ispunja sve stvari u kojem sve stvari postoje.

Centar i fokus apsolutne materijalne gravitacije počiva u Rajskom Otoku koji upotpunjuju tamna tijela u okružju Havone i koji uravnotežuju gornji i donji rezervoari prostora. Sva poznata zračenja nižeg Raja neminovno i nepogrešivo reagiraju na centralno privlačno djelovanje vječnih krugova eliptičkih prostornih razina glavnog svemira. Svaki poznati oblik kozmičke stvarnosti nosi obilježje zakrivljenja, trendenciju kruga i rotaciju velike elipse.

Prostor ne reagira na gravitaciju, već djeluje kao njezin uravnotežitelj. Bez prostornog jastuka, obližnja prostorna tijela postaju zahvaćena eksplozivnim djelovanjem. Prožeti prostor također ispoljava protugravitacijsku silu na fizičku i linearnu gravitaciju; prostor uistinu može neutralizirati takvo djelovanje gravitacije premda ga ne može osujetiti. Rajska gravitacija je apsolutna. Lokalna ili linearna gravitacija se odnosi na električni stadij energije ili materije; ona djeluje u okvirima centralnog svemira, nadsvemira i spoljašnjih svemira, gdje god nastupa odgovorajuća materijalizacija.

Višebrojni oblici kozmičke sile, fizičke energije, svemirske moći i različitih oblika materijalizacije obznanjuju tri opća premda savršeno jasno ograničena stadija reagiranja na Rajsku gravitaciju:

1. Predgravitacijski stadiji (sila). Ovo je prvi korak u procesu individualiziranja prostorne potencije u predenergetske oblike kozmičke sile. Ovaj stadij odgovoara konceptu prvobitnog prostornog naboja sile koji nekom prilikom nosi naziv čista energija ili segregata.

2. Gravitacijski stadiji (energija). Ovo je modifikacija prostornog naboja energije koja nastaje djelovanjem rajskih organizatora sile. Ona signalizira pojavu energetskih sustava koji reagiraju na privlačno djelovanje rajske gravitacije. Ova javljajuća energija ima izvorno neutralno djelovanje, ali usljed daljeg preobražaja ispoljava takozvane negativne i pozitivne osobine. Ovaj stadij nazivamo ultimatom.

3. Prostorni stadiji (kozmička sila). U ovom stadiju, energija-materija ispoljava reakciju na kontrolu linearne gravitacije. U centralnom svemiru ovi fizički sustavi djeluju kao trostruke organizacije poznate kao triata. Ovo su nadmoćni mamaterinski sustavi tvorevina vremena i prostora. Sa svojim suradnicima, Kozmički Upravitelji Moći mobiliziraju fizičke sustave nadsvemira. Ove materijalne organizacije imaju dvojno ustrojstvo i nose naziv gravita. Tamna gravitacijska tijela koja okružuju Havonu nisu bilo tratia ili gravita i njihova privlačna moć obznanjuje oba oblika fizičke gravitacije, linearni i apsolutni.

Prostorna potencija ne podliježe međudjelovanjima bilo kojeg oblika gravitacije. Ovo primarno obilježje Raja nije aktualna razina stvarnosti, već prije pojava koja prethodi svim relativnim djelovanjima neduhovnih stvarnosti -- svim ispoljenjima energetske sile i organizacije moći i materije. Prostornu potenciju nije lako definirati. Ova nije to što je prethodilo pojavi prostora; njeno značenje treba prenijeti ideju da potencije i potencijali postoje u okviru prostora. Grubo možete zamisliti da se radi o pojavi koja obuhvaća sve apsolutne utjecaje i potencijale koji izviru iz Raja i koji tvore prostornu prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta.

Raj je apsolutni izvor i vječni fokus cjelokupne energetske materije u svemiru nad svemirima. Bezuvjetni Apsolut je obznanitelj, kontroler i spremište svega što izvire i počinje iz Raja. Kozmička prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta je naočigled jednaka konceptu potencijalne beskonačnosti gravitacijskog domašaja, elastičnog napona prisutnosti Raja. Zahvaljujući ovom konceptu, lakše je shvatiti činjenicu da sve stvari podliježu privlačnom rajskom djelovanju usmjerenom prema Raju. Ova ilustracija djeluje grubo, ali svejedno može biti od pomoći. Ova također objašnjava zaštko gravitacija djeluje preferencijalno u ravni okomitoj na masu, što upućuje na razliku u dimenzijama između Raja i okolnih oblasti.

JEDINSTVENOST RAJA
Raj je jedinstven po tome što predstavlja domenu prvotnog izvora i krajnjeg cilja sudbine svih ličnosti duha. Premda je istina da sva niža bića duha koja žive u lokalnim svemirima ne idu direktno prema Raju, Raj svjedeno predstavlja najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je zemljopisni centar vječnosti; on nije dio kozmičke tvorevine, čak ni stvarni dio vječnog svemira Havone. Mi obično kažemo da centralni Otok pripada vječnom svemiru, ali to nije točno. Raj ima vječnu i isključivu egzistenciju.

Kad je Otac Svih u vječnoj prošlosti podario beskonačni izražaj ličnosti svoga duha u biću Vječnog Sina, istovremeno je obznanio beskonačni potencijal svog neosobnog bića u vidu Raja. Neosobni i neduhovni Raj naočigled predstavlja neminovnu posljedicu Očeve volje i djela koja su vodila stvaranju Vječnog Sina. Otac je na ovaj način projicirao stvarnost u dvije aktualne faze -- kao osobnu i kao neosobnu, duhovnu i neduhovnu. Napon koji je stvoren između ovih faza, uoči slobodne volje Oca i Sina koja donosi odluku u cilju djelovanja, rezultira egzistencijom Beskonačnog Duha (Združenog Činitelja) i centralnog svemira materijalnih svjetova i duhovnih bića.

Prilikom podjele stvarnosti na osobnu i neosobnu (Vječnog Sina i Raj), teško da je moguće nazvati ono što je neosobno "Božanstvnom" izuzev pri pažljivom opsiu značenja ove ideje. Energetske i materijalne posljedice djelovanja Božanstva teško mogu biti nazvane Božanstvom. Božanstvo može prouzrokovati veliki dio pojava koje nisu Božanstvo, a Raj je jedna takva pojava; i Raj nije svjestan onako kako bi smrtni čovjek mogao protumačiti ideju svjesnosti.

Raj nije izvor i porijeklo ni jednog bića i ni jedne žive jedinke; on nije stvoritelj. Dok ličnost i odnosi uma-duha podliježu transmitiranju, ovo nije slučaj s uzorkom. Uzorci ne mogu biti odražaji; uzorci su uvijek duplikati -- reprodukcije. Raj je apsolut svih uzoraka; Havona je ispoljenje ovih potencijala aktualnosti.

Bog ima centralno, vječno, predivno i idealno prebivalište. Njegov dom predstavlja predivni uzorak svih kozmičkih svjetskih centara; i centralni svemir gdje Boga živi i predstavlja uzorak ideala, organizacije i ultimne sudbine svih svemira.

Raj je univerzalni kozmički centar svih aktivnosti ličnosti i izvor i centar svih ispoljenja prostorne sile i energije. Sve što je bilo. što jeste i što će biti, vuče prošlo, sadašnje i buduće porijeklo iz ovog centralnog prebivališta vječnih Bogova. Raj je centar cjelokupne tvoreveine, izvor svih energija, prvotno mjesto porijekla svih ličnosti.

Naposljetku, s točke gledišta smrtnih bića, najbitnija stvar u vezi Raja počiva u činjenici da ovo savršeno mjesto Oca Svih predstavlja stvarnu i udaljenu sudbinu besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih stvorenja evolutivnih svjetova vjremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga i koji prihvaća zadatak izvršenja Očeve volje već ide dugom, dugom stazom koja vodi prema Raju, stazom božanskih težnji i postignuća savršenstva. I kad ovo biće životinjskog porijekla bude stalo, kao što nebrojena bića sada stoje pred Bogovima na Raju nakon što se uspelo iz niskih svjetova prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne preobrazbe koja graniči na vrhovnosti

Oznake: vječni otok

Sinovi Stvoritelji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi kozmički stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.

Pri golemom radu na organizaciji, evoluciji i usavršavanju lokalnog svemira, ovi visoki Sinovu uvijek uživaju neosporivu podršku Oca Svih. Odnos između Sinova Stvoritelja i njihovog Rajskog Oca nosi blažena i dirljiva obilježja. Ljubav Božanstva koje djeluje u roditeljskog ulozi nesumnjivo počiva u biti ove prelijepe i gotovo božanske ljubavi koju i smrtni roditelji osjećaju prema svojoj djeci.

Ovi primarni Rajski Sinovi nakon personifikacije počinju djelovati kao Mihaeli. Nakon što napuste Raj i počnu raditi na utemeljenju svojih svemira, oni primaju zvanje Sinova Stvoritelja. Nakon što prime najvišu vlast, oni postaju Glavni Mihaeli. Glavni vladar našeg svemira ponekad nosi naziv Krist Mihael. Oni zauvijek vladaju kao “red Mihaela,” bića koja u okvirima svoje prirode i reda nose zvanje prvorođenog Sina.

Dok izvorni ili prvorođeni Mihael nikad nije prošao utjelovljenje u obličju smrtnog bića, on je sedam puta imao priliku proživjeti iskustvo duhovnog smrtnog uzlaza kroz sedam krugova Havone, uspinjući se od spoljašnjih planeta prema unutarnjim krugovima centralnog svemira. Mihaelov red dobro poznaje veliki svemir; ni jedna grupa djece vremena i prostora ne može doživjeti bitna iskustva u kojima Mihaeli već nisu sudjelovali; oni su zbilja sudionici ne samo božanske prirode već i naše prirode, što obuhvaća sve moguće prirode, od najviših do najnižih.

