Mnoge su stvari pokrenute prije mnogo tisuća godina. Ali, shvatite da postoje stvari koje nisu dio planiranog, i koje su ljudske stvari, koje potječu od pohlepe, taštine i želje. Govorim o vladama koje vladaju svijetom, koje stvaraju tu krizu. To nije bio dio plana.
Došlo je vrijeme da ljudi na Zemlji zahtijevaju od svojih vlada, da zahtijevaju od svojih religijskih voda, da zahtijevaju od svojih učitelja, znanje i razumijevanje onoga što se zaista događa. Sada je vrijeme ljudi. Nas, mase, naše su vlade i religijski vođe i društvo prije držali u neznanju, čovječanstvo su držali sputanim. Ubrzanje će prouzročiti da ono u našem svijetu zatraži odgovore od svojih znanstvenih zajednica i svojih vlasti. Ali, način da se dosegne ljude, je kroz njihovo vlastito fizičko tijelo i izlječenje njihovog fizičkog tijela. Mnogi će ljudi biti izliječeni i mnogi će ljudi postati otvoreni za liječenje. Upravo će kroz liječenje biti podignuta svijest šireg Svemira. Važno je da ljudi znaju da oni moraju početi preuzimati odgovornost za Zemlju i da znanost mora početi shvaćati da ona u sebi ne sadrži moć da zapovijeda ostatku čovječanstva već da je ona samo dio čovječanstva. U svom elitizmu, znanost je odbacila druge slojeve čovječanstva. Znanost je postala religija koja manipulira i vlada, a oni koji vode znanost moraju sada početi prihvaćati svoju odgovornost.

Ovo je tužno vrijeme za svijet jer, kao u prošlim vremenima i kao u osjećajnim vremenima, fizička bića ovog planeta krive sve druge osim sebe za svoje probleme - koje, zapravo, uzrokuju oni sami. To je kao da su, da bi se riješili krivnje, voljni baciti sramotu na druge, a ne bi se libili te druge baciti u jamu sa zmijama. Oni će, zapravo, biti posramljeni drugi put, ali to je povijest Zemlje. Mi ne možemo imati to u budućnosti, a ni u sadašnjosti. Vrijeme je da svaki pojedinac, svaka zemlja, stane i da odgovor i da shvati da unutar njih samih počiva sramota, a ne u drugima. Kako zemlje mogu živjeti u miru kad ljudi nisu u miru sami sa sobom?
Ako taj pojedinac vjeruje u to i onda kaže drugome, a taj drugi kaže sljedećem i taj sljedeći kaže još nekom, onda se stvari mogu promijeniti. Masama će se reći - putem Interneta televizije, i u publikacijama. A one će čuti i slušat će, jer će ti iskazi govoriti o njima.
Jer, ako mi ne priznajemo postojanje viših civilizacija, one nam ne mogu pomoći. A priprema za to bit će davanje ljudima znanja o tome da će oni pomoći, i da mogu pomoći, i da oni ne stvaraju probleme, da samo dolaze pomoći, u ljubavi i miru. A bit će veliki dio masa koje neće shvatiti oblik života o kojem govorim. One neće moći shvatiti svemir i usko grlo koje je stvorio ovaj planet. Ali, zapamtite: to nije uvijek neophodno. Činjenica da visoke civilizacije postoje i činjenica da ljudi to prihvaćaju, činjenica da će oni uvidjeti da civilizacije dolaze bez zla, da dolaze s ljubavlju, ono je što je važno. A kad visoke civilizacije pomognu ovom planetu u tehnologiji, visoke civilizacije mogu također širiti istinu i ljubav, tako da duše na ovom planetu onda mogu evoluirati i spriječiti probleme, koji Svemir izokreću naglavce.
Ljudima u nerazvijenim i siromašnim djeloima svijeta neće biti potrebno da znaju jer oni već znaju. Kad govorimo o Africi ili Aziji, oni ljudi nisu svjesni što se točno događa, ali oni znaju da se nešto događa. I vjerske vođe u Indiji također su umnogome svjesni da se nešto događa. Upravo su napredne zemlje, takozvane razvijene zemlje, one koje stvaraju problem.
Ako se planet Zemlja može spasiti - a on će biti spašen - cijeli Svemir bit će podignut do razine na kojoj će duše steći narav za kojom su tragale od početka vremena. A zapamtite da, kad duše u Svemiru imaju u svojim srcima spokoj, radost i mir, i proizvode ljubav, onda to snalazi čak i one duše koje su negativne i mračne donoseći im ljubav i život.
Možete li zamisliti da će, kad postignete ono zbog čega ste došli na ovaj planet, cijeli Svemir sijati svjetlom koje će se činiti zasljepljujućim, jer će to biti svjetlo čiste ljubavi. Sve će postati jedno, a to je ono čemu svi težimo.
Ono što djeluje iz naše unutrašnjosti je naše povjerenje, naša vjera, naše unutarnje znanje i, unutar njega, početak shvaćanja postojanja u prošlim vremenima i odgovornost koja će se razviti iz nužde. Važno je i izvršavanje slobodne volje u poslušnosti. Uviđate li protivnosti? Ono što moramo shvatiti je da mi sami moramo iznova otkriti to otkrivenje. Budući da svaki pojedini od nas mora biti otkriven. Ovo nije vježba u igranju. Ovo je vježba razvoja našeg mentalnog procesa razmišljanja za sebe.
Kad shvatimo tko smo, onda se oni što su visoke civilizacije i Elohimi, znanje o njima može se u potpunosti prenijeti ljudima.
Zemlja je, s ljudskim bićima koji postoje na njoj, divovsko usko grlo u Svemiru. Fizički planet Zemlja najviše je fizički od svih planeta u Svemiru, a i najljepši zbog svoje velike raznovrsnosti. Oni koji postoje na Zemlji, a koji su postojali na drugim planetima - kad ih njihovo rođenje dovede na ovaj planet, te duše moraju razviti ravnotežu između fizičkog i duhovnog. Ali, duše na Zemlji, zbog gustoće, postanu više fizičke i kad se njihova fizička tijela raspadnu u Zemlju, njihov duh ne želi otići s ovog planeta - to je dovelo do "recikliranja". A svako pojedino recikliranje navodi ih na veću želju i na uživanje još većih ugoda. Na to nema primjedbe, kad bi se takvom metodom istinski razvila ravnoteža s prirodom na planetu i kad bi se pomoću nje podučavala i primala svrha ovog planeta. Kad je to stalno kruženje započelo, postojali su oni s drugih planeta koji su imali potrebu doći na Zemlju i stoga, mi imamo populacijsku eksploziju tijela koja stalno dolaze. Jednako kao u fizičkom svojstvu planeta, ona postoje i u čakrama ovog planeta i u duhovima koji okružuju ovaj planet. A u sebi nose želju za recikliranjem.
Kad naš planet dođe u ravnotežu putem služenja, našeg i svih drugih ljudi, kad on evoluira do jedne više vibracije, onda će se smanjiti i populacijska eksplozija, jer negativne energije onda neće postojati u obliku u kojem mogu nadjačati normalnu ravnotežu pozitivnih i negativnih energija. Kad svi budu u sebi imali mir s obzirom na ispunjenje tjelesnih potreba, i to će biti stabilizirajući čimbenik u nenarastanju broja ljudi. Onda će se na Zemlji u velikoj većini nalaziti evoluirane duše koje će naš planet Zemlju pretvoriti u pravi raj kakvim je i bila zamišljena.
Razina broja ljudi koju bi planet mogao bez teškoća podnijeti bi mogao biti, ako bi velika većina bila u stanju evolucije, s obzirom na sve potrepštine (hranu, materijale i izvore) broj od devet milijardi ljudi. Treba shvatiti izuzetno veliku važnost oslobađanja od gladi. To je energija u obliku misli. Kad se počne shvaćati pojam okončanja gladi, a o tome treba govoriti, i ako dovoljno ljudi u to vjeruje, onda to postaje stvarnost. Važno je da se shvati snaga takvog načina razmišljanja. Kad se to shvati, onda je sve moguće.
U našoj zemlji, i u drugim zemljama, imamo masovne pokrete malih, mikronaroda koji se bore za smanjenje moći onih organizacija koje uzrokuju zagađenje. Oni će uspjeti ako nastave s tim razmišljanjem. Ako se čovječanstvo ne vrati iskorištavanju svega što postoji na Zemlji na neuništavajući način, nismo mi koji će se naći u pustoši već naši najmlađi. Čovječanstvo ima odgovornost ne samo za ovaj planet Zemlju već za Svemir, budući da je Zemlja jedna od velikih nužnosti za opstanak Svemira. Treba shvatiti veliku važnost našeg ljudskog razornog elementa u uništavanju kisika na ovom planetu, u uništavanju dupina njihovim izlovom i zagađivanjem voda na našoj Zemlji. Postoje one zemlje kojima nedostaje izvor života: voda. Zamislite da se to događa na cijeloj Zemlji zbog uništenja kisika koji dobivamo od naših biljaka. Onda krenite korak naprijed i shvatite da uništenje naših oceana zagađenjem uništava svaku mogućnost obnove planeta Zemlje. Jer, postoje različiti načini na koje se može ukloniti slanost da bi se obnovile one zemlje koje nemaju izvor života (vodu), ali ako su naši oceani zagađeni i otrovani kemikalijama, kako se, onda, mi možemo obnoviti? Imamo dva praga i možemo izabrati preko kojega ćemo prijeći. Mi smo planet Zemlja. A narodi na Zemlji moraju početi preuzimati odgovornost. To je budućnost naših mladih.

