Slika koja može predstavljati Raj Prostorni oblik Raja sliči srcu

Prije sam piso o višim razinama stvarnosti, a to je nešto o čemu malo ljudi uopće razmišlja. Svaka stvarnost ili „dimenzija“ povezana je sa vibracijama i sve su one fizičke. Ako neka bića, civilizacije i planete postoje u drugoj brzinskoj ovojnici, npr. 56 puta brže od brzine svjetlosti onda i njihovo vrijeme brže prolazi. Zbog toga mi te planete i bića ne možemo vidjeti, što ne znači da one nisu fizičke, one imaju sličan osjećaj fizičkog kao i mi ali sa manje ograničenja. Nije dovoljno da uzlazni čovjek upozna jedino osnovu odnosa Božanstva s porijeklom i ispoljenjima kozmičke stvarnosti; čovjek pored toga treba steći određeno poznavanje odnosa koji vladaju između njega i brojnih razina egzistencijalnih i eksperimentalnih stvarnosti, potencijalnih i aktualnih stvarnosti. Bolje poznavanje kozmičkih stvarnosti kao i vještine njihove međupovezanosti, integracije i ujedinjenja uveliko pomažu čovjekovoj zemaljskoj orijentaciji, kozmičkom uvidu i duhovnom usmjerenju.

Suvremeni veliki svemir i javljajući glavni svemir su načinjeni od mnogih oblika i faza stvarnosti koje, svaka za sebe, postoje na više razina funkcionalne aktivnosti. Što znači i kad bi imali teleskop i uperiliga sa Zemlje na njesto takvih planeta ili kad bi mogli fizički doći u njihovu blizinu, mi ih nebi vidjeli.

Postoji toliko mnoštvo zvjezda i galakcija da je njihov broj nepojmljiv većini ljudi uključujući njihovu udaljenost od Zemlje. A govorimo samo o fizičkom svemiru u „našoj“ stvarnosti ili „dimenziji“. Na njima žive milijarde vrsta bića i civilizacija različite vrste inteligencija i svi su u principu evolutivni uspinjući smrtnici.

Ali malo ljudi se zapita odakle to, tolike silne planete i zvijezde, milijarde gakaksija, bića koja u njima žive. Koja je nevjerovatna energija bila potrebna za stvaranje i koje savršeno usklađivanje nebeske mehanike kretanja za kretanje planeta oko zvijezda, zvijezda oko galaksija i galaksija oko nadsvemira te njihovo okretanje oko centra svemira.
Drugo pitanje što je centar svemira, izvor svih vrsta energije i materije. Raj- to je centar svega, mjesto gdje sve počinje i u kružnom gibanju nakon nevjerovatno puno vremena i završava. Naravno Raj je i geografski pojam, mjesto poznato i nepoznato u svemiru, ali nevidljiv (zbog vrlo visokih vibracija) svim bićima i civilizacijama osim onih najviših. To je i mjesto poznato kao područije hladnog, ili mjesto supreprovodljivosti, gdje ne postoji prostor-vrijeme ali od tamo potiče.

RAJ je vječni centar svemira nad svemirima i prebivalište Boga-Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao i njihovih božanskih suradnika i bića jednakog statusa. Centralni Otok predstavlja najveće organizirano tijelo kozmičke stvarnosti cijelog svemira. Raj predstavlja materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna bića Boga-Oca Svih žive na materijalnim planetima; stoga i apsolutni upravni centar mora biti materijalan, doslovan. I ponovo ističemo da su stvari duha i duhovna bića stvarna.

Materijalna ljepota Raja počiva u izvanrednosti njegovog fizičkog savršenstva; uzvišena intelektualna postignuća i umni razvoj žitelja Božjeg Otoka obznanjuju njegovo veličanstvo; beskonačno obdarenje božanske ličnosti duha, svjetlo života, ukazuje na slavu centralnog Otoka. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline nadilaze domet shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Smrtni čovjek nije u stanju shvatiti slavu i duhovnu ljepotu božanskog prebivališta. Raj ima vječnu egzistenciju; ne postoje bilo zapisi ili predanja koja govore o porijeklu ovog centralnog Otoka Svjetla i Života.
Bog živi, živio je i uvijek će živjeti na samom ovom centralnom i vječnom prebivalištu. Tu smo uvijek mogli i uvijek ćemo moći naći Boga. Bog-Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personificiran i zemljopisno prisutan na ovom centru svemira nad svemirima.

Sva bića visokih civilizacija znaju put koji vodi izravno do Boga-Oca Svih. Zahvaljujući velikoj udaljenosti i ogromnom međuprostoru, ljudska bića nisu u stanju shvatiti više pojmova koji se tiču božanskog prebivališta, ali ona bića koja mogu shvatiti značenje ovih ogromnih daljina poznaju lokaciju Božjeg prebivališta jednako pouzdano i doslovno kao što mi poznajemo lokaciju Njujorka, Londona, Rima, Tokija, gradova koji imaju jasnu zemljopisnu poziciju na Zemlji.

Uz pomoć broad ili zrakoplova, zemljopisne karte i GPS navigacije, svaki moreplovac ili putnik s lakoćom može pronaći ova mjesta. Isto tako, uz nešto vremena i putničkih sredstava, neophodnog duhovnog postignuća i prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati svemirom za svemirom i krugom za krugom, kroz zvjezdana carstva prema unutrašnjosti svemira, sve dok ne stignete do centralnog sjaja duhovne slave Boga-Oca Svih. Da imamo sve što je potrebno za ovakvo putovanje, mogli bi naći osobnu prisutnost Boga smještenu na sveopćem centru jednako kao što možemo naći udaljene gradove smještene na našem planetu. To što osobno nismo imali prilike posjetiti ove gradove ne znači da oni ne postoje. To što je vrlo mali broj kozmičkih stvorenja uspio naći Boga koji živi na Raju ni u najmanjoj mjeri ne opovrgava bilo stvarnost njegove egzistencije ili aktualnost njegove duhovne osobe smještene na sveopćem centru.

Bog Otac se uvijek nalazi na ovom centralnom mjestu. Kad bi Bog napustio Raj nastupio bi opći kaos, kako ovo centralno božansko prebivalište predstavlja sjecište kozmičkih linija gravitacije koje se protežu do samih granica tvorevine. I iz njegovog beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti koje zatim putuju u sve svemire.

Vječni Otok obuhvaća samo jednan oblik materijalizacije, stacionarne sustave stvarnosti. Ova doslovna Rajska materija predstavlja homogenu organizaciju prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima. Dok u različitim svemirima ova materija nosi mnoga različita imena, Melkizedeci već dugo nazivaju ovaj materijal apsolutumom. Ovaj izvorni materijal Raja nije bilo živ niti neživ; ovo je izvorni neduhovni izražaj Prvog Izvora i Centra; ovo je Raj i Raj je jedan jedini.