Izvorni Mihael predsjedava sjednicama primarnih Rajskih Sinova na kozmičkom centru.

PORIJEKLO I PRIRODA SINOVA STVORITELJA

Po susretu cjelovitosti apsolutne duhovne ideacije u Vječnom Sinu sa cjelovitošću apsolutnog koncepta ličnosti u Ocu Svih, nakon što ova stvaralačka zajednica dosegne puno i konačno ostvarenje, po utemeljenju ovog apsolutnog identiteta duha i ovako beskonačnog jedinstva koncepta ličnosti, istog časa, bez najmanjeg gubitka povlastica ličnosti bilo kojeg beskonačnog Božanstva, javlja se novo i samostalno biće novog i izvornog Sina Stvoritelja, jedinorođenog Sina savršenog ideala i moćne ideje čija zajednica proizvodi ovu novu stvaralačku ličnost moći i savršenstva.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.

Božanske prirode ovih Sinova Stvoritelja u principu u jednakoj mjeri proizlaze iz osobina njihovih dvaju rajskih roditelja. Dok svi sudjeluju u cjelovitosti božanske prirode Beskonačnog Oca kao i u stvaralačkim povlasticama Vječnog Sina, zamjetljive razlike proizlaze iz opservacije pratkičnog djelovanja Mihaelovih funkcija u svemirima. Određeni Sinovi Stvoritelji više nalikuju Bogu Ocu; drugi više nalikuju Bogu Sinu.

Neznam točnan broj Sinova Stvoritelja, imam razloga vjerovati da trenutno postoji više od sedam stotina tisuća ovih bića.

STVORITELJI LOKALNIH SVEMIRA

Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu sedam evolutivnih svemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje kozmičke aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.

Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom kozmičkog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Trećim Izvorom i Centrom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru i Centru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na kozmičkom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.

Nakon što se Sin Mihael upusti u ovu pustolovinu, Rajski Izvori i Centri zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:

1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.

2. Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.

3. Jedino Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.

Oblici i uzorci uma predstavljaju rezultat životnih činitelja koji prethode pojavi stvorenih bića. Nakon povezivanja ovih činitelja koji zatim stvaraju živo biće (osobno ili drugo), Treći Izvor i Centar – kozmički izvor umne službe svim bićima -- poklanja umno obdarenje.

Kontrola nad oblicima i tipovima duha ovisi o razini njihovog ispoljenja. Na koncu konca, duhovni dizajn počiva pod kontrolom Trojstva ili pod upravom pred-Trojskih obdarenja duha Trojskih ličnosti – Oca, Sina i Duha.

Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha -- Kozmički Sin stupa u vezu sa svojim Kozmičkim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva kozmičke djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.

Unatoč tome što Sinovi Stvoritelji božanski nalikuju svojim Rajskim roditeljima, oni se uzajamno bitno razlikuju; svaki je jedinstven, različit, isključiv i izvoran u prirodi i u ličnosti. I kako svi djeluju kao arhitekti i stvoritelji životnih planova u okviru svojih domena, ova raznolikost povlači raznolikost svih obličja i faza živih bića koja vuku porijeklo od Mihaela ili koja još mogu evoluirati ili biti stvorena. I ovako nastaje raznolikost među različitim redovima stvorenih bića lokalnih svemira. Nije moguće naći dva svemira kojima upravljaju ili u kojima žive međusobno jednaka bića dvojnog porijekla. U okviru svakog nadsvemira postoji određena sličnost u onoj polovici obilježja koja vuku porijeklo od jednolikih Stvaralačkih Duhova; druga polovica varira, kako vuče porijeklo od uzajamno različitih Sinova Stvoritelja. Ali ovakva raznolikost ne obilježava bilo ona stvorenja koja isključivo vuku porijeklo od Stvaralačkog Duha ili importirana bića iz centralnog svemira ili nadsvemira.

Prilikom odsutnosti Sina Mihaela iz njegovog svemira, Gabrijel, prvorođeno biće ovog svemira, preuzima zapovijed u lokalnom svemiru u ulozi glavnog izvršitelja. Pri svakom slučaju odsutnosti, Sin Stvoritelj predaje svojoj suradnici, Majčinskom Duhu, kontrolu nad njegovom duhovnom prisutnosti na naseljenim svjetovima i u srcima njegove smrtničke djece. I majčinski Duh lokalnog svemira nikad ne napušta svoj glavni centar, pružajući svoju nježnu brigu i duhovnu službu sve do najudaljenijih dijelova ove evolutivne domene.

Osobna prisutnost Sina Stvoritelja u njegovom lokalnom svemiru nije preduvijet glatkoj upravi nad utemeljenom materijalnom tvorevinom. Ovi Sinovi slobodno mogu otići do Raja, dok njihovi svemiri nastavljaju rotirati prostorom. Oni mogu položiti svoju upravu i biti utjelovljeni kao djeca vremena; njihove domene nastavljaju rotirati oko svojih centara. Svaka materijalna organizacija ovisi o privlačnom utjecaju apsolutne gravitacije Raja i visoke kozmičke uprave koja počiva u prostornoj prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

VLAST NAD LOKALNIM SVEMIROM

Sin Stvoritelj prima svoju kozmičku domenu zahvaljujući dopuštenju Rajskog Trojstva i u suglasnosti s nadležnim Glavnim Duhom dotičnog nadsvemira. Zahvaljujući ovim dopuštenjima, on prima naslov fizičkog vlasništva, kozmičkog zakupa. Ali Sin Mihael jedino može uzaći s ovog početnog i samoograničenog vladarskog stadija do iskustvene vrhovnosti zaslužene vlasti zahvaljujući svojim osobnim iskustvima u procesu izgradnje svemira i utjelovljenja darivanja. Sve do postignuća vlasti koju prima nakon darivanja, on vlada kao predstavnik Oca Svih.

Dok Sin Stvoritelj bilo kada može odlučiti da proglasi punu vlast nad svojom osobnom tvorevinom, ali on to mudro odbija učiniti. Ako bi bilo koji Sin nezaslužno preuzeo vrhovnu vlast prethodno prolasku kroz podarenja stvorenim bićima, Rajske ličnosti bi se povukle s pozicija u okvirima njegovog lokalnog svemira. Ali ovo se nikad nije dogodilo širom cijelog stvorenog svemira vremena i prostora.

Dok činjenica stvaralačke pozicije podrazumijeva cjelovitost vlasti, Mihaeli svojevoljno nastoje iskustveno zaslužiti ovu poziciju i na taj način steći punu suradnju svih Rajskih ličnosti uposlenih na administraciji lokalnog svemira. Nije poznato da je i jedan Mihael ikad učinio bilo što drugo; ali oni mogu ovako postupiti kako ovi Sinovi uistinu imaju slobodnu volju.

Suverena vlast Sina Stvoritelja u lokalnom svemiru prolazi kroz šest, eventualno sedam, faza ili stadija iskustvenog ispoljenja. Ovi se stadiji javljaju u slijedećem redosljedu:

1. Početna namjesnička vlast – osamljena provizorna vlast Sina Stvoritelja prije nego
što njegova suradnica, Stvaralački Duh, postigne osobna obilježja.

2. Zajednička namjesnička uprava – zajednička vlast Rajskog para nakon što Majčinski Kozmički Duh postigne ostvarenje ličnosti.

3. Unaprijeđena namjesnička vlast – unaprijeđenje u vlasti Sina Stvoritelja tijekom
epoha sedam darivanja u obličju stvorenih bića.

4. Vrhovna vlast – utemeljena vlast koja slijedi po upotpunjenju sedmog darivanja. U našem Lokalnom svemiru, vrhovna vlast datira od upotpunjenja Mihaelovog darivanja na Zemlji. Ona je na snazi već nešto više od dvije tisuća godina.

5. Sve naprednija vrhovna vlast – unaprijeđenje odnosa koje nastupa po stabilizaciji većine svjetova u stadiju svjetla i života. Ovaj stadij predstavlja neostvarenu budućnost našeg lokalnog svemira.

6. Trojstvena vlast – nastupa po utemeljenju cijelog lokalnog svemira u svjetlu i
životu.

7. Neobznanjena vlast – nepoznati odnosi budućeg kozmičkog doba.

Istog časa kad prihvati namjesničku vlast nad planiranim lokalnim svemirom, Sin Mihael polaže zakletvu Trojstvu da neće preuzeti vrhovnu vlast sve dok ne prođe kroz iskustvo sedam darivanja i dok nadkozmički vladari ne priznaju ovaj događaj. Ali ako Sin Mihael ne bi bio u poziciji da dograbi ovu nezasluženu vlast, ne bi bilo smisla polagati ovu zakletvu.

Čak i prethodno epohi darivanja, Sin Stvoritelj upravlja svojim domenama s gotovo vrhovnom moći, izuzev u slučaju pobune. Ograničena uprava ne bi mogla stupiti na snagu sve dok se ne potrese vlast određene domene. Uprava kozmičkog Sina Stvoritelja prethodno epohi darivanja nije ništa veća u svemiru bez pobune, nego u svemiru koji je bio pogođen pobunom; ali u prvom slučaju nije očigledno postojanje ograničenja nad upravom; ona se očituju jedino u slučaju pobune.