Kao što vam je poznato, na našem se planetu dešavaju prevrati u čovječanstvu, a također i prevrati u fizičkom aspektu Zemlje, s njezinim erupcijama i kvarenjem: Zemlja se kao cjelina pokušava pročistiti. A planet izgara i na našem suncu, što je prouzročeno kvarenjem naše zaštite u vidu ozonskog omotača. Stoga moramo shvatiti snagu naše mentalne i osjećajne sposobnosti kojima stvari možemo promijeniti nabolje. Kao što mi imamo moć da stvorimo situaciju u kojoj ćemo zaštiti Zemlju, postoje i oni koji imaju moć kojom mogu pokušati uništiti planet Zemlju, u neznanju, često i nenamjerno, zagađenjem i pogreškama. Stoga je sada vrijeme da se ljudi ujedine u meditaciji da bi ponovno otkali omotač koji okružuje Zemlju, tako da ovaj planet ne sagori, ili da se ne dogodi uništenje ili bolest.
Naš planet Zemlja, sam po sebi, stvara plinove koji predstavljaju problem za našu atmosferu, ali, onda, ljudi to pogoršavaju, uzgajanjem tolike količine stoke za ishranu - životinje stvaraju emisije plina, a čovječanstvo stvara plin. Stoga, a nama se to može činiti nedosljednim, ali šume koje su izabrale da dođu kao šume uništavaju se, a onda se životinje dovode na tu zemlju, tako da imamo dvostruko opasnu situaciju. Nije li, stoga, dobro da se svaki pojedini među nama posluži svim mogućim sredstvima kako bi to izliječio, kako bi stvorio manje kretanja, kako bi stvorio manje emisije plina, kako bi bio u vezi s prostorom i vremenom tako da ne upotrebljava nepotrebnu opremu koja proizvodi plin, ili kako bi stvorio procese koji ne ispuštaju plin. Kada se napravi mali pomak u svojoj svijesti također ćete shvatiti da se možete u potpunosti osloboditi svih stega za koje vjerujete da su nužnost -jer, kad shvatite tko ste, letjet ćete vlastitim krilima. Služim se analogijom, u objašnjenju da svaki pojedini među nama ima moć da u potpunosti izmijeni Zemlju stvaranjem pomaka. Ako, međutim, ljudi ne žele za to preuzeti odgovornost, onda kažu da to nije moguće. Onda problem postaje još veći.
Potpuna se promjena na planetu Zemlji ne može dogoditi u ovo vrijeme, jer neki pripadnici čovječanstva određenih naravi ne mogu postojati bez životinjskih proteina. Ono što je neophodno je obrazovni proces, da ljudi shvate da imaju dovoljno životinjskih proteina i da se sve mora uravnotežiti. Uzima se toliko mnogo životinjskih proteina da to jednostavno nije u ravnoteži, stoga se životinje uzgajaju iznad svih potreba. Mnogo će generacija biti potrebno dok se ne razvije vrijeme u kojem ljudi više neće trebati jesti životinje. Postoje oni narodi i kulture kojima to nije potrebno - oni su se razvili do te točke - ali, drugima bi to prouzročilo bolest. Međutim, sastav plinova, poput metana, može se upotrijebiti za pretvaranje u energiju kao i plinova koji inače potječu od životinja: upravo su otpaci životinja i ljudi oni koji oslobađaju taj plin a time značajno zagađuju okoliš. Pretvaranjem u energiju značajno se smanjuje opasnost od zagađenja štetnih emisija u atmosferu. To stvara ozonske rupe čije smo katastrofalne posljedice mogli osjetiti na svojoj koži u Hrvatskoj sa ovogodišnjim ljetnim temperaturama iznad 40 celzijevih stupnjeva i sprženom zemlji.
Vrlo je važno zakrpati rupe u jonosferi, pomoću truda svih zemalja. Vrlo je važno spoznati koje su to zemlje koje moraju povratiti ravnotežu, jer kad te zemlje izađu iz svoje unutarnje ravnoteže, onda se to očituje prema van. Podmukle bolesti počinju dovoditi do propadanja čovječanstva. Jer, čovječanstvo nije u ravnoteži, a mikrobi uništenja ne dozvoljavaju čovječanstvu da živi za ispunjenje svoje sudbine, za dovođenje ovog planeta u njegov pravi položaj. Ako se zaista želimo koncentrirati na uzrokovanje promjene u našoj zemlji u tom području, promijenimo vođe medicinskih zanimanja i zatrpajmo ih poput nojeva, i nemojmo im dozvoliti da izađu na površinu. Moramo preuzeti odgovornost za zaustavljanje uništenja, počevši od samih sebe, proširujući je na svoju obitelj, uključujući svoju zajednicu, da bismo spriječili raspad onih resursa koji postoje za dobrobit čovječanstva i njegovog raja.
Nemojte upotrebljavati nijedan proizvod koji bi mogao dovesti do zagađenja -u to spadaju proizvodi koji ugrožavaju druge stvari i koji se u potpunosti ne rastvaraju. Postoje prirodni elementi na Zemlji koji oslobađaju emisije koje ne možemo kontrolirati. Ali, možemo kontrolirati emisije u svom vlastitom području. Možemo, također, o tome obavijestiti ljude oko sebe, a možemo uložiti i svoju energiju prilikom meditiranja kako bi zakrpao te rupe.
Nema vremena za rečenicu "Počet ću sutra", jer je bilo nužno početi jučer. Ako naše vlade ne preuzmu odgovornost za zaustavljanje davanja dozvola za proizvodnju proizvoda koji uzrokuju zagađenje, onda se majke moraju organizirati, jer je ovo svijet njihove djece. Kao što smo blokirali druge stvari, sada blokirajmo zagađujuće proizvode. Oni koji ih proizvode čut će nas. Nemojte koristiti obojene papirnate proizvode. Budite također pažljivi i s papirnatim proizvodima koji sadrže bjelilo, a koje unosimo u naš sustav, jer kad se u našem sustavu nalaze otrovi i kad se oni oslobode, to također pridonosi zagađenju. Malenkost tu, malenkost tamo i mnogo sitnih malenkosti stvaraju veliki učinak na sprečavanju ljudskog uništenja.
Oplemenite se informacijama, kad ste otkrili neku informaciju, proslijedite je drugima i organizirajte njezino objavljivanje. Ovo je naš planet, ovo je svijet naše djece i naših unuka. Ovo je prekrasan planet, koji i dalje mora postojati, i mi ćemo u budućnosti ponovno poželjeti doći na njega, ali u njegovoj cjelovitosti, kao što je i zamišljen. Znajte ovo: mi nismo sami na Zemlji. Mi nismo sami u Svemiru, budimo veseli zajedno.
Važno je osloboditi se problema tugovanja; važno je da i zapostavljeni budu u miru i skladu; u ovoj matrici ima mjesta za sva ljudska bića bez obzira na oblik njihovog razumijevanja; treba postojati toplina i ljubav, a iznad svega red jer, ako ne postoji red, onda se um nalazi u kaosu. A ako bi postojali mehanički ili elektronski predmeti koji bi skidali teret s pojedinca, to bi bilo dobro.
Moramo znati da pohlepni ljudi i pohlepne zemlje moraju učiti na način koji im je jednom bio oduzet. Teže je učiti na takav način, nego ako bi učili na svojem izravnom iskustvu. Upravo su ljudi unutar svake zemlje oni koji se moraju pokrenuti da bi prouzročili promjenu. Narod ima na vlasti vođe kakve zaslužuje. Zbog toga je važno da narodi u svijetu profinjavanja prouzrokuju te promjene. Treba se dogoditi razbuđivanje tih naroda da bi shvatili da moraju preuzeti utjecaj i kretati se prema budućnosti u kojoj će spriječiti svoje vlade da učine ono za što su im u prošlosti dali dozvolu. Vrijeme je da ljudi sada preuzmu kontrolu.
U dalekoj prošlosti postojale su civilizacije koje su naselile planet Zemlju. Prvotna bića koja su se razvila na planetu Zemlji bila su ono što bismo mi nazvali crnom rasom.
Istočnjaci, bijelci i crvenokošci naseljeni su, oni potječu iz drugih civilizacija u svemiru i oni su posljedica križanja na planetu Zemlji.