Cjelokupna fizička sila, energija i materija djeluju kao jedno. Cjelokupna energetska sila izvire iz Raja gdje se s vremenom vraća po upotpunjenju prostornog kruga. Ali ne može se reći da sve energije i materijalne organizacije svemira nad svemirima izviru iz nižeg Raja u svojim trenutačnim pojavnim stadijima; prostor predstavlja maternicu više oblika materije i pramaterije. Premda spoljašnja zona rajskog centra sile predstavlja izvor prostornih energija, prostor ne vuče porijeklo iz ovog izvora. Prostor nije sila, energija ili moć. Pulsacije ove zone ne objašnjavaju respiraciju prostora, dok ulazne i izlazne faze ove zone djeluju u sinhronizaciji sa ciklusima širenja i skupljanja koji pojedinačno traju dvije bilijarde godina.

Krugovi prostorne respiracije idu u određenom smjeru kroz više od milijardu godina Zemaljskog vremena. Tijekom jedne faze kozmos raste; za vrijeme druge podilazi kontrakciju. Tijekom milijardu godina Zemaljskog vremena rezervoari prostora podilaze kontrakciju, dok se glavni svemir i aktivnosti sile cjelokupnog horizontalnog prostora šire. Potrebno je više od dvije milijarde godina Zemljinog vremena kako bi se upotpunio cijeli ciklus širenja i skupljanja.
Raj je jedinstven po tome što predstavlja domenu prvotnog izvora i krajnjeg cilja sudbine svih ličnosti duha. Premda je istina da sva niža bića duha koja žive u lokalnim svemirima ne idu direktno prema Raju, Raj svjedeno predstavlja najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je zemljopisni centar vječnosti; on nije dio kozmičke tvorevine, čak ni stvarni dio vječnog svemira Havone. Centralni Otok pripada vječnom svemiru, ali to nije točno. Raj ima vječnu i isključivu egzistenciju.

Raj je univerzalni kozmički centar svih aktivnosti ličnosti i izvor i centar svih ispoljenja prostorne sile i energije. Sve što je bilo. što jeste i što će biti, vuče prošlo, sadašnje i buduće porijeklo iz ovog centralnog prebivališta vječnih Bogova. Raj je centar cjelokupne tvoreveine, izvor svih energija, prvotno mjesto porijekla svih ličnosti.

Naposljetku, s točke gledišta smrtnih bića, najbitnija stvar u vezi Raja počiva u činjenici da ovo savršeno mjesto Boga- Oca Svih predstavlja stvarnu i udaljenu sudbinu besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih stvorenja evolutivnih svjetova vremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga i koji prihvaća zadatak izvršenja Očeve volje već ide dugom, dugom stazom koja vodi prema Raju, stazom božanskih težnji i postignuća savršenstva. I kad ovo biće životinjskog porijekla bude stalo, kao što nebrojena bića sada stoje pred Bogom na Raju nakon što se uspelo iz niskih svjetova prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne preobrazbe koja graniči na vrhovnosti.

Na Zemlji vlada zbrka u vezi porijekla i uloge Isusa Krista. Neznanje i nerazumjevanje dodatno je pojačano dogmatskim odnosom prema njemu učahureno u opisu i interpretaciji događaja vezanih za njegovu pojavu, život i rad na Zemlji.
Isus Krist ili Isus Nazarećanin pripada najvišem redu bića koje svemir naziva Sinovima Stvoriteljima a koji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi kozmički stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.

Pri golemom radu na organizaciji, evoluciji i usavršavanju lokalnog svemira, ovi visoki Sinovi uvijek uživaju neosporivu podršku Boga -Oca Svih. Odnos između Sinova Stvoritelja i njihovog Rajskog Oca nosi blažena i dirljiva obilježja. Ljubav Božanstva koje djeluje u roditeljskog ulozi nesumnjivo počiva u biti ove prelijepe i gotovo božanske ljubavi koju i smrtni roditelji osjećaju prema svojoj djeci.

Po susretu cjelovitosti apsolutne duhovne ideacije u Vječnom Sinu sa cjelovitošću apsolutnog koncepta ličnosti u Bogu- Ocu Svih, nakon što ova stvaralačka zajednica dosegne puno i konačno ostvarenje, po utemeljenju ovog apsolutnog identiteta duha i ovako beskonačnog jedinstva koncepta ličnosti, istog časa, bez najmanjeg gubitka povlastica ličnosti bilo kojeg beskonačnog Božanstva, javlja se novo i samostalno biće novog i izvornog Sina Stvoritelja, jedinorođenog Sina savršenog ideala i moćne ideje čija zajednica proizvodi ovu novu stvaralačku ličnost moći i savršenstva.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.

Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu evolutivnih svemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje kozmičke aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.

Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom kozmičkog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Beskonačnim Duhom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na kozmičkom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.
Nakon što se Sin Stvoritelj upusti u ovu pustolovinu, Rajsko Trojstvo zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:

1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.

2. Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.

3. Jedino Bog-Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.

Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha, Kozmički Sin stupa u vezu sa svojim Kozmičkim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva kozmičke djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.

Unatoč tome što Sinovi Stvoritelji božanski nalikuju svojim Rajskim roditeljima, oni se uzajamno bitno razlikuju; svaki je jedinstven, različit, isključiv i izvoran u prirodi i u ličnosti. I kako svi djeluju kao arhitekti i stvoritelji životnih planova u okviru svojih domena, ova raznolikost povlači raznolikost svih obličja i faza živih bića koja vuku porijeklo od Mihaela ili koja još mogu evoluirati ili biti stvorena. I ovako nastaje raznolikost među različitim redovima stvorenih bića lokalnih svemira. Nije moguće naći dva svemira kojima upravljaju ili u kojima žive međusobno jednaka bića dvojnog porijekla. U okviru svakog nadsvemira postoji određena sličnost u onoj polovici obilježja koja vuku porijeklo od jednolikih Stvaralačkih Duhova; druga polovica varira, kako vuče porijeklo od uzajamno različitih Sinova Stvoritelja. Ali ovakva raznolikost ne obilježava bilo ona stvorenja koja isključivo vuku porijeklo od Stvaralačkog Duha ili importirana bića iz centralnog svemira ili nadsvemira.

Sin Stvoritelj prima svoju kozmičku domenu zahvaljujući dopuštenju Rajskog Trojstva i u suglasnosti s nadležnim Glavnim Duhom dotičnog nadsvemira. Zahvaljujući ovim dopuštenjima, on prima naslov fizičkog vlasništva, kozmičkog zakupa. Ali Sin Mihael jedino može uzaći s ovog početnog i samoograničenog vladarskog stadija do iskustvene vrhovnosti zaslužene vlasti zahvaljujući svojim osobnim iskustvima u procesu izgradnje svemira i utjelovljenja darivanja. Sve do postignuća vlasti koju prima nakon darivanja, on vlada kao predstavnik Oca Svih.

Dok prethodno službi darivanja Sin Stvoritelj vlada s određenim dobrovoljno prihvaćenim upravnim ograničenjima, nakon ove službe njegova vlast postaje utemeljena na vrlini osobnog iskustva stečenog u tijelu i obličju njegovih mnogostrukih stvorenja. Nakon što Stvoritelj prođe kroz sedam iskustava života među stvorenim bićima, po svršetku darivanja i nakon što se konačno utvrdi u kozmičkoj vlasti, on postaje Glavni Sin, vrhovni i neopozivi vladar.
Postoji sedam grupa darovanih Sinova Stvoritelja koji se dijele prema broju osobnih darivanja stvorenim bićima svojih domena. Ove grupe idu od početnog iskustva kroz pet dodatnih faza sve naprednijeg darivanja, sve do postignuća sedme i završne epizode spojenog iskustva stvorenja i Stvoritelja.

