ODLUČIO SAM POKRENUTI I NAPISATI VIŠE POSTOVA O POVJESTI HRVATA NA OVOM PROSTORU, O KOME SE VRLO MALO ZNA, A U SVJETLU OTKRIĆA PIRAMIDA U BIH.
NAJNOVIJA ISTRAŽIVANJA I REZULTATI ANALIZE GENETSKOG MATERIJALA U OKVIRU SVJETSKOG PROJEKTA POTRAGE ZA PRVIM ČOVJEKOM POTVRDILI SU STAROST ILIRA NA 27 000 GODINA, DA SU IZVORNO NASTALI NA BALKANU I DA NJIHOV GENSKI HAPLOTIP EU 07 DANAS PRETEŽNO IMAJU HRVATI I (BOŠNJACI) U HR I BIH ŠTO NEDVOJBENO POKAZUJE DA SU NAM IZVORNI PRECI I DA HRVATI NISU NA BALKAN DOSELILI NEGO SU STAROSJEDIOCI. U ČITAVOJ EUROPI NAJSTARIJI NAROD SU BASKI (40 000 GODINA)

POSEBNO ĆU OBRADITI ARHEOLOŠKE NALAZE VELIKIH I ZNAČAJNIH GRAĐEVINA KOJE POVJESNA ZNANOST NE MOŽE SVRSTATI U NITI JEDNU KATEGORIJU A DOKAZUJU VISOKI KULTURNI I CIVILIZACIJSKI DOSEG ILIRA

Iliri su bili prastari europski narod koji je obitavao na jugoistoku Europe. Oni izvorni narod na Balkanskom poluotoku
Prema starogrčkom piscu Apolodoru, praotac Ilira bio je Illyrios, sin kralja Kadma i njegove žene Harmonije.
U legendi o Kadmu, Illyrios je u vezi sa zmijom koja ga je ovila nakon rođenja prenijevši u njega svoju magičnu moć.
Nijemac O. Gruppe prvi je doveo ime Illyrios u vezu s grčkom riječi: okretati, ovijati.
Kada je grčki bog Zeus, pretvorivši se u bika, odveo Kadmovu sestru Europu, kćer feničkoga kralja Agenora, na otok Kretu i s njom imao djece, naložio je spomenuti kralj Agenor sinovima Feniksu, Fineju, Kadmu, Kiliksonu i Tasu da je potraže i dovedu kući. Feničani su bili semitskoga porijekla. Zemlja Fenikija nalazila se između planine Libanona i Sredozemnoga mora. Iz feničkog pisma razvio se grčki alfabet.
Ilirsko pleme Enhelejci osnovalo je najstariju ilirsku državu na jugu. U ratu sa susjednim Ilirima pritekao je Enhelejcima u pomoć Kadmo pa su ga oni, nakon pobjede, izabrali za kralja.

Oko 13. stoljeća prije Krista, Iliri su zauzimali čitavo jadransko primorje. Do grčke granice došlo je ilirsko pleme Talanti. Do talijanske rijeke Po, koja se tada zvala Eridan, došli su Veneti, a na istok Dardanci. U Posavini obitavali su Panonci, a na rijeci Neretvi Ardiejci.
Moćni narod Kelta (Gala) provalio je na Balkanski poluotok i porazio ilirsko pleme Ardiejce koji su imali sjedište u Rizonu (Risan u Boki Kotorskoj) i u Skhodri na Skadarskom jezeru.
Ilirsko pleme Delmatia obitavalo je između rijeke Neretve i rijeke Krke sa sjedištem u gradu Delminiju (Duvno).
Duvno se sada zove Tomislavgrad u kojemu se je krunio prvi hrvatski kralj Tomislav 925. godine.
Po plemenu Delmata dobila je ime hrvatska pokrajina Dalmacija.
Ilirsko pleme Liburni obitavalo je od rijeke Krke koja se je tada zvala Katarbates i sve do rijeke Raše (Rasciae) u Istri, planine Dinare i Velebita, sa sjedištem u Scardoni, današnji grad Skradin na rijeci Krki.
Ilirsko pleme Japodi imalo je sjedište u Metulumu kod Postojne u Sloveniji. Ilirsko pleme Colapiani obitavalo je na prostoru od rijeke Sutle do rijeke Kupe (Colapis) sa sjedištem u Sisku (Segestica, Siscia).
Uz rijeku Dravu boravilo je ilirsko pleme Iassi koji su, kod Varaždinskih Toplica, imali lječilište Acquae Iassae (lječilište Jasa).
Između rijeke Save i Drave, do Osijeka, i u susjednoj Posavini, obitavali su ilirski Breuci. U Srijemu (Sirmiumu) živjeli su Amantini, u porječju rijeke Vrbasa Sardeati, a kod donje Drine Mezejci. Na području planine Dinare obitavalo je ilirsko pleme Dindari.
U 3. stoljeću prije Krista, ilirski kralj Agron osnovao je jaku ilirsku državu pa su Iliri, kao gusari, došli u sukob s Rimljanima, koji su porazili Agronovu suprugu i nasljednicu kraljicu Teutu, i Agronova se država raspala.


