Da bi se razumjelo današnje vrijeme života i opstamka ljudi na Zemlji potrebno je znati što se dogodilo u daljnjoj i bližoj povjesti našeg planeta.

Premda drugi planeti doista imaju izbor, svijest je kolektivna. Samo na Zemlji biće može imati iskustvo individualnog izbora.
„Energija ovih pozitivnih spoznaja omogućuje da se životi promijene. Od životne je važnosti da ova kozmologija bude dostupna čovječanstvu. Dati ljudima mogućnost da saznaju istinu, jer će ona, kad bude izložena, iznijeti na vidjelo onu unutarnju šifru koja će ih učiniti svjesnima".

Sada postoji golema potreba za ubrzanjem cijele naše planete da bi postala lakše svemirsko vozilo radi čistog opstanka. Postoji velika nužda za ubrzanjem, jer su oceani planeta Zemlja, stabla i šume, nebo i atmosfera, sama suština disanja, životna snaga, došli do razine zagađenja koje dovodi do uništenja Zemlje. S obzirom na atmosferu koja okružuje planet Zemlju, nije nam preostalo više od 20 do 25 godina postojanja. Život na našem planetu Zemlji ne može postojati bez kisika. Ako ljudi na našem planetu Zemlji ne dođu pameti, oni će se uništiti.

Ono što je važno je dovesti sebe u ravnotežu. Upravo je spajanje fizičkog s duhovnim ono što je očigledna svrha čovječanstva. Ali, čovječanstvo je sebe zbunilo ostajanjem u svojoj gustoći, ne shvaćajući ispravno narav svog duhovnog tijela.
Neki religiozni vođe iz našeg svijeta, koji pokušavaju kontrolirati čovječanstvo, to pogrešno tumače i zavode ljude na krivi put - a religije koje bi željele zanijekati fizičko nisu u ravnoteži, a također se u ravnoteži ne nalaze ni oni ljudi fizičkog koji žele zanijekati duhovno. Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Kad ljudi prihvate, kad u cjelosti shvate, s potpunim povjerenjem i vjerom u sebi, maše povezanost sa Svemirom, onda se postiže ravnoteža i više se ne nalazimo u zarobljeništvu. Kroz mentalni proces uma. Ako razdvojite um od onoga za što se on drži, on će biti slobodan. Ovo razdvajanje može se odvijati u fazama, tako da se može razviti povjerenje i vjeru u svoju sposobnost održavanja svoje unutarnje povezanosti sa Svemirom. Onda ćemo biti slobodni, Kad čovječanstvo dostigne kritičnu masu, kad se dovoljno naših duša počne oslobađati, onda će svemirsko vozilo Zemlja krenuti prema svojem evolutivnom ispunjenju.
Kozmički aspekt ove drame je spasiti Zemlju na kojoj su mnoge duše zarobljene. Bez spašavanja ovog planeta nitko u Svemiru ne zna koliko će mnogo tisuća ili stotina tisuća naših godina ovaj planet biti u stanju stagnacije. Nitko zapravo ne zna rezultate onoga što će se dogoditi dušama onih koji su zarobljeni. Treba shvatiti da se bolest može proširiti ako se ne kontrolira, da to onda može zaraziti ostatak Svemira. Malo ljudi je svjesno tog potencijala, osim toga, da ako se zarazi cijeli Svemir i, ako se zaraza očituje -sve što je dobro, sve što je ljubav bit će uništeno. Jer, ako se ta zaraza proširi s ovog malog fizičkog planeta Zemlje na cijeli Svemir, onda će sve duše živjeti u strahu i mržnji, bez nade, u mraku. A onda možda neće biti puno viših ciilizacija koji će moći voditi računa o situaciji, ako se dođe do te točke.
U potpunosti moramo biti svjesni da svaki pojedini od nas, unutar sebe drži ključ, kojim će dovesti do promjene. To je naša odgovornost, naša slobodna volja, naš izbor.
Moramo prihvatite činjenicu da mi moramo obaviti svoj dio posla u postizanju ispunjenja Zemlje. Mi nemamo ograničenja. Naša ograničenja i granice stvaraju jedino naši strahovi. To ne znači da se trebamo uspeti na planinu od tisuću metara i onda s nje skočiti. To znači da moramo posjedovati istinsku, praktičnu primjenu razumijevanja sebe. To znači da moramo početi proširivati sposobnosti našeg uma i naših misli.
Naša fizička tijela imaju ograničenja na ovom fizičkom planetu, ali naši umovi i misli mogu se širiti i rasti, dodirnuti sve kutove Svemira. A kad naše tijelo shvati istinu o sebi, ono može zbaciti teret ovog fizičkog svijeta koji ga je držao u zarobljeništvu. Ljudska bića su kaleidoskop, i katkad ćemo izgledati zbunjeni - ipak, jednim okretom, mi možemo postati elementi ljepote i čistoće, a to je nešto s čime možemo putovati svemirskim sferama.

Važno je da ljudi budu svjesni da nisu sami u Svemiru, a i toga da moraju preuzeti odgovornost, jer oni ne mogu pobjeći od odgovornosti.