Samo jednom tijekom cijelog svog sedmostrukog života u obličju darovanog Sina, Rajski Mihael postaje dijete smrtničke majke, kao što naši zapisi govore o djetetu iz Betlehema. Samo jednom, Sin Stvoritelj ima priliku da se rodi i da umre kao pripadnik najnižeg reda evolutivnih stvorenja obdarenih slobodnom voljom.

Nakon svakog darivanja, Sin Stvoritelj ide “Ocu s desne strane,” gdje prima Očevo priznanje darivanja i upute za izvedbu slijedeće epizode kozmičke službe. Nakon sedmog i završnog darivanja, Bog-Otac Svih daje Sinu Stvoritelju vrhovnu vlast i upravu nad njegovim svemirom.

Stoji zapisano da se božanski Sin posljednji put pojavio na našem planetu kao Rajski Sin Stvoritelj koji je upravo dovršio šestu fazu podarenja; nakon toga, kad je izgubio svijest na koncu utjelovljenog života na Zemlji, s pravom je rekao i mogao reći, “Svršeno je” – i doslovno je bilo svršeno. Njegova smrt na Zemlji upotpunjuje njegov put darivanja; ona predstavlja posljednji korak pri upotpunjenju svetog obećanja Rajskog Sina Stvoritelja. I pri ostvarenju ovog iskustva, ovi Sinovi postaju vrhovni vladari svemira; oni više ne vladaju kao Očevi namjesnici, već u svoje vlastito ime, kao “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” S određenim izuzecima koje smo već pomenuli, ova sedmostruka darivanja Sinova nesumnjivo imaju vrhovna obilježja u njihovim svemirima. Što se tiče njegovog lokalnog svemira, pobjedonosni i ustoličeni Glavni Sin je ovom prilikom primio “svu vlast na nebu i zemalji.”

Sinovi Stvoritelji, po završetku svojih utjelovljenja, primaju novi red bića – oni postaju sedmostruki Glavni Sinovi. Dok se Glavni Sinovi osobno ne razlikuju od Sinova Stvoritelja, oni prolaze tako jedinstenim iskustvom podarenja da se obično smatraju zasebnim redom bića. Svaki put kad se Sin Stvoritelj udostoji proći ovim podarenjem, nastupaju stvarne i trajne promjene. Istina, darovani Sin i dalje nastavlja djelovati kao Stvoritelj, ali on pri tome dodaje svojoj prirodi iskustvo stvorenja, što ga zauvijek udaljava od božanske razine.

Po svršetku životnog podarenja stvorenim bićima i uzlazu na poziciju vrhovne kozmičke vlasti, mora nastupiti oslobođenje Mihaelovih sposobnosti konačnog djelovanja kao i pojava sposobnosti za službu koja nadilazi konačna obilježja. Vezano s ovim možemo zamijetiti da ovi Glavni Sinovi podliježu određenim zakonima koji rezultiraju ograničenjem reprodukcije novih oblika stvorenih bića koje nesumnjivo proizlazi iz njihovih nadkonačnih potencijala.

Dok Sinovi Stvoritelji moraju biti djelomični u usporedbi s cjelovitom beskonačnosti, oni najvjerojatnije imaju apsolutna obilježja vezano uz onaj dio beskonačnosti koji se tiče njihovog porijekla

Isus Krist je na Zemlji jednom prilikom rekao, “Ja sam put, istina i život,” te je na taj način zauvijek utabao put svim kozmičkim ličnostima koji vodi od vrhovne božanstvenosti kroz ultimnu apsonitnost do vječne božanske konačnosti.

Svrha ovih utjelovljenja u stvorena bića je omogućiti takvim stvaraocima da postanu mudri, suosjećajni, pravedni vladari s razumijevanjem. Ovi božanski Sinovi su prirođeno pravedni, ali oni postaju milosrdni kao rezultat ovih uzastopnih iskustava darivanja; prirođeno su milosrdni, ali ta ih iskustva učine milosrdnim na nove i dodatne načine. Ta darivanja su posljednji koraci u njihovom obrazovanju i osposobljavanju za uzvišene zadaće vladara lokalnih svemira u božanskoj pravdi i pravednom sudu.

Zemlja je sentimentalno svetište svih bića našeg lokalnog svemira. Ova planeta je bila smrtni dom vladara deset milijuna naseljenih svjetova. Dom Isusa Krista, suverena svega u Svemiru, koji je bio u područnoj službi Melkizedeka spasitelja sustava, Adamov izbavitelj, anđeoski kolega , suradnik progresivno uzlaznih duhova, Sin Čovječji u ljudskom obličju, i Planetarni Knez Zemlje. A naš zapis govori istinu kada kaže da je taj isti Isus obećao da će se vrati u svijet njegova zadnjeg darivanja, Svijet križa.

Ovaj post pišem prije Božića, sa uvodnim kratkim tekstom o ekonomsko-političkom stanju prije nešto više od 2000 godina a drugi dio o samom Isusovom rođenju.

Zapad prije 2000 godina i Isusova obitelj

Isus nije došao na ovaj svijet u razdoblju duhovne nazadnosti; u periodu njegovog rođenja, Zemlja je prolazila razdobljem preporoda duhovne misli i religioznog življenja kakav nije zabilježen bilo kroz cijelu poslijeadamičku povijest ili ikad zatim. U doba Isusovog utjelovljenja na Zemlji, svijet je pružao najpovoljnije uvjete za darivanje Sina Stvoritelja, uvjete kakvi se nikad prije nisu javili niti su ikad zatim postignuti. Tijekom prethodnih stoljeća, grčka su se kultura i jezik upravo proširili Zapadom i bliskim Istokom, dok su židovi -- pripadnici Levantinske rase a u biti dio Istoka kao i Zapada -- u ovom razdoblju imali priliku iskoristiti postojeće kulturne i jezične okolnosti kako bi djelotvorno pronijeli novu religije na Istok i Zapad. Ove su jako povoljne okolnosti dalje unaprijeđene tolerancijom političke uprave Rimljana nad Mediteranom.

Cijeli je ovaj spoj svjetskih utjecaja zorno predočen u primjeru Pavla koji je, premda po religioznoj kulturi pravi židov, propovijedao evanđelje židovskog Mesije na grčkom jeziku dok je imao rimsko državljanstvo.

Civilizacija Isusovog doba se ne može usporediti s bilo kojom zapadnom civilizacijom prije ili poslije ovog razdoblje. Evropska je civilizacija bila ujedinjena i koordinirana nesvakidašnjim spletom triju okolnosti:

1. Rimskim političkim i društvenim sustavom.
2. Grčkim jezikom i kulturom -- i u određenoj mjeri, filozofijom.
3. Brzim širenjem utjecaja židovskih religioznih i moralnih učenja.

Po Isusovom rođenju, cijeli je Mediteranski svijet bio ujedinjen u jednu imperiju. Po prvi put u svjetskoj povijesti, mnogi su bitni centri bili povezani prohodnim cestama. Nakon što su mora očišćena od pirata, uslijedilo je veličanstveno doba trgovine i putovanja. Evropa nije nanovo uživala takav period putovanja i trgovine sve do devetnaestog stoljeća poslije Krista.