Kad su Rimljani pokorili Ilire, osnovali su provinciju Illyricum koja se, kasnije, raspala na više provincija.

O svojoj povijesti Iliri su ostavili malo podataka, jer su u zadnjem tisućljeću prije kr. Bili stalno potiskivani sa istoka od srba, a sa zapada od rimljana. Prvo pismo na ovim prostorima, bosančica, kao pismo koje je prethodilo glagoljici je danas jedini dostupni pisani trag o Ilirima.
Podatke o njima ostavio je grčki pisac Pseudo-Skylaks u 2. st. prije Krista, u djelu "Periplus", u kojemu je napisao da su Iliri narod koji poštuje svoje bogove i narod pun vrlina.
Iliri su nastavali područje od Istre, gdje su živjeli Histri, sve do današnje Albanije na Balkanskom poluotoku, koji se, tada, zvao Haemus, a Turci su ga preimenovali u Balkanski poluotok.

Vođa hrvatskoga narodnoga preporoda Ljudevit Gaj (1809.-1872.) u djelu "Tko su bili stari Iliri?", hrvatski jezik naziva tkođer ilirskim.

Grčki pjesnik Alemon iz Mileta, 500. godine pr. Krista, u putopisu "Periegesis" opisuje svoje putovanje po istočnoj jadranskoj obali.
On spominje ilirska plemena: Liburne, Montore, Histre te neka druga plemena. No, njegov rukopis nije sačuvan čitav.
Grčki zemljopisac Strabon piše, oko 60. godine pr. Krista, da Iliri nastavaju jadransku obalu od Raše u Istri do Akrokeraunskoga gorja na jugu.
To isto navodi i rimski pisac Gaj Plinije Sekundo (123. - 79.) u djelu "Naturalis historia" (Prirodna povijest).

Rimski pisac Apijan, u djelu "Historia Romana" (Rimska povijest) piše, također, o tome gdje su obitavali Iliri.
Od juga prema sjeveru nastavali su, uz obalu Jonskoga mora, i u Epiru ova ilirska plemena: Alemani, Haonci, Molossi i još neka druga koja su se, postupno, asimilirala s Grcima (Helenima).
Sjeverno od njih boravili su Iliri: Taulanti, Heliodonci, Sesareti, Abri i Partini. Njihovi susjedi bili su Enhellejci. Oko Ohridskoga jezera živjeli su Dasareti, a oko rijeke Crnoga Drima boravili su Penesti, blizu njih Pirusti po kojima je nazvan grad Perast u Bori Kotorskoj.
Oko Skadarskog jezera živjeli su još: Labeati, Scirtoni, Dokleati, Melkumani, Derenisti i Ardiejci. Ova plemena pružila su veliki otpor Rimjanima.
Godine 135. prije Krista, Autarijanci su, nakon poraza od Rimljana, preselili na područje od rijeke Neretve do rijeke Vojuše u Albaniji.
Oko spomenute rijeke Neretve obitavalo je i ilirsko pleme Daorsi koji su imali utvrđeno naselje nedaleko od Stoca u Hercegovini.
Na području današnje Srbije obitavalo je ilirsko pleme Dardanci. Zapadno od njih živjeli su Autarijati i Desitijati koji su bili vrlo moćni. Oni su živjeli i u istočnoj Bosni oko rijeke Tare i rijeke Lima. Blizu njih obitavali su već spomenuti Dindari.
Dvije velike keltske vojske od 152.000 pješaka i 20.000 konjanika krenule su na Grke, no ovi su ih porazili, pa je keltski kralj Erenus počinio samoubojstvo.
Ilirsko pleme Japodi zauzimalo je područje između rijeke Sane, Zrmanje i Velebita. U 5. stoljeću prije Krista, narodom Makedoncima vladao je kralj Filip II., otac vojskovođe Aleksandra Velikoga (356.-323.) koji je osvojio perzijsku državu i stigao sve do Indije. On je osnovao grad Aleksandriju u Egiptu.

