Poginuli i ranjeni ljudi jučerašnjeg izgreda u Libiji naveli su me da opet napišem post o vjeri.

Mnoge teškoće ljudi islamskog a i dijelom ostatka svijeta pri pokušaju razumijevanja Boga proizlaze iz dalekosežnih posljedica Luciferove pobune. Ljudi, posebno vjerske vođe pate od manje pojmovne zbrke, iskrivljenosti i izopačenja.

Bog ne žali ni zbog čega što je ikad učinio, ikad čini ili će ikad učiniti. On je svemudar i svemoćan. Čovjekova mudrost proizrasta iz teškoća i grešaka ljudskog iskustva; Božja mudrost se sastoji od bezuvjetnog savršenstva njegovog beskonačnog kozmičkog uvida i ovo božansko predznanje uspješno usmjerava stvaralačku slobodnu volju.


Dok osobna religija prethodi evoluciji ljudskih morala, žalosno je što se instituciona religija uvijek mijenja sporije od ionako sporih društvenih pravila ljudskih rasa. Organizirana religija se pokazala konzervativno tromom. Proroci su obično vodili ljude u religiozni razvoj; teolozi su ih obično vukli unazad. Kako je religija stvar unutarnjeg ili osobnog iskustva, njezin razvoj ne može odveć preteći intelektualnu evoluciju ljudi islamskog svijeta.

Primitivna ideja vjerskih vođa u islamu da je potrebno umiriti ljutog Boga, odobrovoljiti uvrijeđenog Boga ili pridobiti naklonost Božanstva polaganjem žrtava, samokažnjavanjem ili čak prolijevanjem krvi, predstvalja primitivnu i djetinjastu religiju, filozofiju koja nije vrijedna prosvijetljenog doba znanosti i istine, danas u 21.stoljeću.

Vjerovanje, držanje ili učenje da se mora proliti nevina krv kako bi se stekla naklonost ili odvratio navodni božanski gnijev (zbog karikature Muhameda), predstavljaju uvredu Bogu.

Jedan od najbitnijih izvora pometnje koja vlada Zemljom vezano uz pitanje Božje prirode proizlazi iz činjenice da naše svete knjige ne uviđaju jasnu razliku između individualnih ličnosti Rajskog Trojstva, i Oca Svih. Mnoge poruke podređenih ličnosti, i različitih redova anđela, su u našim zapisima (Vede, Biblija, Kuran) protumačene kao Božje. U svojim religioznim shvaćanjima, žitelji naše planete su dalje zamijenili Oca Svih s ličnostima Božjih suradnika, tako da su svi uključeni pod jedan naziv. Ljudi svih religija pokušavaju u religiju uvesti mnogoboštvo, čak štovanjem ljudskih ličnosti kao Boga, a na primjeru današnjeg islama imamo sličan pokušaj da se od Muhameda napravi djelotvorno božanstvo. Muhamed je bio samo čovjek i prorok, jedan od mnogih i njegovo štovanje skoro kao Boga je uvođenje mnogoboštva u islam na mala vrata.

Mnogi ne znaju da su Alah i Jahve (Jehova) jedan te isti, te naročito u islamskom svijetu napadaju židove u cijelini i Izrael posebno kao smrtne neprijatelje zanemarujući nauk Kurana o židovima, kopaju si sami sebi duboku smrtnu jamu, a dogmatičnošću i konzervatizmom te ne učenjem i držanjem žena u ropstvu cijela civilizacija islama ide u katastrofu, sa opasnošću da za sobom povuče planetu.

Opet pišem post o islamu. Većina ljudi zna da je Islam nastao u VII stoljeću na prostorima Arapskog poluotoka primanjem objave-poruka preko proroka Muhameda od strane arhanđela Gabrijela i da se proširio skoro prema svim potomcima Jišmaela - Arapima, koji su ga kasnije preko mješanja naroda osvajanjima i kontraosvajanjima sa knjigom Kurana prenjeli drugim narodima.

U ovom trenutku oni koji potječu od Jišmaela (Arapi) su oni koji se sada nalaze u najvećim poteškoćama jer njihov žar nema poštovanja za život i oni ne dozvoljavaju drugima da ispune svoj fizički život na Zemlji.
U prošlosti su Arapski narodi uveliko pridonijeli Zemlji na područiju nauke i kulture, ono što je taj rast zaustavilo je konformizan nekih vjerskih sekcija u islamu, koje su danas prevladavajuće u svijetu.

Bliži su stvarnosti oni u islamu, koji slijede Jitroa i kći Fatimu. Tu moram pobliže objasniti utjecaj Jitroa:
On je sličan onima koji sebe nazivaju Sljedbenicima Krista - Sljesbenicima Jehove, što je zapravo sekta. Fatima i Jitro su sekta islama, onog kojeg određuju kao proroka.