Unatoč unutarnjem miru i površnom prosperitetu grčko-rimske imperije, njezini su žitelji najvećim dijelom bili osuđeni na propast u bijedi i siromaštvu. Malobrojna je viša klasa uživala u bogatstvu; svakidašnji se svijet sastojao od očajne i osiromašene niže klase. U ovo doba nije postojala srećna i uspješna srednja klasa; ona se upravo počinjala javljati u rimskom društvu.

Upravo su bile okončane prve borbe između Rima i Parte, dvaju širećih imperija, što je ostavilo Siriju u rukama Rima. U Isusovo doba, Palestina i Sirija su uživale u razdoblju blagostanja, relativnog mira i sve boljih trgovinskih veza s Istokom i Zapadom.

Tajna palestinskog opstanka -- židovskog kraljevstva -- kao poluneovisne države počivala je u inozemnoj politici rimske vlade, koja je htjela održati kontrolu nad palestinskim cestama kojima se putovalo između Sirije i Egipta, kao i nad zapadnim granicama karavanskih puteva između Istoka i Zapada. Rim nije namjeravao dopustiti da se u Levantu pojavi sila koja bi ograničila njegovo buduće proširenje ovim domenama. Spletkarenja kojima se nastojalo potaći neprijateljstvo između Seuklidove Sirije i Ptolomejevog Egipta nalagalo je postojanje Palestine kao zasebne i nezavisne države. Rimska strategija koja se zalagala za pad Egipta i sve veće slabljenje Seuklida pred rastućom snagom Parte, objašnjavaju zašto je kroz više generacija mala i nemoćna grupa Židova bila u stanju održati nezavisnost unatoč Seuklida na sjeveru i Ptolomeja na jugu. Ovu su slučajno stečenu slobodu i nezavisnost političke uprave koju su uživali unatoč svojim moćnijim susjedima, židovi pripisali svojoj ulozi "izabranog naroda," smatrajući je djelom samog Jahve. Radi takvih je ideja o rasnoj nadmoćnosti židovima bilo odveć teško pomiriti se s Rimskom upravom kad više nisu imali izbora. I u ovom su tužnom času židovi odbili spoznati da je njihova svjetska misija imala duhovnu a ne političku prirodu.

Tijekom prvog stoljeća poslije Krista, Rimsku su Imperiju potresali dalekosežni društveni problemi. Ljudi su se uglavnom poistovjećivali s grupom kojoj su pripadali prema rođenju. Unatoč tome što su nadarene i sposobne osobe uvijek mogle prokrčiti put od nižih do viših slojeva rimskog društva, ljudi su općenito bili zadovoljni svojim društvenim položajom. Nisu imali razvijenu svijest o klasnoj pripadnosti, niti su ovu klasnu podvojenost smatrali bilo nepravednom ili pogrešnom. Kršćanstvo nije bilo ekonomski pokret koji je težio poboljšanju životnih okolnosti ili umanjenju bijede potlačenih klasa.

Premda su širom rimske imperije žene uživale veću slobodu nego u Palestini gdje su imale dosta ograničenu poziciju, židovska je obiteljska odanost i prirodna ljubav daleko nadilazila odanost i ljubav nežidova.

Književnici, farizeji i svećenici su držali Židove u groznom ropstvu ritualizma i legalizma, ropstvu koje je bilo daleko stvarnije od ropstva koje je nametala Rimska politička vlast. Židovi Isusovog doba nisu jedino bili primorani pokoriti se zakona, već su jednako bili okovani ropskim zahtijevima tradicije, zahtijevima koji su zahvaćali i dominirali u svakoj domeni njihovog osobnog i društevnog života. Ovi detaljni zakoni koji su određivali način ponašanja progonili su i dominirali svakoj odanog židova i nije čudo što su se tako brzo odrekli osobe koja je pripadala njihovim redovima, a koja se usudila ismijati njihove dugo poštivane zakone društvenog ponašanja. Teško da su mogli s odobravanjem prihvatiti učenja osobe koja se bez oklijevanja sukobila s dogmama za koje su vjerovali da potječu od samog Oca Abrahama. Mojsije im je dao njihov zakon i oni nisu bili spremni na kompromis.

Tijekom prvog stoljeća p.K., nepisano tumačenje zakona od priznatih učitelja-književnika, je postalo višim autoritetom nego je bio sam pisani zakon. I upravo zahvaljujući tome, određene židovske religiozne vođe su lakše mogle pridobiti narod da se suprotstavi prihvaćanju novog evanđelja.

Zbog ovih okolnosti Židovi nisu bili u stanju ispuniti svoju božansku sudbinu koju su trebali ostvariti kao glasnici novog evanđelja religiozne i duhovne slobode . Nisu bili u stanju raskinuti okove tradicije. Jeremija je govorio o "zakonu koji će biti stavljen u čovjekovu dušu i upisan u njegovo srce." Ezekije je govorio o "novom duhu koji će živjeti u čovjekovom srcu," dok je autor Psalma molio da Bog "čisto srce stvori u njemu i obnovi duh postojni." Ali kad je židovska religija dobročinstva i pokornosti zakonu postala žrtvom stagnacije tradicionalističke inercije, religiozna evolucija je nastavila teći među Evropskim narodima.



I tako su različiti narodi bili pozvani kao nositelji napredujuće teologije, sustava učenja koji bio utjelovljenje grčke filozofije, rimskog zakona, židovske moralnosti i Pavlovog evanđelja osobne slobode utemeljenog na Isusovim učenjima.
U takvim okolnostima nakon što je proučio specijalni melkizedeški izvještaj o statusu izoliranih svjetova i po savjetovanju s Gabrijelom, Isus je konačno izabrao Zemlju kao planet svog završnog darivanja. Po donošenju ove odluke, Gabrijel je osobno posjetio Zemju i kao rezultat njegovog izučavanja različitih ljudskih grupa i njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i zemljopisnih osobina, zaključio je da su židovi posjedovali određene relativne prednosti koje su ih činile rasom pogodnom za podarenje. Nakon što je Isus odobrio ovu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Zemlju Dvanaestočlanu Obiteljsku Komisiju—sastavljanu od pripadnika viših redova kozmičkih ličnosti—kojoj je povjereno izučavanje židovskog obiteljskog života. Po okončanju svojih napora, komisija je imenovala tri para koja su prema njezinom mišljenju bila u stanju pružiti najpovoljnije obiteljske uvjete za Mihaelovo planirano darivanje i Gabrijel je bio prisutan na Zemlji kad je primio ovaj izvještaj.

Između ova tri kandidata, Gabrijel je osobno izabrao Josipa i Mariju; on se zatim osobno ukazao Mariji saopćivši joj radosnu vijest da će biti zemaljska majka darovanog djeteta.
Isusovo životno djelo je istinski započelo s aktivnostima Ivana Krstitelja. Ivanov otac Zakarije je pripadao židovskom svećenstvu, dok mu je majka Elizabeta pripadala imućnijoj grani iste velike obitelji iz koje je potekla Isusova majka Marija. Zakarije i Elizabeta nisu imali djece premda su bili u braku više godina.