Crna rasa jednaka je svim drugim rasama na planetu Zemlji. Oni koji su iz drugih civilizacija naseljeni na planet Zemlju 32000 godina prije Krista, na planet Zemlju posijano je sjeme. Onda je do 32000. godine prije Krista, sjeme evoluiralo u ljudska bića. Onda su, u to vrijeme, oni iz drugih civilizacija došli na ovaj planet s bićem koje bismo mogli nazvati Hawk da bi križali zasijane narode s bićima iz drugih civilizacija. Crnci su se razvili iz planeta. To je bilo iskustvo: vidjeti na koji način će se izvornici, koji nisu zasijani, razviti u usporedbi s onima koji su naseljeni. Oni koji su naseljeni počeli su, nakon nekog vremena, zbog toga što su potjecali iz drugih civilizacija koje su možda imale inteligentniju tehnologiju, osjećati da su nadmoćni crnima. Oni su uspjeli zavladati crnima. Ono što je bilo isplanirano za planet Zemlju nije se dogodilo. Nakon zasađivanja, civilizacije su otkrile da je, od svih planeta u Svemiru, ovo jedini planet koji posjeduje takvu ljepotu, takvu raznovrsnost promjena, i takvu gustoću - više od bilo kojeg drugog planeta u Svemiru. Također su otkrili da oni koji postoje na planetu Zemlji posjeduju jako fizičko svojstvo i seksualnost, koji nisu bili zabilježeni na drugim planetima, a naseljenici su započeli živjeti u želji za fizičkim svojstvom i počeli su se stalno reinkarnirati na planetu Zemlji. Kako su se reciklirali, tako su započeli prvotne stanovnike planeta Zemlje držati u zarobljeništvu.