Povjesničarka Fanula Papazoglu navodi da je prvi ilirski kralj bio Sirhaj u 5. st. prije Krista. U ratu s Rimljanima ovi su odveli u ropstvo posljednjeg ilirskog kralja Gencija (Genthios). U ilirskoj državi vladalo je 15 domaćih kraljeva, među kojima je bio najpoznatiji već spomenuti Agron sa suprugom kraljicom Teutom.
Agronova savezna država ilirskih plemena nalazila se uz Primorje, u južnoj Hercegovini i Dalmaciji, Crnoj Gori, Albaniji i Metohiji.
Makedonskog kralja Perdiku naslijedio je već spomenuti kralj Filip II. koji je porazio ilirskog kralja Bardijelisa i ilirske Enhelejce, pa su oni priznali vlast Makedonaca. U ratu Makedonaca s Keltima porazio je i podjarmio Makedonce keltski kralj Kselaios.
U 3. st. prije Krista zavladali su Rimljani najprije na zapadnoj obali Jadranskoga mora i osnovali niz kolonija na talijanskoj obali, a kasnije i na istočnoj obali Jadrana.
Ilirsko pleme Dardanci vodilo je rat protiv Makedonaca i Teutine države.
Teuta je, nakon rata u Epiru, vladala područjem od rijeke Neretve prema jugu. U to vrijeme spomenuta ilirska država bila je vrlo velika i moćna na Sredozemlju.

Teuta je napala sve grčke kolonije na Jadranu. Ilirska vojska osvojila je otok Issu (Vis), koji je zatražio pomoć od Rima. To je dovelo do intervencije Rima i rata s Ilirima.
Grci su ratovali s Ilirima i s gradom Naronom koji se nalazio na rijeci Neretvi. Grčki tiranin Dionizije Stariji (432.-367.) osnovao je spomenutu koloniju Issu između 397. i 390. godine pr. Krista i koloniju Pharos na mjestu današnjeg Starigrada na otoku Hvaru.
I Issa osniva kolonije i trgovačka uporišta. Ona je osnovala kolonije u današnjoj Lumbardiji na otoku Korčuli, Tragurion (Trogir), Epetion (današnji Stobreč, južno od Splita).
Na istočnoj obali Jadrana sagradili su Grci grad Olcinium (Ulcinj) i Epidaurum (današnji Cavtat).
U toku prvog tisućljeća pr. Krista nadzirali su plovidbu na Jadranskom i Jonskom moru Iliri Liburni koji su osnovali grad Adriu na ušću rijeke Po u Italiji. Po spomenutom gradu nazvano je Mare Adriaticum (Jadransko more).
Iliri su ratovali s Grcima zbog prevlasti nad morima, pa su Grci provalili u Jadransko more i kolonizirali Ilire, što je za ove imalo nedoglednih posljedica za razvoj njihove materijalne i duhovne kulture.
Grčki kolonizatori imali su i jaka trgovačka uporišta na ušću spomenute talijanske rijeke Po.
Ilirska kraljica Teuta kanila je zauzeti sve grčke kolonije na Jadranu. Kada je Teuta dala ubiti jednog rimskog poslanika, Rim je odlučio intervenirati, no oni su bili pobijeđeni od zapovjednika ilirske mornarice Dimitrija Hvaranina koji je, u prvom rimsko-ilirskom ratu, predao Rimljanima grad Korkyru (Korčulu) i prešao u službu Rimljana, kad je vidio da Teuta nema uspjeha.
On je, ujedno, sklopio savez s makedonskim vladarom Antigonom Dosonom.
Nakon Dimitrijeve izdaje, Rimljani su protiv njega uputili vojsku, pa se on sklonio u rodni grad Hvar (Pharos), koji su Rimljani osvojili te je Dimitrije pobjegao u Makedoniju.
Grčko pleme Ahejci istaklo se u pomorskoj bitci kod Paxosa, nedaleko od otoka Krfa u Grčkoj, no oni su bili pobijeđeni pod zapovjedništvom spomenutog vojskovođe Dimitrija Hvaranina.