Pri svakoj situaciji koja dovodi u pitanje, napada ili ugrožava upravu Sina Stvoritelja, on se vječno zakleo da će održati, zaštititi, obraniti i ako je to potrebno, povratiti svoju tvorevinu. Ovakve Sinove mogu napasti ili uznemiriti jedino njihova djeca i određena viša bića koja sami budu odabrali. Točno je da “viša bića” koja vuku porijeklo iz domena iznad lokalnog svemira vrlo rijetko uznemiruju Sina Stvoritelja. Ali ona to mogu učiniti ako hoće. Vrlina predstavlja rezultat slobodnih odluka ličnosti; ispravnost nije automatska osobina bića slobodne volje.

Dok prethodno službi darivanja Sin Stvoritelj vlada s određenim dobrovoljno prihvaćenim upravnim ograničenjima, nakon ove službe njegova vlast postaje utemeljena na vrlini osobnog iskustva stečenog u tijelu i obličju njegovih mnogostrukih stvorenja. Nakon što Stvoritelj prođe kroz sedam iskustava života među stvorenim bićima, po svršetku darivanja i nakon što se konačno utvrdi u kozmičkoj vlasti, on postaje Glavni Sin, vrhovni i neopozivi vladar.

Vještina postignuća vrhovne vlasti nad lokalnim svemirom podrazumijeva slijedećih sedam iskustvenih koraka:

1. Iskustveni prodor na sedam razina stvorenog bića vještinom utjelovljenog darivanja u obličju stvorenog bića dotične razine.
2. Iskustveno posvećenje svakoj fazi sedmostruke volje Rajskog Božanstva personificiranog u Devet Glavnih Duhova
3. Putovanje svakim od sedam iskustava na razinama stvorenog bića istovremeno s
izvršenjem jednog od sedam posvećenja volji Rajskog Božanstva.
4. Na svakoj razini života stvorenog bića, iskustveno predočenje najviših razina života stvorenog bića Rajskom Božanstvu kao i svim kozmičkim inteligencijama.
5. Na svakoj razini stvorenog bića, iskustveno otkrivenje sedmostruke volje Božanstva dotičnoj razini darivanja kao i cijelom svemiru.
6. Iskustveno ujedinjenje sedmostrukog iskustva stvorenog bića sa sedmostrukim
iskustvom posvećenja otkrivenju prirode i volje Božanstva.
7. Postignuće novog i višeg odnosa s Vrhovnim Bićem. Posljedica cjelokupnosti ovog iskustvenog spoja Stvoritelja i stvorenja vodi k višim razinama nadkozmičke stvarnosti Vrhovnog Boga i vremensko-prostorne vlasti Svemogućeg Boga kao i realizaciji činjenice vrhovne vlasti Rajskog Mihaela u lokalnom svemiru.

Pri rješenju pitanja vlasti nad lokalnim svemirom, Sin Stvoritelj ne dokazuje samo vlastitu primjernost djelovanju na ovoj poziciji, već štoviše obznanjuje i predočuje sedmostruki stav Rajskih Božanstava. Dok se sprema spustiti u obličje i iskustvo svojih stvorenih bića, Sin Stvoritelj uveliko razmatra mjeru do koje konačno biće može razumjeti i cijeniti Očevu primarnost. Ovi primarni Rajski Sinovi na taj način istinski obznanjuju nježnu prirodu i blagonaklonu upravu istog onog Oca koji u zajednici sa Sinom i Duhom predstavlja univerzalnog kozmičkog starješinu cjelokupne moći, ličnosti i uprave širom svih kozmičkih domena.

MIHAELOVA DARIVANJA

Postoji sedam grupa darovanih Sinova Stvoritelja koji se dijele prema broju osobnih darivanja stvorenim bićima svojih domena. Ove grupe idu od početnog iskustva kroz pet dodatnih faza sve naprednijeg darivanja, sve do postignuća sedme i završne epizode spojenog iskustva stvorenja i Stvoritelja.

Dok Avonalna darivanja uvijek rezultiraju primitkom tjelesnog obličja smrtnika, ovih sedam darivanja Sina Stvoritelja vezanih uz otkrivenje sedam primarnih izražaja volje i prirode Božanstva podrazumijevaju njegovu pojavu na sedam razina egzistencije stvorenih bića. Bez izuzetka, svi Sinovi Stvoritelji prolaze kroz ovih sedam perioda predavanja svojoj stvorenoj djeci prije nego što preuzmu utemeljenu i vrhovnu vlast nad svojim stvorenim svemirima.

Premda ovih sedam darivanja variraju u različitim sektorima i svemirima, ona uvijek obujmljuju pustolovinu smrtničkog darivanja. Prilikom konačnog darivanja Sin Stvoritelj postaje član jedne od viših rasnih grupa određenog naseljenog svijeta, obično one grupe koja u sebi nosi najveće nasljeđe Adamičke loze uvezeno u cilju unaprijeđenja fizičkog statusa ovih ljudi životinjskog porijekla. Samo jednom tijekom cijelog svog sedmostrukog života u obličju darovanog Sina, Rajski Mihael postaje dijete smrtničke majke, kao što naši zapisi govore o djetetu iz Betlehema. Samo jednom, Sin Stvoritelj ima priliku da se rodi i da umre kao pripadnik najnižeg reda evolutivnih stvorenja obdarenih slobodnom voljom.

Nakon svakog darivanja, Sin Stvoritelj ide “Ocu s desne strane,” gdje prima Očevo priznanje darivanja i upute za izvedbu slijedeće epizode kozmičke službe. Nakon sedmog i završnog darivanja, Otac Svih daje Sinu Stvoritelju vrhovnu vlast i upravu nad njegovim svemirom.

Stoji zapisano da se božanski Sin posljednji put pojavio na našem planetu kao Rajski Sin Stvoritelj koji je upravo dovršio šestu fazu podarenja; nakon toga, kad je izgubio svijest na koncu utjelovljenog života na Zemlji, s pravom je rekao i mogao reći, “Svršeno je” – i doslovno je bilo svršeno. Njegova smrt na Zemlji upotpunjuje njegov put darivanja; ona predstavlja posljednji korak pri upotpunjenju svetog obećanja Rajskog Sina Stvoritelja. I pri ostvarenju ovog iskustva, ovi Sinovi postaju vrhovni vladari svemira; oni više ne vladaju kao Očevi namjesnici, već u svoje vlastito ime, kao “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” S određenim izuzecima koje su već rečena, ova sedmostruka darivanja Sinova nesumnjivo imaju vrhovna obilježja u njihovim svemirima. Što se tiče njegovog lokalnog svemira, pobjedonosni i ustoličeni Glavni Sin je ovom prilikom primio “svu vlast na nebu i zemalji.”

Sinovi Stvoritelji, po završetku svojih utjelovljenja, primaju novi red bića – oni postaju sedmostruki Glavni Sinovi. Dok se Glavni Sinovi osobno ne razlikuju od Sinova Stvoritelja, oni prolaze tako jedinstenim iskustvom podarenja da se obično smatraju zasebnim redom bića. Svaki put kad se Sin Stvoritelj udostoji proći ovim podarenjem, nastupaju stvarne i trajne promjene. Istina, darovani Sin i dalje nastavlja djelovati kao Stvoritelj, ali on pri tome dodaje svojoj prirodi iskustvo stvorenja, što ga zauvijek udaljava od božanske razine
Sina Stvoritelja i što ga uzdiže na iskustvenu razinu Glavnog Sina, onog koji je u cjelosti stekao pravo na kozmičku upravu i administraciju svojih svjetova. Ovakva bića utjelovljuju sve osobine koje proizlaze iz njihovog statusa djece božanskih roditelja i obujmljuju sve što proizlazi iz usavršenog iskustva stvorenog bića. Zašto bi se čovjek žalio zbog svog niskog statusa i prinudnog evolutivnog života, kad i sami Bogovi moraju proći kroz jednako iskustvo prije nego što postanu iskustveno dostojni i sposobni cjelovito i potpuno preuzeti upravu nad svojim kozmičkim domenama!

ODNOS GLAVNIH SINOVA PREMA SVEMIRU
Moć Glavnih Mihaela ima neograničena svojstva zato što se temelji na iskustvenoj povezanosti s Rajskim Trojstvom i neosporive osobine zato što počiva na stvarnom iskustvu življenja u obličju stvorenog bića podvrgnutog ovoj vlasti. Priroda vlasti sedmostrukog Sina Stvoritelja ima vrhovne osobine zbog toga što:

1. Obujmljuje sedmostruko gledište Rajskog Božanstva.
2. Utjelovljuje sedmostruki stav vremensko-prostornog stvorenja.
3. Predstavlja savršeni spoj Rajskog stava i gledišta stvorenog bića.

Ova iskustvena uprava ovako sveobuhvatnog božanstva Sedmostrukog Boga dostiže vrhunac u Vrhovnom Biću. I osobna vlast sedmostrukog Sina nalikuje budućoj vlasti Vrhovnog Bića koje s vremenom treba upotpuniti i do najveće moguće mjere obujmiti onu moć i vlast Rajskog Trojstva koja se ne može ispoljiti u dotičnim vremensko-prostornim granicama.

