Marketing
M A R S NAJBLIŽI PLANET
Iako ovo nije blog o astonomiji pišem o zvijezdanim sustavima i planetama našeg sunčevog sustava u onolikoj mjeri koliko imaju utjecaja na život na Zemlji.
Mars je poseban slučaj, povezan sa našom Zemljom u prošlosti a i sada sa ostacima vrlo opasnih naprava iz prošlih vremena a uskoro dostupnih ljudima.
Karakteristika Marsa:-veličina
Reljef
Po nekim objektima Mars je sličan Zemlji. Tu se ubrajaju ugasli vulkani, njih par desetaka, a većinom su na sjevernoj polutki. Najveći je vulkan Olympus Mons (Olimpska gora), koji se diže 26 km iznad okoline. Na vrhu gore nalaze se u krugu od 70 km, lavom ispunjene kaldere, a skrutnuta lava oblikuje podnožje u krugu od 600 km. Rub tog područja je strmina koja se ruši 2 - 4 km. Uz njegove se padine često dižu bijeli oblačići. To je najveći vulkan u Sunčevu sustavu. starost mu se procjenjuje na 2,5 milijardi godina. Olimp se nalazi u predjelu Tharsis Montes (Tarsejsko gorje), uz ove veće vulkane: Arsia Mons (Arsijska gora), Pavonis Mons (Paunova gora), Ascraeus Mons (Askarska gora). Površine na kojima se vulkani koncentriraju povišene su naslagom lave. Thersis je visoravan koja se diže nekoliko kilometara iznad srednje razine. Ti su vulkani slični havajskim (štitastim) vulkanima. Drugi oblik vulkana nije drugdje poznat - radi se o plitkim, tanjurastim formacijama, paterama. Alba Patera (Bijela patera) proteže se 2000 km, a vrh se diže svega 5 km. Opća geološka situacija Marsa karaktirizirana je razlikovanjem dviju polutki, kojima granica ide pod kutom od 35° preko ekvatora, pa se može govoriti o sjevernoj i južnoj geološkoj polutki. Južna je u prosjeku 2 - 3 km viša od sjeverne, što je u vezi s različitom gustoćom kore. Na sjeveru prevladava bazalt, koji je veće gustoće od granita i zato ima niži ravnotežni položaj: tu je kora u stvari prelivena lavom, a time su uništeni stariji krateri. U usporedbi sa Zemljom, Mars je geološki mnogo manje aktivan. Veliki vulkani razvijali su se u odsustvu horizontalnih pokreta kore - koji su prisutni u Zemljinoj kori i koji su uzrokom naboranih gorja. No geološki procesi doveli su na Marsu do osobitih pojava: Kanjona, terena s kaotičnim rasporedom planina i dolina, te vijugavih kanala. Najveći splet kanjona Valles Marineris (Marinerske doline) dug je 4500 km, širok 100 - 200 km, a dubok 6 - 7 km. Posebna su pojava vijugavi kanali - meandri, koji se granaju i imaju "pritoke" i posve podsjećaju na vade - usahle rijeke. Mineraloški sastav Marsova tla određen je uglavnom kremenom (SiO2) i limonitom (Fe2O3•H2O). Limonit daje površini karakterističnu crvenu nijansu. Kemijska analiza pokazala je 50% O, 21% Si, 13% Fe, 5% Mg, 4% Ca, 3% Al, 3% S, zatim Ti, P, K, Cl i drugih elemenata. Sastav je sličan srednjem sastavu Zemljine kore, s time što Mars ima Mnogo više sumpora. Građa Marsove unutrašnjosti razlikuje se od Zemljine kore zbog mnogo manje mase. Kora je debela oko 100 km, bogata silicijem i aluminijem, a siromašna magnezijom. Ispod nje je plašt s feromagnetskim silikatima, dok se jezgra, koja ima polumjer od 1700 km, sastoji vjerojatno od rastaljenog troilita (željeznog sulfida). Magnetsko polje je 500 puta slabije od Zemljinog. Smjer magnetskog polja suprotan je smjeru Zemljinog magnetskog polja, s obzirom na polove vrtnje.
POSEBNU PRIČU PREDSTAVLJAJU MARSOVE PIRAMIDE, KOJE SU U SLIČNOM RASPOREDU-POLOŽAJU KAO I ONE U EGIPTU, TE "LICE SA MARSA" SNIMLJENO SA SONDE VIKING A KASNIJE NA SNIMCIMA NOVIH SONDI TE FORMACIJE NEMA.
Post je objavljen 10.01.2007. u 22:02 sati.