Jednog dana krajem lipnja 8. godine pr.K., otprilike tri mjeseca prije vjenčanja Josipa i Marije, Gabrijel se ukazao Elizabeti upravo kao što će se zatim ukazati Mariji. I Gabrijel reče:

“Dok tvoj muž Zakarije stoji pred žrtvenikom u Jeruzalemu i dok se okupljeni narod moli za dolazak izručitelja, ja, Gabrijel, dolazim da ti kažem da ćeš uskoro roditi sina koji će biti prethodnik ovog božanskog učitelja i kojemu ćeš nadjenuti ime Ivan. On će rasti posvećen Gospodinu Bogu našemu i kad odraste, obradovat će tvoje srce jer će okrenuti mnoge duše k Bogu i navijestiti dolazak onoga koji će izliječiti duše tvoga naroda i osloboditi duh cijelog čovječanstva. Tvoja rodica Marija će biti majka ovog obećanog djeteta i ja ću se i njoj ukazati.”
Gabrijel se ukazao Mariji sredinom studenog 8. godine pr. K., dok je radila po kući u Nazaretu. Kasnije, kad više nije bilo sumnje da je bila trudna, Marija je nagovorila Josipa da joj dopusti otići u posjetu Elizabeti koja je živjela u gradu Judinu, četiri milje zapadno od Jeruzalema. Gabrijel je obavijestio obje buduće majke o svojim ukazanjima. One su stoga teško čekale da se sastanu, da ispričaju jedna drugoj o ovom događaju i da rasprave pitanja vezana uz budućnost svojih sinova. Marija je ostala kod svoje rodice tri tijedna. Elizabeta je na svaki način nastojala osnažiti Marijinu vjeru u Gabrijelovo ukazanje, te se Marija tako vratila kući entuzijastično posvećena izvršenju svojih majčinskih dužnosti i podizanju sina sudbine koji se uskoro trebao javiti na svijetu kao bespomoćno djetešce, prosječna i normalna zemaljska beba.

Obitelji Josipa i Marije su bile visoko obrazovane za mjerila svoga doba. Josip i Marija su bili nadprosječno obrazovani za svoje doba i životni položaj. On je bio mislilac; ona je znala planirati, stručno se prilagoditi i praktično riješiti neposredna pitanja. Josip je bio smeđ s crnim očima; Marija je imala svijetlu kosu i smeđe oči.

Josip i Marija su se uzeli prema židovskim običajima u Marijinom domu u blizini Nazareta kad su Josipu bile dvadeset dvije godine. Ovim brakom su zaključene gotovo pune dvije godine udvaranja. Nedugo zatim preselili su se u novu kuću u Nazaretu koju je Josip sagradio u suradnji sa svoja dva brata. Kuća je bila smještena nedaleko od podnožja obližnje uzvišice s koje se pružao predivan pogled na obližnje predjele. Uz naročite pripreme, ovi mladi i uzbuđeni roditelji su se nadali da će u ovoj kući dočekati rođenje obećanog djeteta, ne očekujući da će ovaj značajni trenutak nastupiti za njihovog odsustva, za vrijeme putovanja u gradu Betlehemu u zemlji Judeji.

Isusovo rođenje

Rano ujutro, 20 kolovoza, Josip i Marija su nastavili s putovanjem stigavši u Jeruzalem prije podneva, odakle su nakon posjete hramu krenuli prema svom konačnom odredištu, Betlehemu, gdje su stigli prije podneva. Kako je gostionica bila zauzeta, Josip se ponadao da će naći prenoćište kod svojih daljih rođaka, što se pokazalo nemogućim kako je u Betlehemu svaka soba bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala koja je bila izdubljena u stijeni, ispražnjena i spremljena za smještaj posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, te nakon što je uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, uputio se s Marijom kamenim stepenicama koje su vodile do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito na samom ulazu u pregrađene štale i jasle. S plafona su visile zavjese od šatorskog platna i putnici su se smatrali jako srećnim što su bili u stanju naći tako udoban smještaj.

Marija se cijele noći prevtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati snažnije bolove tako da je uz ljubeznu pomoć drugih putnica 21. kolovoza 7. pr.K. rodila muško dijete. I tako je na svijet došao Isus iz Nazareta; i majka Marija je tako umotala dijete u pelenice koje je ponijela da joj se nađu na putu i položila ga u jasle.
Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca kako prije tako i poslije njegovog doba; i kako je bio židovski običaj, obrezan je osmog dana i formalno nazvan Jošua (Isus). Dan nakon Isusovog rođenja, Josip se prijavio na popis. Na putu je sreo čovjeka s kojim je razgovarao prije dvije noći u Jerihonu, i kako je ovaj čovjek imao imućnijeg prijatelja koji je našao sobu u jednom svratištu, ovaj se prijatelj ponudio da zamijeni mjesto s nazaretskim parom. I tako su ovog poslijepodneva prešli u svratište, gdje su ostali gotovo tri tijedna, kad su prešli u dom Josipovog daljeg rođaka.

Točno je da su se u podne na dan Isusovog rođenja serafi Zemlje okupili pod upravom svojih upravitelja i da su nad Betlehemskim jaslama pjevali himne u slavu djeteta, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim ušima. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje Betlehemskom novorođenčetu sve do dolaska određenih svećenika iz Ura koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

Određeni religiozni učitelj iz Mezopotamije je povjerio ovim svojim zemljacima kako je u snu primio saopćenje kako se na zemlji trebalo pojaviti “svjetlo života” u obličju židovskog djetešceta. I ova tri učitelja su se tako uputila u potragu za ovim “svjetlom života.” Nakon više tijedana uzaludnog traganja Jeruzalemom, upravo kad su se namjeravali vratiti u Ur, sreli su Zakarija koji im je rekao da se onaj za kojim su tragali, djetešce po imenu Isus, rodio u Betlehemu, gdje su ga i našli i gdje su ostavili darove kod Marije, njegove zemaljske majke. Djetetu su bila otprilike tri tijedna u vrijeme njihove posjete.

Ovi mudraci nisu došli u Betlehem slijedeći zvijezdu. Lijepo predanje o betlehemskoj zvijezdi predstavlja rezultat slijedećih okolnosti: Na dan Isusovog rođenja, u podne 21. kolovoza 7. godine pr. K., nastupio je nesvakidašnji susret Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Gotovo ista nesvakidašnja astronomska pojava se odigrala 29. rujna i 5. studenog iste godine. Na osnovu ovih nesvakidašnjih premda posve prirodnih događaja, dobronamjerni revnitelji iz druge generacije vjernika su satkali primamljivo predanje o betlehemskoj zvijezdi i mudracima koji su je slijedili do štale, gdje su našli dijete i gdje su mu iskazali poštovanje. Istočni i bliskoistočni umovi jako uživaju u predanjima, neprestano izmišljajući primamljive pripovijedi o životu svojih religioznih vođa i političkih heroja. Prije tiska, kad se ljudsko znanje najvećim dijelom prenosilo usmenim putom, predanja su vrlo lako postajala tradicije i tradicije su vrlo lako prihvaćane kao gotove činjenice.

