Edward Leedskalnin je u Južnoj Floridi izgradio Koraljni Dvorac dvorac (Coral Castle) od kamenih blokova, od kojih su neki bili teški i do 28 tona. To je uradio sam i bez ikakvih tehničkih pomagala.
(Onaj hram u Balbeku, u Libanonu, imao je neke kamene blokove težine preko tisuću tona!? Ni dan danas ne postoji tehnologija koja bi bila u stanju rezati i transportirati tolike blokove.)

Leedskalnin je još 40-tih godina napisao nekoliko brošura u kojima se bavio magnetnim strujama. Tu je opisivao razne eksperimente koje je izvodio uz pomoć magneta koje je sam pravio od elektroda za zavarivanje, čelične žice i automobilskog akumlatora.
On je proveo neko vrijeme u Egiptu proučavajući piramide i kad se vratio u Ameriku tvrdio je da zna kako su one bile građene a to znanje je i demonstrirao gradnjom ovog dvorca, međutim, on ga je sagradio sam i bez svjedoka. Tvrdio je da ukoliko otkrije tajnu nekome, vladini agenti će odmah likvidirati i njega i onoga kome je otkrio tajnu, što vjerovatno nije bilo daleko od istine.

Edward ne samo da je sagradio taj dvorac, on ga je za kratko vrijeme i premjestio sa jedne lokacije na drugu, jer je imao neke probleme sa vlastima u vezi zemljišta. Niko takođe nije vidjeo kako je on te blokove od par desetina tona premještao. Navodno kad bi mu predveče došao kamion, on bi slao vozača kući, a kad ovaj dođe ujutro, kamion je bio već natovaren. Tako je bilo i sa istovaranjem tih blokova

Čak ni svojem najboljem prijatelju koji se zvao Henry, Edward nije htjeo da oda tajnu. Henry je jednom prilikom rekao da je najčudnije bilo to što na mjestu gdje je Edward rezao te blokove nisu ostajali nikakvi tragovi kamene prašine, koja se normalno pojavljuje kod rezanja kamena. Henry je navodno bio jedina osoba koju je ovaj puštao u unutrašnjost dvorca. On kaže da je Edward imao od namještaja samo jedan krevet u obliku KOLIJEVKE (mogao se ljuljati!), drveni sto koji je bio prekriven mrežom koja je navodno štitila hranu od insekata (nije imao frižider) i jednu drvenu stolicu. Ono što je najčudnije, sa plafona je visila i jedna pilotska stolica (uzeta iz nekog aviona) na kojoj je još uvijek bio sigurnosni pojas, i u kojoj se on vjerovatno ROTIRAO.

U jednoj svojoj brošuri on je rekao:

“Magneti su svemirska sila koja drži Zemlju i sve na njoj. Ja imam jedan generator koji proizvodi niske struje iz zraka bez korištenja ikakvih magneta. Prirodan put za magnete sjevernog pola, na sjevernoj hemisferi, je da idu prema dole a magneti sa južnog pola idu prema gore. Kada magneti izviru iz sredine zemlje, u momentu kada se sretnu s nekim objektom, oni ga ‘okupiraju’ uzimajući u obzir da u svakom objektu postoje obe vrste ovih magneta.”

Edwardovu terminologiju ne treba uzimati bukvalno, tj. moramo je shvatati u kontekstu činjenice da on nije imao nikakvo klasično školsko, odnosno, stručno obrazovanje tj. bio je nešto kao “sam svoj učenik i majstor”. Vjerovatno je zato i uspio saznati neke suštinske stvari jer je izbjegao proces ‘ispiranja mozga’ kojem smo svi mi podvrgnuti kroz klasični obrazovni sistem?!)

Iz nekih novijih naučnih radova može se saznati da aplikacija magnetnog polja izaziva kretanje u “nemagnetnim zidovima materijala” što dovodi do emitiranja jedne ‘elastične energije’. Radi se o proizvodnji zvuka kao odgovor na djelovanje magnetnog polja.
Da li je Leedskalnin rotirajući se određenom frekvencijom stvarao unutar sebe određenu energiju koja ga je povezivala sa jednom drugom oblasti postojanja što je onda dovodilo do pojave “magneto-akustične emisije”. Da li je on proizvodio zvuk određenih frekvencija koji mu je omogućavao da pomijera ogromne kamene blokove.
Da li zvuk emitiran iz jedne bezvremenske dimenzije (koju čovjek možda može na neki način da dosegne), i pravilno usmjeren na kamene blokove, može imati djelovanje na gravitaciju?

Čini se da su stari narodi i civilizacije (koje nama, uzged rečeno, naučnici i istoričari predstavljaju kao divljake) još davno savladali gravitaciju. Ta znanja vjerovatno potiču još iz vremena Atlantide.