Rudolf Steiner je održao seriju predavanja u prosincu 1916 i siječnju 1917 u kojima je istražio korijenske uzroke Prvog svjetskog rata i njihove duhovne posljedice. U svome članku “Živeći u svijetu laži” neke stvari koje on naglašava, su i danas relevantne i, ako ništa, dobile su na intenzitetu. Steiner ispravno zapaža da retorika i ratna propaganda skrivaju materijalističke ciljeve učesnika, i da je to onda moglo imati samo kobne posljedice. Kasnija evropska historija mu je dala za pravo. On je taj rat vidio kao “karmu čitavog evropskog i američkog čovječanstva u XIX stoljeću”. Pod ovim je pretpostavljao ne samo posljedice njigovih akcija, kako se manifestiraju u događajima na Zemlji, već i posljedice akcija koje se manifestiraju duhovno. To je, što je on neprestano tvrdio, da tamo nije moglo biti istinskog razumijevanja stvarnosti, bez isto tako uzimanja u obzir svijeta duha. On je jasno pokazao da laži i neistine, sa kojima smo okruženi, imaju efekat. Oni stvaraju fantome, koji hrane iskrivljavanje istine i odvode do nepovjerenja, mržnje i bijesa, postajući jednom snagom. To su one snažne emocije što daju poleta “astralnom svijetu”, regionu nematerijalnog svjeta, gdje, prema Steineru i drugim, sve ljudske emocije i želje imaju svoj izvor i posljedicu; ovdje je to hranljivo tlo za fundamentalizam i terorizam.
Godine 2000. se na tržištu pojavila knjiga pod naslovom “Blowback” (Povratni udarac). Njezina je analiza detaljna i ubjedljiva. U njoj, autor istražuje način na koji su američka ekonomska i vanjska politika (također, iste drugih zapadnih zemalja) podjarmila mnoge populacije ljudi podređeujući ih, tako da su reakcije rezultirale u nekom obliku osvetničke akcije prema krivcima, te da će “neizbježno generirati mnogostruke oblike povratnog udarca”. Pri kraju knjige, on dodaje: “Iako je nemoguće reći kada će se ova igra okončati, malo je sumnje u to kako će se ona okončati”.
Olujni oblaci se gomilaju: skoro da možemo osjetiti kako zemlja podrhtava pred silinom približavajuće se astralne oluje. Smrt i tama čekaju, svijetlo i život se nadaju, nada leži na svakoj osobi posebno.

Jučerašnja emisija na HTV1 o Rudolfu Steineru navela me da napišem ovaj post.
R.Steiner po meni jedan od najvećih mislioca XIX – XX vijeka, tako je jedinstven a njegove misli ispred vremena da mene osobno to fascinira. Za Rudolfu Steinera sam čuo relativna kasno a susret s njegovim dijelima tek nedavno. Do sada nisam naišao na ni najednu osobu za koju mogu tvrditi da imam gotovo preslikano mišljenje i znanje o životu i svijetu.

Ovim putem za sve koji traže istinu peporučujem njegove knjige:
- PREKRETNICE DUHOVNOG ŽIVOTA
(Zaratustra, Hermes, Buddha, Mojsije, Ilija, Krist)
-OKULTNI ZNAKOVI I SIMBOLI
-BOŽIĆ
-TAJNA LJUDSKIH TEMPERAMENATA
Rudol Steiner je čovijek kojeg izuzetno cijenim a njegova dijela su put i svijetlo za sve tračače za istinom, dragocijeni putokaz.

Kada čovjek kreće u potragu za istinom. Kada u svojoj podsvijesti ili svijesti nasluti ili vidi svijetlo istine.
Što je objektivna realnost. Znamo da je Svemir složena i nepojmljivo velika tvorevina organizirana od zvijezda i njezinih planeta koji su u sastavu pojedine galaksije. Znamo da pojedine galaksije imaju približno oko 100 do 200 milijardi zvijezda, većih, istih ili manjih od našeg sunca. Znamo da svemir ima preko 100 milijardi galaksija, što predstavlja za većinu ljudi nepojmljivo veliku brojku, ima više zvijezda u Svemiru nego zrnaca pjeska na Zemlji. Znamo da je u tako nepojmljivo velikom broju zvijezda i planeta naša Zemlja samo jedna od bezbroj planeta gdje je stvoren život.

Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim što su vidjeli. Najsitniji djelići materije uopće nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili nešto određeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Još čudnije je to da su često istovremeno bili više mogućih stvari. A najznačajnije otkriće je da te subatomske čestice nemaju značenja same za sebe, u izolaciji, nego isključivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije moguće rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva.
Svemir je moguće razumjeti isključivo kao dinamičku mrežu međusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje više nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uopće ne postoje.

Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspješno tehnološko oruđe nužno za proizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve što je preostalo imalo je svoje praktične koristi. Većina današnjih fizičara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na primjer, Schrödingerova jednadžba - tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje se ne slažu s očekivanim samo su odmahnuli glavom. Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je moguće da elektron ne može postojati kao određena pojedinačna stvar, sve dok ga ne počnemo proučavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo što stvarno ako sva ka stvar - prije no što ju počnemo pobliže promatrati - nije ništa drugo do privid.

Najopasnije za čovjeka je razmišljanje u skladu sa svojim željama jer on tada ignorira objektivnu realnost, i dovodi svoje stanje svijesti u iluziju u privid.Što čovjek dublje vjeruje u iluziju i laž, utoliko mu je teže da spozna ili prihvati istinu.

Odgovor današnje nauke je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za nešto mnogo veće, jedna istina za stvari koje su žive a druga za nežive stvari; i preporuka da prihvatimo ta očita proturječja kao što smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti.

Nekoliko istraživača ponovno je počelo razmišljati o pojedinim jednadžbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadžbe su određivale takozvano polje nulte točke - more mikroskopskih vibracija u prostoru između stvari. Došli su do zaključka da ukoliko polje nulte točke uključimo u našu sliku o najosnovnijoj prirodi materije tada je sama osnova našeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mreže.
Otkrili su također da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini živa su bića, uključujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese - od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK - pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli, osjećaji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim svijetom.

I ono što je možda najvažnije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati životna sila koja prožima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pružili su uvjerljivo objašnjenje mnogih pojava u koje čovječanstvo vjeruje već stoljećima, a za koje dosada nije bilo čvrstih dokaza i primjerenog objašnjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do života poslije smrti. U određenom smislu, mogli bismo reći da su nam dali znanost o religiji.

Njihova istraživanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato što su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveučilišta Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemačkoj i Francuskoj. Međutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budući da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajući znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te nove zamisli morali bi se odreći mnogočega od onoga u što vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog početka. Stara garda to nije željela. Bili bi ugroženi sami temelji naše današnje materijalističke civilizacije, vlast, bogatstvo, moć i privilegije manjine nad većinom.

Traganje za istinom je traganje za Tvorcem cijele tvorevine i put prema njemu.
Zato treba reći, Bog je ljubav, Sin je milost, Duh je služba, služba božanske ljubavi i beskrajne milosti cijeloj inteligentnoj tvorevini. Duh je personifikacija Očeve ljubavi i Sinove milosti; u njemu, oni su vječno ujedinjeni u cilju univerzalne službe. Duh je ljubav na djelu u službi stvorenim bićima svjetova, spojena ljubav Oca i Sina.