U ovim vremenima brzog i dinamičnog kretanja naprijed, od pojedinca pa do cijelog planeta važno je znati i imati osnovne informacije o duhovnoj naobrazbi koja direktno utiječe na našu bližu okolicu i tako progresivno u krug.
Kako do duhovne naobrazbe i sklada, kakvi mi moramo biti da bismo mogli naprijed?

Znamo da između dvaju osoba mora postojati određeni stupanj moralne bliskosti i duhovnog sklada kako bi tu moglo postojati prijateljstvo, ljubazna ličnost sebe teško može obznaniti neljubaznoj.
I kako bi čovjek prišao poznavanju božanske ličnosti, sva obdarenja njegove ličnosti moraju biti odana ovom nastojanju, malodušna i djelomična odanost neće uroditi plodom.

Što više čovjek bude razumio samoga sebe i što više bude cijenio vrijednost ličnosti svojih bližnjih, to će više žudjeti da upozna Izvornu Ličnost i to će više takav čovjek koji poznaje Boga nastojati postati poput Izvorne Ličnosti. Dok možemo raspravljati o svojem mišljenju o Bogu, naše iskustvo s Bogom i u Bogu postoji iznad i izvan svake ljudske proturiječnosti i posve intelektualne logike. Čovjek koji zna Boga ne govori o svojim duhovnim iskustvima kako bi uvjerio nevjernike, već prije u cilju duhovne naobrazbe i uzajamnog zadovoljstva vjernika.

Ukoliko komentatori postova nađu da su ove ideje--ideje smrtnika koji misli da malo zna Boga a koje su neprihvatljive radi toga što ne mogu predočiti istinu do koje želimo svi doći i predstaviti si je, bez oklijevanja ću ih zamijeniti novim i naprednijim znanjem o stvarnosti i Bogu.

Svjestan sam težine ovih razmatranja i jasno mi je da je nemoguće u cjelosti jezikom koji posjedujem izraziti pojmove božanstvenosti i vječnosti pomoću jezičnih simbola i pojmova svojeg uma. No znam da u ljudskom umu živi fragment Boga i da se u ljudskoj duši nalazi Duh Istine i da je stoga moguće tražiti odgovore koji teže sve većem razumjevanju Oca Svih.

OTAC Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo treba misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju. Čovječanstvo je počelo spoznavati istinu o Ocu Svih kad je prorok rekao: "Ti si, Bože, jedini; nema drugog osim tebe. Ti si stvorio nebo i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu; ti ih čuvaš i nadgledaš. Sinovi Božji su stvorili svemire. Stvoritelj se svjetlošću ogrče kao plaštom, nebo si razapinje kao šator." Jedino zahvaljujući konceptu Oca Svih--jednom Bogu umjesto mnogih bogova--čovjek je bio u stanju shvatiti da je Otac božanski stvoritelj i beskonačni nadglednik.

Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje.”

Božje postojanje se nikako ne može dokazati znanstvenim eksperimentom ili posve logičkim rasuđivanjem. Čovjek može spoznati Boga jedino u domenama ljudskog iskustva; unatoč tome, istinski koncept Božje stvarnosti je razumljiv sa stanovišta logike, uvjerljiv sa stanovišta filozofije, neizostavno bitan sa stanovišta religije, dok u njemu leži jedina nada opstanku ličnosti

Um je pojava koja označava prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, svemir je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha.

UZORAK može biti projiciran kao materijalni, duhovni ili umni, ili bilo koja kombinacija ovih energija. Uzorak može prožeti ličnosti, identitete, jedinke ili neživu tvar. Ali uzorak je uzorak i ostaje uzorak; jedino kopije se mogu umnožiti. Uzorak može oblikovati energiju, no on njome ne može upravljati.

