Naša mogućnost da pružimo najbolje od sebe uvijek se mijenja i ovisi od trenutka i okolnosti na koje ne možemo utjecati. Nekada smo zdravi, nekada bolesni ili samo umorni. Ali ono što trebamo je potruditi se dati sve od sebe unutar danih okolnosti. Zašto je ovo korisno. Zato jer ćemo tada izbjeći samooptuživanje, osjećaj krivice i kajanja. Mirna savjest tijekom cijelog dana. Uistinu zvuči poput otvaranja vrata nebeskih.
Ovdje na Zemlji, zahvaljujući mudrosti Tolteca, ljudi od znanja, i njihovog naguala iz meksičke pustinje

Čovjek je sklon o svemu stvarati pretpostavke. Mi djelujemo na osnovu pretpostavki o nečemu za što pretpostavljamo da je istina. Potom se razočaramo i djelujemo na osnovu neke druge pretpostavke ili preduvjerenja. Cijeli život nam se odvija na ovaj način. A on je, kaže don Miguel, izvor svog zla i cjelokupne patnje koja nam se događa. Evo jednog primjera kojeg navodi:
«Šećete ulicom, prilazi vam osoba, nasmiješi se i ode dalje. Vi stvarate niz pretpostavki na osnovu ovog iskustva, stvarate cijeli izmišljeni svijet u kojeg na kraju povjerujete i s tim u skladu djelujete. Kažete, Oh, ovoj osobi se sviđam. U vašem umu se počinje stvarati odnos, možda se čak vidite u braku s tom osobom. Stvarate izmišljeni svijet u svojem umu, u svojem osobnom snu.»
Vjerojatno će još gore posljedice izazvati ako vas neka poznata osoba niti ne pogleda. Koliko samo tada iz nas izađe mentalnog otrova, jada i povrijeđenosti, a čovjek je možda samo bio zamišljen i zauzet svojim problemima. Ne stvarati pretpostavke budi nas iz osobnog sna i iluzije i čuva od suvišnog mentalnog otrova koji sami proizvodimo i sami ga poslije popijemo.

Ništa što netko drugi izgovori na tvoj račun ne tiče se tebe, kaže don Miguel. Njihove riječi su projekcije njihove vlastite stvarnosti, njihovog vlastitog sna u iluziji. Kada postaneš imun na tuđe komentare, utjecaje i djelovanje prestaješ biti žrtva bezrazložne patnje. Nešto slično postoji u učenju yoge i naziva se tehnika neutralnog promatrača u kojoj se sve negativno što nam se događa promatra sa strane, kao da se nekome drugom događa. Tada spoznajemo kako nismo ego koji se ljuti, uzima sve osobno i stoga živi u trajnoj patnji. Ovo je jedan do načina koji uistinu djeluju iscjeljujuće.
Don Miguel kaže:
«Ako se pridržavaš ovog ugovora
možeš svijetom putovati potpuno otvorenog srca i nitko te ne može povrijediti. Možeš mu reći Volim te! - bez straha da ćeš biti ismijan ili ponižen. Možeš reći da ili možeš reći ne, što god izabereš, bez osjećaja krivnje i samooptuživanja. Možeš izabrati da trajno slijediš put srca. Možeš se zateći usred pakla i sačuvati unutarnji mir i sreću. Jer nitko i ništa te ne može dodirnuti.»

Prvi ugovor ne treba previše objašnjavati. Čovjek mora živjeti s dignitetom, mora stajati iza svojih obećanja, onoga što kaže, jer njegova riječ utječe na tuđe života. Stoga trebamo izgovarati samo ono što uistinu mislimo. Važno je izbjegavati koristiti riječi u kojima štetimo sami sebi ili u ružnom svjetlu prikazujemo druge. Samo je jedan ispravan način korištenja riječi - onaj usmjeren prema istini i ljubavi.
Koliko je riječ moćna don Miguel navodi u dva primjera. Naravno, prvo je spomenuo početak Ivanovog Evanđelje - «U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog», a zatim i karijeru jednog čovjeka koji je riječ zloupotrijebio na strašan način, Adolfa Hitlera.
A mi obični ljudi, jesmo li i mi tako moćni služeći se riječima. Don Miguel misli da jesmo i kaže:
«Uvijek drži do svoje riječi. Ovo
je prvi ugovor koji moraš sklopiti sam sa sobom, ako želiš biti slobodan, ako želiš biti sretan, ako želiš nadići svoje
postojanje u ovom paklu. Ovaj ugovor je vrlo moćan. Koristi riječi ispravno.
Koristi ih dijeleći ljubav. Koristi ih na magičan način. Počni sa sobom, reci sebi kako si divan, kako si velik, kako se voliš. Upotrijebi ove riječi da raskineš prljave ugovore koje si do sada sklapao i poštivao. Ovo je moguće. Moguće je jer sam ja to uspio, a ja nisam ništa bolji od vas. Ne, mi smo potpuno isti. Imamo isti mozak, ista tijela, mi smo ljudi.»
Don Miguel na kraju tvrdi - vrata nebeska se mogu otvoriti ako se poštuje ovaj ugovor.

«Prije tri tisuće godina živio je čovjek, poput mene ili vas. Stanovao je u gradu okruženom planinama. Čovjek je učio postati «čarobnjak», učio je znanja predaka, ali se nije slagao baš sa svime što je čuo. U svom srcu, osjećao je da mora postojati još nešto.
Jednog dana, u snu je vidio svoje vlastito tijelo kako spava. Izišao je van, u noć punog mjeseca. Nebo je bilo čisto i jasno je mogao vidjeti milijune zvijezda. A onda se nešto dogodilo u njemu što mu je promijenilo život. Pogledao je u svoje ruke, osjetio tijelo i čuo je samog sebe kako kaže: Ja sam načinjen od svjetlosti, ja sam načinjen od zvijezda.
Ponovno je pogledao prema zvijezdama, i shvatio da svjetlost ne dolazi od zvijezda, već svjetlost zvijezde stvara. «Sve je sačinjeno od svjetlosti», rekao je, «i svemir, prostor između, nije prazan». I znao je da je sve što postoji jedno živo biće, a da je svjetlost nositelj života, jer je živa i ispunjava sve oblike.
Onda je shvatio da iako je sačinjen od zvijezda, on nije te zvijezde. «Ja sam u i između zvijezda», pomislio je. Tako je zvijezde nazvao tonal, a svjetlost između zvijezda nagual i znao je da je ono što stvara sklad između ovo dvoje Namjera Života. Bez Života ni tonal ni nagual ne bi mogli postojati. Život je sila apsolutnog, svemoćnog, Stvoritelja svih oblika.
To je ono što je otkrio. Sve što postoji manifestacija je jednog Živog bića kojeg zovemo Bog. I još je zaključio kako je ljudska moć opažanja samo svjetlost koja opaža svjetlost. Uočio je i da je materija zrcalo - sve je zrcalo koje odražava svjetlost i stvara oblike svjetlo¬sti - a svijet je iluzija, San, poput dima koji nas priječi da vidimo što uistinu jesmo. «Pravi mi smo čista ljubav, čista svjetlost», rekao je samom sebi.
Ovo mu je razumijevanje promijenilo život. Sada kada je saznao tko je uistinu, okrenuo se oko sebe i pogledao druge ljude i prirodu i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu - u svakom čovjeku, u svakoj životinji, u svakom drvetu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I vidio je da Život miješa tonal i nagual na različite načine stvarajući bilijune manifestacija Života.
U tih nekoliko trenutaka sve je spoznao. Bio je uzbuđen, a njegovo srce se je ispunilo mirom. Jedva je čekao da podijeli s ljudima što je otkrio. Ali nije bilo riječi kojima bi to mogao opisati. Pokušao je prenijeti ostalima, ali ga nisu razumjeli. Mogli su vidjeti da se promijenio, da nešto predivno zrači iz njegovih očiju i glasa. Zapazili su da više nije sudio o ničemu i nikomu oko sebe. Više nije bio poput ostalih.
On je druge mogao dobro razumjeti, ali oni njega nisu razumjeli. Povjerovali su da je on inkarnacija Boga, a on se samo nasmiješio kada je to čuo i odgovorio: «To je istina. Ja sam Bog. Ali i vi ste Bog. Mi smo isto, vi i ja. Mi smo odrazi svjetlosti. Mi smo Bog.» Ali ljudi ga i dalje nisu razumjeli.
Onje otkrio daje zrcalo ostalih ljudi, zrcalo u kojem je mogao vidjeti sebe. «Svatko je zrcalo», rekao je. Vidio je sebe u svakome, ali nitko nije njega vidio kao sebe. I tada je shvatio da svi sanjaju, bez svjesnosti, bez spoznaje o tome tko su oni uistinu. Nisu se mogli vidjeti u njemu jer je dim prekrio zrcalo. I taj zid dima je bio njihova interpretacija svjetlosti - San ljudi.
A onda je shvatio da će uskoro zaboraviti sve što je spoznao. Želio je zapam¬titi sve vizije koje je imao pa je odlučio sebe nazvati Zadimljeno Zrcalo, kako bi mogao uvijek znati da je materija zrcalo a dim ono što nas drži podalje od spoznaje tko smo uistinu. I rekao je: Ja sam Zadimljeno Zrcalo, jer sebe vidim u svima vama, ali mi se ne prepoznajemo zbog dima između nas. Taj dim je San, zrcalo ste vi, oni koji sanjate.»
To je bila priča o svima nama koji sebe ne prepoznajemo u drugima, koji sanjamo iluziju umjesto da živimo budni u svjetlosti. Ali don Miguel nam je odlučio prenijeti drevno znanje kako se probuditi. Četiri su ugovora ili koraka koja moramo napraviti. Da bi mu lakše povjerovali, pogledajmo prije toga tko je zapravo Don Miguel Ruiz

Tisućama godina ranije, narodi s područja današnjeg Meksika poštivali su Tolteke kao «ljude od znanja». Oni nisu bili narod ili nacija već znanstvenici i umjetnici koji su od propadanja čuvali duhovno znanje. Okupljali su se kao učitelji (naguali) i učenici u Teotihuacanu, gradu piramida poznatom i kao mjestu gdje «Čovjek postaje Bog».
A onda je došao bijeli čovjek...
Naguali, čuvari znanja, sakrili su svoju mudrost pred silnikom iz Europe, jer su uvidjeli da bi ono bilo zloupotrebljeno. Tako je mudrost Tolteka nestala u podzemlju tajni i misterija koje osvajač nije znao osvojiti. Znanje je inicijacijom prenošeno s generacije na generaciju izabranih, a danas na početku trećeg milenija, inicirani su odlučili vratiti ga na svjetlo dana i podijeliti sa ostalima. Jedan od izabranih, onih koji danas svijetom šire duhovnu mudrost Tolteka, zove se Don Miguel Ruiz. On je suvremeni nagual, a mudrost koju širi ne naziva religijom, već znanjem, stalno naglašavajući kako je istina jedna i kako se njegove riječi ne razlikuju od riječi iniciranih iz drugih drevnih tradicija.
Da bi što jasnije razumjeli ono što nam don Miguel ima za reći, prenosimo dio uvodnog teksta iz njegove knjige «Četiri ugovora», priču o «Zadimljenom Zrcalo»

ELOHIN – TEHUTI, HAMARKOS, HERENKAR, THOMAS, ATUM
HAMARKOS- ja sam dan, i ja sam večer, i ja sam podne
Oni su ono što se u (u hebrejskoj tradiciji) određuje kao Elohim.

JHVH (Jehova, Jahve) proizišao iz izljeva snage Elohima
Još u drevnom Egiptu znali su za Elohime, poznavatelj legendi na ovom blog serveru http://enhu.blog.hr/misterija, zna nešto o njima.

Linkovi na web odredišta
http://www.egypt-tehuti.org/
http://www.tehuti.co.uk/index.htm
http://infoz.ffzg.hr/cae/egipat/kron-pojmovi/01.htm
http://www.bbie.org/croatian_text/01/0103.html

Edgar Cayce - spavajući prorok
Život, proročanstva i "čitanja" najpoznatijeg američkog mističara. Ulazeći u promijenjeno stanje svijesti govorio je samom srcu i duhu ljudskog roda o temama kao što su zdravlje, ozdravljivanje, snovi, proročanstva, meditacija i reinkarnacija. Točno je predvidio dva svjetska rata, štoviše, i godine kada će započeti i završiti, rasne sukobe u Americi, smrt J. F. Kennedyja i stotine drugih događaja...

UZROCI APOKALIPSE
Materijalno tijelo je utjelovljenje ega, koji se gradi i hrani iz želja uvjetovanih osoba (a to smo manje više svi). Ono je samo stroj, nosač duše, a duša je izvor života i djelić Boga Stanovnici materijalnog svijeta su duše koje su se potpuno ograničile svojim koncepcijama stvarnosti zbog velike gustoće materije ovog planeta.. Svaka duša ima neograničen kapacitet i potencijal da bude savršena poput Oca, ali savršenstvo u ovom svijetu nebi bilo produktivno, dovelo bi osobu ponovo u neravnotežu. Svi smo mi došli na Zemlju da naučimo ravnotežu između materijalnog i duhovnog. Razlika je samo u tome što neke duše to ne mogu i ne žele prihvatiti. Tek kada osoba spozna da je vječna duša, u kojoj prebiva svo znanje i Istina, može postati slobodna od materijalnog tijela. Sve polazi od želje čovijeka (za vlašću, moći i bogatstvu ) što i dovodi cijeli planet u neravnotežu.

Utjecaj nevidljivih astralnih bića na čovjeka, bez obzira da li su nam ta bića naklonjena, odnosno po nas opasna, snažniji je no što se obično misli. Često osjetimo razne impulse, naročito one ljubavne, za koje držimo da je njihov izvor u nama sâmima, te da oni dolaze iz najdubljih kutaka našeg srca. Međutim, nije uvijek tako.
Uvjeren da su njegove odluke samo njegove i ničije više, da je materijalni svijet kojeg opaža svojim fizičkim okom jedini postojeći te da drugačijih svjetova i oblika egzistencije osim ove koju on poznaje nema, čovjek u svom neznanju olakšava utjecaj nevidljivim astralnim bićima od kojih mu mnoga ne žele nimalo dobro, štoviše, žele ga u potpunosti sebi podrediti.
Lucifer, Vladar Tame, Đavao, Pali Anđeo, Sotona, neka su od imena vrhovnog vladara svih onih bića čiji je utjecaj na čovjeka veoma negativan, a često i poguban. Navedena imena tijekom povijesti su, a naročito tijekom ovog stoljeća, u mnogim publikacijama i općenito u sredstvima javnog informiranja učestalo i namjerno karikirana, tako da se ona pogubna opasnost koja se krije iza tih imena u čovjekovom poimanju đavla gotovo u potpunosti izgubila.

Helena Petrovna Blavatska (1831-1891) predvodila je osnutak Teozofskog društva u SAD-u, Indiji i Engleskoj; pokrenula objavljivanje dvaju časopisa, The Theosophist (Teozof) i Lucifer; te napisala svoje najvažnije knjige, Isis Unveiled (Razotkrivena Izida) i The Secret Doctrine (Tajni nauk).
Teozofsko društvo koje je osnovala imalo sljedeće ciljeve:

1. Stvaranje jezgre za univerzalno bratstvo cijelog čovječanstva, bez obzira na rasu, vjeroispovijest, spol, kastu ili boju kože;
2. proučavanje starih i suvremenih religija, filozofija i znanosti, te demonstracija važnosti tog studija;
3. istraživanje neobjašnjenih prirodnih zakona i psihičkih moći koje su skrivene u čovjeku.
Sylvie Cranston u knjizi o HPB objavljenoj nedavno, dokumentira učinak koji je djelo Tajni nauk u prošlom stoljeću imalo na području znanosti, književnosti i umjetnosti. Blavatska je bila prva koja je agresivno osporavala sve prihvaćenju Darwinovu teoriju jer je ona zanemarivala mentalni, kreativni i duhovni život ljudske vrste. Cranstonova demonstrira kako je djelo Helene Blavatske pretkazalo razvoj znanosti u dvadesetom stoljeću: od svjetleće materije, beskonačne djeljivosti i neprestanog gibanja atoma, pa do koncepcije da su materija i energija izmjenjivi. Poznato je da je Einstein na svojem pisaćem stolu imao primjerak Tajnog nauka.