Sve ono prije navedeno stvara poteškoće u tome da, kad te stvari postanu najvažnije, kad izgled, ili cijena postane najvažnija, kad posjedovanje postane najvažnije i kad sve veće i veće posjedovanje postane najvažnije, kad se misli da pokazivanje imovine znači uspjeh - to je školjka koja krije nesigurnost, i sija propast.

Oni koji govore o zakonima karme rekli bi "to je njihova karma". Želim prenijeti da nije tako. To je karma svijeta koji je to stvorio, to je situacija, kao što je Nazarenac rekao, lihvara u hramu. To je situacija pohlepe, političke motivacije. Sve to donosi poplave koje uništavaju hranu. Oni koji pate ne zaslužuju tu patnju: to je karmička situacija svijeta. Oni koji okreću glave, oni koji vjeruju da je patnja neophodna za uništenje stanovništva, da bi na ovom planetu bilo više prostora, oni koji su bešćutni, oni su ti u čijoj situaciji ne bismo voljeli biti u budućnosti. Kao i šest milijuna Zidova, koji su rodili zemlju Izrael, ove duše se također žrtvuju da bi pokušale Zemlju podići do položaja na kojem se treba nalaziti - planeta ljubavi koji je dostigao potpunu ravnotežu između fizičkog i duhovnog, negativnog i pozitivnog.

Da bi se razumjelo današnje vrijeme života i opstamka ljudi na Zemlji potrebno je znati što se dogodilo u daljnjoj i bližoj povjesti našeg planeta.

Premda drugi planeti doista imaju izbor, svijest je kolektivna. Samo na Zemlji biće može imati iskustvo individualnog izbora.
„Energija ovih pozitivnih spoznaja omogućuje da se životi promijene. Od životne je važnosti da ova kozmologija bude dostupna čovječanstvu. Dati ljudima mogućnost da saznaju istinu, jer će ona, kad bude izložena, iznijeti na vidjelo onu unutarnju šifru koja će ih učiniti svjesnima".

Sada postoji golema potreba za ubrzanjem cijele naše planete da bi postala lakše svemirsko vozilo radi čistog opstanka. Postoji velika nužda za ubrzanjem, jer su oceani planeta Zemlja, stabla i šume, nebo i atmosfera, sama suština disanja, životna snaga, došli do razine zagađenja koje dovodi do uništenja Zemlje. S obzirom na atmosferu koja okružuje planet Zemlju, nije nam preostalo više od 20 do 25 godina postojanja. Život na našem planetu Zemlji ne može postojati bez kisika. Ako ljudi na našem planetu Zemlji ne dođu pameti, oni će se uništiti.