Jedino gravitacija upravlja nad energijom-tvari. Prostor i uzorak su slični po tome što ne reagiraju na gravitaciju, no oni nisu uzajamno povezani.
Prostor nije uzorak niti je potencijalni uzorak. Uzorak predstavlja konfiguraciju stvarnosti koja je prethodno podmirila sve obaveze prema gravitaciji. Stvarnost bilo kojeg uzorka počiva u njegovim energijama, u umu, duhu ili materiji koji ga tvore.
Nasuprot aspektu cijelog, uzorak otkriva individualni aspekt bilo energije ili ličnosti. Oblici ličnosti ili identiteta predstavljaju uzorke koji proizlaze od energije (fizičke, duhovne ili umne), no nisu njen sastavni dio. To svojstvo energije ili ličnosti koje je uzrokovalo pojavu uzorka može se pripisati Bogu, istodobnom postojanju ličnosti i moći.

Uzorak je glavni nacrt na osnovu kojeg se izrađuju kopije. Vječni Raj je apsolut uzoraka; Vječn Sin je ličnost-uzorak; Otac Svih je izravni predak, izvor Raja i Vječnog Sina. Treba, međutim, naznačiti da Raj ne daruje uzorak i da Sin ne može darovati ličnost.
O vječnom sinu Isusu mnogi imaju različita znanja i informacije ali da malo ljudi razmišlja i uči o njemu van Biblijskih spisa nastalih prije 2000 godina.
U promišljanju o umu i uzorku po mome je uvijek potrebno razmišljati holistički.

U prijašnjem postu pisao sam o simbolu swastike, njezinoj historiji i značenju te zoupotrebi od strane fašističke njemačke u periodu od 1933 do 1945 godine. danas je njemačka vlada pokrenula postupak o zabrani isticanja tog simbola na nivou cijele unije, čime će se taj znak ljubavi, izvorno star 5000 godina, konačno uništiti njegovo izvorno značenje a to bi bila konačna pobjeda nacista.

Iako ovo nije blog o astonomiji pišem o zvijezdanim sustavima i planetama našeg sunčevog sustava u onolikoj mjeri koliko imaju utjecaja na život na Zemlji.
Mars je poseban slučaj, povezan sa našom Zemljom u prošlosti a i sada sa ostacima vrlo opasnih naprava iz prošlih vremena a uskoro dostupnih ljudima.


Karakteristika Marsa:-veličina

Reljef
Po nekim objektima Mars je sličan Zemlji. Tu se ubrajaju ugasli vulkani, njih par desetaka, a većinom su na sjevernoj polutki. Najveći je vulkan Olympus Mons (Olimpska gora), koji se diže 26 km iznad okoline. Na vrhu gore nalaze se u krugu od 70 km, lavom ispunjene kaldere, a skrutnuta lava oblikuje podnožje u krugu od 600 km. Rub tog područja je strmina koja se ruši 2 - 4 km. Uz njegove se padine često dižu bijeli oblačići. To je najveći vulkan u Sunčevu sustavu. starost mu se procjenjuje na 2,5 milijardi godina. Olimp se nalazi u predjelu Tharsis Montes (Tarsejsko gorje), uz ove veće vulkane: Arsia Mons (Arsijska gora), Pavonis Mons (Paunova gora), Ascraeus Mons (Askarska gora). Površine na kojima se vulkani koncentriraju povišene su naslagom lave. Thersis je visoravan koja se diže nekoliko kilometara iznad srednje razine. Ti su vulkani slični havajskim (štitastim) vulkanima. Drugi oblik vulkana nije drugdje poznat - radi se o plitkim, tanjurastim formacijama, paterama. Alba Patera (Bijela patera) proteže se 2000 km, a vrh se diže svega 5 km. Opća geološka situacija Marsa karaktirizirana je razlikovanjem dviju polutki, kojima granica ide pod kutom od 35° preko ekvatora, pa se može govoriti o sjevernoj i južnoj geološkoj polutki. Južna je u prosjeku 2 - 3 km viša od sjeverne, što je u vezi s različitom gustoćom kore. Na sjeveru prevladava bazalt, koji je veće gustoće od granita i zato ima niži ravnotežni položaj: tu je kora u stvari prelivena lavom, a time su uništeni stariji krateri. U usporedbi sa Zemljom, Mars je geološki mnogo manje aktivan. Veliki vulkani razvijali su se u odsustvu horizontalnih pokreta kore - koji su prisutni u Zemljinoj kori i koji su uzrokom naboranih gorja. No geološki procesi doveli su na Marsu do osobitih pojava: Kanjona, terena s kaotičnim rasporedom planina i dolina, te vijugavih kanala. Najveći splet kanjona Valles Marineris (Marinerske doline) dug je 4500 km, širok 100 - 200 km, a dubok 6 - 7 km. Posebna su pojava vijugavi kanali - meandri, koji se granaju i imaju "pritoke" i posve podsjećaju na vade - usahle rijeke. Mineraloški sastav Marsova tla određen je uglavnom kremenom (SiO2) i limonitom (Fe2O3•H2O). Limonit daje površini karakterističnu crvenu nijansu. Kemijska analiza pokazala je 50% O, 21% Si, 13% Fe, 5% Mg, 4% Ca, 3% Al, 3% S, zatim Ti, P, K, Cl i drugih elemenata. Sastav je sličan srednjem sastavu Zemljine kore, s time što Mars ima Mnogo više sumpora. Građa Marsove unutrašnjosti razlikuje se od Zemljine kore zbog mnogo manje mase. Kora je debela oko 100 km, bogata silicijem i aluminijem, a siromašna magnezijom. Ispod nje je plašt s feromagnetskim silikatima, dok se jezgra, koja ima polumjer od 1700 km, sastoji vjerojatno od rastaljenog troilita (željeznog sulfida). Magnetsko polje je 500 puta slabije od Zemljinog. Smjer magnetskog polja suprotan je smjeru Zemljinog magnetskog polja, s obzirom na polove vrtnje.

