Još je stari grčki filozof Sokrat učio je svoje učenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje i analizira svako vjerovanje kojeg smo se do tada čvrsto držali. Ako određeno vjerovanje prođe sve testove evidencije, dedukcije i logike onda ono može da bude zadržano. A ako ne, onda se ono mora odbaciti a mislilac se mora takođe da zapita zašto je on do tada vjerovao tako, kao i ko ili što ga je i zašto navelo na to.

Nimalo ne iznenađuje što se ovakav način učenja nimalo nije svidjeo vladajućoj eliti Grčke države. Mnogi politički lideri oduvijek su pokušavali da zavaravaju narodne mase iz raznoraznih “dobrih” i “loših” razloga. Sokratu se sudilo za subverziju i korupciju omladine. Nakon toga natjerali su ga da popije čašu otrova i tako si oduzme život.

Nikada nije bilo lako onima koji su nezavisno razmišljali! Danas, naš zapadnjački vladajući kompleks vlade i medija ne ubija one koji tragaju za istinom (doduše, još uvijek ne). Oni ih jednostavno etiketiraju ekstremistima ili paranoicima, a usput im unište kako karijeru, tako i reputaciju. Za mnoge je jedna takva sudbina gora nego popiti čašu otrova.

Traganje za istinom o NLO-ima je jedno takvo područije, jer je ujedno i traganje o mnogim pitanjima vezanim za život ovdije na Zemlji a povezano sa pitanjima izvanzemaljskih civilizacija koje su posjećivale i još posijećuju našu planetu, a opet vezano sa događajima i sudbinom opstanka ovog planeta.

Traganje je isto što i pitanje, samo po sebi još ne sadrži nikakvu definiciju odnosa onoga koji traži prema onome što traži. Tko pita ne mora vjerovati u postojanje onoga što pita. On prije svega želi potvrdu ili pobijanje.

Za pravo istraživanje potrebna je objektivnost, a nje nema bez duhovne elastičnosti, jer nitko nije po prirodi objektivan. Svi mi imamo stavove čiji su korijeni široko razgranati i često nedohvatljivi. Naše je pravo i dužnost da imamo vlastito mišljenje. Čim se ono ne može uskladiti s rezultatima istraživanja, naša je intelektualna dužnost da ga izmijenimo. Takvo stanje znači zapravo izazov kojem ne možemo umaći, pa stoga znači i dilemu koja je kamen kušnje naše objektivnosti i duhovne zrelosti.

Rezultati traganja nisu za svakoga jednako značajni i uvjerljivi. U odgovarajućoj mjeri variraju i dimenzije osobnih konflikata. O težini takvih konflikata ovisi žestina polemike. Svjesna uloga objektivnosti ublažuje dileme i pretvara polemike u diskusiju, razgovor.

Tako se može doći i do saznanja.

U ovom postu govoriti ću o svemirskim brodovima opisanim u Bibliji a koje je dao prorok Ezekiel a komentare dao Josef F. Blumrich, NASA-in inžinjer konstruktor.


Rekonstrukcija Ezekielevog opisa svemirskog broda

Otvoriše se nebesa
Ezekiel glava I, stih I: svemirski brodovi proroka Ezekiela i njihova potvrda u suvremenoj nauci.
Ezekiel, u nedostatku iskustava koja bi mogao primijeniti, često je morao posezati za slikovitim usporedbama da bi ispričao ono što je vidio. To slikovito prikazivanje je zbunjuje i djeluje tajanstveno sve dok se ništa ne zna o stvarnosti na kojoj se zasniva. Međutim, kada se prodre u te slike, otkriva se, gotovo u hipu, iznenađujuće jasan i besprijekorno iznesen izvještaj. Tek tada čovjek može uočiti neposredne, tako reći dešifrirane dijelove kazivanja i shvatiti njihovo značenje.