Svi oni trebaju učiti, a to mnogi pojedinci u masi shvaćaju, ali kad masom u potpunosti upravljaju vjerski vođe , ona ne može prihvatiti učenje od drugih. Ono što je nužno je dopustiti drugima da i oni žive. Ono što je također nužno je dopustiti njihovim majkama da se u potpunosti obrazuju, jer držanje njihovih majki u neznanju samo opet pothranjuje neznanje. Kad to pišem mislim na vodstvo naroda koji vjeruju da žena ima manju vrijednost. Isto tako je bilo nekoć i u našim zemljama u Europi, ali obrazovanjem i ne-neznanjem krenuli smo naprijed-jer upravljanje nad ženama narodi zaustavljaju svoj vlastiti rast. Oni su uvjerili te majke da je za njih korisno da budu manje nego što jesu. To je volja njihovih civilizacija i tu je veliki utjecaj Paloga, što je prvi napisao Shalman Ruždi u svojo knjizi "Sotonski stihovi".

Kad bi ti ljudi znali što je Bog, drukčije bi se ponašali. Ljubav je Bog. Bog je sveznajuća, potpuna tvorevina, sve što jest. Problem shvaćanja Boga je u granicama fizičkog uma i razumjevanja, a poteškoće su iskrsle zbog religija koje su to skrivile narodima na Zemlji.

Tvorac nije destruktivan. Suprotnost je destruktivna. Ljudi koji rade destruktivno, uništavaju život zapravo rade za Sotonu.

Mnogi ljudi islama ali i drugih religija kažu da su pobožni, ali oni nisu istinski pobožni, jer ne shvaćaju istinu. oni su, zapravo, fanatici oni sumnjaju.

Ono što je najgore je pozivanje na Boga tih ljudi a i vjerskih vođa pri naređivanju i izvršavanju destruktivnih radnji.

Događaji oko karikatura Muhameda i reakcije islamskog svijeta natjerale su me pisanje ovog posta.

U prethodnom postu sam napisao da je gomila barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici.
Oni koji znaju upravljati gomilom to izdašno koriste a ne zaboravite to su vjerske vođe i vladari.

Oni prema Bogu (Alahu) imaju krajnje potcjenjivački stav kada misle da su oni ti koji vrše Božiju -Alahovu pravdu i da oni trebaju suditi a ne Alah. Ovakav stav a i društveni sustav gdje si ljudi islama uzimaju pravo koje ima isključivo Bog, gdje oni ne vjeruju u svemogunost Boga i zbog toga rade to što rade, je pravo vrijeđanje Boga. Zar oni misle da Bog nije najveći sudac i da neće proći nekažnjeno što su uzeli Njegove ingerencije suda u svoje ruke?

Jadna, bijedna i neobrazovana gomila islama i nije toliko kriva koliko su krivi vjerski vođe koji bi trebali znati istinu. Ali oni ne rade za Alaha oni rade za suprotnu stranu i kada dođe njihov čas Božijeg suda nebih im htio biti u koži, pročitajte i proučite Kuran još jedanput, možda, kažem možda se spasite od propasti koju si sami spremate.

Politička previranja, kupovina mandata, novi izbori u pojedinim županijama i uopće struktura i način razmišljanja u našem društvu dali su mi inspiraciju da napišem ovaj post.

U početku društvenog uređenja ljudi su se podčinili gruboj i slijepoj sili, poslije zakonima, koji su ustvari ta ista sila, samo maskirana. Zaključak, da je po zakonu prirode vlast u sili.

Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.

Politika nema ničega zejedničkog sa moralom. Vladar koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije čvrst na svome poližaju. Ko hoće da upravlja mora pribjegavati licemjerstvu i lukavstvu. Velike narodne osobine – otvorenost i poštenje – poroci su u politici, jer oni obaraju sa položaja bolje i sigurnije nego najači neprijatelji.

Rezultat opravdava srestva, zato političari obraćaju pažnju u svojim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, kolilko na ono što je potrebno i korisno.

U polutici samo ona osoba koja je iz djetinjstva pripremana za autokraciju može zato i čitati riječi sastavljene iz političkih slova, otud klanovi i posebne grupe ljudi koje se stalno mijenjaju u političkom vrhu.

Samo autorkratska osoba može izraditi jasne planove, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine, sa smjerom razvoja države. Zaključak da se za jednu zemlju uprava mora skoncentrirati u rukama jedne odgovrne osobe, koju će kontrolirati parlament. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najveći stupanj barbarstva.