Gledajući i proučavajući do sada kartirana područija velikog prostranstva svemira i gledajući naš planet uvjek me ponese misao o svrsi postojanja ovih savršenih tvorevina i razlogu naše egzistencije na ovom i mnogim drugim svijetovima.

Zanimljiv mi je podatak iz Knige Urantije da u mašem Lokalnom svemiru još nije završena organizacija planetarnih svjetova, a kako je ovaj svemir istinski mlada skupina nebeskih tijela u okviru zvjezdanih i planetarnih domena našeg Nadsvemira. Prema posljednjem popisu naš Lokalni svemir ima 3,840,101 naseljeni svijet, dok naš lokalni sustav ima prilično tipičnu građu.

Naš lokalni sustav nije jednoličan fizički sustav, nepodijeljena jedinka astronomske organizacije. Njezinih 619 naseljenih svjetova ulaze u sastav više od pet stotina različitih fizičkih sustava. Jedino pet imaju više od dva naseljena svijeta, dok od ovih samo jedan ima četiri planeta naseljena ljudima, dok četrdeset šest svjetova imaju dva naseljena svijeta.

EVOLUTIVNA IDEJA ŽIVOTA SAMA SE NAMEĆE KAO RAZLOG POSTOJANJA SVEMIRA PRIJE SVEGA RADI SPOZNAJE BOGA-OCA SVIH
Centralni svemir (ili domena Raja) predstavlja jedinu savršeno uređenu stvorenu domenu koja je nastala neposrednom mišlju Oca Svih i riječju Vječnog Sina. Raj je egzistencijalni, savršeni i preobilni svemir koji neposredeno opasava prebivalište samih vječnih Božanstava, centar cijelog svemira. Stvorene domene sedam nadsvemira predstavljaju konačna, evolutivna i progresivna područja. Svi fizički sustavi vremena i prostora imaju evolutivno porijeklo. Oni čak ne postižu fizičku stabilizaciju sve dok se ne počnu kretati ustaljenim orbitima svojih nadsvemira. Lokalni svemiri jednako ne mogu postići stabilizaciju u statusu svjetla i života sve do iscrpljenja fizičkih potencijala proširenja i razvoja i sve do ustaljenja i stabilizacije duhovnog statusa svih naseljenih svjetova.

Osim u centralnom svemiru, savršenstvo predstavlja stvar progresivnog postignuća. Dok uzorak savršenstva prožima cijelu centralnu tvorevinu, sve druge domene moraju postići ovo savršenstvo utemeljenim metodama koje služe napredku dotičnih svjetova ili svemira. I planovi Sinova Stvoritelja nose obilježje gotovo beskonačne varijacije po načinu organizacije, evolucije, discipliniranja i stabilizacije njihovih lokalnih svemira.

Dok je Bog - Otac Svih osobno prisutan u svom prebivališnom svemiru, on ne živi u umovima bića koja vuku porijeklo iz ovog svemira onako kako doslovno živi s dušama smrtnika vremena i prostora. Čini se da proces prilagođenja i regulacije duhovnih poslova prostrane tvorevine u sebi nosi određenu svemudru nadoknadu ili odštetu. Dok je Otac kao takav osobno prisutan u centralnom svemiru, on nije prisutan u umovima djece ove savršene stvorene domene; dok Otac kao osoba nije prisutan u svemirima vremena i prostora gdje ga zastupaju i predstavljaju njegovi Suvereni Sinovi, blisko je prisutan u umovima svoje smrtne djece, gdje ga duhovno predstavljaju Fragmenti Boga koji žive u umovima ovih stvorenih bića volje.