Nakon njezine smrti, na njezinom su pisaćem stolu pronađene sljedeće riječi: "Postoji put, strm i trnovit, ispunjen svakojakim opasnostima – pa ipak put; i on vodi u srce univerzuma. Mogu vam reći kako da pronađete One kojim će vam pokazati tajni prolaz koji vodi samo u unutrašnjost ... One koji stignu do cilja čeka neopisiva nagrada: moć da se blagoslovi i spasi čovječanstvo. Za one koji padnu, tu su još i drugi životi u kojima mogu doći do uspjeha."
Blavatska je svoj životni rad opisala kao "nezahvalan zadatak da uvjeri ljude o činjenici drugih razina postojanja." Mnogima koji su je posjećivali pružala je dokaz za to demonstrirajući im vlastiti nadzor nad prirodnim silama.
Svima koji imaju želju preporučio bih da pročitaju njezina dijela, mogu ih nabaviti i kod nas u knjižnicama

"Holizam" i "holistički pristup" pojmovi su sa kojima se srećemo relativno često u suvremenoj znanosti. U svom osnovnom značenju holizam predstavlja znanstveni pregled koji pojednostavljeno, u "cjelini" vidi nešto bito više od pukog zbroja njenih dijelova. Sekundarno, holistički pristup označava i jedan interdisciplinarni pogled na znanost. Teme vezane za ovaj blog (opstanak planeta) nužno imaju holistički pristup a potrebno je za razumjevanje sadržaja. Tako vjera, religija, arheologija, filozofija, nauka i NLO kao zasebne cijeline prividno nemaju veze sa cijelinom glavne teme ovog bloga ali samo prividno, jer sve one imaju snažnu unutarnju poveznicu koja ima ključnu ulogu u našoj neposrednoj budućnosti.

Legende o Isusu na putu oko svijeta, pričaju da je svugdje, u svim narodima, pobudio veliko zanimanje, ali i ogorčeno protivljenje svećenstva jer je Isus uvijek bio nasuprot formalizma i svećenićkog staleža, nastojeći ljude približiti biti Istine, ne obazirući se na formu i obrede koji često služe kao zamračenje svjetlosti Duha. Uvijek je poučavao očinstvo Boga i bratstvo ljudi; velike okultne istine nastojao je svesti do razine inteligencije naroda koji je izgubio Duh i bitnost Istine, poštujući vanjske forme i pretenciozne ceremonije

To bi se zasigurno dogodilo i danas, protiv njega bi bile sve crkve i svećenstvo

Povećane seizmološke aktivnosti u nacionalnom parku Yelustonu u SAD, pomjeranje lave, podizanje visine zemljinog sloja, i drugi indikatori govore o pojačanoj seizmološkoj aktivnosti supervulkana. Mogućnost da proradi su očigledne a time i opasnost za sav biljni i životinjski svijet na planetu Zemlji. Nisu mi baš drage takve vijesti, tada se uzdam u Isusove riječi da ako imaš vijere koliko zrno gorušćice pomjeriti ćeš brda. Hoću reći neznanje i nekorišćenje velike snage uma mnogih ljudi ustvari nas i dovode u situaciju stihije i predkatastrofalno stanje

Poremećaji na našem planetu
Posle katastrofalnog cunamija koji je u južnoj Aziji odnio 165.000 života, uslijedila je serija manjih zemljotresa, poplava i erupcija vulkana širom planete u kojima je poginulo više desetina osoba. Ipak, najveća prijetnja dolazi iz SAD ( Jelostoune). Riječ je o supervulkanu koji se prostire ispod čitavog nacionalnog parka i čija bi erupcija mogla za samo nekoliko minuta usmrtiti više od 100.000 ljudi i izazvati globalnu promjenu klime na planeti.
Uslijed promjene klime, jer bi čestice pepela i prašine zaklonile Sunce, umrlo bi još najmanje milijardu ljudi i moguće je da bi počelo novo ledeno doba. Priča o supervulkanu je istinita, ali ona još čeka da se dogodi, tvrde naučnici.
Naime, jedan od najvećih vulkana na svijetu je do sada redovno imao erupcije na svakih 600.000 godina. Poslijednja zabilježena erupcija dogodila se prije 640.000 godina i prema mišljenju naučnika trenutno trošimo vrijeme koje nemamo.
Krater supervulkana širok je 30 milja i dugačak je čak 45 milja. Nacionalni park se proteže u tri države Ajdaho, Montana i Vajoming. Lava iz posljednje dvije erupcije supervulkana prije 640.000 godina preplavila je kompletnu Zapadnu obalu i države u srednjem djelu SAD. Bez obzira da li će supervulkan proraditi ili neće, sasvim je sigurno da se na planeti u posljednje vrjeme dešavaju neobične stvari.
Zemljotresi potresaju kontinente. Samo prekjuče su se dogodila tri: u Sjevernom Iranu jačine 5,8 stupnja po Rihteru (povrjeđeno 110 osoba), u Turskoj i Grčkoj jačine 5,4 (petoro povrjeđenih) i u južnom Portugalu jačine 3,8 stupnja. Na dubini od 20 kilometara nedaleko od grčkog otoka Kos treslo se tlo, a uz sve to je, nakon prvog velikog, uslijedila serija slabijih potresa u Aziji, kojih je do sada bilo sto.
Ni vulkani ne miruju: Etna na Siciliji ključa, a iznad Popokatepetla u Meksiku i Fuega u Gvatemali uzdižu se oblaci pepela, dostižući visinu od pet kilometara. Avioni koji lete iznad Pacifika zaobilaze otok Anatahan jer i tu bjesni vulkan. I Krakatao u blizini Sumatre ponovo se probudio. Vrjeme je takođe poludjelo: u oluji koja je pogodila Europu poginulo je 16 osoba, nakon čega je uslijedio najtopliji siječanj u poslednjih 100 godina.
„Uvjereni smo da su velika plima, poplave i ekstremne temperature znaci promjene klime. Mi mislimo da čovjek u tome ima značajnog udjela“, kaže Gabrijela Gerne iz ekološke organizacije „Grinpis“.

Danas će se na HTV-u emitirati emisija o naučnoj disciplini popularno nazvanoj "NAUKA SUDNJEG DANA". Inače u toj multidisciplinarnoj naučnoj grani jednu od glavnih riječi ima matematika kaosa u sprezi s vektorskim superkompjutingom. Rezultati istraživanja su vrlo zabrinjavajući a predviđaju kraj čovječanstva u toku 21.stoljeća ako se nastavi trend ekološkog zagađivanja, iskorištavanja sirovina, zagađivanje zemlje, zraka i mora te demografski rast u sadašnjim okvirima. To su naučne činjenice. Ali većina ljudi su "kopitari" i "papkari", tj. ponašaju se kao stoka sitnog zuba, i uopće ne reagiraju niti u svakodnevnom životu, niti kad je vrijeme izbora da biraju bar nekoga ko će raditi za opće ljudsko dobro. Ako se takav i pojavi bude popljuvan i oblaćen pa na kraju digne ruke od svega. Onda glupa stoka ide u Crkvu i misli da je ritualima i dogmom nešto postigla.
Svi koji imaju oči i uši neka bar površno pročitaju nešto o "nauci sudnjeg dana", možda promjene mišljenje, ili saznanja koja dobiju će ih usmjeriti na pozitivno dijelovanja.

Djelomični prijevod teksta Urantije

Prevedeni teks iz Urantije o porijeklu čovijeka

Tibetanci su narod koji predstavlja načelo poniznosti. Oni potiječu iz jedne od dvadesetčetri civilizacije izravno povezane sa Elohimima koja, u potpunom zajedništvu predstavlja načela unutarnjeg znanja - ne za širenje sebe, već za služenje.... Sada, u ova vremena, oni su jedini narod na Zemlji, osim Židova, koji, kao kolektiv, imaju prirođeno znanje o svojoj svrsi u svojim šiframa. To je razlog zbog kojeg su oni čvrsto povezani, i zašto sada, u ovo vrijeme, kad se pojavljuju Dvadeset i četri civilizacije, oni sebe izražavaju u svojoj ljudskosti. Jer, oni shvaćaju da mogu okončati istrebljenje ugroženih ljudskih skupina.

PRENESENI, PREVEDENI TEKST VIĐENJA NEPOSREDNE BUDUĆNOSTI OD STRANE TIBETANSKIH REDOVNIKA


Meditacija i promatranje u osami su karakteristike tibetanskih svećenika. Za velike broj godina meditacija i promatranja usred drugih duhovnih djelatnosti su prevladavale u tibetanskoj kulturi. Turisti koji dolaze na Tibet nešto su naučili od filozofije i duhovnosti tibetanskih svećenika. Posjetitelji su razabirali dio nauke iz ono malo tibetanskih svećenika koji su ostali pod uvjetima sadašnje kinesko vladavine. Jako uznemireni i fascinirani ovi posjetitelji dobili su vizije koje u bliskoj budućnosti vide svjetske sile kroz moguće opće uništenje. Međutim monasi vide da svijet neće nastradati. Između toga sada i 2012 svjetske super sile će nastaviti upražnjavati regionalne ratove. Terorizam i gerilski rat će biti glavni problem. U svjetsko rukovođenje državnih poslova nešto će se događati u i oko 2010. U te vrijeme svjetske sile će prijetiti uništitenjem jedana drugogoj.
Prije 2010 i 2012, cijelokupni svijet će se polarizirati i pripremati za konačan sudbonosan dan. Teški politički manevri i pregovaranja će proticati sa malim napretkom.
U 2012, svijet će se uključiti uvući u opći razarački nuklearan rat.
U tom vremenu nešto osobito će se zbivati, reče, budistički redovnički zbor Tibeta. Nezemaljske božje energije će intervenirati. Kob svijeta nije u uništenju sada.
Naučno objašnjenje redovničkih izjava tvori očigledanu misao da izvanzemaljske civilizacije i ljudi svjetla koji živi na zemlji s energijama koje posjeduju, pozabaviti će se nama za ispravni put. Oni će intervenirati u 2012 i spasiti svijet od pravog samouništavanja.
Kada je sevećenički red molio oko skorašnjih NLO dolaska u Indiji i Kini, monasi su se osmjehnuli i rekli da božji utjecaji nadgledaju nas sve. Čovječnost ne može i ne smjije promijeniti tu buduću veliku veličinu svog postojanja.
Za sve ljude, uza sve to i onih koji žive po sadašnjim zakonima u životu poznatim kao “Karma”, su mogli promijeniti budućnost stvarajući neku proširenost, no mjenjanje sudbine u tom obimu obuhvaćanja, neće smjeti biti velikog opsega.
Monasi su spominjali, da poslije 2012 naša sadašnja civilizacija će shvatiti da posljednja granična egzaktna znanost i tehnologija je u području onog što se odnosi na duh i ne materijalne fizike i kemija. Poslije 2012, tehnologije će provoditi drukčiju vođenje. Narodi će naučiti suštinu onog što se odnosi na duh, odnos između tijela i psihe, ponovno rođenje i činjenica da nas sve povezuje sa jedanim, i da smo dio jednog Boga.
U Indiji i Kini, NLO opažanje je rasla u mnogim područjima. Mnogobrojni kineski funkcioneri i odjeli vlade su kontaktirane od strane tih posebnih stanovnika zemlje.
U novje doba NLO- djelatnosti su bile viđene u tim zemljama koje su izgradile nuklearne bombe velike snage.
Kada su pozivale ove posebne stanovnike Zemlje, koji će pokazati se u javi u 2012, odgovori skrivenih znanja dati će se: oni će se otkriti u kakvom putu se radi tako da nijedan od nas ne bude uplašen,.oni će otkriti kako naša egzaktna znanost i tehnologija mora napredovat, a mi moramo vidjeti i međusobno djelovanje s ovakvim putom..
Oni koji se služe u daljinskim promatranjem, našu Zemlju blagoslove je i spase od katastrofe, čega mi nismo niti svijesni. Kako naša tehnologija bude razvijenija ljudi će shvatiti kako nas je izvanzemaljska moć spasila većinu nas.

Pokušavam prevesti male dijelove knjige URANTIJA ali je taj posao prezahtjevan, bojim se da neke izraze i fraze pogrešno ne prevedem. I dalje me fasciniraju količina i kvaliteta informacija koje su zapisane od 1928 do 1935. a prikazani na webu http://www.urantia.org/papers/toc.html#PARTI. Vrlo je interesantno u poglavlju o Isusu naći tekstove koji su pronađeni i objavljeni tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća a posebno zanimljivo za mene, je povijest i kretanje naroda na Zemlji čija istinitost se potvrđuju novim istraživanjima u arheologiji konbinacijom analize DNK, i utvrđivanjem starosti kostiju analizom poluraspadanja ugljika c.

ANTLANTIDA II - DUPINI
U prethodnom postu govorio sam o vrlo naprednim znanjima i tehnologiji koju su posjedovali Antlatiđani. Ono se danas nalazi u umu dupina. Dupin ima odgovor. Važno je da ljudi shvate razaranje koje se dogodilo u prošlim vremenima kad su na zemlji postojali Atlantiđani, a također da shvati zašto je veliki broj ljudi iz tog vremena odabrao da postoji u obliku dupina.
U kulturi Atlantide, postojali su ljudi koji nisu imali destruktivn narav većine, a koji su se ipak, nalazili u određenim područjima koja su bila uništena, odnoseći sa sobom mnogo ljudi. I oni, dakle, postoje sada na našem planetu u obliku koji se razlikuje od oblika koji su imali prije. Oni nisu priznati kao ljudska vrsta-ipak, oni su više ljudi od bilo kojeg ljudskog bića na našem planetu. Ta vrsta su dupini.
Dupini su jako osjetljivi na rad svih svijesti, ali oni su, također čuvari mora, a mnogi koji se protive preobrazbi našeg planeta, žive u moru.. Dupini posmatraju i čuvaju, a oni također, kad je neophodno, nadgledaju druge civilizacije iz Svemira koje se približavaju planetu Zemlji s dvojbenom namjerom i pokušavaju ih, zbog toga što imaju veliku snagu uma, ukloniti. Oni su čuvari.
Dupinima je teško, zbog njihovog oblika i razmišljanja, obavljati pravu službu bez povezanosti s ljudskim bićima.
Povezanost između Atlantide, dupina i ljudskih bića osloboditi će znanje unutar ljudskih bića o tome kako su u prošlosti prouzročili svoje uništenje.
Neki koji su živjeli životom dupina sada su se vratili uspravni bez vode; to će osloboditi unutarnje znanje i poznavanje. To je jako važno, jer kada se uspostavi ta povezanost i kad odjekne istina, onda znanje rasvjetljava.