Ono što je važno je dovesti sebe u ravnotežu. Upravo je spajanje fizičkog s duhovnim ono što je očigledna svrha čovječanstva. Ali, čovječanstvo je sebe zbunilo ostajanjem u svojoj gustoći, ne shvaćajući ispravno narav svog duhovnog tijela.
Neki religiozni vođe iz našeg svijeta, koji pokušavaju kontrolirati čovječanstvo, to pogrešno tumače i zavode ljude na krivi put - a religije koje bi željele zanijekati fizičko nisu u ravnoteži, a također se u ravnoteži ne nalaze ni oni ljudi fizičkog koji žele zanijekati duhovno. Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Kad ljudi prihvate, kad u cjelosti shvate, s potpunim povjerenjem i vjerom u sebi, maše povezanost sa Svemirom, onda se postiže ravnoteža i više se ne nalazimo u zarobljeništvu. Kroz mentalni proces uma. Ako razdvojite um od onoga za što se on drži, on će biti slobodan. Ovo razdvajanje može se odvijati u fazama, tako da se može razviti povjerenje i vjeru u svoju sposobnost održavanja svoje unutarnje povezanosti sa Svemirom. Onda ćemo biti slobodni, Kad čovječanstvo dostigne kritičnu masu, kad se dovoljno naših duša počne oslobađati, onda će svemirsko vozilo Zemlja krenuti prema svojem evolutivnom ispunjenju.
Kozmički aspekt ove drame je spasiti Zemlju na kojoj su mnoge duše zarobljene. Bez spašavanja ovog planeta nitko u Svemiru ne zna koliko će mnogo tisuća ili stotina tisuća naših godina ovaj planet biti u stanju stagnacije. Nitko zapravo ne zna rezultate onoga što će se dogoditi dušama onih koji su zarobljeni. Treba shvatiti da se bolest može proširiti ako se ne kontrolira, da to onda može zaraziti ostatak Svemira. Malo ljudi je svjesno tog potencijala, osim toga, da ako se zarazi cijeli Svemir i, ako se zaraza očituje -sve što je dobro, sve što je ljubav bit će uništeno. Jer, ako se ta zaraza proširi s ovog malog fizičkog planeta Zemlje na cijeli Svemir, onda će sve duše živjeti u strahu i mržnji, bez nade, u mraku. A onda možda neće biti puno viših ciilizacija koji će moći voditi računa o situaciji, ako se dođe do te točke.
U potpunosti moramo biti svjesni da svaki pojedini od nas, unutar sebe drži ključ, kojim će dovesti do promjene. To je naša odgovornost, naša slobodna volja, naš izbor.
Moramo prihvatite činjenicu da mi moramo obaviti svoj dio posla u postizanju ispunjenja Zemlje. Mi nemamo ograničenja. Naša ograničenja i granice stvaraju jedino naši strahovi. To ne znači da se trebamo uspeti na planinu od tisuću metara i onda s nje skočiti. To znači da moramo posjedovati istinsku, praktičnu primjenu razumijevanja sebe. To znači da moramo početi proširivati sposobnosti našeg uma i naših misli.
Naša fizička tijela imaju ograničenja na ovom fizičkom planetu, ali naši umovi i misli mogu se širiti i rasti, dodirnuti sve kutove Svemira. A kad naše tijelo shvati istinu o sebi, ono može zbaciti teret ovog fizičkog svijeta koji ga je držao u zarobljeništvu. Ljudska bića su kaleidoskop, i katkad ćemo izgledati zbunjeni - ipak, jednim okretom, mi možemo postati elementi ljepote i čistoće, a to je nešto s čime možemo putovati svemirskim sferama.

Važno je da ljudi budu svjesni da nisu sami u Svemiru, a i toga da moraju preuzeti odgovornost, jer oni ne mogu pobjeći od odgovornosti.

Razdoblje u trajanju od gotovo 10 milijuna godina bliži se kraju, a još se nije pojavio predak čovjeka. Ovo je vrijeme obično određeno kao pliocen.

Po završetku prethodnog razdoblja kopna u sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike i sjeverne Europe vrlo su povišena u velikim razmjerima, u Sjevernoj Americi ogromne površine se dižu do 30.000 metara i više. Blaga klima je prije prevladala nad tim sjevernim krajevima, a arktičke vode su sve bile otvorene za isparavanja, i one su i dalje bile bez leda do gotovo završetka ledenog doba.

Istodobno s tim kopnenim visinama oceanske struje su se pomaknule, i sezonski vjetrovi su promijenili smjer. Ovi uvjeti su na kraju proizvodili gotovo konstantno taloženje vlage iz kretanja jako zasićene atmosfere nad sjevernim gorijem. Snijeg je počeo padati na te povišene i lijepe regije, i nastavio padati sve dok nije postigao dubinu od 20.000 metara.Područja najvećih dubina snijega, zajedno s visinama, određuje središnje točke naknadnih tokova ledenih tlakova. A ledeno doba je ustrajalo samo dok su te prekomjerne oborine i dalje padale na ovo sjeverno gorije sa ovom ogromnim plaštom od snijega, koji je ubrzo metamorfoziran u solidan, ali puzajući led.

Veliki ledeni pokrovi tog razdoblja su se svi nalazi na povišenim visoravnima, a ne u planinskim područjima gdje se danas nalaze. Jedna polovica ledenjačkog leda je u Sjevernoj Americi, četvrtina u Euroaziji, a četvrtina drugdje, uglavnom na Antarktici. Afrika je malo pod utjecajem leda, ali Australija je gotovo prekrivena plaštom antarktičkog leda.

Sjeverne regije našeg svijeta su doživjele šest odvojenih i različitih ledenih provala, iako je bilo više desetaka napredaka i povlačenja povezane sa djelovanjem svake pojedine ledene ploče. Led u Sjevernoj Americi je prikupljen u dva, a kasnije, tri središta. Grenland je bio pokriven, i Island u potpunosti je pokopan ispod ledenog toka. U Europi led u različitim vremenima pokriva Britansko otočje osim samu obalu južne Engleske, a razgranao se od zapadne Europe do Francuske.