POSEBNU PRIČU PREDSTAVLJAJU MARSOVE PIRAMIDE, KOJE SU U SLIČNOM RASPOREDU-POLOŽAJU KAO I ONE U EGIPTU, TE "LICE SA MARSA" SNIMLJENO SA SONDE VIKING A KASNIJE NA SNIMCIMA NOVIH SONDI TE FORMACIJE NEMA.

Udaljenosti među zvijezdama su toliko velike da ih izražavamo u jedinicama svjetlosnih godina - udaljenost koju svijetlost pređe za godinu dana. Izraženo u tim jedinicama, alpha Centauri se nalazi na udaljenosti od oko četiri svjetlosne godine a Sirius na osam i pol svjetlosnih godina.

Ime Udaljenost (god-svjetlosti)

Sunce
Alpha Centauri A 4.3
Alpha Centauri B 4.3
Alpha Centauri C 4.2
Barnardova Zvijezda 6.0
Wolf 359 7.7
BD +36 degrees 2147 8.2
Luyten 726-8 A 8.4
Luyten 726-8 B 8.4
Sirius A 8.6
Sirius B 8.6
Ross 154 9.4

Tabela nam pokazuje udaljenost i svjetlinu zvijezda koje se nalaze u okrugu od 10 svjetlosnih godina. Pogledajmo pobliže sada svaku od njih.

Alpha Centauri
Naš najbliži susjed je zapravo sistem od tri zvijezde, koje se polagano okreću jedna oko druge. Alpha Centauri A (najsvjetlija od ove tri) je jako slična našem Suncu. Alpha Centauri B je nešto manja, pa svijetli nešto slabije i narančaste je boje (zbog temperature od 4800 stupnjeva Celzijusa u usporedbi sa Suncem i Alpha Centauri A koji imaju 5800 stupnjeva Celzijusa). Boju zvijezde određuje njena temperatura. Najhladnije zvijezde su crvene, nešto toplije su narančaste i žute a najtoplije su plavo bijele.
Dvije centralne zvijezde kruže jedna oko druge u periodu od 80 godina i udaljene su otprilike 20 puta više no što su Zemlja-Sunce (to otprilike odgovara udaljenosti od Sunca do planete Uran).
Treća zvijezda, Alpha Centauri C, još se naziva i Proxima Centauri, pošto nam je najbliža od ove tri. Ona je tamno crvena (hladna) malena zvijezda, i nalazi se jako daleko od centralnog para; barem 300 puta dalje no što je najudaljeniji planet Sunčevog Sustava udaljen od Sunca.