Dio prijevoda knjige URANTIJA prava povijest Zemlje koja se može u cijelosti pročitati na engleskom jeziku na http://www.urantia.org/papers/toc.html#PARTI

PREDGOVOR
U UMOVIMA smrtnika Urantije--kako se vaš svijet zove--vlada velika zbrka kad se radi o značenju izraza kao što su Bog, božanstvenost i božanstvo. Ljudska bića su k tome još više smetena i nesigurna kad se radi o odnosima koji vladaju između različitih božanskih ličnosti koje su označene ovim imenima. Radi ovog nedostatka odgovarajućih predodžbi koji je praćen velikom idejnom pometnjom, naloženo mi je da sastavim ovaj uvodni izvještaj kako bih objasnio značenja izvjesnih jezičnih simbola upotrebljenih u narednim poglavljima koja su po odobrenju Orvontonskog zbora obznanjivača istine prevedena na enleski jezik Urantije.
Kako smo pri nastojanju da proširimo kozmičku svijest i uzvisimo duhovnu spoznaju primorani koristiti ograničeni jezik vašeg svijeta, izuzetno nam je teško predstaviti proširene koncepte i napredne istine. No primili smo nalog da na svaki način pokušamo predočiti ove koncepte pomoću jezičnih simbola engleskog jezika. Nove izraze smijemo uvesti jedino u slučaju da u engleskom jeziku ne uspijemo naći koncepte kojima se novi pojam može izraziti djelomično ili čak u manje- više izobličenom značenju.
U nadi da bi to olakšalo razumijevanje i odagnalo pometnju smrtnika koji budu čitali ova poglavlja, smatramo da bi bilo mudro u ovom uvodnom izlaganju u glavnim crtama iznijeti značenja koja će biti pridružena izvjesnim engleskim riječima koje obilježavaju Božanstvo, kao i izvjesnim pojmovima koji se tiču stvari, značenja i vrijednosti univerzalne stvarnosti.
Ali kako bi formulirali ovaj Predgovor koji prije svega utvrđuje definicijska i izražajna ograničenja, moramo navijestiti način na koji će ovi izrazi biti upotrebljeni u narednim izlaganjima. Stoga sam po sebi, ovaj Predgovor ne predstavlja cjelovit zapis; on je jedino definicijski vodič koji treba olakšati vaše razumijevanje narednih poglavlja koja govore o Božanstvu i svemiru nad svemirima, a koja je sastavila Orvontonska komisija koja je s ovim zadatkom poslana na Urantiju.
Vaš svijet, Urantija, predstavlja jedan od mnogo sličnih naseljenih planeta koji sačinjavaju lokalni svemir Nebadon. Zajedno sa sličnim tvorevinama, ovaj svemir ulazi u sastav nadsvemira Orvontona sa čijeg centra, Uverse, smo primili punomoć za ovo poduzeće. Orvonton je jedan od sedam evolucijskih nadsvemira vremena i prostora koji kruže oko tvorevine božanskog savršenstva koja nema početka niti svršetka--centralnog svemira Havone. U srcu ovog vječnog i centralnog svemira nalazi se stacionarni Rajski Otok, geografski centar beskonačnosti i prebivalište vječnog Boga.
Sedam evolutivnih nadsvemira, zajedno sa centralnim i božanskim svemirom, obično nazivamoveliki svemir; ove tvorevine su već organizirane i naseljene. One ulaze u sastav glavnog svemira koji pored toga uključuje i nenaseljene ali aktivirane svemire vanjskog prostora.
1. BOŽANSTVO I BOŽANSTVENOST
Svemir nad svemirima pruža svjedočanstvo o aktivnostima božanstva na različitim razinama kozmičkih stvarnosti, značenja uma i vrijednosti duha, no sve ove službe--bilo lične ili druge--su božanski koordinirane.
BOŽANSTVO se može personificirati kao Bog; ono je predlično i nadlično na načine koje čovjek nije posve u stanju razumjeti. Božanstvo je obilježeno jedinstvom--bilo aktualnim ili potencijalnim--na svim nadmaterijalnim razinama stvarnosti; i stvorena bića najbolje mogu razumjeti ovo ujedinjujuće svojstvo kao božanstvenost.
Božanstvo djeluje na ličnim, predličnim i nadličnim razinama. Cjelokupno Božanstvo djeluje na slijedećih sedam razina:
1. Statičkoj--samosadržano i samopostojeće Božanstvo.
2. Potencijalnoj--samovoljno i samonamjensko Božanstvo.
3. Asocijativnoj--samopersonificirano i božanstveno bratinsko Božanstvo.
4. Stvaralačkoj--samodistributivno i božanski obznanjeno Božanstvo.
5. Evolucijskoj--samošireće Božanstvo koje se poistovjećuje sa stvorenim bićem.
6. Vrhovnoj--samoiskustveno Božanstvo koje ujedinjuje stvoreno biće sa Stvoriteljem. Božanstvo koje djeluje na prvoj razini poistovjećenja sa stvorenim bićem, kao najviši vremensko-prostorni upravitelji velikog svemira, često označeno kao Vrhovnost Božanstva.
7. Ultimnoj--samoprojicirano Božanstvo koje nadilazi vrijeme i prostor. Božanstvo koje je svemoguće, sveznajuće i sveprisutno. Božanstvo koje djeluje na drugoj razini ujedinjujućeg izražaja božanstvenosti kao najviši djelotvorni upravitelji i absonitni održavatelji glavnog svemira. U usporedbi sa službom Božanstava u velikom svemiru, ovo absonitno djelovanje u glavnom svemiru svodi se na najvišu kozmičku upravu i nadodržavanje, često označeno kao Ultimnost Božanstva.
Konačnu razinu stvarnosti obilježava život stvorenih bića, te vremensko-prostorna ograničenja. Konačne stvarnosti ne moraju imati svršetke, ali uvijek imaju početke--one su stvorene. Na razini Vrhovnosti, Božanstvo se može promatrati kao djelovanje koje se odnosi na konačne egzistencije.
Absonitnu razinu stvarnosti obilježavaju stvari i bića koja nemaju početka niti svršetka, te nadilaženje vremena i prostora. Absoniteri nisu stvoreni; oni su se pojavili--oni jednostavno jesu. Na razini Ultimnosti Božanstvo podrazumijeva djelovanje koje se odnosi na absonitne stvarnosti. Bez obzira na to koji dio glavnog svemira bio u pitanju, pri svakom slučaju nadilaženja vremena i prostora, takva absonitna pojava predstavlja čin Ultimnosti Božanstva.
Apsolutna razina nema početka niti svršetka; ona je bezvremena i bezprostorna. Na primjer: Na Raju ne postoje ni vrijeme ni prostor; vremensko-prostorni status Raja je apsolutan. Premda su Rajska Božanstva egzistencijalno dostigla ovu razinu kao Trojstvo, iskustveno, ova treća razina ujedinjujućeg izražaja Božanstva nije u cjelosti ujedinjena. Kad god, gdje god i kako god djeluje apsolutna razina Božanstva, ispoljavaju se Rajsko-apsolutne vrijednosti i značenja.
Božanstvo može biti egzistencijalno, kao u Vječnom Sinu; iskustveno, kao u Vrhovnom Biću; asocijativno, kao u Sedmostrukom Bogu; nepodijeljeno, kao u Rajskom Trojstvu.
Od Božanstva potječe sve što je božansko. Božanstvo je uvijek obilježeno božanstvenošću, no sve što je božanstveno ne mora biti Božanstvo, premda će biti koordinirano s Božanstvom i premda će težiti nekoj fazi jedinstva s Božanstvom--bilo duhovnog, umnog ili ličnog.
BOžANSTVENOST predstavlja svojstveno, ujedinjujuće i koordinirajuće obilježje Božanstva.
Stvorena bića mogu shvatiti božanstvenost kao istinu, ljepotu i dobrotu; u ličnosti, ona je stvar uzajamnog usklađenja ljubavi, milosti i službe; na neličnim razinama ona se ispoljava kao pravda, moć i suverenitet.
Božanstvenost može biti savršena--potpuna--kao na egzistencijalnim i stvoriteljskim razinama savršenstva Raja; može biti nesavršena, kao na iskustvenim i razinama stvorenih bića vremensko-prostorne evolucije; ili može biti relativna, ni savršena niti nesavršena, kao na izvjesnim razinama egzistencijalno-iskustvenih odnosa Havone.
Kad nastojimo shvatiti kako se savršenstvo javlja u svim fazama i oblicima relativnosti, susrećemo sedam mogućih oblika:
1. Apsolutno savršenstvo u svim aspektima.
2. Apsolutno savršenstvo u nekim fazama i relativno savršenstvo u svim drugim aspektima.
3. Apsolutne, relativne i nesavršene aspekte u različitim vezama.
4. Apsolutno savršenstvo u nekim pogledima, nesavršenstvo u svim drugim.
5. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom smijeru, relativno savršenstvo u svim ispoljenjima.
6. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakoj fazi, relativno savršenstvo u nekim, nesavršenstvo u drugim.
7. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom pogledu, nesavršenstvo u svim.
II. BOG
Evolutivna smrtna stvorena bića prožima neodoljiv poriv da simbolično izraze svoje konačno shvaćanje Boga. Čovjekova svijest o moralnoj dužnosti i njegov duhovni idealizam predstavljaju vrijednosnu razinu--iskustvenu stvarnost--koju je vrlo teško simbolizirati.
Kozmička svijest podrazumijeva da je čovjek prepoznao Prvi Uzrok, jednu i jedinu neuzrokovanu stvarnost. Bog, Otac Svih, djeluje na tri lične razine Božanstva, koje su obilježene podbeskonačnim vrijednostima i relativnim izražajem božanstvenosti:
1. Predličnoj--kao u vidu službe fragmenata Oca, jedinki kakve su Misaoni Ispravljači.
2. Ličnoj--kao u vidu evolucijskog iskustva bića koja su bilo stvorena ili su nastala reproduktivnim putom.
3. Nadličnoj--kao u vidu egzistencija koje su se pojavile--izvjesnih absonitnih bića i drugih bića s njima u vezi.
BOG je jezični simbol koji označava sve personifikacije Božanstva. Izraz se mora nanovo definirati na svakoj ličnoj razini djelovanja Božanstva kao i u okviru svake od ovih razina, kako se njime mogu obilježiti različite ravnopravne i podređene personifikacije Božanstva kakve su recimo Rajski Sinovi Stvoritelji--očevi lokalnih svemira.
Izraz Bog, kako ga mi koristimo, može biti protumačen:
Prema imenu--kao Bog Otac.
Prema kontekstu--kao recimo pri razmatranju izvjesne razine ili asocijacije božanstva. Kad niste sigurni kako treba protumačiti riječ Bog, preporučljivo je prepostaviti da se radi o osobi Oca Svih.
Izraz Bog uvijek obilježava ličnost. Izraz božanstvo može--ali ne mora--podrazumijevati ličnosti božanstvenosti.
U ovim poglavljima, riječ BOG ima slijedeća značenja:
1. Bog Otac--Stvoritelj, Upravitelj i Održavatelj. Otac Svih, Prva Osoba Božanstva.
2. Bog Sin--Ravnopravni Stvoritelj, Upravitelj Duha i Duhovni Administrativni Upravitelj. Vječni Sin, Duga Osoba Božanstva.
3. Bog Duh--Združeni ‚initelj, Univerzalni Ujedinitelj i Darovatelj Uma. Beskonačni Duh, Treća Osoba Božanstva.
4. Vrhovni Bog--aktualizirajući ili evoluirajući Bog vremena i prostora. Osobno Božanstvo koje asocijativno ostvaruje vremensko-prostorno postignuće iskustvenog poistovjećenja Stvoritelja i stvorenog bića. Vrhovno Biće osobno doživljava postignuće jedinstva Božanstva u vidu evolutivnog i iskustvenog Boga evolucijskih stvorenih bića vremena i prostora.
5. Sedmostruki Bog--ličnost Božanstva koja istinski djeluje svugdje u vremenu i prostoru. Osobna Rajska Božanstva i njihovi stvaralački suradnici koji djeluju bilo unutar ili izvan granica centralnog svemira i koji se uz pomoć sinteze moći i ličnosti ispoljavaju u vidu Vrhovnog Bića na prvoj razini stvorenih bića, koja je obilježena ujedinjujućim otkrivenjem Božanstva u vremenu i prostoru. Ova razina, veliki svemir, predstavlja domenu vremensko-prostornog spuštanja Rajskih ličnosti koje je povezano s istomjernim vremensko-prostornim usponom evolucijskih stvorenih bića.
6. Ultimni Bog--javljajući Bog nadvremena i prevaziđenog prostora. Druga iskustvena razina ujedinjujućeg ispoljenja Božanstva. Ultimni Bog označava da je postignuto ostvarenje sjedinjenih absonitno-nadličnih vrijednosti, javljajuće-iskustvenih vrijednosti, te vrijednosti koje obilježavaju nadilaženje vremena i prostora, kao i njihova koordinacija na najvišim stvaralačkim razinama stvarnosti Božanstva.
7. Apsolutni Bog--Bog koji se ostvaruje iskustvom, koji nadilazi nadlične vrijednosti i značenja božanstvenosti, i koji trenutno postoji u vidu Božanstva Apsoluta. Ovo je treća razina ujedinjujućeg ispoljenja i proširenja Božanstva. Na ovoj nadstvaralačkoj razini, Božanstvo doživljava iscrpljenje potencijala koji se može personificirati, susreće upotpunjenje božanstvenosti i podilazi iscrpljenje sposobnosti za samoobznanjenje nizu sve naprednijih razina personifikacije drugih. U ovoj fazi, Božanstvo susreće Bezuvjetni Apsolut , kojem se nadodaje i s kojim se poistovjećuje.
III. PRVI IZVOR I CENTAR
Cjelokupna, beskonačna stvarost postoji u sedam faza i u vidu sedam ravnopravnih Apsoluta:
1. Prvog Izvora i Centra.
2. Drugog Izvora i Centra.
3. Trećeg Izvora i Centra.
4. Rajskog Otoka.
5. Božanstva Apsoluta.
6. Univerzalnog Apsoluta.
7. Bezuvjetnog Apsoluta.
Kao Prvi Izvor i Centar, Bog je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost--bezuvjetno. Prvi Izvor i Centar je beskonačan kao i vječan, te je stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom.
Bog--Otac Svih--predstavlja ličnost Prvog Izvora i Centra i kao takav održava osobne odnose beskonačne uprave nad svim ravnopravnim i podređenim izvorima i centrima. Takva uprava je osobna i beskonačna potencijalno, premda pri savršenom djelovanju ovih ravnopravnih ili podređenih izvora, centara i ličnosti, ona nikad ne mora stupiti u dejstvo aktualno.
Prvi Izvor i Centar je, stoga, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Ni jedna stvar ili biće, ni jedna relativnost ili finalnost, ne postoje na bilo koji drugi način izuzev kroz izravan ili neizravan odnos ili ovisnost o prvotnosti Prvog Izvora i Centra.
Prvi Izvor i Centar se odnosi prema svemiru na slijedeći način:
1. Gravitacijske sile materijalnih svemira konvergiraju u gravitacijski centar nižeg Raja. Upravo radi toga, geografska lokacija njegove osobe vječno je utvrđena u apsolutnom odnosu prema centru sile-energije koji je smješten na nižoj ili materijalnoj ravni Raja. No apsolutna ličnost Božanstva egzistira na višoj ili duhovnoj ravni Raja.
2. Sile uma konvergiraju u Beskonačni Duh; raznovrstan kozmički uma konvergira u Sedam Glavnih Duhova; ostvarujući um Vrhovnog konvergira u Mažeston u vidu vremensko-prostornog iskustva.
3. Kozmičke sile duha konvergiraju u Vječnog Sina.
4. Neograničena sposobnost za djelovanje božanstva počiva u Božanstvu Apsolutu.
5. Neograničena sposobnost za reagiranje na beskonačnost egzistira u Bezuvjetnom Apsolutu.
6. Dva Apsoluta--Uvjetni i Bezuvjeti--koordinirana su i ujedinjena u Univerzalnom Apsolutu i istim.
7. Potencijalna ličnost evolucijskog moralnog bića ili bilo kojeg drugog moralnog bića usredotočena je u ličnosti Oca Svih.
STVARNOST--kako je konačna bića razumiju--je djelomična, relativna i sjenovita. Vrhunac stvarnosti Božanstva koju konačna evolucijska bića mogu shvatiti ulazi u okvir Vrhovnog Bića. No postoje i apriorne i vječne stvarnosti, nadkonačne stvarnosti, koje su postojale prije ovog Vrhovnog Božanstva evolucijskih vremensko-prostornih stvorenih bića. U nastojanju da predstavimo porijeklo i narav univerzalne stvarnosti na način koji će biti razumljiv čovjekovom konačnom umu, primorani smo pribjeći vještini vremensko-prostornog razmišljanja. Stoga, mnoge isstodobne događaje vječnosti moramo predstaviti kao slijed događaja.
Kako vremensko-prostorno stvoreno biće promatra porijeklo i diferencijaciju Stvarnosti, vječni i beskonačni JA JESAM je postigao oslobođenje Božanstva od okova neograničene beskonačnosti koristeći se svojom prirođenom i vječnom slobodnom voljom, i kako se na taj način riješio svoje neograničene beskonačnosti, stvoren je prvi apsolutni napon božanstvenosti. Ovaj napon koji je nastao diferencijacijom beskonačnosti, razriješen je pomoću Univerzalnog Apsoluta, čije djelovanje ujedinjuje i koordinira dinamičku beskonačnost Cjelokupnog Božanstva sa statičkom beskonačnosti Bezuvjetnog Apsoluta.
Ovim izvornim događajem, teoretski JA JESAM postigao je ostvarenje ličnosti time što je postao Vječni Otac Izvornog Sina i istodobno, Vječni Izvor Rajskog Otoka. Istodobno s odvajanjem Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavili su se osoba Beskonačnog Duha i centralni svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao ličnost, Otac je izbjegao difuziju u potencijalu Cjelokupnog Božanstva, koja je inače bila neminovna. Od tog časa, jedino u vezi s dva istoredna Božanstva koja pripadaju Trojstvu, Otac je u stanju ispuniti cijeli potencijal Božanstva, dok se sve više iskustveno Božanstvo aktualizira na Vrhovnoj, Ultimnoj i Apsolutnoj razini božanstvenosti.
Koncept JA JESAM predstavlja filozofski ustupak koji smo učinili radi toga što stvorena bića konačnog uma koja su sputana vremenom i okovana prostorom, nisu u stanju shvatiti egzistencije vječnosti--stvarnosti i odnose koji nemaju početka niti svršetka. Vremensko-prostornom stvorenom biću sve stvari moraju imati početak izuzev JEDNOG KOJI JE NEUZROKOVAN--praiskonskog uzroka svih uzroka. Mi stoga definiramo ovu filozofsku vrijednosnu razinu kao JA JESAM, istodobno ističući da su Vječni Sin i Beskonačni Duh jednako vječni kao što je JA JESAM vječan; drugim riječima, da nikad nije postojalo vrijeme kad JA JESAM nije bio Otac Sina, i s njim, Duha.
Mi koristimo koncept Beskonačnog kao obilježje punoće--finalnosti--koja je dio prvotnosti Prvog Izvora i Centra. U skladu s filozofijom stvorenih bića, teoretski JA JESAM predstavlja produžetak "beskonačnosti volje," no Beskonačni je aktualna vrijednosna razina koja predstavlja sintezu namjere i vječnosti istinske beskonačnosti apsolutne i neokovane slobodne volje Oca Svih. Ovaj koncept se ponekad naziva Otac-Beskonačni.
Radi ograničenosti shvaćanja, bića svih redova egzistencije, visokih i niskih, doživljavaju golemu pometnju nastojeći otkriti Oca-Beskonačnog. Apsolutna prvotnost Oca Svih nije očevidna na podbeskonačnim razinama; stoga je vjerojatno da jedino Vječni Sin i Beskonačni Duh istinski poznaju Oca kao beskonačnost; sve druge ličnosti mogu spoznati ovaj koncept jedino vjerom.