Prije 2 miliona godina prvi sjevernoamerički ledenjaci započeli su kretanje sa južne strane unaprijed. Ledeno doba je sada u izgradnji, a to su ledenjaci stvoreni skoro milijun godina u unaprijed, i povlače se prema natrag, na sjevernom centru pritiska. Središnja ledena ploča se južno produžila do Kanzasa, istočni i zapadni ledeni centri nisu bili tada tako opsežni.

Prije 1,5 milijuna godina prvi veliki glečeri je u povlačenju prema sjeveru. U međuvremenu, ogromne količine snijega su pale na Grenlandu i na sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike, a uskoro je taj masovni istočni led počeo teći prema jugu. To je druga invazija leda.

Ove prve dvije ledene invazije nisu opsežne u Euroaziji. Tijekom tih ranih epoha ledenog doba Sjeverna Amerika je bila pregažena sa mastodontima, dlakavim mamutima, konjima, devama, jelenima, mošusnim volovima, bizonima, kopnenim ljenjivcima, divovskim dabrovima, sabljastim tigrovima, ljenjivac velik kao slonovi, i mnoge skupine mačaka i pasije obitelji. No, iz tog vremena prema naprijed oni su brzo smanjeni u broju a sa povećanjem hladnoće ledenog doba. Prema kraju ledenog doba većina tih životinjskih vrsta su izumrle u Sjevernoj Americi.
Daleko od leda kopneni i vodeni život svijeta malo je promijenjen. Između invazija leda klima je blaga kao danas, možda malo toplija. Ledenjaci su, nakon svega, lokalne pojave, iako su rašireni i pokrivaju ogromna područja. Obalska klima varira između uvelike vremena ledene neaktivnosti i onih vremena kada su ogromne sante leda klizile sa obale Maine u Atlantski ocean, i kliženje kroz Puget Sound u Tihi ocean, i dolje kroz Norveške fjordove u Sjevernom moru.

Veliki događaj ovog ledenog doba bio je razvoj primitivnog čovjeka. Malo prema zapadu Indije, na kopnu sada pod vodom, a među potomstvom Azijskih migranata od starijih Sjeverno Američkih lemurskih vrsta sisavac se iznenada pojavio. Te male životinje su išle uglavnom na stražnje noge, i oni su posjedovali velik mozak u odnosu na njihovu veličinu i u usporedbi s mozgovima drugih životinja. U sedamdeseti generacija ovog reda života nove i više skupine životinja iznenada su diferencirane. Ovi novi srednji sisavci – su gotovo dvostruko veće visine od svojih predaka i posjeduju proporcionalno povećanje mozga - nije samo dobro uspostavljena kod primata, već se treća vitalna mutacija iznenada pojavila. (U tom istom trenutku, retrogradni razvoj unutar srednjih vrsta sisavaca je dao podrijetlo majmunima, a od tada do današnjih dana ljudski ogranak je otišao naprijed u progresivan razvoj, dok su ostala plemena majmuna stagnirali ili zapravo unazađeni. )

Prije milijun godina Zemlja je registrirana kao naseljeni svijet. Mutacija u stanju napredujućih primata iznenada je proizvela dva primitivna ljudska bića, stvarnih predaka čovječanstva.

Ovaj događaj se dogodio u vrijeme početka progresivnog trećeg ledenog doba, tako da se može vidjeti da su naši rani preci rođeni i uzgojeni u poticajnom osnažujućem i teškom okolišu. A jedini preživjeli od tih starosjedioca Zemlje, Eskimi, čak i sada vole boraviti u ledenom sjevernom podneblju.

Ljudska bića nisu bila prisutna u zapadnoj hemisferi do blizu završetka ledenog doba. No, tijekom interglacijalnog razdoblja su prošli prema zapadu oko Mediterana i ubrzo pregazili europski kontinent. U spiljama zapadne Europe mogu se naći ljudske kosti pomiješane s ostacima i povratnika artičkih životinja, svjedočeći da je čovjek živio na ovim prostorima tijekom kasnije epoha unapređenja i otapanja ledenjaka.

Tijekom ledenog doba druge aktivnosti su u tijeku, ali djelovanje leda zasjenjuje sve ostale pojave u sjevernijim dijelovima. Niti jedna druga zemaljska aktivnost ne ostavlja takav karakterističan dokaz topografije. Karakteristična gromada i površinske podjele, kao što su rupe, jezera, raseljeni kamen, stijene i pijesak, ne nalaze se vezi sa drugim pojavama u prirodi. Led je također odgovoran za one nježne bujne, ili valovite površine, poznate kao drumlins. I ledenjaci, kako napreduju, istiskuju rijeke i mjenjaju lice cijele Zemlje. Ledenjaci sami ostavljaju iza sebe one vidljive nanose - tlo, bočnim, i terminalnim morima. Ovi nanosi, posebno na dnu mora, produženi su od istočne i sjeverne obale prema zapadu u Sjevernoj Americi a nalaze se u Europi i Sibiru.

Prije 750 tisuća godina četvrte ledene ploče, jedinstvene u Sjevernoj Americi u središnjem i istočnom ledenom polju, bio je na dobrom putu prema jugu, vrhuncu je postignut na Jugozapadnom Illinoisu, a to je istisnulo rijeku Mississippi pedeset kilometara na zapad, a na istoku se produžila na krajnjem jugu u Ohio Riveru i središnjoj Pensilvaniji. U Aziji Sibirski led je napravio svoju najjužniji prodor, dok je u Europi zaustavljeno napredovanje leda samo nakratko do planinske barijere Alpa.

