Politička previranja, kupovina mandata, novi izbori u pojedinim županijama i uopće struktura i način razmišljanja u našem društvu dali su mi inspiraciju da napišem ovaj post.

U početku društvenog uređenja ljudi su se podčinili gruboj i slijepoj sili, poslije zakonima, koji su ustvari ta ista sila, samo maskirana. Zaključak, da je po zakonu prirode vlast u sili.

Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.

Politika nema ničega zejedničkog sa moralom. Vladar koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije čvrst na svome poližaju. Ko hoće da upravlja mora pribjegavati licemjerstvu i lukavstvu. Velike narodne osobine – otvorenost i poštenje – poroci su u politici, jer oni obaraju sa položaja bolje i sigurnije nego najači neprijatelji.

Rezultat opravdava srestva, zato političari obraćaju pažnju u svojim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, kolilko na ono što je potrebno i korisno.

U polutici samo ona osoba koja je iz djetinjstva pripremana za autokraciju može zato i čitati riječi sastavljene iz političkih slova, otud klanovi i posebne grupe ljudi koje se stalno mijenjaju u političkom vrhu.

Samo autorkratska osoba može izraditi jasne planove, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine, sa smjerom razvoja države. Zaključak da se za jednu zemlju uprava mora skoncentrirati u rukama jedne odgovrne osobe, koju će kontrolirati parlament. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najveći stupanj barbarstva.