Poginuli i ranjeni ljudi jučerašnjeg izgreda u Libiji naveli su me da opet napišem post o vjeri.

Mnoge teškoće ljudi islamskog a i dijelom ostatka svijeta pri pokušaju razumijevanja Boga proizlaze iz dalekosežnih posljedica Luciferove pobune. Ljudi, posebno vjerske vođe pate od manje pojmovne zbrke, iskrivljenosti i izopačenja.

Bog ne žali ni zbog čega što je ikad učinio, ikad čini ili će ikad učiniti. On je svemudar i svemoćan. Čovjekova mudrost proizrasta iz teškoća i grešaka ljudskog iskustva; Božja mudrost se sastoji od bezuvjetnog savršenstva njegovog beskonačnog kozmičkog uvida i ovo božansko predznanje uspješno usmjerava stvaralačku slobodnu volju.


Dok osobna religija prethodi evoluciji ljudskih morala, žalosno je što se instituciona religija uvijek mijenja sporije od ionako sporih društvenih pravila ljudskih rasa. Organizirana religija se pokazala konzervativno tromom. Proroci su obično vodili ljude u religiozni razvoj; teolozi su ih obično vukli unazad. Kako je religija stvar unutarnjeg ili osobnog iskustva, njezin razvoj ne može odveć preteći intelektualnu evoluciju ljudi islamskog svijeta.

Primitivna ideja vjerskih vođa u islamu da je potrebno umiriti ljutog Boga, odobrovoljiti uvrijeđenog Boga ili pridobiti naklonost Božanstva polaganjem žrtava, samokažnjavanjem ili čak prolijevanjem krvi, predstvalja primitivnu i djetinjastu religiju, filozofiju koja nije vrijedna prosvijetljenog doba znanosti i istine, danas u 21.stoljeću.

Vjerovanje, držanje ili učenje da se mora proliti nevina krv kako bi se stekla naklonost ili odvratio navodni božanski gnijev (zbog karikature Muhameda), predstavljaju uvredu Bogu.

Jedan od najbitnijih izvora pometnje koja vlada Zemljom vezano uz pitanje Božje prirode proizlazi iz činjenice da naše svete knjige ne uviđaju jasnu razliku između individualnih ličnosti Rajskog Trojstva, i Oca Svih. Mnoge poruke podređenih ličnosti, i različitih redova anđela, su u našim zapisima (Vede, Biblija, Kuran) protumačene kao Božje. U svojim religioznim shvaćanjima, žitelji naše planete su dalje zamijenili Oca Svih s ličnostima Božjih suradnika, tako da su svi uključeni pod jedan naziv. Ljudi svih religija pokušavaju u religiju uvesti mnogoboštvo, čak štovanjem ljudskih ličnosti kao Boga, a na primjeru današnjeg islama imamo sličan pokušaj da se od Muhameda napravi djelotvorno božanstvo. Muhamed je bio samo čovjek i prorok, jedan od mnogih i njegovo štovanje skoro kao Boga je uvođenje mnogoboštva u islam na mala vrata.

Mnogi ne znaju da su Alah i Jahve (Jehova) jedan te isti, te naročito u islamskom svijetu napadaju židove u cijelini i Izrael posebno kao smrtne neprijatelje zanemarujući nauk Kurana o židovima, kopaju si sami sebi duboku smrtnu jamu, a dogmatičnošću i konzervatizmom te ne učenjem i držanjem žena u ropstvu cijela civilizacija islama ide u katastrofu, sa opasnošću da za sobom povuče planetu.