S postignućem vrhovne vlasti lokalnog svemira, Sin Mihael sa sebe predaje moć i mogućnost za stvaranje novih oblika stvorenih bića tijekom trenutne kozmičke dobi. Ali to što Glavni Sin ovom prilikom gubi moć stvaranja novih redova bića ni nakoji način ne remeti rad na dotjerivanju prethodno utemeljenog života ili egzistencije koja trenutno prolazi procesom stvaranja; ovaj ogromni program kozmičke evolucije nastavlja bez ikakvih prekida ili smetnji. To što Glavni Sin postiže vrhovnu vlast za sobom povlači odgovornost osobne odanosti u cilju njegovanja i služenja prethodno planirane i izgrađene tvorevine, kao i onih domena koje tek trebaju biti izgrađene i stvorene, što sve predstavlja rezultat aktivnosti dizajniranih i stvorenih bića. Dok se s vremenom može razviti gotovo beskonačna evolucija različitih bića, više se ne javljaju novi uzorci ili oblici inteligentnih stvorenih bića koja vuku porijeklo od Glavnog Sina. Ovo je prvi korak, početak, utemeljenja administracije određenog lokalnog svemira.

Uzlaz sedmostrukog podarenog Sina na poziciju neopozive vlasti nad njegovim svemirom označava početak konca više epoha nesigurnosti i relativne zbrke. Nakon ovog događaja, s vremenom mora biti razobličeno sve što se nije moglo produhoviti; i tako se mora uništiti sve što nije moglo usklađeno s kozmičkom stvarnosti. Nakon što se iscrpe sva nastojanja beskrajne milosti i bezimenog strpljenja pri nastojanju da se zadobije odanost i predanost stvorenog bića slobodne volje, na snagu stupaju pravda i ispravnost. Ono što se ne može oporaviti milošću, s vremenom mora biti uništeno pravdom

Glavni Mihaeli imaju vrhovnu vlast u svojim lokalnim svemirima nakon što stupe na poziciju suverenih vladara. Mali broj ograničenja nad njihovom vlašću počiva na kozmičkoj preegzistenciji određenih sila i ličnosti. U svakom drugom pogledu, Glavni Sinovi imaju vrhovnu vlast, odgovornost i administrativnu moć u svojim svemirima; oni su Stvoritelji i Bogovi, vrhovni u praktično svemu. Ne postoji veća mudrost od njihove u pogledu funkcioniranja određenog svemira.

Nakon ovog uzlaza na poziciju utemeljene vlasti u okvirima lokalnog svemira, Rajski Mihael postiže punu kontrolu nad svim drugim Sinovima Boga koji djeluju u njegovoj domeni i slobodno vlada u skladu s vlastitom spoznajom potreba svoga svemira. Glavni Sin slobodno može promijeniti oblik duhovnog pravorijeka i evolutivnog usklađenja naseljenih planeta. I ovakvi Sinovi sami oblikuju i sprovode svoje planove po svim pitanjima specijalnih planetarnih potreba, a naročito svjetova gdje sami dolaze privremeno živjeti u obličju stvorenog bića, a prvenstveno svijeta završnog podarenja, planeta gdje sprovode utjelovljenje u obličju smrtnog bića.

Glavni Sinovi naočigled održavaju savršenu komunikaciju sa svjetovima podarenja, ne samo sa svjetovima gdje su sami imali priliku boraviti, već i sa svim svjetovima koji primaju podarenje Magistratskog Sina. Oni održavaju ovaj kontakt zahvaljujući svojoj duhovnoj prisutnosti, Duhu Istine, koji mogu “izliti na sve ljude.” Ovi Glavni Sinovi pored toga održavaju neprekidnu vezu s Vječnim Majčinskim Sinom na kozmičkom centru. S velikim suosjećanjem, oni se spuštaju s visine, od Oca Svih, kako bi dodirnuli niska planetarna bića na domenama vremena.

SUDBINA GLAVNIH MIHAELA

Nitko ne može raspravljati prirode ili sudbine sedmostrukih Glavnih Vladara lokalnih svemira s konačnog ili autoritativnog gledišta; ali se može teoretizirati o ovim pitanjima. Kako smo imali prilike naučiti i kako potvrđuju naša vjerovanja, svaki Rajski Mihael predstavlja apsolut dvojnog božanstva koncepcije njegovog porijekla; on stoga utjelovljuje aktualne faze beskonačnosti Oca Svih i Vječnog Sina. Dok Mihaeli moraju biti djelomični u usporedbi s cjelovitom beskonačnosti, oni najvjerojatnije imaju apsolutna obilježja vezano uz onaj dio beskonačnosti koji se tiče njihovog porijekla. Ali što se tiče njihovih aktivnosti u okvirima postojeće kozmičke epohe, mi jedino možemo zamijetiti njihove konačne aktivnosti; ako imaju nadkonačne sposobnosti, one nisu obznanjene i trenutno moraju biti samoograničene.

Po svršetku životnog podarenja stvorenim bićima i uzlazu na poziciju vrhovne kozmičke vlasti, mora nastupiti oslobođenje Mihaelovih sposobnosti konačnog djelovanja kao i pojava sposobnosti za službu koja nadilazi konačna obilježja. Vezano s ovim možemo zamijetiti da ovi Glavni Sinovi podliježu određenim zakonima koji rezultiraju ograničenjem reprodukcije novih oblika stvorenih bića koje nesumnjivo proizlazi iz njihovih nadkonačnih potencijala.

Sasvim je moguće da ove neobznanjene stvaralačke moći trebaju ostati samoograničene tijekom cijele naše kozmičke epohe. Ali u nekom trenutku udaljene budućnosti, u svemirima dalekog prostora koji upravo prolaze procesom organizacije, vjerujemo da zajednica između sedmostrukog Glavnog Sina i Stvaralačkog Duha sedmog stadija s vremenom treba postići apsonitne razine službe praćene pojavom nove materije, značenja i vrijednosti na transcendentalnim razinama ultimnog kozmičkog značenja.

Upravo kao što se Vrhovno Božanstvo aktualizira putem iskustvene službe, tako i Sinovi Stvoritelji postižu samoostvarenje potencijala Rajske božanstvenosti koji počivaju u njihovim nepojmljivim prirodama. Krist Mihael je na Zemlji jednom prilikom rekao, “Ja sam put, istina i život,” te je na taj način zauvijek utabao put svim kozmičkim ličnostima koji vodi od vrhovne božanstvenosti kroz ultimnu apsonitnost do vječne božanske konačnosti.

Oznake: sin stvoritelj

Ja sam Tom. Ja sam glasnogovornik Vijeća devetorice. Ja sam uistinu Tehuti. Da. Ja sam također Hamarkos, ja sam i Herenkar, znaju me kao Thomasa, a poznat sam i kao Atum.
Prvi put kad sam bio na planetu Zemlji ili kad sam se poistovjetio s vašim planetom Zemljom bilo je prije 34.000 godina. Ja sam ravnoteža. I kad kažem "ja" - to i mislim, jer ja sam izaslanik Devetorice. To nije ja, to je skupina. A načelo Devetorice je beskrajna inteligencija, i ono što želimo donijeti ovom planetu je taj tip inteligencije. Mi smo devet načela Svemira, a opet smo zajedno jedno. Mi smo zasebni i jedno istovremeno. Svaki od nas predstavlja dio energije, znanja, mudrosti, ljubavi, dobrote, tehnologije, a to traje sve dok svaki dio spirale ne bude sastavljen od svega što je važno za prenošenje potpunog razumijevanja na svaki atom. dok on ne postane jedno s nama. U stvarnosti postoje umnožavanja i to brojna, ali u načelu nas je devet. Mi smo ono što se (u hebrejskoj tradiciji) određuje kao Elohim. Želimo da znate da mi nismo Bog. Mi smo kolektivni i postajemo jedno. Želimo da znate da smo mi vi baš kao što ste i vi mi. Vi ste nas stvorili, i iz tog stvaranja vi ste bili stvoreni. Nemojte potcjenjivati sebe i svoje sposobnosti. Znajte da su svi ljudi čisti, da ste savršeni i da je kod vas sve moguće. Znajte, također, da mi ne možemo postojati bez vas i svih duša, a ne može ni planet Zemlja ni Svemir. Kad to shvatite, shvatit ćete svoj vlastiti život. Povremeno, u vašem svijetu, ljudi stvaraju zbrku, jer gustoća zbrke je gustoća tame. Ali, uvijek držite svjetlo istine vašeg vlastitog bića, onoga što jeste, u svojim srcima. Mi smo uvijek s vama. Dajemo vam ljubav, donosimo mir.
Pokušat ću to objasniti na način na koji možete razumjeti. Devet je cjelovito. Sve je devet. U vašem svijetu rekli ste toliko puta sedam, a sve je, zapravo, istinski devet. Postoji devet čakri, koje su devet načela i devet elemenata onoga što nazivate Bogom. Postoji devet pojasa oko ovog planeta Zemlje. Postoji devet eteričkih tijela, a svrha rasta vaših eteričkih tijela ili prolaženja kroz vaše preobrazbe i prijelaze je steći devet eteričkih tijela. Devet je potpuni broj, on je cjelina. Kad pređete devet, on se poništava, postaje jedan, a devet je cjelovito. To se ne mijenja. Ali, zapamtite sljedeće: mi nismo Bog. Svi vi i svi mi činimo Boga.

Izvod iz knjige “Jedini planet izbora” od Phvllis V. Schlemmer


Devet Glavnih Duhova Raja ili Vijeće devetorice su primarne ličnosti Beskonačnog Duha. U ovom stvaralačkom činu samo-dupliciranja Beskonačnog Duha, iscrpljena su asocijativne mogućnosti matematički inherentne u činjeničnom postojanje tri osobe Božanstva. Da je bilo moguće proizvesti veći broj Glavnih Duhova, oni bi bili stvoreni.