IV. KOZMIČKA STVARNOST
Stvarnost se različito aktualizira na različitim kozmičkim razinama; stvarnost nastaje u beskonačnoj volji Oca Svih, potječe od ove volje, i može se ostvariti u vidu tri osnovne faze na mnogim različitim razinama kozmičke aktualizacije:
1. Neobožanstvljena stvarnost se kreće od energetskih domena neličnog do domena stvarnosti onih vrijednosti kozmičke egzistencije koje se ne mogu personificirati, čak i do samog Bezuvjetnog Apsoluta.
2. Obožanstvljena stvarnost podrazumijeva sve potencijale beskonačnog Božanstva koji obuhvaćaju sve više domene ličnosti, od najnižih konačnih do najviših beskonačnih, uključujući domenu svega što se može personificirati, pa čak i više--sve do prisutnosti samog Božanstva Apsoluta.
3. Međupovezana stvarnost. Kozmička stvarnost djeluje bilo obožanstvljena ili neobožanstvljena, no podobožanstvljena bića poznaju ogromnu domenu međupovezane stvarnosti--potencijalne i aktualizirajuće-- koji je teško identificirati. Velik dio ove ravnopravne stvarnosti pripada domeni Univerzalnog Apsoluta.
Ovo je prvi i osnovni koncept izvorne stvarnosti: Otac aktivira i održava Stvarnost. Prva i osnovna podjela stvarnosti je na obožanstvljenu i neobožanstvljenu--Božanstvo Apsolut i Bezuvjetni Apsolut. Prvi i osnovni odnos je napon između njih. Ovaj napon božanstvenosti, koji je aktivirao sam Otac, savršeno razriješava Univerzalni Apsolut i u vidu njega, napon postaje vječan.
Sa stanovišta vremena i prostora, stvarnost se dalje može podijeliti na:
1. Aktualnu i Potencijalnu. Stvarnosti koje postoje u punoći izražaja za razliku od onih koje nose neobznanjenu sposobnost za rast. Vječni Sin je apsolutna duhovna aktualnost; smrtni čovjek je najvećim dijelom neostvarena duhovna potencijalnost.
2. Apsolutnu i Podapsolutnu. Apsolutne stvarnosti su egzistencije vječnosti. Podapsolutne stvarnosti su projicirane na dvije razine: Absonitne--stvarnosti koje su relativne kako u odnosu na vrijeme tako i u odnosu na vječnost. Konačne--stvarnosti koje su projicirane u prostoru i aktualizirane u vremenu.
3. Egzistencijalnu i Iskustvenu. Rajsko Božanstvo je egzistencijalno, dok su javljajući Vrhovni i Ultimni iskustveni.
4. Ličnu i Neličnu. Proširenje Božanstva, izražaj ličnosti i evolucija svemira zauvijek su uvjetovani Očevim činom slobodne volje koji je zauvijek odvojio značenja uma-duha-ličnosti i vrijednosti aktualnosti i potencijalnostikoje su usredotočene u Vječnom Sinu, od onih stvari koje su usredotočene i svojstvene vječnom Rajskom Otoku.
RAJ je izraz koji uključuje kako lične tako i nelične Apsolute usredotočenja svih faza kozmičke stvarnosti. Kad je ispravno definiran, Raj može obznačiti bilo koji i sve oblike stvarnosti, Božanstva, božanstvenosti, ličnosti i energije--duhovne, umne ili materijalne. Za sve njih, u pogledu vrijednosti, značenja i činjenične egzistencije, Raj predstavlja centar porijekla, djelovanja i sudbine.
Rajski Otok--Raj, ako nije drukčije definiran--je Apsolut materijalne gravitacijske kontrole Prvog Izvora i Centra. Raj je nepokretan i predstavlja jedinu stacionarnu stvar u svemiru nad svemirima. Rajski Otok je smješten u svemiru no on nema položaja u prostoru. Ovaj vječni Otok je aktualni izvor fizičkih svemira--prošlih, sadašnjih i budućih. Centralni Otok Svjetla je derivativ Božanstva, no on se teško može promatrati kao Božanstvo; isto tako, materijalne tvorevine nisu dio Božanstva; one su njegova posljedica.
Raj nije stvoritelj; on je jedinstveni kontroler mnogih kozmičkih aktivnosti i mnogo više je kontroler nego je reaktor. Širom materijalnih svemira, Raj ispoljava utjecaj na reakcije i ponašanje svih bića čije djelovanje je povezano sa silom, energijom i moći, ali sam po sebi, Raj je jedinstven, isključiv i izoliran u svemirima. Raj ne predstavlja ništa i ništa ne predstavlja Raj. Raj nije sila niti je prisutnost; Raj je jednostavno Raj.
V. STVARNOSTI LIČNOSTI
Ličnost je razina obožanstvljene stvarnosti koja se kreće od smrtničke i sredničke razine više umne aktivacije obožavanja i mudrosti naviše, kroz morontijalnu i duhovnu razinu, sve do postignuća najvišeg statusa ličnosti. Ovo je evolucijski uspon smrtnih i njima srodnih ličnosti stvorenih bića, no pored ovih postoji i velik broj drugih vrsta kozmičkih ličnosti.
Stvarnost je podvrgnuta sveopćem rasprostranjenju, ličnost beskonačnoj raznolikosti, dok su oboje u stanju dostići gotovo neograničenu koordinaciju s Božanstvom i vječnu postojanost. Dok su preobražajne mogućosti nelične stvarnosti jasno ograničene, ne znamo da postoje ograničenja nad naprednom evolucijom stvarnosti ličnosti.
Na postignutim iskustvenim razinama, sve vrste ili vrijednosti ličnosti su asocijativne pa čak i sustvaralačke. Čak i Bog i čovjek mogu postojati zajednički u spojenoj ličnosti, što tako izvanredno pokazuje sadašnji status Krista Mihaela--Sina Čovječjeg i Sina Božjeg.
Sve podbeskonačne vrste i faze ličnosti imaju sustvaralački potencijal i predstavljaju rezultat asocijativnog postignuća. Ono što je predlično, lično i nadlično zajednički je spojeno uzajamnim potencijalom istorednog postignuća, sve naprednijeg dostignuća i sustvaralačke sposobnosti. Ali nelično se ne može izravno preobraziti u lično. Ličnost nikad nije spontana; ona je dar Rajskog Oca. Ličnost je dodata energiji i povezana jedino s živim energetskim sistemima; identitet može biti povezan s neživim energetskim uzorcima.
Otac Svih je tajna stvarnosti ličnosti, darivanja ličnosti i sudbine ličnosti. Vječni Sin je apsolutna ličnost, tajna duhovne energije, morontija duhova i usavršenih duhova. Združeni ‚initelj je ličnost duha-uma, izvor inteligencije, rasuđivanja i univerzalnog uma. Ali Rajski Otok je neličan i izvan-duhovan i predstavlja bit kozmičkog tijela, izvor i centar fizičke materije i apsolutni osnovni uzorak univerzalne materijalne stvarnosti.
Ova se svojstva univerzalne stvarnosti ispoljavaju u životnom iskustvu ljudi Urantije na razini:
1. Tijela. Ovo je čovjekov materijalni ili fizički organizam. Zivi elektrokemijski mahanizam životinjske naravi i porijekla.
2. Uma. Mehanizam ljudskog organizma koji omogućuje razmišljanje, spoznaju i osjet. Cjelokupno svjesno i nesvjesno iskustvo. Inteligencija koja je povezana s emocionalnim životom i koja kroz obožavanje i mudrost seže naviše do razine duha.
3. Duha. Božanskog duha koji živi u čovječjem umu--Misaonog Ispravljača. Ovaj besmrtni duh je predličan--on nije ličnost, premda mu je suđeno da postane dio ličnosti smrtnog bića koje bude preživjelo smrt.
4. Duše. Čovjekova duša je stvar iskustvenog postignuća. Kako smrtno stvoreno biće odluči "činiti volju Nebeskog Oca," tako će duh koji u njemu živi postati ocem nove stvarnosti u ljudskom iskustvu. Smrtnički i materijlalni um je majka iste ove javljajuće stvarnosti. Bit ove nove stvarnosti nije ni materijalna niti duhovna--ona je morontijalna. To što se javlja je besmrtna duša kojoj je suđeno da preživi smrtničku smrt i započne uspon prema Raju.
Ličnosti.
Ličnost smrtnog čovjeka nije bilo tijelo, um, duh, ili duša. Ličnost je jedina nemijenjajuća stvarnost u čovjekovom iskustvu koje se neprestano mijenja; i ona ujedinjuje sve druge pridružene činitelje individualnosti. Ličnost je jedinstveni dar Oca Svih koji je dat živim i njima pridruženim energijama materije, uma i duha, i koji preživljava smrt u slučaju da morontijalna duša preživi.
Morontija je izraz koji obilježava ogromnu razinu koja posreduje između materijalnog i duhovnog. Ona može označavati bilo lične ili nelične stvarnosti, bilo žive ili nežive energije. Vertikalne pređe morontije su duhovne; njene horizontalne niti su fizičke.
VI. ENERGIJA I UZORAK
Sve što reagira na Očev krug ličnosti, nazivamo ličnim. Sve što reagira na Sinov krug duha, nazivamo duhom. Sve što reagira na umni krug Združenog Činitelja, nazivamo umom, umom kao svojstvom Beskonačnog Duha--umom u svim njegovim fazama. Sve što reagira na materijalno-gravitacijski krug koji čiji centar je smješten u nižem Raju, nazivamo materijom--energijom-materijom u svim njenim preobražajnim stanjima.
ENERGIJA je izraz kojim zajednički označavamo duhovne, umne i materijalne domene. Pojam sile je također u širokoj upotrebi. Pojam moći je uglavnom ograničen na elektronsku razinu materijalne tvari ili tvari koja reagira na linearnu gravitaciju u velikom svemiru. Pored toga, moć obilježava suverenitet. Ne možemo se držati vaših općenito prihvaćenih definicija sile, energije i moći. Radi nedostatka pojmova, ovim izrazima moramo pridodati više od jednog značenja.
Fizička energija je izraz koji obilježava sve faze i oblike zamjetljivog kretanja, djelovanja i potencijala.
Kad je riječ o fizičko-energetskim ispoljenjima, općenito koristimo pojmove kozmičke sile, javljajuce energije i kozmičke moći. Ove izraze obično koristimo na slijedeći način:
1. Kozmička sila podrazumijeva sve energije koje proizlaze iz Bezuvjetnog Apsoluta ali koje još uvijek ne reagiraju na gravitacijsku silu Raja.
2. Javljajuća energija podrazumijeva one energije koje reagiraju na gravitacijsku silu Raja ali još uvijek ne reagiraju na lokalnu ili linearnu gravitaciju. Ovdje se radi o predelektronskoj razini energije-tvari.
3. Kozmička moć podrazumijeva sve oblike energije koji, pored toga što reagiraju na Rajsku gravitaciju, reagiraju izravno na linearnu gravitaciju. Ovo je elektronska razina energije-tvari i svih njenih budućih evolucija.
Um je pojava koja označava prisutnost-djelovanje žive službe koja je povezana s različitim energetskim sistemima; i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije; svemir je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha.
Svjetlost--luminiscencija duha--je jezični simbol, slikovni izraz, koji označava ispoljenje ličnosti svojstveno različitim redovima bića duha. Ovo svjetlosno zračenje nije ni na koji način povezano bilo s intelektualnim uvidom ili ispoljenjima fizičke svjetlosti.
UZORAK može biti projiciran kao materijalni, duhovni ili umni, ili bilo koja kombinacija ovih energija. Uzorak može prožeti ličnosti, identitete, jedinke ili neživu tvar. Ali uzorak je uzorak i ostaje uzorak; jedino kopije se mogu umnožiti.
Uzorak može oblikovati energiju, no on njome ne može upravljati. Jedino gravitacija upravlja nad energijom-tvari. Prostor i uzorak su slični po tome što ne reagiraju na gravitaciju, no oni nisu uzajamno povezani; prostor nije uzorak niti je potencijalni uzorak. Uzorak predstavlja konfiguraciju stvarnosti koja je prethodno podmirila sve obaveze prema gravitaciji; stvarnost bilo kojeg uzorka počiva u njegovim energijama, u umu, duhu ili materiji koji ga tvore.
Nasuprot aspektu cijelog, uzorak otkriva individualni aspekt bilo energije ili ličnosti. Oblici ličnosti ili identiteta predstavljaju uzorke koji proizlaze od energije (fizičke, duhovne ili umne), no nisu njen sastavni dio. To svojstvo energije ili ličnosti koje je uzrokovalo pojavu uzorka može se pripisati Bogu--Božanstvu--Rajskom obdarenju sile, istodobnom postojanju ličnosti i moći.
Uzorak je glavni nacrt na osnovu kojeg se izrađuju kopije. Vječni Raj je apsolut uzoraka; VječniSin je ličnost-uzorak; Otac Svih je izravni predak, izvor Raja i Vječnog Sina. Treba, međutim, naznačiti da Raj ne daruje uzorak i da Sin ne može darovati ličnost.
VII. VRHOVNO BIĆE
Kad se radi o ¬odnosima vječnosti, mehanizam Božanstva koji djeluje u glavnom svemiru ima dvojak karakter. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh su vječni--oni su egzistencijalna bića--dok su Vrhovni Bog, Ultimni Bog i Apsolutni Bog aktualizirajuće ličnosti Božanstva koje su stvorene u toku poslije-Havonskih razdoblja evolucijskog proširenja glavnog svemira kako u vremensko-prostornim domenama tako i u domenama koje prevazilaze vrijeme i prostor. Ove aktualizirajuće ličnosti Božanstva će postati vječne kako i kada budu ostvarile sitezu moći i ličnosti vještinom iskustvene aktualizacije asocijativno-stvaralačkih potencijala vječnih Rajskih Božanstava.
Božanstvo, stoga, ima dvostruku prisutnost:
1. Egzistencijalnu--kao bića vječne egzistencije, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
2. Iskustvenu--kao bića koja se aktualiziraju u poslije-Havonskoj sadašnjosti ali koja će posjedovati beskrajnu egzistenciju u toku cijele buduće vječnosti.
Otac, Sin i Duh su egzistencijalni--egzistencijalni u aktualnosti (premda su svi potencijali navodno iskustveni). Vrhovni i Ultimni su posve iskustveni. Božanstvo Apsolut je iskustveno u aktualizaciji, dok je egzistencijalno u potencijalnosti. Bit Božanstva je vječna, premda su jedino tri izvorne osobe Božanstva bezuvjetno vječne. Sve druge ličnosti Božanstva su odnekud potekle, premda su vječne u pogledu sudbine.
Nakon što je prethodno postigao egzistencijalni samoizražaj Božanstva u Sinu i u Duhu, Otac trenutno postiže iskustveni izražaj na nekoć neličnim i neobznanjenim razinama božanstva, u vidu Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga i Apsolutnog Boga; no ovog časa, ova iskustvena Božanstva nisu postigla punu egzistenciju; njihova aktualizacija je u procesu.
Vrhovni Bog u Havoni je odražaj trojedinog Rajskog Božanstva u osobnom duhu. Ovaj asocijativni odnos Božanstva se trenutno stvaralački širi prema vani u vidu Sedmostrukog Boga, te se povezuje u cjelinu u iskustvenoj moći Svemogućeg Vrhovnog u velikom svemiru. Na taj način, Rajsko Božanstvo koje je egzistencijalno u vidu triju ličnosti, iskustveno evoluira u dvije faze Vrhovnosti, dok ove dvojne faze postižu sintezu moći i ličnosti kao jedan Gospod--Vrhovno Biće.
Činom slobodne volje i služeći se vještinom potrojstvljenja--trostruke personifikacije Božanstva--Otac Svih postiže oslobođenje od ograničenja kojima su ga sputavale vlastita beskonačnost i vječnost. Vrhovno Biće upravo evoluira kao podvječno ujedinjenje ličnosti koje povezuje sedmostruko ispoljenje Božanstva u vremensko-prostornim segmentima velikog svemira.
Vrhovno Biće nije izravni stvoritelj, izuzev što je otac Mažestona, već je ujedinitelj i koordinator svih kozmičkih aktivnosti između stvorenog bića i Stvoritelja. Vrhovno Biće, koje se upravo aktualizira širom evoluirajućih svemira, je Božanski uskladitelj i ujedinitelj vremensko-prostorne božanstvenosti, trojedinog Rajskog Božanstva koje je iskustveno povezano s Vrhovnim Stvoriteljima vremena i prostora. Po okončanju procesa aktualizacije, ovo evolucijsko Božanstvo će predstavljati vječni spoj ili fuziju između konačnog i beskonačnog--beskrajno i neraskidivo jedinstvo između iskustvene moći i ličnosti duha.
Pod utjecajem upravljačkog poriva evoluirajućeg Vrhovnog Bića i u vezi s različitim fazama Rajske stvarnosti, sva vremensko-prostorna konačna stvarnost učestvuje u sve višoj mobilizaciji i sve savršenijem ujedinjenju (sintezi moći i ličnosti) svih faza i vrijednosti konačne stvarnosti, u nastojanju da se dosegnu absonitne razine postignuća koje nadilaze razine stvorenih bića.
VIII. SEDMOSTRUKI BOG
Kako bi nadomjestio konačnost statusa evolucijskih stvorenih bića i nadoknadio njihovu pojmovnu ograničenost, Otac Svih je utemeljio sedmostruki prilaz Božanstvu kroz:
1. Rajske Sinove Stvoritelje.
2. Stare Dane.
3. Sedam Glavnih Duhova.
4. Vrhovno Biće.
5. Boga Duha.
6. Boga Sina.
7. Boga Oca.
Zahvaljujući sedmostrukoj personifikaciji Božanstva u vremenu i prostoru i za svih sedam nadsvemira, smrtni čovjek može postići prisutnost Boga, koji je duh. Ovo sedmostruko Božanstvo, koje će--promatrano sa stanovišta konačnih vremensko-prostornih stvorenih bića--u neko buduće doba ostvariti sintezu moći i ličnosti u Vrhovnom Biću, predstavlja funkcionalno Božanstvo smrtnih evolucijskih stvorenih bića koja se uspinju prema Raju. Takav iskustveni put otkrića koji vodi spoznaji i ostvarenju Boga počinje time što čovjek opaža božanstvenost Sina Stvoritelja lokalnog svemira te se kroz Stare Dane nadsvemira i putom osobe jednog od Sedam Glavnih Duhova sve više uspinje, sve dok ne opazi i ne prizna božansku ličnost Oca Svih koja se nalazi na Raju.
Veliki svemir je trostruka domena Božanstva--domena Trojstva Vrhovnosti, Sedmostrukog Boga i Vrhovnog Bića. Vrhovni Bog je potencijalan u Rajskom Trojstvu, od kojeg potječu njegova ličnost i svojstva duha; no upravo sada, on se aktualizira u Sinovima Stvoriteljima, Starim Danima i Glavnim Duhovima, od kojih potječe njegova moć koja se nadsvemirima vremena i prostora ispoljava u vidu Svemogućeg. Zapravo, ovo ispoljenje moći neposrednog Boga evolucijskih stvorenih bića evoluira u vremenu i prostoru istodobno s njima. Osoba duha koja pripada Vrhovnom Bogu i Svemogući Vrhovni, koji evoluira na vrijednosnoj razini neličnih aktivnosti, predstavljaju jednu stvarnost--Vrhovno Biće.