Evo njihove međusobne orbite
Međutim to je još uvijek jako mala udaljenost u odnosu na među-zvjezdane udaljenosti. Tako da je Proxima sigurno uhvaćena u dugačku i sporu orbitu svojih svjetlijih sestara. Kada bi naše Sunce imalo pratioca poput Alpha Centauri C na istoj udaljenosti, ta zvijezda bi izgledala poput svake druge zvijezde na nebu, vidljiva golom oku, ali zato tamnija od stotina drugih.


Barnardova Zvijezda
Ova, vrlo skromna mala zvijezda, udaljena svega šest svjetlosnih godina u smjeru zviježđa Zmijonosca, je najbliža zvijezda koja se može proučavati sa Sjeverne Hemisfere - ali samo uz pomoć teleskopa, obzirom da je previše tamna da bismo ju vidjeli prostim okom.
Barnardova zvijezda se pomakne na nebu za pola stupnja (veličina promjera Mjeseca) u razdoblju od 175 godina. Dok se kreće nebom ona nam se ujedno i približava. Proračuni pokazuju da će ona u 11800. godini proći pored nas na udaljenosti od 3 3/4 svjetlosne godine (bliže nego Alpha Centauri).

Wolf 359
Crveni patuljak koji se nalazi u sazviježđu Lava je jedan od najslabijih proizvođača svijetlosti među našim susjedima i jedna od najtamnijih poznatih zvijezda. Kada bismo umjesto Sunca imali Wolf 359, tada bi nam trebao teleskop da vidimo njegov disk. Dani bi bili jako tamni. Wolf 359 bi bio svega 10 puta jači od svjetlosti punog Mjeseca

BD +36 2147 (Lalande 21185)
Još jedan crveni patuljak - nešto je veći i topliji od ostalih koje smo vidjeli na ovoj listi, ali još uvijek slab u usporedbi sa Suncem i dvije zvijezde Alphe Centauri. Otprilike je tri puta pre tamna da bismo ju vidjeli prostim okom i nalazi su u zviježđu Velikog Medvjeda. Za ovu se zvijezdu (kao i za Barnardovu) pretpostavlja da ima barem jedan planet koji ju obilazi. Drugi naziv za ovu zvijezdu je Lalande 21185.

Luyten 726-8
Jedan od članova ovog para crvenih patuljaka se naziva i UV Ceti - to je prototip za čitav niz "bljeskajućih" zvijezdi (flare stars). To su crveni patuljci koji imaju dosta eksplozivne osobine: Ponekad, odjednom postanu mnogo svjetliji nego inače i zatim se vrate na nominalnu količinu svijetla koje zrače - sve to u razmaku od par minuta ili sati. Astronomi pretpostavljaju da se radi o erupcijama na njihovim površinama, nešto slično poput eksplozija na Suncu. Takve eksplozije koje na našem suncu izazivaju jako male promjene u količini svijetla, bi se jako dobro vidjele na tamnijim crvenim patuljcima. Ostali crveni patuljci na ovoj listi koji također bljeskaju su: Proxima Centauri, Wolf 359 i Ross 154.
Luyten 726-8 A i B su međusobno udaljeni šest puta dalje nego Sunce i Zemlja i treba im oko 25 godina da obiđu jedan oko drugoga. Svaka od ove dvije male zvijezde je ujedno i najlakša vrsta zvijezda po pitanju mase. Zajedno, njihova masa iznosi oko 30 posto Sunčeve.