U duhu, karaktera i prirodi tih Devet Duhova Raja, oni su kao jedan, ali u svim drugim aspektima identiteta oni su vrlo različiti, a rezultati njihovog funkcioniranja u nadsvemirima su takvi da se individualne razlike svakoga nepogrešivo naziru. Svi naknadni planovi od sedam segmenata velikog svemira - pa čak i korelativni segmenti vanjskog prostora - su uvjetovani ničim drudim do duhovnim raznolikostima ovih Devet Glavnih Duhova i vrhovnih krajnjih nadzornika.

Glavni Duhovi imaju mnoge funkcije, ali u današnje vrijeme njihove određene domene su središnji nadzor na sedam nadsvemira. Svaki Glavni Duh održava ogromnu snagu-žarišna sjedišta, koja polako kruže oko periferije Raja, uvijek održavajući položaj nasuprot nadsvemira pod neposrednim nadzorom i na Rajsko žarište koje od njezinih specijaliziranih regulacija snage i segmentni distribucije energije. Radijalne linije granica bilo kojeg od nadsvemira zapravo konvergiraju u Rajsko sjedište nadzora Glavnog Duha.

ODNOS PREMA TROJEDINOM BOŽANSTVU

Združeni Stvoritelj, Beskonačnog Duha, neophodan je završetak trojedne personalizacije nepodijeljena Božanstva. Ovo trostruko Božanstvo je personalizacija inherentno sedmerostruka sa mogućnosti individualnih i asocijativnih izraza, stoga naknadnog plana za stvaranje svemira naseljenog inteligentnim i potencijalno duhovnim bićima, uredno izražajni od Oca, Sina i Duha, gdje je personifikacija Devet Glavnih Duhova neizbježna.

Kada Otac, Sin i Duh djeluju zajedno, oni mogu i funkcijoniraju putem Glavnog Duha broj sedam, ali ne kao Trojstva. Glavni Duhovi pojedinačno i zajedno čine bilo koje i sve moguće funkcije Božanstva, jednu i više, ali ne i kolektivne, a ne i Trojstva. Glavni Duh Broj Sedam je osobno nefunkcionalan s obzirom na Rajsko Trojstvo, a to je upravo razlog zašto on može funkcionirati osobno za Vrhovno Biće.

Ali kad Devet Glavnih Duhova napusti svoja individualna sjedala osobne snage i ovlasti nadsvemiru i sastavi ih oko Združenog Činitelja u trojedinoj prisutnosti Rajskog Božanstva, a zatim su tamo zajednički predstavnik funkcionalne snage, mudrosti, i tijela nepodijeljena Božanstva - Trojstva - u razvoju svemira. Takvo Rajsko jedinstvo prvotnog Sedmostrukog izraza Božanstva zapravo zagrli, doslovno obuhvati svaki atribut i stav triju vječnih Božanstava u Vrhovnosti i Ultimnosti. Za sve praktične namjere i svrhe Devet Glavnih Duhova tada i tamo, obuhvaćaju funkcionalne domene Vrhovnog Ultimnog i u glavnom svemiru.

ODNOS PREMA BESKONAČNOM DUHU

Baš kao što se Vječni i Izvorni Sin otkriva kroz osobe stalno povećanog broja božanskih Sinova, pa se Beskonačni i Božanski Duh otkriva kroz kanale Devet Glavnih Duhova i njihove povezane duhovne grupe. U središtu centara Beskonačni Duh je pristupačan, ali i svi koji dostignu Raj su odmah mogli uočiti njegovu osobnost i diferencirane prisutnosti, ali svi koji postignu centralni svemir mogu odmah komunicirati s jednim od Devet Glavnih Duhova, jednim koji predsjeda nadsvemirima, od kojih su nedavno stigli hodočasnici prostora.

Za svemir nad svemirima Rajski Otac govori samo kroz svoga Sina, dok on i Sin kombinirano djeluju samo kroz Beskonačnog Duha. Izvan Raja i Havone, Beskonačni Duh govori samo preko Devet Glavnih Duhova.

Beskonačni Duh vrši utjecaj osobne prisutnosti unutar granica Rajsko Havonskih sustava; drugdje njegova osobna prisutnost duha se vrši od strane i kroz jednog od Sedam Glavnih Duhova. Stoga je prisutnost u nadsvemirima duha Trećeg Izvora i Centra na bilo kojem svijetu ili u bilo kojem pojedincu uvjetovan jedinstvenom prirodom nadzornog Glavnog Duha tog segmenta stvaranja. Isto tako, kombinirane linije duha, snage i inteligencije će proći unutra na Treću Osobu Božanstva putem Devet Glavnih Duhova.

Devet Glavnih Duhova su kolektivno obdareni vrhovnim-krajnjim atributom Trećeg Izvora i Centra. Dok svaki pojedinačno sudjeluje u ovom obdarenju, samo kolektivno oni otkrivaju atribute svemoći, sveznanja, i sveprisutnost. Nitko od njih tako ne može funkcionirati općenito, kao pojedinci u ostvarivanju tih ovlasti supremacije i ultimnosti svaki osobno je ograničena na nadsvemir svojeg neposrednog nadzora.

Za sve što je rečeno za vas o božanstvu i osobnosti Združenog Činitelja primjenjuje se jednako i potpuno na Devet Glavnih Duhova, koji tako učinkovito distribuiraju Beskonačni Duh u sedam segmenata velikog svemira, u skladu s njihovim božanskim obdarenjima i na način njihova različite i individualno jedinstvene naravi. Stoga bi bilo ispravno da se primjenjuje na zajedničku skupinu od bilo koje ili sve skupine Beskonačnog Duha. Zajedno oni su jedan sa Združenim Stvoriteljem na svim podapsolutnim razinama.

IDENTITET I RAZNOLIKOST DUHOVA

Devet Glavnih Duhova su neopisiva bića, ali oni su jasno i definitivno osobni. Oni imaju imena, ali ih predstavimo po broju. Kao primarne personifikacije Beskonačnog Duha, oni su slični, ali kao primarni izraz sedam mogućih grupa trojedinog Božanstva, oni su bitno različite u prirodi, a ova raznolikost prirode određuje njihov diferencijal ponašanja svemira. Ovih Devet Glavnih Duhova mogu se opisati kako slijedi:

Glavni Duh broj jedan. Na poseban način taj Duh izravno zastupa Rajskog Oca. On je neobičan i učinkovit u manifestaciji snage, ljubavi i mudrosti Oca. On je bliski suradnik i uzvišenu savjetnik glavnog Tajanstvenog Osmatrača, koji predsjedava Fakultetu Personificiranih Ispravljači na Božanstvenosti. U svim grupama Glavnih Duhova, to je uvijek broj jedan, Glavni Duh koji govori za Oca.

Ovaj Duh predsjeda prvim nadsvemirom i dok nepogrešivo izlaže božansku narav primarne personalizacije Beskonačnog Duha, čini se da više posebno nalikuju na Oca u karakteru. On je uvijek u osobnoj suradnji sa sedam Odražajnih Duhova u sjedištu prvog nadsvemira.

Glavni Duh broj dva. Ovaj Duh adekvatno prikazana neusporedivu prirodu i šarmantan karakter Vječnog Sina, prvorođenca svega stvorenoga. On je uvijek u uskoj suradnji sa svim redovima Sinova Boga kad god oni dospiju na naseljeni svemir kao pojedinci ili u radosnoj sjednica. U svim skupštinama Devet Glavnih Duhova on uvijek govori za i u ime Vječnog Sina.

Taj duh usmjerava sudbinu nadsvemira broj dva i pravila ove ogromne domena kako bi to radio Vječni Sin. On je uvijek u osobnoj suradnji sa sedam Odražajnih Duhova u sjedištu drugog nadsvemira.

Glavni Duh broj tri. Ovaj Duh osobnošću posebno podsjeća na Beskonačnog Duha, i on usmjerava pokrete i rad mnogih visokih ličnosti Beskonačnog Duha. On predsjeda nad njihovim skupštinama te je usko povezan sa svim osobama koje imaju ekskluzivno porijeklo iz Trećeg Izvora i Centra. Kada su Devet Glavnih Duhova u Vijeću, to je majstor Duh broj tri koji uvijek govori za Beskonačnog Duha.

Taj duh je zadužen za nadsvemir broj tri, a on upravlja poslovima ovog segmenta kako bi to radio Beskonačni Duh. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu trećeg nadsvemira.

Glavni Duh broj četiri. Uzimanjem u kombinaciji naravi Oca i Sina, ovaj Glavni Duh ima odlučujući utjecaj u pogledu politike otac-sin i procedure u vijećima Devet Glavnih Duhova. Ovaj Duh je glavni direktor i savjetnik onih uzlaznih bića koja su stekla Beskonačnog Duha i time su postali kandidati za vidjeti Sina i Oca. On podupire ogromnu grupu ličnosti koje su podrijetlom od Oca i Sina. Ako se pojavi potreba da predstavljaju Oca i Sina u vijeću Devet Glavnih Duhova, to je uvijek Glavni Duh broj četiri koja govori.

Ovaj Duh podupire četvrti dio velikog svemira, u skladu sa svojom osebujnom povezanim obilježijima Oca Svih i Vječnog Sina. On je uvijek u osobnoj suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu četvrtog nadsvemira.

Glavni Duh broj pet. Ova božanska ličnost, koja izvrsno spaja karakter Oca i Beskonačnog Duha, je savjetnik ogromnom broju bića poznatih kao direktori snage, centara moći, kao i fizički upravitelji. Ovaj Duh također potiče sve ličnosti koje imaju podrijetla u Ocu i Združenom Činitelju. U vijeća Devet Glavnih Duhova, kada je stav Oca-Duha u pitanju, to je uvijek Glavni Duh broj pet koji govori.