Sinovi Stvoritelji, koji su Božanstvom povezani sa Sedmostrukim Bogom, pružaju mehanizam kojim smrtni čovjek može postati besmrtan i kojim konačno može ući u sastav beskonačnog. Vrhovno Biće pruža vještinu kojom je moguće pokrenuti sintezu moći i ličnosti--božansko ujedinjenje svih ovih višestrukih događaja--zahvaljujući kojem konačno može postići absonitno te, kroz moguće druge aktualizacije, u budućnosti nastojati postići Ultimno. U suradnji s Božanskim Služiteljicama, Sinovi Stvoritelji učestvuju u ovoj veličanstvenoj mobilizaciji, dok će Stari Dani i Sedam Glavnih Duhova vjerojatno zauvijek ostati na položaju administrativnih upravitelja velikog svemira.
Djelovanje Vrhovnog Boga datira od organizacije sedam nadsvemira i najvjerojatnije će se proširiti po okončanju evolucije tvorevina vanjskog prostora. Nesumnjivo, s organizacijom ovih budućih svemira primarnih, sekundarnih, tercijarnih i kvartarnih prostornih razina napredne evolucije, bit će uveden transcendentni i absonitni pristup Božanstvu.
IX. ULTIMNI BOG
Upravo kao što Vrhovno Biće sve više evoluira od apriornog obdarenja božanstvenosti obuhvaćenog potencijala energije i ličnosti velikog svemira, Ultimni Bog se tako javlja iz potencijala božanstvenosti koji počivaju u onim domenama glavnog svemira koje su obilježene prevazilaženjem vremena i prostora. Aktualiziranje Ultimnog Božanstva označava absonitno ujedinjenje prvog iskustvenog Trojstva i svjedoči ujedinjujuće proširenje Božanstva na drugoj razini stvaralačke samorealizacije. Ovo podrazumijeva sintezu moći i ličnosti koja je jednaka kozmičkoj aktualizaciji iskustvenog Božanstva Rajskih absonitnih stvarnosti na javljajućim razinama koje su obilježene nadilaženjem vremensko-prostornih vrijednosti. Upotpunjenje takvog iskustvenog slijeda događaja treba pružiti ultimnu sudbinu službe svim vremensko-prostornim stvorenim bićima koja su postigla absonitne razine uz pomoć upotpunjene realizacije Vrhovnog Bića i službe Sedmostrukog Boga.
Ultimni Bog obilježava osobno Božanstvo koje djeluje na absonitnim razinama božanstvenosti i na kozmičkim domenama nadvremena i nadprostora. Ultimni predstavlja pojavu Božanstva koja je nadvrhovna. Prema shvaćanju konačnih bića, Vrhovni je ujedinjenje Trojstva; prema shvaćanju absonitnih bića, Ultimni je ujedinjenje Rajskog Trojstva.
Pomoću mehanizma evolucijskog Božanstva, Otac Svih uistinu učestvuje u nevjerojatnom i veličanstvenom činu usredotočenja ličnosti i pokretanja moći na njihovim vlastitim kozmičkim razinama značenja, božanskih vrijednosti stvarnosti konačnog, absonitnog, pa čak i apsolutnog.
U vječnoj budućnosti, ličnosti prva tri Božanstva Raja koja imaju vječnu prošlost--Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha--će biti dopunjene iskustvenom aktualizacijom popratnih evolucijskih Božanstava--Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga, te što je vrlo vjerojatno, Apsolutnog Boga.
Vrhovni i Ultimni Bog, koji upravo prolaze evolutivnim procesom u okvirima iskustvenih svemira, nisu egzistencijalni--nemaju vječnu prošlost već jedino vječnu budućnost--dok je njihova vječnost vremenski i prostorno ograničena i transcendentalno uvjetovana. Oni su Božanstva vrhovnih, ultimnih i vjerojatno, vrhovno-ultimnih obdarenja, no postoji čas u kozmičkoj povijesti kad su stekli početak postojanja. Oni nikad neće poživjeti svršetak, premda uistinu posjeduju početak postojanja ličnosti. Oni su istinske aktualizacije vječnih i beskonačnih potencijala Božanstva, premda sami nisu bilo bezuvjetno vječni ili beskonačni.
X. APSOLUTNI BOG
Postoje mnoga svojstva vječne stvarnosti Božanstva Apsoluta koja konačni vremensko-prostorni um ne može u cjelosti razumjeti, no aktualizacija Apsolutnog Boga predstavlja posljedicu ujedinjenja drugog iskustveng Trojstva--Apsolutnog Trojstva. Ovo bi predstavljalo iskustveno ostvarenje apsolutne božanstvenosti, ujedinjenje apsolutnih značenja na apsolutnim razinama; no nismo sigurni da li ovo obuhvaća sve apsolutne vrijednosti, kako nam nikad nije razjašnjeno da li je Uvjetovani Apsolut isto što i Beskonačni. Nadultimne sudbine predstavljaju dio apsolutnih značenja i beskonačne duhovnosti, i bez obje ove nepostignute stvarnosti, nismo u stanju utemeljiti apsolutne vrijednosti.
Apsolutni Bog je ostvarenje i postignuće cilja svih nadabsonitnih bića, no moć i potencijal ličnosti Božanstva Apsoluta nadilaze naše shvaćanje, te se ne želimo upuštati u raspravu o stvarnostima koje su tako daleko od iskustvene aktualizacije.
XI. TRI APSOLUTA
Kad je spojena misao Oca Svih i Vječnog Sina, djelujući u Bogu Akcije, stvorila božanski i centralni svemir, Otac je slijedio izražaj svoje misli u riječi svoga Sina te je djelom njihovog Združenog Izvršitelja odvojio svoju prisutnost koja se nalazi na Havoni od potencijala beskonačnosti. I ovi neobznanjeni potencijali beskonačnosti ostaju prostorno skriveni u sastavu Bezuvjetnog Apsoluta i božanstveno obavijeni Božanstvom Apsolutom, dok su ova dva ujedinjena u djelovanju Univerzalnog Apsoluta, neobznanjenoj vezi između beskonačnosti i jedinstva Rajskog Oca.
Snaga kozmičke sile i snaga sile duha podilaze sve veće obznanjenje i realizaciju, što je posljedica obogaćenja cjelokupne stvarnosti iskustvenim rastom kao i djelovanja Univerzalnog Apsoluta koji usklađuje iskustveno s egzistencijalnim. Pomoću uravnotežujuće prisutnosti Univerzalnog Apsoluta, Prvi Izvor i Centar ostvaruje proširenje iskustvene moći, uživa poistovjećenje sa svojim evolucijskim stvorenim bićima i postiže proširenje iskustvenog Božanstva na razinama Vrhovnosti, Ultimnosti i Apsolutnosti.
Kad nije moguće u cjelosti razlikovati Bezuvjetni Apsolut od Božanstva Apsoluta, bilo da je riječ o njihovom navodno ujedinjenom djelovanju ili njihovoj uzajamno usklađenoj prisutnosti, takve pojave se obično uzimaju kao djelovanje Univerzalnog Apsoluta.
1. Božanstvo Apsolut djeluje kao svemoćni aktivator, dok Bezuvjetni Apsolut djeluje kao djelotvoran mehanist vrhovno ujedinjenog i ultimno koordiniranog svemira nad svemirima, čak i svemira svih svemira, svega što je stvoreno, što je u procesu stvaranja ili što će još biti stvoreno.
Božanstvo Apsolut ne može reagirati--ili ne reagira--na bilo koju kozmičku situaciju na podapsolutan način. Pri izvjesnoj situaciji, čini se da svaka reakcija ovog Apsoluta uzima u obzir dobrobit svih stvorenih stvari i bića, i to ne samo s obzirom na njihov sadašnji egzistencijalni status, već i s obzirom na beskonačne mogućnosti cjelokupne buduće vječnosti.
Božanstvo Apsolut predstavlja onaj potencijal koji je Očevim činom slobodne volje odvojen od cjelokupne, beskonačne stvarnosti i u čijem sastavu se odvijaju sve božanske aktivnosti--egzistencijalne i iskustvene. Ovo je Uvjetni Apsolut, u suprotnosti s Bezuvjetnim Apsolutom; no Univerzalni Apsolut postoji povrh oba ova Apsoluta i obuhvaća cjelokupan apsolutni potencijal.
Bezuvjetni Apsolut je neličan, vanbožanski i neobožanstvljen. Bezuvjetni Apsolut stoga ne posjeduje bilo ličnost, božanstvenost, ili bilo kakve storiteljske povlastice. Ni jedna činjenica ili istina, iskustvo ili otkrivenje, filozofija ili absonitnost, ne mogu proniknuti tajnu naravi i karaktera ovog Apsoluta koji nije ograničen nikakvim kozmičkim uvjetima.
Neka bude jasno da Bezuvjetni Apsolut predstavlja pozitivnu stvarnost koja prožima veliki svemir i koja naočigled s jednakom prostornom prisutnošću zalazi u područja aktivnosti sila i predmaterijalnih evolucija nestalnih prostranstava prostornih domena koji se pružaju izvan granica sedam nadsvemira. Bezuvjetni Apsolut nije puki negativizam filozofskog koncepta koji je utemeljen na pretpostavkama metafizičkih sofisterija koje se tiču univerzalnosti, dominacije i prvotnosti bezuvjetnog i neograničenog. Bezuvjetni Apsolut je pozitivna kozmička nadkontrola u beskonačnosti; ova nadkontrola nije ograničena vremenskom silom, ali je uvjetovana prisutnošću života, uma, duha i ličnosti, te reakcijama volje i zamislima koje nalaže Rajsko Trojstvo.
Uvjereni smo da Bezuvjetni Apsolut ne predstavlja nediferenciran i sveprožimajuci utjecaj koji se može usporediti bilo s panteističkim konceptima metafizike ili s često prozaičnim pretpostavkama znanosti. Bezuvjetni Apsolut nije ograničen silom; on jeste uvjetovan od strane Božanstva, no mi nismo posve u stanju shvatiti kako se ovaj Apsolut odnosi prema kozmičkim stvarnostima duha.
Logično je zaključiti da jeUniverzalni Aposolut bio neminovna posljedica apsolutnog čina slobodne volje kojim je Otac Svih podijelio (diferencirao) kozmičku stvarnost na obožanstvljene i neobožanstvljene vrijednosti--vrijednosti koje se mogu personificirati i vrijednosti koje se ne mogu personificirati. Univerzalni Apsolut je pojava Božanstva koja obilježava razriješenje napona koji je nastao kad je slobodna volja odvojila (diferencirala) kozmičku stvarnost, i on djeluje kao vezivni koordinator ukupnih suma ovih egzistencijalnih potencijalnosti.
Naponska prisutnost Univerzalnog Apsoluta ukazuje na usklađenje razlike između stvarnosti božanstva i neobožanstvljene stvarnosti, razlike koja je sastavni dio čina kojim je dinamičnost slobodne volje božanstva odvojena od statičnosti bezuvjetne beskonačnosti.
Ne zaboravite: Potencijalna beskonačnost je apsolutna i neodvojiva od vječnosti. Aktualna beskonačnost u vremenu nikada ne može biti bilo što drugo nego djelomična i stoga neapsolutna; tako ni beskonačnost aktualne ličnosti ne može biti apsolutna izuzev u bezuvjetnom Božanstvu. I ova razlika potencijala beskonačnosti Bezuvjetnog Aposoluta i Božanstva Aposuluta predstavlja to što pruža vječnost Univerzalnom Apsolutu i što omogućuje kozmičko postojanje materijalnih svemira u prostoru i duhovno postojanje konačnih ličnosti u vremenu.
Konačno i beskonačno mogu istodobno postojati u kozmosu jedino zahvaljujući tome što asocijativna prisutnost Univerzalnog Apsoluta tako savršeno izjednačava napone koji vladaju između vremena i vječnosti, konačnosti i beskonačnosti, stvarnosti potencijala i stvarnosti aktualnosti, Raja i prostora, čovjeka i Boga. Asocijativno, Univerzalni Apsolut predstavlja područje sve naprednije evolucijske stvarnosti koja postoji, kako u vremenu i prostoru, tako i transcendiranom vremenu i prostoru svemira obilježenih podbeskonačnim ispoljenjem Božanstva.
Univerzalni Apsolut je potencijal statično-dinamičnog Božanstva koji se može funkcionalno ostvariti na vremensko-vječnim razinama u vidu konačno-apsolutnih vrijednosti, te u vidu mogućeg iskustveno-egzistencijalnog prilaza. Ovaj nepojmljivi aspekt Božanstva može biti statičan, potencijalan i asocijativan, no sa stanovišta inteligentnih ličnosti koje ovog časa djeluju u glavnom svemiru, on nije ni iskustveno stvaralački niti evolucijski.
Apsolut. Dok se sa stanovišta mnogih umnih bića dva Apsoluta--ograničeni i neograničeni--čine vrlo različiti u pogledu funkcije, oni su svejedno savršeno i božanstveno ujedinjeni u Univerzalnom Apsolutu i istim. Na koncu, i u skladu sa zaključnim shvaćanjem, sva tri predstavljaju jedan Apsolut. Na podbeskonačnim razinama, oni su funkcionalno razdvojeni, no u beskonačnosti, oni su JEDNO.
Mi nikad ne koristimo pojam Apsoluta bilo odrično ili kao obilježje nečeg negativnog. Mi isto tako ne smatramo da je Univerzalni Apsolut samoopredjeljiv, da predstavlja izvjesnu vrstu panteističkog i neosobnog Božanstva. Po svemu što se tiče kozmičkih ličnosti, Apsolut je strogo ograničen Trojstvom i potčinjen Božanstvu.
XII. TROJSTVA
Izvorno i vječno Rajsko Božanstvo je egzistencijalno i bilo je neminovno. Ovo Božanstvo koje nema početka, predstavlja sastavni dio čina kojim je Očeva slobodna volja odvojila lično od neličnog; ono je počelo kozmički postojati onog časa kad je Božja osobna volja koordinirala ove dualne stvarnosti uz pomoć uma. Poslije-Havonska Trojstva su iskustvena--ona su dio tvoridbe dvaju podapsolutnih i evolucijskih razina ispoljenja sinteze moći i ličnosti u glavnom svemiru.
Rajsko Trojstvo--vječno jedinstvo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha u sastavu Božanstva--je egzistencijalno u aktualnosti, premda su svi potencijali u stvari iskustveni. Stoga, ovo Trojstvo predstavlja jedinu stvarnost Božanstva koja obuhvaća beskonačnost, zahvaljujući kojoj nastupaju kozmičke pojave aktualizacije Uzvišenog Boga, Ultimnog Boga i Apsolutnog Boga.
Prvo i drugo iskustveno Trojstvo--poslije-Havonska Trojstva--ne mogu biti beskonačna radi toga što sadrže izvedena Božanstva, Božanstva koja su evoluirala iskustvenom aktualizacijom stvarnosti koje su bilo djelo ili posljedica egzistencijalnog Rajskog Trojstva. Konačnost i absonitnost iskustva Stvoritelja i stvorenog bića neprestano obogaćuju--ako ne uvećavaju--beskonačnost božanstvenosti.
Trojstva predstavljaju istine odnosa i činjenice ravnopravnog ispoljenja Božanstva. Djelovanja Trojstva obuhvaćaju stvarnosti Božanstva, a stvarnosti Božanstva uvijek streme realizaciji i ispoljenju u personifikaciji. Uzvišeni Bog, Ultimni Bog, pa čak i Apsolutni Bog su stoga božanske neminovnosti. Ova tri iskustvena Božanstva su bila potencijalna u egzistencijalnom Trojstvu--Rajskom Trojstvu--no njihova kozmička pojava u vidu ličnosti moći dijelom ovisi o njihovom vlastitom iskustvenom djelovanju u svemirima moći i ličnosti, a dijelom o iskustvenim dostignućima poslije-Havonskih Stvoritelja i Trojstava.
Dva poslije-Havonska Trojstva-- Ultimno i Apsolutno iskustveno Trojstvo--trenutno nisu u cjelosti ispoljena; njihovo kozmičko ostvarenje je u procesu. Ove asocijacije Božanstva mogu se opisati na slijedeći način:
1. Ultimno Trojstvo, koje upravo prolazi procesom evolucije, treba da obuhvati Uzvišeno Biće, Uzvišene Stvaralačke Ličnosti, te absonitne Akhitekte Glavnog Svemira--te jedinstvene kozmičke organizatore koji ne predstavljaju ni stvoritelje niti stvorena bića. Neminovno, Ultimni Bog treba postići sintezu moći i ličnosti, što predstavlja reakciju Božanstva na ujedinjenje ovog iskustvenog Ultimnog Trojstva u sve širim područjima gotovo neograničenog glavnog svemira.
2. Apsolutno Trojstvo--drugo iskustveno Trojstvo--čija aktualizacija je u procesu, će se sastojati od Uzvišenog Boga, Ultimnog Boga i neobznanjenog Dovršitelja Kozmičke Sudbine. Ovo Trojstvo djeluje i na ličnim i na nadličnim razinama, čak sve do granica neličnog, i njegovo ujedinjenje u univerzalnosti treba pružiti iskustvenost Apsolutnom Božanstvu.
Ultimno Trojstvo podilazi upotpunjenje iskustvenog ujedinjenja, no sumnjamo da bi Apsolutno Trojstvo moglo postići tako cjelovito ujedinjenje. Unatoč tome, naše shvaćanje vječnog Rajskog Trojstva služi kao vječna opomena da potrojstvljenje Božanstva može postići nešto što bi inače bilo nedostižno; svjesni smo stoga mogućnosti da se jednom pojavi Uzvišeni-Ultimni i da se potrojstvljenjem ostvari Bog Apsolut.
Filozofi svih svemira navješćuju mogućnost ostvarenja Trojstva nad Trojstvima, egzistencijalno-iskustvenog Beskonačnog Trojstva, premda nisu u stanju predočiti vid njegove personifikacije; moguće je da bi ona bila jednaka osobi Oca Svih na konceptualnoj razini JA JESAM. No neovisno o svemu tome, izvorno Rajsko Trojstvo je potencijalno beskonačno radi toga što je Otac Svih istinski beskonačan.
PRIZNANJE
Dok smo sastavljali predstojeća poglavlja koja govore o karakteru Oca Svih i naravi njegovih Rajskih suradnika, i dok smo nastojali predočiti savršeni centralni svemir i sedam nadsvemira koji ga okružuju, primili smo nalog od vladara nadsvemira da pri svim nastojanjima da obznanimo istinu i koordiniramo bitne činjenice, damo prednost najvišim postojećim idejama koje su ljudska bića formirala, a koje se tiču izloženog materijala. Smijemo se služiti čistim otkrivenjem jedino ako se uspostavi da ljudski um još uvijek nije uspio prikladno izraziti željene koncepte.
Kao dio novog i uzvišenog usklađenja planetarnog znanja, predstojeća planetarna otkrivenja božanske istine moraju obuhvatiti najviše postojeće koncepte duhovnih vrijednosti. Prema tome, pri izlaganju ovog materijala koji govori o Bogu i njegovim kozmičkim suradnicima, izabrali smo kao osnovu za ova poglavlja više od tisuću ljudskih pojmova koji predstavljaju najviše i najnaprednije planetarno znanje koje se tiče duhovnih vrijednosti i kozmičkih značenja. Ukoliko nađemo da su ove ljudske ideje--ideje smrtnika koji su znali Boga i koji su o njemu govorili bilo u prošlosti ili danas--neprihvatljive radi toga što ne mogu predočiti istinu koju želimo predstaviti, bez oklijevanja ćemo ih zamijeniti našim naprednijim znanjem o stvarnosti i božanstvenosti Rajskih Božanstava i transcendentalnog svemira, njihovog prebivališta.
Svjesni smo težine svoga zadatka; jasno nam je da je nemoguće u cjelosti prevesti jezik koji posjeduje pojmove božanstvenosti i vječnosti pomoću jezičnih simbola konačnih pojmova smrtničkog uma. No mi znamo da u ljudskom umu živi fragment Boga i da se u ljudskoj duši nalazi Duh Istine; i dalje, znamo da ove sile duha djeluju kako bi osposobile čovjeka da shvati stvarnost duhovnih vrijednosti i da razumije filozofiju kozmičkih značenja. I sa još većom sigurnoscu znamo da su ovi duhovi Božanske Prisutnosti u stanju pomoći čovjeku da se duhovno posluži svom istinom koja vodi uzvišenju sve naprednije stvarnosti religioznog iskustva--svijesti Boga.