Sirius
Svijetli dragulj našeg zvjezdanog susjedstva smješten u sazviježđu Velikog Psa, je zapravo dvostruka zvijezda i svaki od njena dva člana je neobičan u odnosu na ostale lokalne zvijezde.
Sirius A, bijelo-plava zvijezda, otprilike dva puta veća u promjeru od Sunca. To je najsvjetlija, najtoplija (oko 10 000 stupnjeva Celzijusa na površini) i najteža (2.2 Sunčeve mase) zvijezda u našem susjedstvu. Najbliža zvijezda koja je još toplija i svjetlija od Siriusa je Vega, smještena oko 25 svjetlosnih godina od nas.
Sirius B je naš najbliži bijeli patuljak: izrazito velike gustoće zapravo je kolapsirajuća jezgra zvijezde koja je prije mnogo godina ostala bez goriva kojim održava nuklearne reakcije proizvodnje energije. Iako veličine Zemlje - otprilike milijun puta manje od volumena našeg Sunca, Sirius B je mase gotovo 94 posto našega Sunca! Njegova materija je toliko kompresirana da bi bočica sa pola litre tog materijala težila poput Jumbo Jet-a. Sila naprezanja od njegove gravitacije je jednostavno razarajuća; kada bismo mogli nekako stajati na njegovoj površini, osoba od 60 kilograma bi težila oko 10 000 tona. (Sljedeći najbliži bijeli patuljak nalazi se u orbiti oko svijetle zvijezde Procyon koja se nalazi na 11 i pol svjetlosnih godina od nas.)
Oba Siriusa su plavo bijele boje, ali se zato jako razlikuju u svemu drugome. One su u orbiti jedna oko druge u trajanju od 50 godina sa prosječnom udaljenošću otprilike 20 udaljenosti od Zemlje do Sunca.
O zvijezdi Sirijus (njezinim planetama) imamo puno arheoloških zapisanih podataka (klinasto pismo) o razvijenim civilizacijama koje sa sa Sirijusa posjećivali Zemlju u dalekoj prošlosti.

Ross 154
Posljednja od zvijezdi koja nam je bliže od 10 svjetlosnih godina, Ross 154 je još jedan od sveprisutnih crvenih patuljaka. Previše tamni da bi se vidio prostim okom, gledan teleskopom on je potpuno neprimjetan izvor svijetla u napučenom zviježđu Strijelca.
Broj zvjezda unutar udaljenosti od 12.5 svjetlosnih godina = 33


U grubo se može reći da ima 1400 zvijezdanih sustava unutar 50 svj.godina. Na mapi imam obilježene 133 zvjezde. Većina ovih zvjezda nalikuju Suncu i postoji mogućnost da se mogu naći Zemlji slične planete koje kruže oko tih zvjezda. Ova mapa prikazuje samo najsjajnijih 10% od svih zvjezdanih sistema, dok su većina blieđih zvjezda crveni patuljci. Velike mogućnosti postojanja živih bića a i možda i neki oblici inteligencije.


Evo našeg Sunca na rubu naše galaksije Mlječne staze

Razumijevanje zašto su dizajnirane kristalne lubanje, koje usput rečeno se ne mogu izraditi današnjom tehnologijom, me jako zanima.
Kristalne strukture su kao holografski kompjuter, oni mogu jednom razvijenom čovjeku ili čovjeku koji je sa tom frekvencijom sinkroniziran, odaslati nevjerojatnu količinu informacija. One su dizajnirane kao lubanje da bi služile kao kod u razumijevanju naše vlastitite lubanje kao i za razumjevanje da su naše kosti vrlo dragocjene.

Zvuk je oruđe za transformaciju. Zvuk može prodrijeti kroz bilo koju tvar, pokretati molekule i preslagavati realnosti.

U starom Egiptu, ankh, ili simobol koji je predstavljao život je zapravo bio modulator frekvencije. On je bio korišten od individua koji su bili majstori u čuvanju frekvencije. Ankh je sličan akustičkoj vilici i može preusmjeravati zvuk. To je način na koji je bio korišten prije mnogo vremena. Pogledajmo što je sve napravljeno tom tehnologijom-Egipat je pun arheoloških nalazišta i moumentalnih građevina, a i veliki dio Starog svijeta.


Pronađeno ih je više komada na raznim stranama svijeta.

Ali čija je ova, čovječija ili životinjska nije, dali je izvanzemaljska?