Taj duh usmjerava na dobrobit peti nadsvemir na takav način da sugerira kombinirano djelovanje Oca Svih i Beskonačnog Duha. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu petog nadsvemira.

Glavni Duh broj šest. To božansko biće čini se oslikava kombinaciju karaktera Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Kad god stvorenja zajednički stvorile Sin i Duh i nađu se u centralnom svemiru, tu je Glavni Duh broj šest koji je njihov savjetnik, i kad god, u vijećima Sedam Glavnih Duhova postaji nužnost da se govori zajednički za Vječnog Sina i Beskonačnog Duha tu je Duh Glavni broj šest koji odgovara.

Taj duh usmjerava poslove šestog nadsvemira kako bi to radioVječni Sin i Beskonačni Duh. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu šestog nadsvemira.

Glavni Duh broj sedam – na Zemlji poznat kao Tehuti, također Hamarkos, i Herenkar, znaju ga kao Thomasa, a poznat je i kao Atum.. On je predsjednik Duh sedmog nadsvemira-našeg nadsvemira. On je jedinstveno jednak prikaz Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Sedmi Duh njeguje i savjetnik je svih bića trojedinog podrijetla, također je savjetnik i direktor svih uzlaznih hodočasnika Havone, onih niskih bićima koja su zadobila sudove slave kroz kombinirane službe Oca, Sina i Duha.

Sedmi Glavni Duh nije organski predstavnik Rajskog Trojstva, ali to je poznata činjenica, da je njegova osobna i duhovna priroda portretiranje Združenog Činitelja u jednakim omjerima tri beskonačne osobe Božanske unije Rajskog Trojstva, te čija je funkcija kao takva izvor osobne i duhovne prirode Vrhovnog Boga. Stoga Sedmi Glavni Duh otkriva osobni i organski odnos prema duhu osobe u razvoju Vrhovnog. Stoga u visokim vijećima Glavnih Duhova, kada postaje potrebno glasati u krugu za kombinirani osobni stav Oca, Sina i Duha ili prikazati duhovni stav Vrhovnog Bića, on je Glavni Duh broj sedam čija je to funkcija. On na taj način po sebi postaje glavni predsjednik Rajskog vijeća Devet Glavnih Duhova.

Nitko od Devet Duhova nije organski predstavnik Rajskog Trojstva, ali kad se ujedine, ova unija u božanskom smislu - ne u osobnom smislu– ekvivalent je na funkcionalnoj razini asocijativno sa Trojstvenom funkcijom. U tom smislu "Sedmostruki Duh" je funkcionalno asocijativan s Rajskim Trojstvom. Također je u tom smislu Glavni Duh Broj Sedam ponekad govori o potvrdi stavova Trojstva ili, bolje rečeno, djeluje kao glasnogovornik za stav Vijeća devetorice o stavu vijeća trostrukog Božanstva, stavu Rajskog Trojstva.

Višestruke funkcije sedmog Glavnog Duha tako su u rasponu od kombiniranog portreta osobne prirode Oca, Sina i Duha, kroz prikaz osobnog stava Vrhovnog Boga, za otkrivanje božanskog stava Rajskog Trojstva. A u nekim aspektima ovog predsjednika Duha na sličan način izražava stavove Ultimnog i Vrhovnog-Ultimnog.

Glavni Duh broj sedam koji je u svojoj višestrukoj sposobnosti, osobni sponzor napredka kandidata uzašća iz svjetova vremena u nastojanju da postignu razumijevanje nepodijeljena Božanstva Vrhovnosti. Takvo shvaćanje uključuje razumijevanje egzistencijalnog suvereniteta Trojstva Vrhovnosti tako koordinirane s konceptom rasta iskustvenog suvereniteta Vrhovnog Bića kao da čine razumjevanje stvorenja jedinstva Vrhovnosti. Stvorenja, realizaciju tih triju faktora jednake Havonskom shvaćanju Trojstva stvarnosti i zavještava hodočasnika vremena s mogućnošću da bi na kraju prodrijeli u Trojstvo, da otkrijete beskonačne tri osobe Božanstva.

Nemogućnosti Havonskih hodočasnika da u potpunosti pronađu Vrhovnog Boga nadoknađuje Sedmi Glavni Duh, čija trojedina priroda na takav neobičan način otkriva duh osobe Vrhovnog. Tijekom sadašnjeg kozmičkog doba od ne kontaktirajuće osobe Vrhovnog, Glavni Duh Broj Sedam funkcionira na mjestu Boga uzlaznih bića po pitanju osobnih odnosa. On je jedan visoki duh i u tome su sva uzlazna bića određena da prepoznaju i nešto shvate kad dosegnu centar slave.

OSOBINE I FUNKCIJE GLAVNIH DUHOVA

Devet Glavnih Duhova su puni prikaz Beskonačnog Duha evolucijskih svemira. Oni predstavljaju Treći Izvor i Centar u odnosima energije, uma i duha. Dok oni funkcioniraju kao koordinacijski voditelji univerzalnog upravnog nadzora nad Združenim Činiteljem, ne zaboravite da oni imaju svoje podrijetlo u kreativnim djelima Rajskog Božanstva. Doslovno je istina da su ovih Devet Duhova personalizirana fizička moć, kozmički um, i duhovne prisutnosti trojedinog Božanstva.

Glavni Duhovi su jedinstveni u tome da djeluje na svim razinama kozmičke stvarnosti osim apsolutne. Oni su, dakle, efikasan i savršen nadzornik svih faza upravnih poslova na svim razinama aktivnosti svemira. Teško je za ljudski um razumijeti jako puno o Glavnim Duhovima, jer njihov rad je tako visoko specijaliziran još sveobuhvatniji, tako izuzetno materijalan i istovremeno tako izvrsno duhovan. Ovi svestrani kreatori kozmičkog uma su preci Svemirskih Upravitelja Moći te su, sami, vrhovni ravnatelji ogromnog i dalekosežnog kreiranje duha-bića.

Devet Glavnih Duhova su kreatori Svemirskih Upravitelja Moći i njihovih suradnika, osobe koje su neophodne da organizaciju, kontroliraju i reguliraju fizičke energije velikog svemira. A ti isti Glavni Duhovi jako materijalno pomažu Sinove Stvoritelje u radu, oblikovanju i organizaciji lokalnih svemira.

Velik dio stvarnosti duhovnih svjetova je morontija reda, faza kozmičke stvarnosti potpuno nepoznata na Zemlji. Cilj postojanja osobnosti je duhovan, ali morontija kreacije uvijek interveniraju u premošćivanju jaza između materijalnih svjetova smrtnog podrijetla i nadsvemirske sfere unapređivanja duhovnog statusa. To je u ovom području Glavnih Duhova koji čine veliki doprinos planu čovjekova Rajskog uzašašća.

Devet Glavnih Duhova su osobni zastupnici koji funkcioniraju širom cijelog velikog svemira, ali budući da velika većina njihovih podređenih bića se izravno ne bave uzlaznim shemama smrtnog napredovanja na putu u Rajsko savršenstvo, malo ili ništa nije otkriveno o njima. Mnogo, vrlo mnogo o djelovanju Devet Glavnih Duhova ostaje skriveno od ljudskog razumijevanja, jer ni na koji način se to izravno ne odnosi na naš problem Rajskog uspona.

ODNOS PREMA STVORENJIMA

Svaki segment velikog svemira, svaki pojedinac svemira i svijeta, uživa u blagodatima ujedinjenog savjeta i mudrosti ovih Glavnih Duhova, ali prima osobni dodir i primjesu samo jednog. A osobna priroda svakog Glavnog Duha u cijelosti prožima u jedinstvenim uvjetima njegova supersvemira.

Kroz ovaj osobni utjecaj Devet Galavnih Duhova svako stvorenje svakog reda inteligentnih bića, izvan Raja i Havone, moraju imati karakterističan pečat individualnosti indikativno naslijeđene prirode nekih od tih Glavnih Duhova. Što se tiče sedam supersvemira, svako izvorno stvorenje, čovjek ili anđeo, zauvijek će nositi ovu oznaku natalne identifikacije.

Devet Glavnih Duhova izravno ne upadaju u materijalnu svijesti pojedinca- stvorenja na evolucijskim svjetovima prostora. Smrtnici Zemlje ne doživljavaju osobnu prisutnost i utjecaj uma-duha Glavnog Duha Orvonton. Ako ovaj Glavni Duh ne postigne bilo kakav kontakt s pojedinim smrtnim umom tijekom ranije evolucijske dobi naseljenih svijetova, ona se mora dogoditi kroz službu lokalnih svemira stvaralačkog duha, pratilaca i suradnika Stvoritelja Sina Božjega, koji predsjeda preko sudbine svakog lokalnog stvaranja. No, to je vrlo kreativni Majkčinski Duh, u prirodi i karakteru, sasvim kao Glavni Duh Orvontona.

Fizički pečat Glavnog Duha je dio čovjekova materijalnog podrijetla. Cijelu morontia karijeru će živivjeti pod utjecajem nastavka tog istog Glavnog Duha. To je teško i čudno da kasnije duhovna karijera kao uzlazni smrtnik nikada u potpunosti ne uklanja značajku pečata istog nadzornpg Duha. Impresionirati jednog Glavnog Duha je u osnovni postojanja svake pred-Havonske faze smrtnog uznesenja.