[Predstavio Božanski Savjetnik s Orvontona, Predsjedatelj Zbora Nadkozmičkih Ličnosti, koji je primio dužnost da bićima Urantije predstavi istinu koja se tiče Rajskih Božanstava i svemira nad svemirima.]

POGLAVLJE 1
OTAC SVIH
OTAC Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo trebate misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju. Čovječanstvo je počelo spoznavati istinu o Ocu Svih kad je prorok rekao: "Ti si, Bože, jedini; nema drugog osim tebe. Ti si stvorio nebo i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu; ti ih čuvaš i nadgledaš. Sinovi Božji su stvorili svemire. Stvoritelj se svjetlošću ogrče kao plaštom, nebo si razapinje kao šator." Jedino zahvaljujući konceptu Oca Svih--jednom Bogu umjesto mnogih bogova--čovjek je bio u stanju shvatiti da je Otac božanski stvoritelj i beskonačni nadglednik.

Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir nad svemirima je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje."
Svi prosvijetljeni svjetovi priznaju i obožavaju Oca Svih, vječnog stvoritelja i beskonačnog održavatelja cijele tvorevine. U svemiru nad svemirima, bića obdarena voljom započinju dugo, dugo putovanje prema Raju, čarobnu borbu vječne pustolovine koja vodi k postignuću Boga Oca. Najviši cilj djece vremena je da nađu vječnog Boga, da spoznaju božansku narav i da priznaju Oca Svih. Stvorena bića koja poznaju Boga imaju samo jednu uzvišenu ambiciju, samo jednu prožimajuću žudnju, a to je da u vlastitim domenama postanu onakva kakav je Bog u svom Rajskom savršenstvu i svojoj univerzalnoj domeni pravedne uzvišenosti. Otac Svih koji živi u vječnosti, šalje najviši nalog: "Budite savršeni kao što sam ja savršen." S puno ljubavi i milosti, glasnici Raja su stoljeće za stoljećem raznosili ovaj božanski poziv širom svih svemira, noseći ga i tako niskim stvorenjima životinjskog porijekla kakva su pripadnici ljudskih rasa Urantije.
Ova veličanstvena i sveopća opomena koja nalaže postignuće savršenstva božanstvenosti, predstavlja glavnu dužnost i treba biti najviša ambicija svih napaćenih stvorenja Boga savršenstva. To što se čovjeku pruža ova prilika da postigne božansko savršenstvo predstavlja najvišu i krajnju sudbinu cijelog čovjekovog duhovnog napretka u vječnosti.
Dok se smrtnici Urantije teško mogu nadati da će postati savršeni u beskonačnom smislu, nakon što započnu život na ovom planetu, ljudska bića su posve u stanju postići uzvišeni i božanski cilj koji je beskonačni Bog postavio pred smrtnog čovjeka; i kad postignu ovu sudbinu, po svemu što se odnosi na samoostvarenje i umno postignuće, ljudska će bića biti jednako preobilna u svojoj domeni božanskog savršenstva kao što je Bog preobilan u svojoj domeni beskonačnosti i vječnosti. Dok takvo savršenstvo ne mora biti bilo univerzalno u materijalnom smislu, neograničeno u intelektualnom shvaćanju ili obilježeno vrhuncem duhovnog iskustva, ono će biti krajnje i potpuno po svim konačnim aspektima božanstvenosti volje, savršenstva motivacije ličnosti i svjesnosti Boga.
Tu se krije istinsko značenje te božanske zapovijedi "Budite savršeni kao što sam ja savršen," koja za cijele duge i čarobne borbe za postignuće sve viših razina duhovnih vrijednosti i istinskih kozmičkih značenja, neprestano nagoni smrtnog čovjeka da krene naprijed i da stremi k svojoj nutrini. Ova vrhunska potraga za Bogom svemira predstavlja najvišu pustolovinu žitelja svih svjetova vremena i prostora.
1. OČEVO IME
Od svih imena po kojima je Otac Svih poznat širom svemira, najčešće se mogu sresti ona koja ga opisuju kao Prvi Izvor i Kozmički Centar. U različitim svemirima i u različitim sektorima jednog te istog svemira, Prvi Otac je poznat po različitim imenima. Imena kojima određeno stvorenje naziva Stvoritelja uveliko ovise o načinu na koji to biće spoznaje Stvoritelja. Prvi Izvor i Kozmički Centar sebe nikad nije obznanio po imenu, već jedino po naravi. Ako vjerujemo da smo djeca ovog Stvoritelja, prirodno je da ćemo ga prije ili kasnije nazvati Ocem. No ovo je ime stvar našeg vlastitog izbora i ono predstavlja rezultat naše spoznaje vlastitog osobnog odnosa s Prvim Izvorom i Centrom.
Otac Svih ne traži od inteligentnih kozmičkih stvorenja koja su obdarena slobodnom voljom da mu iskažu bilo kakvo svojevoljno priznanje, formalno obožavanje ili ropsku službu. Evolucijski žitelji svjetova vremena i prostora moraju sami--u vlastitim srcima--priznati i zavoljeti Boga i odlučiti da mu iskažu obožavanje. Stvoritelj neće prinuditi ili primorati svoja materijalna stvorenja da mu predaju svoju duhovnu slobodnu volju. To što čovjek s ljubavlju posvećuje svoju volju izvršenju Očeve volje predstavlja čovjekov najodabraniji dar Bogu; ustvari, takvo posvećenje volje stvorenja predstavlja jedini istinski vrijedan dar koji čovjek može dati Rajskom Ocu. U Bogu čovjek živi, kreće se i jeste; ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati Bogu izuzev što će izabrati da živi prema Očevog volji i kad inteligentna kozmička stvorenja koja posjeduju slobodnu volju donesu takvu odluku, u njoj počiva stvarnost tog istinskog obožavanja koje donosi tako duboko zadovoljstvo ljubavlju prožetoj naravi Oca Stvoritelja.
Kada postanete istinski svjesni Boga, nakon što stvarno otkrijete veličanstvenog Stvoritelja i počnete doživljavati ostvarenje unutarnje prisutnosti božanskog nadglednika, tada, u skladu s vlastitim prosvjetljenjem i ovisno o principu i metodi kojima božanski Sinovi obznanjuju Boga, možete naći ime za Oca Svih koje će prikladno izraziti vaše shvaćanje Prvog Velikog Izvora i Centra. I tako, na različitim svjetovima i u različitim svemirima, Stvoritelj je poznat po različitim imenima; sva ova imena u duhu odnosa imaju isto značenje, dok svako u pogledu riječi i simbola obilježava različit stupanj, dubinu i mjeru do koje je Otac ustoličen u srcima svojih stvorenja određenog svijeta.
U blizini centra svemira nad svemirima, Otac Svih je općenito poznat po imenima čije značenje približno odgovara konceptu Prvog Izvora. Što se više udaljimo od ovog centra i što dublje uđemo u svemire prostora, pojmovi koji opisuju Oca Svih sve češće imaju značenje Univerzalnog Centra. Ako uđemo još dublje u zvjezdanu tvorevinu i ako na primjer, pogledamo svijet glavnog centra vašeg lokalnog svemira, vidimo da je Bog poznat kao Prvi Stvaralački Izvor i Božanski Centar. Otac je u jednom obližnjem zviježđu poznat kao Otac Svemira. U drugom se zove Beskonačni Održavatelj, dok je prema istoku poznat kao Božanski Nadglednik. Bog je također poznat kao Otac Svjetla, Dar Života i Svemogući.
Na onim svjetovima gdje su Rajski Sinovi živjeli svoje darovane živote, Bog je općenito poznat po nekom imenu koje označava osobni odnos, nježnu ljubav i očinsku odanost. Na glavnom centru vašeg zviježđa, Bog je poznat kao Otac Svih, dok je na drugim planetima vašeg lokalnog sistema naseljenih svjetova poznat kao Otac Očeva, Rajski Otac, Otac Havone i Duh Otac. Oni koji su upoznali Boga zahvaljujući otkrivenjima darivanja Rajskih Sinova, s vremenom podliježu osjećajnom dojmu dirljivog odnosa između Stvoritelja i stvorenja i obično nazivaju Boga "našim Ocem."
Na planetu gdje žive spolna bića, na svijetu gdje su impulsi roditeljskih emocija duboko uvriježeni u srcima inteligentnih bića, koncept Oca postaje vrlo izražajan i prikladan naziv za vječnog Boga. Na vašem planetu--Urantiji--on je općenito poznat i univerzalno priznat po imenu Bog. Ime koje dajete Bogu nije od velikog značaja; to što je bitno je da ga poznate i da nastojite biti poput njega. Vaši drevni proroci su ga ispravno nazvali "vječnim Bogom" i onim koji "stoluje u vječnosti."
2. STVARNOST BOGA
Bog je osnovna stvarnost u svijetu duha; Bog je izvor istine u domenama uma; Bog nadsjenjuje sve što je u materijalnim svjetovima. Za sve stvorene inteligencije, Bog je ličnost i svemiru nad svemirima, on je Prvi Izvor i Centar vječne stvarnosti. Bog ne naliči bilo čovjeku ili stroju. Prvi Otac je univerzalni duh, vječna istina, beskonačna stvarnost i očinska ličnost.
Vječni Bog je beskonačno mnogo više od idealizirane stvarnosti ili personificiranog svemira. Bog nije jednostavno čovjekova najviša žudnja, niti je konkretizirano smrtničko nastojanje. Bog nije jedino koncept, potencijalna moć pravednosti. Otac Svih nije sinonim za prirodu, niti je personificiran prirodni zakon. Bog je transcendentna stvarnost, a ne samo čovjekov tradicionalni koncept najviših vrijednosti. Bog nije psihološko usredotočenje duhovnih značenja, niti je "čovjekova najplemenitija tvorevina." U ljudskim umovima, Bog može biti bilo jedna ili više takvih predodžbi, no on je više od toga. Svima koji posjeduju duhovni mir na zemlji i koji teže opstanku ličnosti, Bog je spasitelj i Otac ljubavi.
U ljudskom iskustvu, dokaz aktualnosti Božjeg postojanja počiva u unutarnjoj božanskoj prisutnosti, duhu Osmatraču koji je došao s Raja kako bi živio u čovjekovom smrtničkom umu i kako bi u istom tom umu pomogao pri razvoju besmrtne duše pred kojom stoji vječni život. Tri iskustvene pojave ukazuju na prisutnost ovog božanskog Ispravljača u ljudskom umu:
1. Intelektualna sposobnost poznavanja Boga--svjesnost Boga.
2. Duhovni poriv za pronalaskom Boga--treganje za Bogom.
3. Težnja ličnosti da postane poput Boga--čovjekova svesrdna žudnja da čini Božju volju.
Božje postojanje se nikako ne može dokazati znanstvenim eksperimentom ili posve logičkim rasuđivanjem. Čovjek može spoznati Boga jedino u domenama ljudskog iskustva; unatoč tome, istinski koncept Božje stvarnosti je razumljiv sa stanovišta logike, uvjerljiv sa stanovišta filozofije, neizostavno bitan sa stanovišta religije, dok u njemu leži jedina nada opstanku ličnosti.
Ljudi koji poznaju Boga iskustveno znaju činjenicu njegove prisutnosti; takvi smrtnici koji poznaju Boga posjeduju u svom osobnom iskustvu jedini čvrst dokaz o postojanju živućeg Boga koji ljudsko biće može pružiti svojim bližnjima. Doslovno je nemoguće dokazati Božje postojanje na bilo koji drugi način izuzev kontaktom između čovječjeg uma koji je svjestan Boga i Božje prisutnosti, Misaonog Ispravljača koji živi u smrtničkom intelektu i kojeg je Otac Svih čovjeku badava darovao.
Budući da je Bog samostalno stvorio Raj i centralni svemir savršenstva, teoretski možete misliti o Bogu kao Stvoritelju; međutim, sve svemire vremena i prostora je stvorio i organizirao Rajski zbor Sinova Stvoritelja. Otac Svih nije samostalno stvorio lokalni svemir Nebadon; vaš svemir predstavlja djelo njegovog Sina Mihaela. Premda Otac nije samostalno stvorio evolucijske svemire, on upravlja njihovim brojnim univerzalnim odnosima, kao i određenim ispoljenjima fizičkih, umnih i duhovih energija. Bog Otac je samostalno i osobno stvorio Rajski svemir, dok je zajedno s Vječnim Sinom stvorio sve druge osobne kozmičke Stvoritelje.
Kao fizički upravitelj materijalnog svemira nad svemirima, Prvi Izvor i Centar djeluje u uzorcima vječnog Rajskog Otoka i kroz ovaj apsolutni gravitacijski centar, vječni Bog sprovodi najvišu kozmičku upravu nad fizičkom razinom centralnog svemira kao i cijelog svemira nad svemirima. Kao um, Bog djeluje u Božanstvu Beskonačnog Duha; kao duh, Bog se ispoljava u osobi Vječnog Sina i u osobama božanske djece Vječnog Sina. Ovaj odnos između Prvog Izvora i Centra i njemu ravnopravnih Osoba i Apsoluta Raja ni u najmanjoj mjeri ne isključuje izravno osobno djelovanje Oca Svih širom cijele tvorevine i na svim njezinim razinama. Zahvaljujući prisutnosti njegovog fragmentiranog duha, Otac Stvoritelj održava neposredan kontakt sa svojom stvorenom djecom i svojim stvorenim svemirima.
3. BOG JE UNIVERZALNI DUH
"Bog je duh." On je univerzalna duhovna prisutnost. Otac Svih je beskonačna duhovna stvarnost; on je "suvereni vladar koji je vječan, besmrtan, nevidljiv i jedini pravi Bog." Premda "od njega potječete," ne trebate misliti da vam Otac naliči po formi i fizičkom obličju samo zato što vam je rečeno da ste stvoreni "njemu na sliku"--da u vama žive Tajnoviti Osmatrači koji su odaslani s centralnog prebivališta njegove vječne prisutnosti. Bića duha su stvarna, i pored toga što su nevidljiva ljudskim očima i što nisu načinjena od krvi i mesa.
Kako reče drevni mudrac: "Ide ispred mene, a ja ga ne vidim, evo, on prolazi--ja ga ne opažam." Dok stalno možemo promatrati Božja djela i biti duboko svjesni materijalnih dokaza njegovih veličanstvenih aktivnosti, vrlo rijetko imamo priliku uočiti vidljivo ispoljenje njegove božanstvenosti ili vidjeti prisutnost njegovog odaslanog duha koji živi u čovjeku.
Otac Svih nije nevidljiv zbog toga što se krije od niskih stvorenja opterećenih materijalnim teškoćama i ograničenim nedostatnošću svojih duhovnih obdarenja. Prije je slučaj da: "Ti moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati." Ni jedan materijalni čovjek ne može vidjeti Boga koji je duh i sačuvati svoju smrtničku egzistenciju. Bilo niže grupe bića duha ili druge vrste materijalnih ličnosti, ne mogu prići slavi i duhovnoj izvanrednosti prisutnosti božanske ličnosti. Duhovni sjaj Očeve osobne prisutnosti je "svjetlo kojem ni jedan smrtnik ne može prići; koje ni jedan smrtni čovjek nije vidio niti može vidjeti." Ali čovjek ne mora vidjeti Boga tjelesnim očima kako bi ga opazio vizijom vjere svog produhovljenog uma.
Otac Svih u cjelosti dijeli svoju narav duha sa svojim supostojećim "ja," s Vječnim Sinom Raja. Otac tako i Sin--podjednako, potpuno i bezrezervno--dijele univerzalni i vječni duh s Beskonačnim Duhom, koji je ravnopravan njihovim združenim ličnostima. U sebi i po sebi Božji duh je apsolutan, u Sinu je bezuvjetan, u Duhu je univerzalan, dok je u njima i kroz sve njih beskonačan.
Bog je univerzalni duh; Bog je univerzalna osoba. Najviša osobna stvarnost konačne tvorevine je duh; ultimna stvarnost osobnog kozmosa je apsonitni duh. Jedino su razine beskonačnosti apsolutne i jedino na takvim razinama vlada krajnje jedinstvo između materije, uma i duha.
U svemirima, Bog Otac je potencijalno vrhovni upravitelj materije, uma i duha. Jedino zahvaljujući široko rasprostranjenom krugu ličnosti, Bog može neposredno saobraćati s ličnostima svoje velike tvorevine bića obdarenih voljom, no ova bića mogu uspostaviti kontakt s Bogom (izvan Raja) jedino kontaktom s prisutnostima njegovih fragmentiranih jedinki koje su Božja volja u svemirima. Ovaj Rajski duh koji živi u umovima smrtnika vremena i koji u istim tim umovima pomaže pri evoluciji besmrtne duše vječnog stvorenog bića, ima narav i božanstvenost Oca Svih. Ali umovi takvih evolucijskih stvorenih bića vuku porijeklo iz lokalnih svemira i moraju steći božansko savršenstvo iskustvenim preobrazbama duhovnog postignuća koje predstavljaju neminovan rezultat odlučnosti stvorenja da vrši volju Oca na nebu.
U čovjekovom unutarnjem iskustvu, um je pridružen materiji. Takvi umovi koji su povezani s materijom, ne mogu preživjeti smrtničku smrt. Tajna opstanka leži u vještini usklađenja ljudske volje i u tim preobrazbama smrtničkog uma kojima takav intelekt koji je svjestan Boga postupno postaje prvo poučen duhom, a zatim vođen duhom. Dok se ljudski um evolucijom razvija od povezanosti s materijom do sjedinjenja s duhom, one njegove faze koje su potencijalno imale narav duha preuzimaju oblik morontia stvarnosti besmrtne duše. Smrtničkom umu koji je podređen materiji suđeno je da postane sve više materijalan i da stoga s vremenom doživi prekid postojanja ličnosti; umu koji se predao vodstvu duha suđeno je da postane sve duhovniji i da se na koncu sjedini s vječnim božanskim duhom vodičem, te da na taj način postigne vječni život i vječno postojanje ličnosti.
Ja dolazim od Vječnog i više sam puta imao priliku biti u prisutnosti Oca Svih. Upoznat sam s aktualnošću i ličnošću Prvog Izvora i Centra, Vječnog Oca Svih. Znam da, dok je veliki Bog apsolutan, vječan i beskonačan, on je isto tako dobar, božanstven i milostiv. Znam da su slijedeće uzvišene izjave istinite--"Bog je duh" i "Bog je ljubav"--i da se ove dvije osobine najpotpunije očituju svemiru u Vječnom Sinu
4. BOŽJA TAJNOVITOST
Beskonačnost Božjeg savršentva je tolika da Bog mora ostati vječna tajna. I najveća od svih nepojmljivih tajni koje se tiču Boga je činjenica da on živi u smrtničkim umovima. Način na koji Otac Svih uspijeva živjeti u stvorenim bićima vremena predstavlja najveću tajnu svemira; božanska prisutnost unutar ljudskog uma je najveća tajna nad tajnama.
Fizička tijela smrtnika su "hramovi Božji." Unatoč tome što se Suvereni Sinovi Stvoritelji mogu približiti stvorenim bićima naseljenih svjetova i "k sebi privući sve ljude," unatoč tome što oni "stoje na vratima" svijesti "i kucaju" i raduju se kad mogu ući i prići svima koji "otvore vrata svojih srca," unatoč tome što zaista postoji takva intimna osobna komunikacija između Sinova Stvoritelja i njihovih smrtnih stvorenja, smrtni ljudi imaju nešto od samog Boga što aktualno živi u njima; njihova tijela su hramovi ove prisutnosti.