Prije 500.000 godina, tijekom petog unaprijeđenog leda, novi razvoj je ubrzao tijek ljudske evolucije. Odjednom i iz jedne generacije ljudi mutiralo je šest rasa u boji od primitivnih ljudskih potomaka. To je dvostruko važan datum, budući da također obilježava dolazak Planetarnog vladara iz Civilizacija.

Prije 250.000 godina počela je šesta i posljednja glacijacija. I unatoč činjenici da su sjeverne planine počele malo tonuti, ovo je razdoblje najveće sniježnog taloženja na sjevernim ledenim poljima.

U ovom napredovanju tri velika leda ujedinila su se u jednu ogromnu ledenu masu, i sve zapadne planine su sudjelovali u ovoj ledenoj aktivnosti. To je najveća od svih ledenih provala u Sjevernoj Americi, i preselila je led jug preko 1500 milja od svojih centara pritiska, i Sjeverna Amerika je doživjela svoje najniže temperature.

Prije 200 tisuća godina, za vrijeme prije posljednjeg ledenjaka, pojavila epizoda koja ima puno veze sa budućim događajima na Zemlji - Luciferove pobune.

Prije100.000 godina, tijekom povlačenja posljednjih ledenjaka, veliki polarni ledeni oblik počeo je sa središtem ledene akumulacije preseljenje znatno sjevernije. I dok polarne regija su i dalje prekrivene ledom, teško je moguće da se još koje ledeno doba dogodi, bez obzira na buduće kopnene visine ili izmjene morskih struja.

Ovaj posljednji ledenjak je 100 tisuća godina napredovao, i to zahtijeva vremensko razdoblje za dovršetak njegovog sjevernog povlačenja. Umjerene regije su slobodne od leda za nešto više od 50.000 godina.
Rigorozno ledeno doba je uništilo mnoge vrste i radikalno promijenilo brojne druge. Mnoge su krajnje prosijani tamo-amo migrirali po potrebi zbog napredovanja i povlačenja leda. One životinje koje su uslijedile nakon ledenjaka natrag i naprijed preko kopna su medvjed, bizon, sob, muflon, mamut, i mastodont. Mamut traži otvorene prerije, ali mastodont želi zaštićene rubove šumskih regija. Mamut, je do kraja razdoblja, živio na područiju od Meksika do Kanade, razne Sibirske životinje su postale vunom pokrivene. Mastodont je ustrajao u Sjevernoj Americi do istrijebljene od crvenog čovjeka na isti način kako je bijeli čovjek kasnije ubijao bizone.

U Sjevernoj Americi, tijekom posljednje glacijacije, konji, tapiri, lame, i sabljasti tigrovi su izumrli. Na njihova mjesta su došli ljenjivci, armadillosi, i vodene svinje iz Južne Amerike.

Prisilna migracija života prije napredujećeg leda je dovela do izvanrednog povratka biljaka i životinja, a povlačenjem konačne ledene invazije, mnoge arktičke vrste i biljaka i životinja su ostali zarobljeni visoki o određenim planinskim vrhovima, kamo su se zaputili bježeči od uništavanja ledenjaka. I tako, danas, te dislocirane biljaka i životinja mogu se naći visoko na Alpama u Europi, pa čak i na Apalači planinama Sjeverne Amerike.
Ledeno doba je zadnje završeno geološko razdoblje, tzv pleistocena, više od dva milijuna godina u dužini.

Prije 35.000 godina označava prestanak velikog ledenog doba osim u polarnim područjima planeta. Ovaj datum je značajan po tome što je približno jednak dolasku Adama i Eve, a početak Adamičkog dobu, otprilike odgovara početku holocena ili postledenom razdoblju.

Uovoj priči uspona života sisavaca i povlačenja leda i do povijesnog vremena, pokriva raspon od gotovo 50 milijuna godina. Ovo je posljednja - struja - geološko razdoblje, a poznato je istraživačima kao kenozojsko ili novije vremensko doba.
PRVI LJUDI
Od godine 2012 unatrag do rođenja prva dva ljudska bića je prošlo samo 993.497 godina.

Ova dva izvanredna stvorenja su bili pravi ljudi. Oni su posjedovali savršeni ljudski palac, kao mnogi od njihovih predaka, dok su imali savršena stopala kao današnje ljudske rase. Oni su šetači i trkači, a ne penjači, hvatajuća funkcija palca je bila odsutna, potpuno odsutna. Kada su u opasnosti penju se do krošnje, oni su se popeli baš kako bi i ljudi današnjice. Oni bi se popeti do debla stabla poput medvjeda, a ne kao što bi čimpanza ili gorila, njihanjem od strane grane.

Ti prvi ljudi (i njihovi potomci) dostigli bi punu zrelost za dvanaest godina i posjeduju potencijalni životni vijek od oko sedamdeset pet godina.

Mnogo novih emocija se rano pojavilo u tim ljudskim blizancima. Oni su doživjeli divljenje za objekte i druga bića i ispoljavaju značajnu taštinu. No, najznačajniji je napredak u emocionalnom razvoju kada se je iznenadna pojavila nova grupa stvarno ljudskih osjećaja, poštovanje grupe, obuhvaća strahopoštovanje, poštovanje, poniznosti, pa čak i primitivni oblik zahvalnosti. Strah, zajedno sa nepoznavanjem prirodnih fenomena, je razlog rođenja primitivne religije.