Trendovi osobnosti izložene u životnom iskustvu evolucijskih smrtnika, koji su karakteristični za svaki supersvemir, a koji su izravno izražaj prirode dominantnog Glavnog Duha, nikada nisu u potpunosti odstranjeni, ni nakon toliko uzdizanja kad su podvrgnuti dugim treninzima i disciplini ujedinjenja te naiđu na milijardu obrazovnih sfera Havone. Čak i kasnije intenzivne kulture Raja nisu dovoljne da se iskorijene izdvajanja od supersvemirskog podrijetla. Kroz cijelu vječnost uzlazni smrtnik će izlagati svojstva koja ukazuju na predsjednika Duha svoga supersvemira od rođenja. Čak i u Korpusu Finalista, ako se želi doći do ili prikazati kompletan odnos Trojstva prema evolucijskom stvaranju, uvijek grupa od sedam Finalista je sastavljena od po jednog iz svakog supersvemira.

KOZMIČKI UM

Glavni Duhovi su devetorostruki izvor kozmičkog uma, intelektualni potencijal Velikog Svemira. Ovaj kozmički um je subabsolutno očitovanje uma Trećeg Izvora i Centra, i na određeni način, je funkcionalno vezan za um evoluirajućeg Vrhovnog Bića.

Na svjetovima kao Zemlja ne susrećemo izravni utjecaj Devet Glavnih Duhova u poslovima ljudskih rasa. Ipak zbog velikog značaja planeta Zemlje imamo izravan kontakt sedmog Glavnog duha – (Atum ili Tom) preko Phvllis V. Schlemmer sa širom objavom poruka za široke mase ljudi u knjizi “Jedini planet izbora”. Ipak ti isti Glavni Duhovi dominiraju u osnovnim reakcijama svih stvorenja uma, jer oni su stvarni izvori intelektualnih i duhovnih potencijala koji su specijalizirani u lokalnim svemirima za funkciju u životima onih osoba koje nastanjuju evolucijske svjetove vremena i prostora.

Činjenica kozmičkog uma objašnjava bliskost različitih vrsta ljudskih i nadljudskih misli. Ne samo da se srodne duše privlače jedne druge, ali i srodne misli su također vrlo bratske i sklone suradnji jedna s drugom. Ljudski umovi se ponekad promatraju i prikazivuju u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivih sporazuma.

Postoji u svim osobnostima udružena kozmička svijesti kvalitete koji bi mogli biti nominirani kao "stvarnosti odgovor." To je univerzalna kozmička zadužbina ze bića koja ih spašava da postaju bespomoćne žrtve, a podrazumijeva apriori pretpostavkama znanosti, filozofije i religije. Ta stvarnost je osjetljivost kozmičkog uma koji reagira na određene faze stvarnosti kao energetski materijal i reagira na gravitaciju. Bilo bi još više točno reći da su ti supermateriali stvarnosti kao odgovor uma svemira.

Kozmički um nepogrešivo reagira (priznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ovi odgovori su očiti na jasno razmišljanje i duboko razmišljanje. Ove razine stvarnosti su:

1. Uzročnosti – domena stvarnosti fizičkih osjetila, znanstveno područje logičke uniformnosti, diferencijacija činjenične i nečinjenične, reflektirajuće zaključke na temelju kozmičkih odgovora. To je matematički oblik kozmičke diskriminacije.

2. Dužnost – domena stvarnosti morala u filozofskom području, areni razuma, prepoznavanje relativno pravo i krivo. To je sudski oblik kozmičkog diskriminacije.

3. Obožavanje - duhovne domene stvarnosti religioznog iskustva, osobnog ostvarenja božanskog zajedništva, prepoznavanje duhovnih vrijednosti, obećanje vječnog opstanka, uspon u statusa službenika Božje radosti i slobode sinova Bogu. To je najviši uvid kozmičkog uma, poštovanja i poštovan oblik kozmičke diskriminacije.

Ovi znanstveni, moralni i duhovni uvidi, te kozmičke reakcije su urođeni kozmičkom umu, koji se na taj način daruje svim stvorenjima. Iskustvo življenja nikad ne razvije ove tri kozmičke intuicije, oni su konstitutivni u samosvijesti refleksivnog mišljenja. Ali, to je tužni zapis koji tako malo osoba na Zemlji uzima za užitak u kultiviranju ovih osobina hrabrih i neovisnih kozmičkih razmišljanja.

U lokalnom svemiru darovani um, te tri uvida kozmičkog uma čine a priori pretpostavkama koje omogućuju čovjeku da funkcionira kao racionalna i samosvjesna osoba u područjima znanosti, filozofije i religije. Drugačije navedeno, priznavanje stvarnosti te tri manifestacije beskonačna je kozmička tehnika samostalnih objava. Materija energije prepoznaje matematičku logiku osjetila, um-razum intuitivno zna njegove moralne dužnosti, duh-vjera (obožavanja) je religija stvarnosti duhovnog iskustva. Ova tri osnovna čimbenika u refleksivnom mišljenju mogu biti jedinstven i koordinirani u razvoju osobnosti, ili mogu postati nerazmjerni i gotovo nevezani u njihovim funkcijama. No, kad su postali jedinstveni, oni proizvode čvrst karakter koji se sastoji u korelaciji činjenične znanosti, moralne filozofije, a pravi religiozno iskustvo. I to su te tri kozmičke intuicije koji daju objektivne valjanosti, realnost, čovječje realno iskustvo sa stvarima, značenjima i vrijednostima.

To je svrha obrazovanja, da razvije i izoštriti ove urođene zadužbine ljudskog uma, civilizacije da ih izraziti, i životnog iskustva da ih se ostvari, religije da ih oplemeni i osobnosti da ih ujedini.

MORAL, VRLINA, I OSOBNOST

Inteligencija sama ne može objasniti moralne prirode. Moral i vrlina su autohtona za ljudske osobnosti. Moralne intuicije, realizacija dužnosti, je sastavni dio zadužbine ljudskog uma i povezan je s drugom neotuđivom ljudskom prirodom: znanstvenom znatiželjom i duhovnim uvidom. Čovjekov mentalitet daleko nadilazi njegove životinjske rođake, njegova moralna i vjerska narav posebno ga razlikuje od životinjskog svijeta.

Selektivni odgovori životinja su ograničeni na motoričkoj razini ponašanja. Potreban je uvid viših životinja na motoričkoj razini, a obično se pojavljuje tek nakon iskustva motoričkih pokušaja i pogrešaka. Čovjek je u stanju da ostvari znanstvene, moralne i duhovne uvide prije svih istraživanja i eksperimentiranja.

Samo osobnost može znati što je to prije nego što to čini, samo osobnosti imaju uvid u buduća iskustva. Osobnost može gledati prije nego što skočite i stoga može naučiti od izgleda, kao i iz poskušaja. Neosobna životinja obično uči samo pokušavajući.

Kao rezultat iskustva životinja postaje u mogućnosti ispitati različite načine postizanja cilja i da odaberete pristup koji se temelji na nagomilanom iskustvu. Ali osobnost može ispitati cilj sebe i donijeti presudu na valjanost njegove vrijednosti. Inteligencija sama sebe može diskriminirati kao najbolje sredstvo za postizanje bezobzirnog cilja, ali moralno biće posjeduje uvid koji mu omogućuje da razluči između cilja, kao i između sredstava. A moralno biće u odabiru vrlina je ipak inteligentno. Ono zna što radi, zašto ono to radi, kamo ide, i kako će doći.

Kad se čovjek ne diskriminirati na kraju njegovih smrtnih težnji, on se nađe funkcionirati na životinjskoj razini postojanja. On je uspio da se koristi vrhunskom prednosti tog materijala pronicljivosti, moralnom diskriminacijom, i duhovnog uvida koji su sastavni dio njegove zadudžbine kozmičkog-uma kao osobnog bića.

Vrlina je pravednost - suglasnosti s kozmosom. Za ime vrlina je da ih ne definirate, nego je živjeti u njima da ih znate. Vrlina je ne samo znanje i mudrost, nego stvarnost progresivnog iskustva u postizanju uzlazne razine kozmičkog postignuća. U dan po dan života smrtnog čovjeka, vrlina se ostvaruje u skladu odabirom dobra a ne zla, a takav odabir i sposobnost dokaz su o posjedovanju moralne prirode.

Čovjekovi izbori između dobra i zla su pod utjecajem, ne samo oštrine njegove moralne prirode, ali i takvih utjecaja kao što su neznanje, nezrelost, i obmana. Osjećajni udio također sudijeluje u vršenju vrlina, jer zlo može biti učinjeno kada je manje izabrano na mjesto većeg kao rezultat izobličenja ili prijevare. Umijeće u odnosu procjene ili mjerenja usporednih ulaza u praksi vrlina moralnog područja.

Čovjek moralne prirode će biti nemoćan bez umjeća mjerenja, diskriminacije utjelovljene u njegovu sposobnost da razmatra značenja. Isto tako bi moralni izbor bio uzaludan bez kozmičkih uvida koji daju svijest o duhovnim vrijednostima. Sa stajališta inteligencije, čovjek uzlazi na razinu moralnog bića, jer on je obdaren s osobnošću.

Moral nikada ne može biti napredan zakonom ili silom. To je osobna stvar i slobodna volja i mora biti proslijeđen od strane kontakta moralno mirisnih osobe s onima koji su manje moralno osjetljivi, a koji su također u nekoj mjeri željni raditi Očevu volju.

Moralna djela su oni ljudski nastupi koji se odlikuju najvišom inteligencijom, u režiji selektivne diskriminacije u izboru vrhunskog kraja kao i u odabiru moralnih sredstava za postizanje ovih ciljeva. Takvo ponašanje je vrlina. Vrhovna vrlina je, dakle, svim srcem odabrati volju Oca na nebu.