Tau Ceti je zvijezda u zviježđu koju ljudi zovu Kit, riječ za "morske nemani" (zapravo, kit ili orka) u drevnom latinskom. Zvijezda je slična našem suncu u masi i spektralnog tipa. Sa samo 12 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje, taj sustav je relativno blizu Zemlji.
Zvijezda je stabilna za ljude, s malo zvjezdane varijacije. Zapažanja sa Zemlje su otkrila pet planeta oko Tau Ceti. Njegove solarne analogne karakteristike kao kod našeg sunca su doveli do rasprostranjenog ljudskog interesa za tu zvijezdu kao metu za pretraživanje za izvanzemaljskim inteligencijama (SETI), s obzirom na njegovu stabilnost i sličnost sa našim suncem. Tau Ceti nema prepoznatljivo popularno ime, kao mnoge druge istaknute zvijezde, ali je uvijek bio poznat ljudima isključivo sa grčkim slovom tau. Zvijezda se može vidjeti golim ljudskim okom.



Astronomi su nedavno otkrili „naseljivu“ planetu koja orbitira oko "svog" sunca i koja je vidljiva golim okom sa Zemlji. Ova „naseljiva“ planeta veća je od Zemlje dva do šest puta.

Planeta je samo jedan od 5 koje orbitiraju oko Tau Cetija i nalazi se unutar „naseljive zone“ zvjezde a procjenjuje se da je njena masa pet puta veća od Zemljine.

„Naseljiva zona“ predstavlja orbitalni prostor koji nije ni previše hladan ni previše topao – što potencijalno dozvoljava postojanje tekuće vode na površini a samim tim i života.



Većina do sada otkrivenih planeta je imala izuzetno velike mase a Tau Ceti planetarna porodica nalazi se među solarnim sistemima sa najmanjom masom do sada detektiranom.

„Tau Ceti je jedan od naših najbližih svemirskih susjeda i toliko je svjetao da ćemo u bliskoj budućnosti biti u stanju izučavati atmosfere ovih planeta“, izjavio je dr Džejms Dženkins sa Univerziteta Hertfordšir.

Detalji ovog otkrića objavljeni su u časopisu „Astronomija i astrofizika“, http://www.aanda.org/

Ovo otkriće koje se desilo u 2012 godini potaklo me da napišem post o prilično detaljnom opisu posjete civilizacije sa zvijezde Tau Ceti u 1920-tim godinama. Opisi su fascinantni a prvi puta sa njima sam se sreo 1992. godine.

Evo izvoda iz teksta koji je napisao Albert Coe u 1930-tim godinama a objavio u knjizi Šokantna istina, izdane 1969 godine..

Albert Coe je bio amerikanac koji je navodno napravio kontakt s mladim izvanzemaljskim istraživačem, kojem je bila potrebna pomoć od Coea, koji je bio na ribolovu u divljini zaleđa Ontaria, Kanada. Njegova knjiga Šokantna istina, objavljen u 1969 opisuje kontakt koji se dogodio u 1920, a koji ga je stavio trideset godina prije drugih kontaktiranih ljudi poput George Adamski, Truman Bethurum, George Van Tassel, Daniel Fry i Orfeo Angelucci. Coeova je priča bila jako slična ovim ljudima, ostalim kontaktiranim, koji su svoja iskustva podijelili s mudrim, prijateljskim čovjekom koji se pojavljuje.

Albert Coe je kao tinejdžer bio na izletu u planinama Kanade. Bio je lipanj 1920. Plovili su niz rijeku u kanu. Ponekad su morali nositi kanu sa strane slapova. Jedno kasno večer Albert je čuo daleki vapaj za pomoć, dok je njegov prijatelj bio dalje gledajući način dolaska. U uskom rascjepu bio je mlad čovjek koji je pao, teško ozlijeđen, a nije u stanju izaći samostalno. No, Albert je tada bio u mogućnosti da ga izvede. Bio je odjeven u neobično, srebreno sive, uske odjeće - gotovo poput svile. Imao je mali instrument ploču pod prsima.

On je kazao da nije došao u kanu, ali je njegov zrakoplov u blizini, a bio je u ribolovu. Njegova oprema je bila stvarno čudna, isto tako i njegova priča da je imao zrakoplov u blizini. Bio je teško ranjen ili ozlijeđen, ali je molio Alberta da ga odvede njegovog "aviona". No, na kraju mu se moralo pomoći da dođe do svog "aviona", pošto je on jedva hodao, no, samo ako mu se obeća da se neće pričati bilo što bi Alber tada vidio.

On je očekivao da vidi konvencionalni zrakoplov, ali ne. Okrugli srebrni disk na tri noge je bio tamo! To je stajao 1,5 m od tla. Nema prozora, tako da je Albert pitao kako je mogao vidjeti, izvoditi navigaciju i upravljanje.

On je bio jako uzrujan na to što je vidio, a kasnije se njegov Putnik vratio, ali Albert nije rekao ništa o onome što se dogodilo, kao što je obećao. Sljedeći dan otišli su niz rijeku.

Nekih tri mjeseci kasnije dobio je pozivnicu pismom, da dođu u predvorju hotela McAlpine u 12.30 sljedeće subote. Tu su se ponovo sreli, ali je njegova procijena sada nešto drugačija. Albert je imao puno pitanja, ali nije ih dobio ovaj put, jer je on osjetio - da "stranac" izbjegava ovaj razgovor o svom "planu", životu i drugo.
Uz Božićmi pozdrav, nije čuo ništa više od svog čudnog prijatelja do travnja. On je tada došao automobilom, a oni su se odvezli do jezera Mahopac.

Tu mu je rekao:

"Vi vjerojatno već znate da sam stranac u vašem modernom svijetu. Ova odluka o objašnjenju je moja osobna odgovornost. Naša misija ovdje će zauvijek biti zaogrnuta u tajnosti. Ako su događaji koji mi predviđamo ne dese, naša prisutnost ovdje neće postati poznata. Veliku dubinu zahvalnosti osjećam prema vama, zajedno sa stvarima koje ste vidjeli i znate da postoje, je utjecalo povredu sputanog zakona razotkrivanja ... "



On je također rekao o događaju koji su doveli do prvog susreta. On je bio jedan u skupini ljudi koji su došli ovdje da promatramo naš znanstveni napredak. Na svojoj planeti je bio student majoring (= glavni subjekt) u elektronici. On je iskoristio razdoblje vremena odmora da se vrati kod nekih od svojih ljudi, koji upravljaju jednom od njihovih utvrđenih baza oko planeta, i u osobnom korištenju malog vozila, mogli uživati u prekrasnom izlovljavanju u inače nepristupačnim rijekama i jezerima Kanade. Na izlasku iz baze, on je rekao svojim prijateljima, ne brinite ako ne čujete signal od mene za tjedan dana, dok je bio jasan ton signala emitiranog iz broda ... "

Njegova starost

"... Ogroman razlika u dobi će vas iznenaditi. U Zemaljskom vremenskom standardu, ja sam točno sto i četiri godine stariji od tebe. Ova preobrazba mladima je vitalni uvjet za uspostavljanje našeg identiteta kao Zemljanina, za poslove u ispunjenju naše misije ovdje, ovisi o prihvaćenosti od strane vaših različitih rasa, kao svojih ".