Izgleda da je Ezekiel vrlo brzo u najmanju ruku naslutio istinu. Kako se njegovi susreti sa svemirskim brodovima protežu na razdoblje od bar dvadeset godina, nalazimo se u sretnom položaju da pred nama nije izolirani, pojedinačni slučaj, već opetovano promatranje određenog tipa svemirskog vozila.

Prorok s izvanrednim darom zapažanja opisuje konstrukciju i funkciju tog tipa svemirskog broda, te biće i događaje koji su s njim u neposrednoj vezi.
Ezekiel počinje knjigu opisom posljednje faze leta svemirskog broda iz putanje prema Zemlji i zatim opisom slijetanja. Svoj je prikaz popratio opisima bitnih dijelova broda. Kada se s njim posljednji put susreo, naglasio je da je ta tvorevina istovjetna s onom koju je vidio prije dvadeset godina.

Ezekiel izvještava i o zapovjednicima tih svemirskih brodova. Čuje ih kako govore, promatra njihove kretnje. Jednom je svjedok neobičnog zbivanja u kojem sudjeluje i zemaljska posada koju je dozvao zapovjednik. I sam leti tim svemirskim brodovima. Dva leta dovode ga u komplekse hramova kojih su položaj i značenje za sada još nerazjašnjena tajna.

Ključ tumačenja Ezekielova izvještaja leži u vrlo pomnoj analizi opisanih dijelova svemirskih brodova i njihovih funkcija, uz primjenu znanja iz današnjeg razvojnog stupnja tehnike raketa i svemirskih brodova.
Taj je postupak vrlo brzo doveo do uspjeha. Potonje detaljnije usporedbe i ispitivanja potvrdili su zapanjujuću točnost Ezekielovih opisa. Na temelju obima i preciznosti u iznošenju pojedinosti može se zaključiti da je imao izvanredan dar zapažanja i upravo fotografsko pamćenje. Stoga je bilo moguće ne samo izraditi jednostavnu skicu već štoviše i brojčano izraziti dimenzije, težine i snage. Prvi je put uspjelo da se jedan drevni izvještaj o svemirskim brodovima oslobodi njegove slikovite oplate i prevede na jezik inženjera. Takav prodor omogućio je također da se naslute događaji kojih su tok i značenje do sada izgledali lišeni, svakog smisla.

Dobiveni rezultati pokazuju nam svemirsko vozilo koje je bez sumnje ne samo tehnički moguće već je za svoju misiju i po funkcijama vrlo svrsishodno zamišljeno. Iznenađeni smo što nalazimo stupanj tehničke razvijenosti koji nije nimalo fantastičan, već je u krajnjem slučaju gotovo u rasponu naših današnjih mogućnosti, dakle samo neznatno ispred našeg vremena. — Rezultati su pokazali da je svemirski brod upotrijebljen u vezi s jednim matičnim brodom koji je kružio u putanji oko Zemlje.
Fantastično je samo to da je takav svemirski brod već prije 2500 godina bio opipljiva stvarnost!

Ti su rezultati svakako u oštroj suprotnosti s biblijskim tumačenjima mnogih pobožnih i učenih ljudi iz svih proteklih stoljeća. Moramo ipak biti svjesni očigledne činjenice da u tom dugom vremenskom razdoblju nije bilo letećih strojeva i raketa ljudske izrade. Zato je bilo unaprijed isključeno da se Biblija tumači u tom smislu. Rješenja zagonetke Ezekielovih tajanstvenih izvještaja neizbježno su tražena u jedino mogućem pravcu — u području vjere, a naročito misticizma. Zato bi bilo vrlo nepravedno podcjenjivati napore tih ljudi.