Ne samo da su takvi ljudski osjećaji očituju u tim primitivnim ljudima, ali mnogo više su se visoko razvili osjećaji koji su bili prisutni u rudimentarnom obliku. Oni su bili svjesni blago sažaljenja, srama, i sramote i bili su izrazito svjesni ljubavi, mržnje i osvete, što je također osjetljivost na obilježije osjećaja ljubomore. Ovi prvih dvoje su ljudi - blizanci - bili su veliko iskušenje njihovim roditeljima primatima. Oni su bili toliko znatiželjni i avanturistički da su gotovo izgubili svoje živote u brojnim prilikama prije nego što su navršili osam godina. Oni su imali prilično ožiljaka do dvanaest godina starosti. Vrlo rano su naučili da se uključe u verbalne komunikacije, u dobi od deset godina su radili iz poboljšane znakovnog i govornog jezika gotovo pola od sto riječi su imali znatna poboljšanja, a proširena je sirova komunikacijska tehnika svojih predaka. Ali pokušati komunicirati kao oni nisu mogli, njihovi roditelji su mogli naučiti samo nekoliko njihovih novih znakova i simbola.

Kad su imali oko devet godina, zaputili su se rijekom i održali važan sastanak. Sve visoke civilizacije stacionirane na Zemlji bile su prisutne kao promatrači posla ovog podnevnog sastanka. Na ovaj važan dan su shvatili razumijevanje svojih i drugih života, i to je bio prvi u nizu takvih sporazuma koji je konačno kulminirao u odluci da pobjegnu iz svojih inferiornih životinjskih suradnika i odluci o putovanju na sjever, malo znajući da su tako stvorili ljudske rase. Dok su svi bili jako zabrinuti što su ova dva mala divljaka planirali, bili su nemoćni za kontrolu rada njihovih umova, nisu - nije moguće - samovoljno utjecati na njihove odluke. No, unutar dopuštenih granica planetarnih funkcije, civilizacije su dogovorile da će voditi ljudske blizance na sjever i daleko od svojih dlakavih ljudi krošnja. I tako, zbog vlastitog inteligentnog izbora, blizanci su migrirali, a zbog nadzora civilizacija su migrirali prema sjeveru do skrovitih području, gdje su izbjegli mogućnost biološke degradacije kroz miješanje s nižim rodbinama primatskih plemena.

Neposredno prije odlaska iz šumske kuće su izgubili svoju majku u napadu gibona. Dok ona nije imala svoje inteligencije, ona je imala vrijednu naklonost sisavaca za visoku vrstu svog potomstva, i ona je neustrašivo dala svoj život u pokušaju da spasi prekrasan par. Njezina žrtva nije bila uzaludna, jer ih je odbranila od neprijatelja dok otac nije stigao s pojačanjima i napadače rastjerao.

Ubrzo nakon toga mladi par ostavlja svoje suradnike da osnuju ljudski rod, njihov otac primat je postao neutješan - bio je slomljenog srca. On je odbio jesti, čak i kada su mu hranu donijela njegova druga djeca. Njegovo briljantano potomstvo što ga je izgubio, nakon toga život mu nije vrijedan življenja među svojim običnim bližnjim, pa je zalutao u šumi, naletio je na neprijateljske gibone i pretučen je do smrti.

Po mnogo čemu, ti prvi ljudi su bili najizvanredniji par ljudskih bića koji je živio na Zemlji. Ovaj je krasni par--istinski roditelji cijelog čovječanstva--po svemu nadilazio svoje neposredne potomke, dok se posve razlikovao od svojih bližih i daljih predaka.
Roditelji ovog prvog ljudskog para su se naizgled tek neznatno razlikovali od svojih prosječnih suplemenika, premda su se ubrajali među inteligentnije članove ove grupe; bilo je to prvo pleme koje je naučilo koristiti kamen i buzdovan u borbi. Pored toga, koristili su oštre krnjevine kamena, kremena i kosti.

Prošle su gotovo dvije godine nakon što su blizanci napustili svoje pleme, prije nego su dobili prvo djete koje je bio prvo ljudsko biće Zemlje koje je po rođenju umotano u zaštitne povoje. Ovo je predstavljalo početak ljudske rase i s ovim se novim evolucijskim događajem javio instinkt koji je ljude naveo da se više posvete podizanju djece koja su iz generacije u generaciju rađana sve nemoćnija; ovo je označavalo napredni razvoj intelektualnog uma, za razliku od čisto životinjskog.

Njihovi potomci su živjeli zajedno dvadeset generacija, a onda su natjecanje za hranu i sve snažnije društveno trenje počeli uzrokovati diolbu.

Ti primitivni ljudi su imali crne oči i tamnu put, što je nalikovalo spoju između žute i crvene rase. Melanin, tvar koja je otkrivena u koži svih ljudskih bića, izvorno predstavlja andonitski pigment. Po izgledu i boji kože, ovi prvi ljudi su sličili više današnjim Eskimima nego bilo kojem drugom tipu suvremenih ljudskih bića. Oni su bili prvi ljudi koji su koristili životinjske kože kao zaštitu protiv hladnoće; njihova tijela su imala nešto malo više dlake nego tijela suvremenih ljudi.

U plemenskoj organizaciji životinjskih predaka ovih ranih ljudi dali su se naslutiti začeci brojnih društvenih običaja, a zahvaljajući sve razvijenijim emocijama i uvećanim umnim silama, među ovim se bićima smjesta razvila društvena organizacija i nova podjela rada. Bili su odlični imitatori, premda su imali vrlo slabo razvijen instinkt za igru, dok im je gotovo u cjelosti nedostajao smisao za humor. Primitivni čovjek se povremeno znao nasmijati, ali nikad iz dna duše. Smisao za humor čovječanstvo je naslijedilo od Adamske rase. Ova rana ljudska bića nisu bila jako osjetljiva na bol i neugodne situacije, kako je to slučaj sa suvremenijim ljudima. Prvoj ženi i njenom neposrednom potomstvu porođaj nije predstavljao tegobu.