Albert onda pita;

"... Činilo mi se neshvatljivo da netko takve velike starosti, može djelovati tako dječački kao što je on, prikaz entuzijazam u malim stvarima, da većina mladih samo uživa, ali njegova nevjerojatna osobina je bila neograničeni izvor znanja, jednostavno način na koji je on pronašao izraz i jednostavno objašnjenje o tome što sam znao da mora biti duboko uključen u matematičke probleme, tako da može formirati razumno mišljenje za čudne i nepoznate aspekte našeg svijeta ... "

On je na to rekao da mu je ploča na prsima razbijena u jesen u procijepu, tako da nije mogao poslati hitan poziv natrag u bazu automatski. Dakle, da ga Albert "nije vodio" do svog vozila, on bi umro tamo, rekao je.

Knjiga govori mnogo o tome kako se "te" stvari događaju, i da je sve radilo, pomoć bi došli u 3-4 sata.

"automatski kontrolira ovu djelatnost, čak i bespilotni let natrag u svoju bazu" .....

".. ovo je bio prvi operativni neuspjeh koji smo ikada doživjeli s tom vrstom kontrole."

Potom se osvrnuo na rat koji je upravo prošao preko Europe. (prvi svjetski rat)

Drugi sastanak je bio posvećen kao godišnjica njihova prvog susreta u Kanadi.

Upoznali su se na Palisades Boat klubu, gdje je imao svoj kanu. "naši susreti su bili tako rijetki i međusobno daleki da bih otkazao datum, čak i sa svojom najboljom djevojkom ..." (razumljivo, kada možete sresti pravog "čovjeka sa zvijezda")

"Poslije večere smo se ispružili ispred logorske vatre i Zret je rekao:" Večeras ću vas odvesti na zamišljeno putovanje u "Norca brodu", koji će nas nositi 20.000 godina u prošlost, a sada u velikoj praznini prostora, dvanaest svjetlosnih godina od vašeg Sunčevog sustava, na planeti, nekad poznatoj pod nazivom "Norca" koji kruži oko zvijezde koju znate kao Tau Ceti, i u njima priča, iz arhive naše povijesti, mi ćemo proživjeti nevjerojatnu sagu , o vrlo staroj i vrlo naprednoj rasi bića, mojim precima koji su živjeli na ovom planetu.

Prije nego krenemo na ovo vizionarsko putovanje, nekoliko objašnjenja bi bilo potrebno da bi se omogućila jasnija definicija i bolje razumijevanje uvjeta koji su postojali u stvaranju uvjeta u kojim se odvijala ova priča, kao što se naš veliki brod približio vašem Sunčevom sustavu prije 20 000 tisuća godina.

(neke od daljnjeg stvari može zvučati malo previše tehničkih za nekoga .... ):

'Vi ste me podsjetili na našu posljednju raspravu i moje spominjanje univerzalne jezgre, njezinog pulsiranja i utjecaja na svim solarnim sustavima u općem smislu, na spiralnim krakovima ili parametara galaksije, kao i kad oni dođu u izravnu liniju bliskosti kao "podne" na našem mitskom galaktičkom satu, uzrokujući zemljišne i klimatske inverzije, velika glacijacijska razdoblja, itd.

'Da budem precizniji, jezgra je ogroman stroj u pokretu, koji se sastoji od čiste energije i okreće se. Ogroman energetski izljev, rađa elektrone i protone, na svom licu, a kako su savijena u magnetskim silnicama, koje okružuju jezgru, njihova parenja stvaraju atoma vodika, temelj blokova sve materije za kroz spoj prema sinteza, iskonska sunca su formulirana, a zatim sunaca i planeta u eventualnom grupiranju galaksija.

"U ovoj akciji sinteze sunaca od galaksija oni čine, reći će se samu" toplinu" u svemiru. Velika ledena doba se javljaju u ovim većim blizinama jezgre, jer se spiralna ruka izvukla na njen najdaljniji ekstremni dio iz glavnine galaksije, a prosječna sunce nisu dovoljno vruća da se u potpunosti nadoknaditi taj izravan utjecaj njegova ledenog daha ...

(On govori u više detalja o tome kako se ta ledena doba javljaju zbog varijacija grijanja sunaca i kao što suncčev sustav rotira unutar galaksije u ogromnom ciklusu, razgovor također potvrđuje da su os / stupovi promijenjeni mnogo puta kroz vrijeme planetarne prošlosti).

'... Te glavne odredbe razdoblja pojavljuju na svim planetima sa vodom, koji su dovoljno blizu da toplina njihovih sunaca, barem održava djelomično u tekućem stanju, u udjelom vode u svojim jezerima, rijekama i morima pod umjerenim uvjetima, i dovodi u sasvim drugu stvarnost, samo je jedna od nedaća koje uspostavlja granu izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Kao što sam spomenuo, pojavi se u 223 milijuna godina „raspona“, završena jedna revolucije galaksije, a njihovo trajanje također varira, s nešto više od milijun godina, više od šest milijuna godina u nekim prošlim vremenima ...

".. ako si zaprepašten vidjevši moj mali brod, što stoji u pustinji, ja ne mogu zamisliti koje bi bile vaše emocije da se zagledaš u pravu kružnu planinu svjetlucavog metala, 10 000 m u promjeru, sa središnjom kupolom visokom poput Woolworth zgrada, a to je bio Norca brod naprednog dizajna, a nitko se u blizini Zemlje, u tom razdoblju, što će preskočiti preko praznine vremena i udaljenosti, da se pridruži našoj posadi u njihovu kontrolnom kompleksu, prije nego što oni odu kući u epskom letu, koji će dogoditi za oko godinu i pol.“

"Izabrao sam ovaj brod i njegov poseban položaj, u postojanju njegovih imaginarnih članova, tako da možete dobiti šire razumijevanje nepregledne praznine u okolni gdje nema ni jednog sunca, i dati dodatnu vjeru u priči, koju ću ispričati, s obzirom na sve materije u svemiru, što predstavlja manje od jedan posto svoje cjelini, kao putovanje u ovom Sunčevom sustavu, ja ću slikati u riječima, dojam promatranja, kroz koje ćete također vidjeti neke od kreativnih čuda , rođenih od ljudskog mozga, i pojava u prirodi.

"Mi se sada nalazimo i sjedimo u živčanom središtu ovog velikog broda, a prije šetnje sa vršnjacima gledamo preko ramena raznih inženjera, u svojim rutinskim provjerama svojih operativnih funkcija, objasnit će neke od ploča, ekrana, mjernih mjesta koje čine veliki dio ovog kontrolnog područja. Veliki panel naprijed, s prugom svjetla i krivudavih linija koje prelaze njegovu površinu je primarna jezgra za sve informacije prikupljene od impulsnih rešetaka i skenera, čiji elektronički prsti stalno promatraju i analiziraju duboko u svemiru, i ovi podaci su obrađeni i ocjenjeni, prema unutarnjem mehanizmu ovog panela, hraneći se odgovarajućim instrumentima recepcije.