Uostalom, valja izričito naglasiti da je tehnička interpretacija Ezekielovih spisa, unatoč napretku posljednjih stoljeća, moguća tek od prosinca 1964. godine. Tada je, naime, Roger A. Anderson, istaknuti inženjer u NASA-inom Istraživačkom centru «Langley», objavio rad «Structures Technology», (Lit. 8), u kojem je opisao kakav bi, po njegovoj zamisli, morao biti oblik letećeg tijela za ulaz u planetarne atmosfere. To je upravo oblik koji prepoznajemo u središnjem glavnom trupu Ezekielova svemirskog broda. Kad ne bismo znali za te osnovne mogućnosti, ni danas ne bismo mogli tehnički protumačiti biblijski tekst.

Ako se na tu misao nadoveže stvarno postojanje svemirskih brodova što su ih vidjeli proroci, teško je zamisliti da su se ta slijetanja i kontakti mogli koncentrirati na jednog jedinog čovjeka. Dolazi se do neizbježnog zaključka da su takvi posjeti morali biti raspoređeni na vremenski i geografski širi prostor. Kad bi se to dokazalo, naš uvid u izvanzemaljske posjete bio bi postavljen na širu osnovu. Za istraživanja s takvim ciljem osnovni je preduvjet: buduća uska suradnja arheologa, lingvista i inženjera različitih specijalnosti.

Nalazi opipljivih ostataka koji bi mogli potjecati od pada ili prisilnog slijetanja bili bi nedvosmisleni vrhunac takvih istraživačkih radova. Mnogi smatraju da je pronalaženje takvih ostataka osnovna pretpostavka za priznavanje stvarnog postojanja svemirskih brodova u prethistoriji ili ranoj povijesti.

U ovom trenutku jedini izvor informacija jeste arheologija. Ona obavlja svoju djelatnost prvenstveno u prostoru ljudskih naseobina. Međutim, kako znamo iz vlastita iskustva, vjerojatnost prisilnog spuštanja ili pada u neposrednoj blizini neke naseobine sasvim je neznatna. Pa čak i kad bi se takav nevjerojatan slučaj dogodio, ostaci bi bili brzo uklonjeni, a uništene građevine ponovo popravljene. Ipak bi se — isključivo u području pada — moglo naići na metalne komade kakve letjelice ili možda na dio neke elektronske naprave, uz pretpostavku da ih korozija nije uništila. Vjerojatnost da neki arheolog svojom lopatom, čekićem ili četkom radi slučajno baš na mjestu nezgode mnogo je manja od vjerojatnosti same nezgode. Zato za sada nema izgleda da u ljudskim naseobinama naiđemo na takve nalaze. No prava znanstvena arheologija stara je samo nekoliko desetljeća.
Ono što arheologija nije našla — baš zato što nije ni imala prilike za to — nadoknađeno je u daljnjim istraživanjima onim do čega je stvarno dovela: raspolažemo vrlo značajnim materijalom čak i u pogledu područja o kojem govorimo.
Ispitivanje i iskorištavanje tog materijala u tehničkom smislu prelazi nadležnosti arheologa i traži visoko školovane inženjere koji mogu svojim stručnim znanjem uspostaviti logične veze.
U književnom pogledu, Ezekielova knjiga nedvosmisleno dokazuje, iako na malo neobičan način, da su nova otkrića moguća. Međutim, i tu inženjeri trebaju dati svoje mišljenje.

Danas svako spominjanje nezemaljskih posjeta odmah nameće pitanje: «Odakle i kako?» To je sasvim prirodno, jer je, na kraju krajeva, odgovor na to dvostruko pitanje tako značajan da doslovno može uzdrmati svijet. Odgovora još nemamo. Problemi koji se ovdje nameću za nas su za sada suviše složeni i teški. Stoga se svakako prečesto izvodi zaključak koji pojednostavljeno po prilici glasi:
«Ne znamo odakle su došli, dakle nisu ni mogli biti ovdje.»