ZEMALJSKE OSOBNOSTI

Otac Svih daruje osobnost za brojne zapovijedi bićima kao što su funkcije na različitim razinama svemirske aktualnosti. Ljudska bića Zemlje su obdarena ličnostima konačnog smrtnog tipa, funkcioniraju na razini uzlaznih sinova Božjih.

Osobnost je jedinstvena zadužbina izvorne prirode čije je postojanje neovisno, a prethodne darovane od Misaonog Ispravljača. Ipak, prisutnost Ispravljača ne povećava kvalitativne manifestacije osobnosti. Misaoni Ispravljači, kad izlaze iz Oca, identični su u prirodi, ali osobnost je raznolika, originalna i ekskluzivna, i očitovanjem ličnosti dodatno uvjetovana i kvalificirana po prirodi i kvaliteti povezane energija materijala, uma i duhovne prirode koji čine organsko vozilo za manifestaciju osobnosti.

Ličnosti mogu biti slične, ali one nikada nisu iste. Osobe određene serije, tipa, redoslijeda, ili uzorka mogu i nalikovati jedan drugome, ali oni nikada nisu identične. Osobnost je obilježje pojedinca koje znamo, a koji nam omogućuje identificirati takve u budućnosti, bez obzira na prirodu i opseg promjena u obliku, umu, duhu ili stanju. Osobnost je dio bilo kojeg pojedinca koji nam omogućuje prepoznavanje i pozitivno identificiranje te osobe kao onog kojeg smo ranije poznavali, bez obzira na to koliko bi se mogao promijeniti zbog promjene vozila izražavanja i manifestacija njegove osobnosti. Osobnost stvorenja se razlikuje po dvije samo-očitovane i karakteristične pojave smrtnog reaktivnog ponašanja: samosvijesti i pridružene relativne slobodne volje.

Samosvijest se sastoji od intelektualne svijesti osobnosti aktualnosti, ona uključuje sposobnost prepoznaja stvarnosti drugih osobnosti. To ukazuje na sposobnost za individualizirana iskustva i sa kozmičkim stvarnostima, ekvivalent za postizanje statusa identiteta u odnosima osobnosti u svemiru. Samo-svijest podrazumijeva prepoznavanje aktualnosti službe uma i ostvarenje relativne kreativne neovisnost i određujuće slobodne volje.

Relativna slobodna volja, koju karakterizira samosvijest ljudske osobnosti je uključena u:

1. Moralne odluke, najviše mudrosti.

2. Duhovnim izborom, istine razlučivanja.

3. Nesebične ljubavi, bratstva usluge.

4. Svrhovita suradnja, grupna lojalnost.

5. Kozmička uvid, razumijevanje značenja svemira.

6. Osobna posveta, predanost i iskreni rad Očeve volje.

7. Obožavanje, iskrena težnja božanskoj vrijednosti i svesrdna ljubav božanske vrijednosti
darivatelja.

Zemaljski tip ljudske osobnosti može se promatrati kao rad u fizičkom mehanizmu koji se sastoji od planetarne modifikacija Lokalno svemirske vrste organizma koji pripadaju njezinom elektrokemijskom redu životnih aktivacija i obdarenja i Orvontonskom redu niza kozmičkog uma roditeljskog reproduktivnog uzorka. Darivanja su božanski dar osobnosti na takav umomom-obdaren smrtni mehanizam koji dodjeljuje dostojanstvo kozmičkog državljanstva i omogućuje takvom smrtnom stvorenju da odmah poćinje reagirati na konstitutivno priznavanje tri osnovne umne stvarnosti kozmosa:

1. Matematičkih ili logičkih priznanja ujednačenosti fizičke kauzalnosti.
2. Obrazloženo priznavanje obveze moralnog ponašanja.
3. Vjera-shvaćanje zajedništva obožavanja Božanstva, povezano s ljubavlju u službi čovječanstva.

Punu funkciju takve osobnosti je sredstvo za početak realizacije Božanskog srodstva. Takva jastva, obitavaju od osobnog fragmenta Boga Oca, u istini i zapravo su duhovni sinovi Božji. Takva stvorenja ne samo da objavljuju kapacitet za prijem dara božanske prisutnosti, ali također pokazuju reaktivni odgovor na osobnost gravitacijskog kruga Rajskog Oca svih ličnosti.

STVARNOST LJUDSKE SVIJESTI

U kozmički-obdarenom-umu Ispravljači-obitavaju, a osobno biće posjeduje urođeno priznanje-realizacije energetske stvarnosti, umne stvarnost, i duhovne stvarnost. Stvorenje će tako opremljeno razlučiti stvari, prava i ljubav prema Bogu. Osim ove tri neotuđive ljudske svijesti, svo ljudsko iskustvo je stvarno subjektivno osim intuitivne realizacije koja se pridaje valjanosti za ujedinjenje tih triju svemirskih stvarnosti odgovarajućeg kozmičkog priznanja.

Za Boga uviđajan smrtnik može osjetiti ujedinjenje vrijednosti ove tri kozmičke kvalitete u evoluciji preživjelih duša, čovjek je vrhovni poduzetnik u fizičkom prebivalištu gdje moralni um surađuje s unutarnjim božanskim duhom i udvostručuje besmrtnu dušu . Od najranijih početka duša je stvarna, to je kozmički opstanak kvalitete.

Ako smrtni čovjek ne bi preživio prirodne smrti, prave duhovne vrijednosti svog ljudskog iskustva opstaju kao dio kontinuiranog iskustva Misaonog Ispravljača. Vrijednost osobnosti tih nepreživjelih traju kao čimbenik u osobnosti koju ostvaruje Vrhovno Biće. Takve trajne osobine ličnosti su lišene identiteta, ali ne i iskustvene vrijednosti akumuliranih tijekom smrtnog života u tijelu. Opstanak identiteta ovisi o opstanku besmrtne duše u morontia statusu i sve božanske vrijednosti. Identitet i osobnost preživljava i opstanaku duše.

Ljudska samosvijest podrazumijeva priznavanje stvarnosti sebe i osim svjesno sebe i dalje implicira da je takva svijest uzajamna, tj. sebe pozna kako zna. To je prikazano na čisto ljudske načine u čovjekovu društvenom životu. Ali ne možete postati tako apsolutno sigurani od kolega bića stvarnosti kao što možete o stvarnosti Božje prisutnosti koji živi u vama. Društvena svijest nije neotuđiva kao Božija svijest, to je kulturni razvoj i ovisi o znanju, simbolima i doprinosa konstitutivnih zadužbina čovjeka - znanosti, moralu i religiji. I ovi kozmički darovi, socijalizirani, čine civilizacije.

Civilizacije su nestabilne jer nisu kozmičke, nisu urođene pojedincima u rasi ili državi. One moraju biti hranila u kombinaciji doprinosa konstitutivnih čimbenika čovjeka - znanosti, morala i religije. Civilizacije dolaze i odlaze, ali znanost, moral, religija uvijek preživljavaju pad.

Isus je ne samo Boga objavio ljudima, on je također objavio nove spoznaje o čovjeku u sebi i drugim ljudima. U Isusovu životu vidite čovjeka na njegov najbolji način. Čovjeku tako postaje lijepo iskustvo stvarnijim, jer je Isus toliko imao Boga u svom životu, i realizacija (priznavanje) Boga je neotuđivo i konstitutivno u svim ljudima.

Nesebičnost, osim roditeljskog instinkta, nije sasvim prirodna, druge osobe nisu prirodno voljene ili socijalno služene. To zahtijeva prosvjetljenje razuma, moralnosti i potrebu vjere, Boga mudrosti, za generiranje nesebičnosti i altruističnog društvenog poredka. Čovjekova vlastita osobna svijest, samosvijest, također je direktno ovisna o ovom samo urođene činjenice druge-svijesti, tu urođenu sposobnost da prepoznaju i shvate stvarnost drugih osobnosti, u rasponu od ljudskog do božanskog.

Nesebične društvene svijesti moraju biti na temelju religiozne svijesti, inače to je čisto subjektivna filozofska apstrakcija i stoga bez ljubavi. Samo Bog zna kako pojedinac može voljeti drugu osobu kao što ljubi sam sebe.

Samosvijest je u suštini komunalne svijesti: Bog i čovjek, otac i sin, Stvoritelj i stvorenje. U ljudskoj samosvijesti realizacija četiri svemirske stvarnosti su latentne i inherentne:

1. Potraga za znanjem, logika znanosti.

2. U potrazi za moralnim vrijednostima, osjećaj dužnosti.

3. U potrazi za duhovnim vrijednostima, religiozno iskustvo.

4. U potrazi za osobnim vrijednostima, sposobnost prepoznavanja stvarnosti Boga kao ličnosti i istodobno ostvarenje naših bratskih odnosa s kolegama osobama.

Možete postati svjesni čovjeka kao bratskog bića, jer ste već svjesni Boga kao Stvoritelja Oca. Očinstvo je odnos zbog kojih se razloga i priznavaju bratstva. I Očinstvo postaje ili može postati, svemirska stvarnost za sva moralna stvorenja, jer Otac je iz sebe darovao osobnost svim takvim bićima, a ima ih u krugovima shvaćene univerzalne osobnosti. Mi prvo štujemo Boga, jer je on, tada, u nama, i posljednji, jer smo u njemu.

Je li čudno da kozmički um treba biti samo-svjestan svojih vlastitih izvora, beskonačni um Beskonačnog Duha, te u isto vrijeme svjestan fizičke stvarnosti udaljenih svemira, duhovne stvarnosti Vječnog Sina, i osobne stvarnost Oca Svih?

Oznake: vijece devetorice