Po završetku života tamo dolje, po isteku vašeg zemaljskog života u privremenom obličju, kad se okonča vaše pokusno putovanje u tjelesnom liku i kad se prah od kojeg je načinjeno smrtničko tijelo "vrati u zemlju iz koje je došao" tada, kako je obznanjeno, "duh odlazi natrag Bogu koji ga je dao." U svakom moralnom biću ovog planeta boravi Božji fragment, dio i komad božanstvenosti. Dok ga vi još uvijek ne posjedujete, izvorno je planirano da se čovjek treba sjediniti s ovim fragmetom ako preživi smrtničku egzistenciju.
Mi smo neprestano suočeni s Božjom tajnovitošću; zapanjeni smo sve većim otkrivenjem beskrajne panorame istine njegove beskonačne dobrote, beskrajne milosti, neusporedive mudrosti i izvanrednog karaktera.
Božanska tajnovitost počiva u razlici između konačnog i beskonačnog, vremenskog i vječnog, vremensko-prostornog stvorenja i Univerzalnog Stvoritelja, materijalnog i duhovnog, čovjekovog nesavršenstva i savršenstva Rajskog Božanstva. Bog univerzalne ljubavi sebe nepogrešivo obznanjuje svakom svom stvorenju, do pune sposobnosti tog stvorenja da duhovno shvati osobine božanske istine, ljepote i dobrote.
Svakom duhu i svakom smrtnom stvorenju svake domene i svakog svijeta cijelog svemira nad svemirima, Otac Svih obznanjuje cjelo svoje milostivo i božansko "ja" koje je taj duh ili to smrtno stvorenje u stanju razaznati ili razumjeti. U Boga nema pristranosti ni prema kojoj osobi, bilo duhovnoj ili materijalnoj. Količinu Božanske prisutnosti koja je dostupna određenom kozmičkom djetetu ograničava jedino sposobnost tog bića da primi i razazna aktualnosti duha nadmaterijalnog svijeta.
Bog nije tajna kao stvarnost u ljudskom duhovnom iskustvu. Ali kad god pokušamo fizičkim umovima materijalne vrste objasniti stvarnosti svijeta duha, javljaju se tajnovitosti; ove su tajnovitosti tako istančane i izražajne da smrtnik koji poznaje Boga može postići ovo filozofsko čudo jedino shvaćanjem svoje vjere: konačno može poznati Beskonačnog, evoluirajući smrtnik materijalnih svjetova vremena i prostora može opaziti vječnog Boga.
5. LIČNOST OCA SVIH
Ne dopustite da Božja veličina i beskonačnost bilo zasjene ili pomute njegovu ličnost. "Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?" Otac Svih je vrhunac božanske ličnosti; on je izvor i sudbina ličnosti širom cijele tvorevine. Bog je beskonačan i ličan; on je beskonačna ličnost. Otac je uistinu ličnost, unatoč tome što zahvaljujući svojoj beskonačnosti zauvijek leži izvan dometa punog shvaćanja materijalnih i konačnih bića.
Bog je mnogo više nego ličnost, kako ljudski um razumije ličnost; on je čak više nego svaki mogući koncept nadličnosti. No posve je uzaludno raspravljati takve nepojmljive koncepte božanske ličnosti s umovima materijalnih stvorenja čiji najviši koncept stvarnosti bića počiva u ideji i idealu ličnosti. Najviši koncept Univerzalnog Stvoritelja koji stvoreno materijalno biće može razumjeti počiva u duhovnim idealima uzvišene ideje božanske ličnosti. Stoga, premda vam može biti jasno da je Bog mnogo više nego ljudski koncept ličnosti, isto vam tako treba biti jasno da Otac Svih ne može biti išta manje nego vječna, beskonačna, istinita, dobra i lijepa ličnost.
Bog se ne krije ni od jednog svog stvorenja. Mnogim vrstama bića, Bog je nedostupan zbog toga što "boravi u svjetlosti kojoj ni jedno materijalno biće ne može prići." Nesavršeni um evolucijskih smrtnika ne može razumjeti ogromnu veličinu i veličanstvenost božanske ličnosti. On "je šakom izmjerio more i nebesa promjerio pedljem. On stoluje vrh kruga zemaljskog; kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo." "Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji svjetove po broju stvori i koji ih sve zove po imenu"; i stoga, istina je da su "njegova vječna svojstva samo djelomično razumljiva onima koje je stvorio." Ovoga časa i u svom sadašnjem obličju, morate razaznati nevidljivog Stvoritelja po njegovoj mnogostrukoj i raznolikoj tvorevini, kao i po otkrivenju i službi njegovih Sinova i mnogih njima podređenih osoba.
Unatoč tome što materijalni smrtnici ne mogu vidjeti Božju osobu, trebaju naći radost u uvjerenju da je Bog osoba; vjerom prihvatite istinu da je Otac Svih toliko volio svijet da je stvorio uvjete za vječno duhovno napredovanje njegovih niskih žitelja; da su "Božja radost djeca čovjekova." Bog ima sve nadljudske i božanske osobine, svako obilježje savršene, vječne, drage i beskonačne ličnosti Stvoritelja.
U lokalnim svemirima (s izuzetkom nadkozmičkog osoblja), Bog se ne ispoljava bilo osobno ili rezidencijalno, već jedino u vidu Rajskih Sinova Stvoritelja koji su očevi naseljenih svjetova i suvereni vladari lokalnih svemira. Da je vjera stvorenog bića savršena, ono bi sa sigurnošću znalo da kad vidi Sina Stvoritelja, vidi i Oca Svih; tražeći Oca, biće bi jedino tražilo i očekivalo da vidi Sina. Smrtni čovjek ne može vidjeti Boga dok ne postigne potpunu preobrazbu duha i dok istinski ne postigne Raj.
Dok naravi Rajskih Sinova Stvoritelja nemaju svu bezuvjetnu potencijalnost univerzalne apsolutnosti koja obilježava beskonačnu narav Prvog Velikog Izvora i Centra, Otac Svih je na svaki način božanski prisutan u Sinovima Stvoriteljima. Otac i njegovi Sinovi su jedno. Ovi Rajski Sinovi iz reda Mihaela predstavljaju savršene ličnosti koje su poslužile kao uzorak za stvaranje svih drugih ličnosti određenog lokalnog svemira, od ličnosti Sjajne i Jutarnje Zvijezde do najnižeg stvorenog čovjeka životinjskog porijekla.
Da nije Boga i njegove velike i centralne osobe, u prostranstvima svemira nad svemirima ne bi mogla postojati ličnost. Bog je ličnost.
Unatoč tome što je Bog vječna moć, veličanstvena prisutnost, transcendentni ideal i uzvišeni duh, unatoč tome što je sve to i beskonačno mnogo više, on istinski i zauvijek ostaje savršena ličnost Stvoritelja, osoba koja može "poznati i biti poznata," "voljeti i biti voljena" i s kojom se možemo sprijateljiti; i vi možete postati, kao što su drugi smrtnici postali, Božji prijatelj. Bog je stvarni duh i duhovna stvarnost.
Dok promatramo kako se Otac Svih obznanjuje širom svog svemira, dok opažamo kako živi u nebrojenom mnoštvu stvorenja, dok ga vidimo u osobama njegovih Sinova Suverenih Vladara, dok tu i tamo, izbliza i izdaleka, osjećamo njegovu božansku prisutnost, ne smijemo posumnjati u prvotnost njegove ličnosti. Unatoč svim ovim dalekosežnim distribucijama, Bog je i dalje istinska osoba koja zauvijek održava osobnu vezu s nebrojenim mnoštvom svojih stvorenja razasutih širom svemira nad svemirima.
Ideja ličnosti Oca Svih predstavlja širi i istinitiji koncept Boga koji je čovječanstvo najvećim dijelom primilo putem otkrivenja. Razum, mudrost i religiozno iskustvo podrazumijevaju Božju ličnost i ukazuju na njezino postojanje, premda nisu u cjelosti u stanju potvrditi ovu ličnost. I čovjekov unutarnji Misaoni Ispravljač je predličan. Istinitost i zrelost bilo koje religije izravno ovise o njezinom konceptu Božje beskonačne ličnosti kao i njezinoj spoznaji apsolutnog jedinstva Božanstva. Nakon što se u religiji formulira koncept Božjeg jedinstva, ideja osobnog Božanstva postaje mjerom njezine religiozne zrelosti.
Primitivna religija je imala mnoge osobne bogove načinjene u ljudskom obličju. Otkrivenje potvrđuje koncept Božje ličnosti koji se teško može uzeti kao vjerojatnost u znanstvenoj pretpostavci Prvog Izvora, dok u filozofskoj ideji Univerzalnog Jedinstva predstavlja jedino uvjetnu sugestiju. Čovjek može početi shvaćati Božje jedinstvo jedino prilazom ličnosti. Ako čovjek odbije prihvatiti ideju ličnosti Prvog Izvora i Centra, preostaju mu jedino dvije filozofske dileme-- materijalizam ili panteizam.
Razmatrajući Božanstvo, morate razdvojiti koncept ličnosti od koncepta tjelesnosti. Materijalno tijelo nije neodvojiv dio ličnosti bilo čovjeka ili Boga. Zabluda da Bog ima tijelo postaje očigledna u oba ekstremna pravca ljudske filozofije. Prema materijalističkom shvaćanju, kako čovjek prilikom smrti gubi tijelo, on prestaje postojati kao ličnost; prema panteizmu, kako Bog nema tijela, on ne može biti osoba. Nadljudski oblik progresivne ličnosti djeluje u jedinstvu uma i duha.
Ličnost nije samo Božja osobina; ona prije predstavlja cjelokupnost koordinirane beskonačne naravi i ujedinjene božanske volje koja se ispoljava u vječnosti i univerzalnosti savršenog izražaja. U najvišem smislu riječi, ličnost je otkrivenje Boga svemiru nad svemirima.
Budući da je Bog vječan, univerzalan, apsolutan i beskonačan, on ne može rasti po znanju i mudrosti. Dok Bog ne stječe iskustvo onako kako konačni čovjek zamišlja i shvaća postignuće iskustva, u okviru svoje vječne ličnosti, on uživa neprestano proširenje samoostvarenja koje se na određeni način može usporediti i analogno objasniti kao proces kojim konačna bića evolucijskih svjetova stječu nova iskustva.
Kad Otac Svih ne bi izravno sudjelovao u borbi ličnosti svih nesavršenih duša prostranog svemira koje se uz božansku pomoć uspinju do duhovno savršenih svjetova na visini, apsolutno savršenstvo beskonačnog Boga bi prouzrokovalo užasna ograničenja bezuvjetne finalnosti njegovog savršenstva. Ovakvo progresivno iskustvo svakog duha i svakog smrtnog stvorenog bića širom cijelog svemira nad svemirima, ulazi u sastav Očeve šireće svjesnosti Božanstva u beskrajnom božanskom krugu neprestanog samoostvarenja.
Doslovno je istina: "U svim vašim žalostima, on je ožalošćen." "U svim vašim pobjedama, on pobjeđuje s vama i u vama." Njegov predlični božanski duh je vaš stvarni dio. Rajski Otok reagira na sve fizičke preobrazbe svemira nad svemirima; Vječni Sin u sebi nosi sve impulse duha cijele tvorevine; Združeni Činitelj obuhvaća sve umne izražaje rastućeg kozmosa. U punoći svoje božanske svjesnosti, Otac Svih spoznaje svo individualno iskustvo naprednih borbi širećih umova i uspinjućih duhova svake jedinke, bića i ličnosti cjelokupne evolucijske tvorevine vremena i prostora. I sve ovo je doslovno istina, jer "po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo."
6. LIČNOST U SVEMIRU
Ljudska ličnost je vremensko-prostorni oblik koji je sjena božanske ličnosti Stvoritelja. I ni jedna se aktualnost ne može prikladno shvatiti na osnovu izučavanja njene sjene. Pri tumačenju sjene trebate voditi računa o naravi istinske tvari.
Sa stanovišta znanosti, Bog je uzrok, filozofiji je ideja, religiji je osoba--nebeski Otac ljubavi. Bog je znanstveniku prvobitna sila, filozofu je pretpostavka jedinstva, religioznom čovjeku je živo duhovno iskustvo. Čovjekovi neispravni koncepti ličnosti Oca Svih mogu uznapredovati jedino uz pomoć čovjekovog duhovnog napretka u svemiru i postat će istinski prihvatljivi jedino nakon što hodočasnici vremena i prostora konačno uđu u božansko naručje živog Boga na Raju.
Nikad ne gubite iz vida proturiječnost između Božjeg i ljudskog shvaćanja ličnosti. Čovjek vidi i razumije ličnost promatrajući beskonačno sa stanovišta konačnog; Bog promatra konačno sa stanovišta beskonačnog. Čovjek ima najniži oblik ličnosti; Bog ima najviši--vrhovni, ultimni i apsolutni. Stoga, nastojeći steći više koncepte božanske ličnosti, čovjek prvo mora izgraditi naprednije ideje o ljudskoj ličnosti, a naročito savršenije otkrivenje spojene ljudske i božanske ličnosti koja je na Urantiji obzanjena u darovanom životu Mihaela, Sina Stvoritelja.
Dok predlični božanski duh u umu smrtnog bića nosi u samoj svojoj prisutnosti valjan dokaz svog aktualnog postojanja, koncept božanske ličnosti može biti poznat jedino duhovnim uvidom istinskog osobnog religioznog iskustva. Stvoreno biće može poznati i razumjeti svaku osobu--ljudsku ili božansku--neovisno o njezinim reakcijama na okruženje i neovisno od njezine materijalne prisutnosti.
Između dvaju osoba mora postojati određeni stupanj moralne bliskosti i duhovnog sklada kako bi tu moglo postojati prijateljstvo; ljubezna ličnost sebe teško može obznaniti neljubeznoj. I kako bi čovjek prišao poznavanju božanske ličnosti, sva obdarenja njegove ličnosti moraju biti odana ovom nastojanju; malodušna i djelomična odanost neće uroditi plodom.
Što više čovjek bude razumio samoga sebe i što više bude cijenio vrijednost ličnosti svojih bližnjih, to će više žudjeti da upozna Izvornu Ličnost i to će više takav čovjek koji poznaje Boga nastojati postati poput Izvorne Ličnosti. Dok možete raspravljati svoja mišljenja o Bogu, vaše iskustvo s Bogom i u Bogu postoji iznad i izvan svake ljudske proturiječnosti i posve intelektualne logike. Čovjek koji zna Boga ne govori o svojim duhovnim iskustvima kako bi uvjerio nevjernike, već prije u cilju duhovne naobrazbe i uzajamnog zadovoljstva vjernika.
Prepostavka mogućnosti spoznaje i razumijevanja svemira podrazumijeva pretpostavku činjenice da svemir predstavlja djelo uma i da njime upravlja ličnost. Čovjekov um može shvatiti jedino umne pojave drugih umova, bilo ljudskih ili nadljudskih. Ako čovjekova ličnost može doživjeti svemir, to znači da se negdje u tom svemiru krije božanski um i aktualna ličnost.
Bog je duh--ličnost duha; čovjek je također duh--potencijalna ličnost duha. U svom ljudskom iskustvu, Isus iz Nazareta je stekao puno ostvarenje ovog potencijala ličnosti duha; stoga njegov život--život postignuća Očeve volje--postaje čovjekovo najstvarnije i najidealnije otkrivenje Božje ličnosti. Unatoč tome što čovjek može razumjeti ličnost Oca Svih jedino u istinskom religioznom iskustvu, jako nas motivira savršeno iskazanje takvog ostvarenja i otkrivenja Božje ličnosti u istinski ljudskom iskustvu Isusovog zemaljskog života.
7. DUHOVNA VRIJEDNOST
KONCEPTA LIČNOSTI
Kad je Isus govorio o "živućem Bogu," mislio je na osobno Božanstvo--Oca na nebu. Zahvaljujući konceptu ličnosti Božanstva, čovjek lakše može sklopiti prijateljski odnos s Bogom; lakše ga može inteligentno obožavati; lakše može naći snagu u svom pouzdanju. Između neličnih predmeta može postojati međudjelovanje, ali ne i prijateljstvo. Prijateljski odnos između oca i sina, kao i odnos između Boga i čovjeka, ne može postojati ako i čovjek i Bog nisu osobe. Jedino između ličnosti može postojati duhovno zajedništvo, iako prisutnost nelične jedinka kakva je Misaoni Ispravljač može bitno olakšati ovu duhovnu zajednicu između dvaju ličnosti.
Čovjek ne postiže jedinstvo s Bogom onako kako se kap sjedinjuje s oceanom. Čovjek postiže jedinstvo s Božanstvom time što gradi sve napredniju uzajamnu duhovnu zajednicu, što svojom ličnošću održava odnos s osobnim Bogom, što stječe sve izražajniju božansku narav svesrdno i inteligentno se suglašavajući s božanskom voljom. Takav uzvišeni odnos može postojati jedino između ličnosti.
Koncept istine eventualno može postojati odvojeno od ličnosti, koncept ljepote može postojati bez ličnosti, dok se koncept božanske dobrote može razumjeti jedino pri odnosu s ličnošću. Jedino osoba može voljeti i biti voljena. A ni ljepota ni istina ne bi mogle preživjeti da ne predstavljaju osobine osobnog Boga, Oca ljubavi.
Mi ne možemo posve razumjeti kako Otac može biti prvobitan, nemijenjajući, svemoguć i savršen, dok je istodobno okružen mijenjajućim i evoluirajućim svemirom očiglednih zakonskih ograničenja i relativnih nesavršenosti. No mi možemo poznavati takvu istinu u osobnom iskustvu, budući da svi održavamo identitet ličnosti i jedinstvo volje unatoč neprestanoj promjeni kako nas samih tako i našeg okruženja.
Ultimna kozmička stvarnost se ne može shvatiti matematički, logički ili filozofski, već jedino čovjekovim osobnim iskustvom sve većeg prihvaćanja božanske volje osobnog Boga. Znanost, filozofija i teologija ne mogu potvrditi postojanje Božje ličnosti. Jedino osobno iskustvo onih koji su po vjeri postali sinovi nebeskog Oca može voditi k stvarnoj duhovnoj spoznaji Božje ličnosti.
Viši koncepti kozmičke ličnosti podrazumijevaju: identitet, samosvjesnost, volju i sposobnost samootkrivenja. I ove osobine dalje podrazumijevaju prijateljski odnos s drugim jednakim ličnostima, upravo onakav kakav vlada između ličnosti Rajskih Božanstava. I apsolutno jedinstvo ovih veza je tako savršeno da božanstvenost postaje obilježena nepodjeljivošću--jedinstvom. "Bog Gospodin je jedan." Nepodjeljivost ličnosti se ne kosi s činjenicom da u smrtničkim srcima živi darovani duh. Nepodjeljivost ličnosti čovjeka oca ne spriječava njegovu reprodukciju i stvaranje smrtnih sinova i kćerki.
Koncept nedjeljivosti i koncept jedinstva zajedno znače da Ultimnost Božanstva nadilazi vrijeme i prostor; ni prostor ni vrijeme stoga ne mogu biti apsolutni ili beskonačni. Prvi Izvor i Centar je ta beskonačnost koja bezuvjetno nadilazi sav um, svu tvar i sav duh.
Činjenica postojanja Rajskog Trojstva nikako ne pobija istinu božanskog jedinstva. U pogledu svih reakcija kozmičke stvarnosti i svih odnosa prema stvorenim bićima, tri ličnosti Rajskog Božanstva su jedno. Niti je točno da postojanje ovih triju vječnih ličnosti pobija istinitost nedjeljivosti Božanstva. U cjelosti sam svjestan da ne postoji jezik kojim bih smrtničkom umu prikladno objasnio kako ovi kozmički problemi izgledaju s našeg stanovišta. No ovo vas ne smije obeshrabriti; ove stvari nisu posve jasne čak ni visokim ličnostima moje grupe Rajskih bića. Uvijek imajte na umu da će ove dubokoumne istine u vezi Božanstva postajati sve jasnije kako vaš um bude postajao sve duhovniji za vrijeme dugog niza stoljeća smrtničkog uspona prema Raju.