Ezekiel nam sam pokazuje put. On nam je tako točno opisao prisutnost svemirskih brodova da možemo, služeći se svojim tehničkim znanjima, brojkama potvrditi pravovaljanost njegova prikazivanja. Zahvaljujući njegovu ključnom dokumentu, moglo bi se dogoditi da i drugdje počnemo nalaziti dokaze. Zato bismo gore formulirani stav morali preokrenuti i reći: «Bili su ovdje, dakle su morali ovamo i doći.»
Što opisuje Ezekiel?
Izvještaj počinje bez uvoda. Isto tako silovito kao što je i sam bio suočen s događajima pušta da se zbivanja prvog susreta sruče i na čitaoce. Urlik upravo upaljenog raketnog motora razdire tišinu i navodi Ezekiela da pogleda prema gore. Iz sredine jednog bijelog oblaka izbijaju plamenovi motora. Odande dolaze bliješteće svjetlo i snažna tutnjava: kao da će se nebo rasprsnuti. Kroz oblake se razabiru četiri duguljasta tijela nad kojima se kreće nešto neodredivo i na čijem se rubu mogu vidjeti ravne noge s okruglim stopalima. U jednom času Ezekielu se čini da su te naprave nalik na ljude. Onda su se, međutim, oblaci isparili, a bukteći plamen raketnog motora naglo je nestao: nema više sumnje, one tvorevine imaju krila što se miču. Ispod tih krila, duž tijelo, ruke vise prema dolje. Nad njima su obličja i sjene što podsjećaju na lica. Sličnost s ljudskim prilikama nije izblijedjela potpuno, ali gotovo. No makar što Ezekiel vidio, to su svakako živa bića koja se tu, nedaleko od njega, približavaju Zemlji.
Moramo stalno imati u vidu da Ezekiel ono što vidi ne tumači — jer to ne može protumačiti — već se trudi da što bolje opiše optički i akustički dojam, i to sredstvima kojima raspolaže, suočen s tim fenomenom. — Kada s toga stajališta promatramo slike 1 i 2, potrebno je sasvim malo mašte da se u tome opisu prepozna svemirski brod u posljednjoj fazi leta iz Zemljine putanje. Slika 3 je primjer kako se to prikazuje po tradicionalnom tumačenju.
Svemirski je brod počeo let prema Zemlji odvajanjem od matičnog broda, vjerojatno na visini od nekih 400 kilometara. Let kroz atmosferu prikočen je uslijed otpora zraka, da bi na neznatnoj visini, kratkotrajnim uključivanjem raketnih motora, brzina bila toliko smanjena da se završni dio spuštanja mogao obaviti s pomoću helikoptera. Upravo tu posljednju fazu leta, koja počinje kratkotrajnim radom raketnih motora, Ezekiel vidi i opisuje.
Nakon toga promatra svemirski brod kako lebdi na nekoliko metara iznad zemlje, tražeći mjesto pogodno za prizemljenje. Pri tome rakete za upravljanje sijevaju — kako Ezekiel vidi — u nepravilnim intervalima, zato misli da vidi munje što paraju prostorom između bića. Pogled skreće sa čudesnih bića u prostor između njih i vidi hladnjak reaktora, užaren kao gorući ugljen.
Svemirski brod spustio se na Zemlju.

Ezekiel i dalje gleda prema gore, iznad ruba svoda, te vidi neku nestvarnu, gotovo nematerijalnu mješavinu svjetlosti i boje, a u sredini prepoznaje čovjeka koji sjedi na prijestolju. (On ovdje upotrebljava riječ «Adam«, dakle zaista misli na čovjeka.) Svjetlo i boja prozirne komandne kapsule optički mnogo jače djeluju nego njihov jednostavan geometrijski oblik, zato je i razumljivo da se u svom opisu poslužio njima. Čovjek kojega vidi jeste zapovjednik svemirskog broda i njegovo je sjedište očigledno slično prijestolju.
Ezekiel je impresioniran silinom onoga što vidi i baca se, u znak pokornosti, na tlo. Čuje zapovjednikov glas.
Glava 2.
9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige.
10. I razvi se knjiga preda mnom...
Glava 3.
12. Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta.
13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje točkova sto se s njima kretahu i huka snažnog potresa, kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svoga mjesta.
14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je Gospodinova ruka premoćno na me djelovala.
15. Tako stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja življaše na rijeci Kebaru, onamo gdje stanovahu, te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.
22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da ondje s tobom govorim.
23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, tamo se prikaže svijetleći sjaj Gospodinov, kao divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice.
24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa mnom…
Glava 8.
1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjedjah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova.
2. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput sjajne kovine.
3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru, gdje stoji kumir ljubomore, koji izaziva Gospodinovu ljubomoru.
4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u ravnici.
Upravo citirani dijelovi biblijskog teksta treba da posluže kao daljnja, opća ilustracija Ezekielova stila.