'Kroz niz 50 od panela na lijevoj strani, koji se pojavljuju i imaju blijedo mliječno staklo u svojim okvirima, raznih elektronskih intenziteta, materijalizirani su u vizualni uzorak, a 40 okvira na desnoj strani, s malo dima prikazuju lica, a to je relej zrake svjetlosti u boji sukladno izvornoj emisije, baš kao da gledate film u pravim nijansama prirode. Dijelovi brojčanika, mjerenja, itd., koje se protežu duž donjeg dijela zida, broji ukupno 1500 dijelova, a snimanje u elektroničkim blokovima ili jedinice računaju se iz vibracijsku frekvenciju određenog atoma, i one koje smo ispitali, ja ću prevesti u standardnim tablicama vremena, brzina i okruglim brojkama koje koriste vašoj zemlji na Zemlji.

'S tom općem aklimatizacija, mi ćemo se pridružiti inženjerima i odrediti našu točnu lokaciju i udaljenost od Tau Ceti, brzinu našeg broda, očekivano vrijeme dolaska na ovo mjesto, i kako su ovi faktori osnovani. Ako ćemo gledati na lijevu drugu ploču od dna, vidjet ćete na njoj mliječno lice, veliku istaknutu crnu točku i sedam manjih točkica koje ga koso okružuju, u različitom razmaku. Ta ploča je jedan od vizualnih indikatora zaslonima broda, sinkronizirani sustav za navođenje, a točkice su elektromagnetski dojmovi Tau Ceti i njegovih sedam planeta. Brojčanik, kojem se sada približavamo, izračunava energiju formuliranja točkica na zaslonu u ovom trenutku, koje je emitirana na suncu Tau Ceti, prije četiri mjeseca, a brojač iznad njega, registrira energiju brzine na 160 000 km/ sek, potvrđuje našu sadašnju lokaciju kao dvije mliljarde milja od svog izvora.

".. Dali ste bili u mogućnosti predočiti si taj brod i njegovu kontrolnu sobu, slike koje sam objasnio s usmenim predanjem?

"Ja samo mogu odgovoriti da sam živio svaki trenutak, s određenim pričom o svemiru, i počinju mi se formulirati u mojoj glavi slike, a žalim da vrijeme leti tako brzo, jer sam bio stvarno umoran. No, on me podsjetio da imamo još jedan dan, a nakon što smo spavali, naš veliki brod će nastaviti svoj put, baš kao i ona vječno će letjeti, u mislima i analima rasne povijesti, preteča flote koja će jednoga dana poći na put preko praznine, tražeći novi dom, novu nadu u nepoznatim okolinama čudnog Sunčevog sustava, te kroz neiscrpne događaje sudbine, bitno je da se brod preživi ovaj kobni let ....

*

"... U područiju našeg broda, za obećani obilazak i inspekcije, ući će čudni, ali fascinantno minijaturni svijet simuliranih planeta, i iako ne u točnoj slici, mozak čovjeka je sve stvorio je jedan genije. Traženo je da održava protok života u uobičajenom okruženju svog planetarnog podrijetla. Njegov genij je poboljšao prirodu, u razbijanju prirodnih planetarnih ograničenja ovisnosti od suncu u stalnoj orbiti, kao što sada krstarimo izvan njegovog utjecaja i kroz plovidbene instrumentacije, može se vratiti po volji. Ali priroda je, pak, stavila ograničenja čovjeku u ograničavanju udaljenosti koliko može putovati, a još uvijek preživjeti, jer tijekom svog znanstvenog istraživanja i invencije, nije osmislio način kako umjetno proizvesti, u bilo kojim velikim količinama , vitalni sastojak postojanja, vode. On je, međutim, produžio trajanje opstanka, u ovom tipu broda s punim kapacitetom, za nekoliko desetljeća, kroz rekonstrukcijske metode plinova, kemikalija i vode, ali u konačnici mora ovisiti o planetu vode, za popunu opskrbu.

(Norvežanin Arve Jacobsen tvrdi da su na tako velikom matičnom brodu bili nekoliko puta 70-tih godina, više na youtube http://www.youtube.com/watch?v=jNdhVMg8VOk&feature=channel_page

' .. povratak na poznatu kontrolnu sobu, i šetnja kroz otvor, nasuprot panela zida, dolazak u hodnik kružnog kompleksa, 480 metara u promjeru. Točno na sredini je magnetski zid, kroz koje smo upravo ušli, je transparentna particija, 110 m u promjeru, i kućištem koje je srce energetskih stanica, koji generiraju sve elektronske impulse, elektro magnetna polja, gravitacijska polja, stabilizaciju brzina, itd. Ako ćete gledati kroz ovo kućište .... '

... U ovom trenutku sam pitao ako je to particija dali je napravljena od stakla?

'Ne - rekao je, ima jasnoću stakla, ali njegova izdržljivost i snaga je 1000 puta veća od čelika!


PRIJENOS

".. tamo možete zamisliti masivne visoko polirane "igle", 18 m u promjeru i dužine točno 7 puta debljine, koja je postavljena u polukrugu žiroskopskih montaža, ali za razliku od žiroskopa slobodno izvodi središnju os, njegov okvir centralno je fiksiran u suradnji s"stazom" koju okružuje kućište. Ova igla se vrti u sinkronizaciji s brodskim perimeterskim rubnim zbivanjima, stvaraju razna magnetska polja, i velike snage svojih operativnih performansi. primjerice, stopu spina u svom sadašnjem okomitom položaju, uređuje brzinu broda i lagano pomjeranje, koja može biti povremeno primjećeno, zbog svojeg stabilizirajućeg utjecaja. Ako se igla pozicionira na poprečnoj ravnini, inverzija polariteta održat će brod nepomičnim, a indukcija ili regulirani pomak elektrona, dok je u toj letjelici, omogućilo bi brodu da vertikalno raste ili spuštaju brzinu u oba smjera, opet pod kontrolom iglica i stope spina.

Znam da ovo mora zvučati kao bajka vama sada, ali kao što smo proučiti višu matematiku svemira, vaše buduće razumijevanje će pojasniti cijelo znanje elektronske energije, formiranje elektro magnetskog polja kao suprotnih polariteta i kroz kompresije tih magnetskih polja , vršiti će se pretvorba ogromne energije. U primjeni ovog principa pretvorbe energije, kako u mnogim od njegovih svakodnevnih potreba, čovjek puno napreduje u životu.

Ako - u budućnosti - možda ćete imati priliku promatrati jedan od naših brodova koji dolaze za slijetanje / polijetanja - primijetit ćete vidljivo malo "podrhtavanje" koje obilježava sve brodove, bilo velike ili male, za naše sadašnje brodova još uvijek je uzorok u istom principu kao kod Norca broda.

Bez obzira na kut, možemo prići odredišnoj stranici, trenutna stanka je potrebna da bi sletjeli okomito i naravno u početnoj fazi uspona, vertikalni lift. Pozicijski pomak igle, koje sam opisao, od vertikalne na horizontalnu ravninu ili obratno, uzrokuje ovo karakteristično malo podrhtavanje gibanje broda tijekom ove operacije, a ja vjerujem da je ovo objašnjenje jasno malo opisalo tajne o tome kako moj mali brod plovi. "

"Sjetio sam se podrhtavanja kada je njegov brod trenutna zastao, a noge omotane u udubljenja svog dna, nakon što se diže oko trideset metara iznad zemlje, na prvom jutarnjem našem sastanku o tome kako je "on bio u ribolovu".