Način izgradnje svemirskog broda koji Ezekiel opisuje sa sigurnošću pokazuju da je svemirski brod namijenjen za trajektnu vezu između nekog matičnog broda i Zemljine površine. Matični brod nalazi se u putanji oko Zemlje polazna je i završna točka njegovih letova.

Pri tumačenju treba obratiti pažnju na dvije stvari:
Jedno je Ezekielov stav promatrača, a drugo njegova unutrašnja reakcija prema onome što vidi. Ta se reakcija drastično mijenja i za nju je karakteristično da prelazi iz stanja šoka izazvanog prvim susretom u objektivan hladni stav. Kao promatrač on pokazuje konstantnu i začuđujuću objektivnost i točnost koje nisu sasvim potisnute ni djelovanjem šoka na kraju prvog susreta. S tim je u skladu i to što je opis događaja dopunjen kompletnim tehničkim opisom svemirskog broda samo u prvom susretu.

S obzirom na način kako Ezekiel opisuje ono što vidi, moramo imati pred očima da je, prilikom prvog susreta, bio suočen s doživljajem koji je bio izvan i mimo svega što je do tada vidio. Možemo reći da se našao u položaju inteligentnog, ali potpuno izoliranog čovjeka. Stoga ne samo što je bio kadar shvatiti što vidi već su mu nedostajale i riječi da viđeno definira. Pri kasnijim susretima stanje se mijenja utoliko što bar svemirski brod i zapovjednik za njega više nisu «novi«.

Jedna činjenica ostaje kod Ezekiela neizmijenjena: ni on ni njegovi suvremenici ili preci nisu imali znanja ili iskustva koja bi mogli primijeniti ili uzeti za usporedbu. Jedini mogući put da viđeno opiše svojim suvremenicima i potomcima bio je, stoga, da pribjegne sličnosti s predmetima i slikama koji su njemu i njegovim suvremenicima poznati. Zaista smo nešto slično nedavno i sami doživjeli: ono što se danas zove NLO nazvali smo, radi zornijeg prikazivanja, «letećim tanjurima.»

Da bismo mogli odmjeriti stvarnu veličinu intelektualne sposobnost potrebne za takav izvještaj, moramo još jednom predočiti stanje u kojem se Ezekiel nalazio. Bez ikakvog prethodnog upozorenja sručio se na njega događaj, s predmetom i zbivanjima za koje u cjelokupnom dometu njegova uma i osjećaja nema ni usporedbe, ni oslonca, ni logičnog objašnjenja. On je vjernik i svećenik, pa je imao sve razloge — bar za vrijeme ove faze prvog susreta — da zapovjednika smatra bogom. Dojmovi koji su se navalili na njega najdublje ga uzbuđuju. Usred zbrke njegovih čula — on je blizu šoku — duh mu nije potisnut osjećajima. Sačuvao je svoju neshvatljivu sposobnost da u mozgu potpuno objektivno registrira ono što mu oko zaista zapaža. Štoviše, on poslije toga može tako i opisati ono što je vidio. Za taj je pothvat sposoban samo intelekt golema formata.

Nastavak slijedi.