[Predstavio Božanski Savjetnik, pripadnik grupe nebeskih ličnosti kojima su Stari Dani Uverse, glavnog centra sedmog nadsvemira, povjerili nadzor nad procesom zabilješke onih dijelova otkrivenja koji se tiču stvari izvan granica lokalnog svemira Nebadona. Kako predstavljam najviši izvor raspoložive informacije u vezi Božje naravi i osobina koji se može naći na bilo kojem naseljenom svijetu, povjereno mi je izlaganje onih poglavlja koja prikazuju Božje osobine i narav. Služio sam kao Božanski Savjetnik u svih sedam nadsvemira i već dugo živim na Rajskom centru svih stvari. Mnogo sam puta uživao u najvišem zadovoljstvu bliske osobne prisutnosti Oca Svih. S neosporivim autoritetom predstavljam stvarnost i istinu Očeve naravi i osobina; znam što govorim.]

Knjiga Urantije sadrži djela preko 2,000 ljudskih autora predstavljajući skup njihovih znanstvenih, filozofskih, religioznih, povijesnih, socioloških i teoloških ideja tijekom posljednjih 2,000 godina ljudske povijesti.
Sabran prema izboru uredničke grupe nadljudskih bića, materijal predstavlja zapanjujući pregled ljudskog porijekla, povijesti i sudbine pružajući najbitnije otkrivenje namijenjeno cijelom čovječanstvu.
Knjiga Urantije: Sadržaj
Predgovor – opisuje Božanstvo, Božanstvenost, Boga, ličnost i najosnovnije kozmičke odnose.
I Dio: Svemir nad svemirima – Opisuje narav Vrhovne stvarnosti i astronomsko-kozmološke organizacije svemira. Opisuje Rajsko Trojstvo i Rajski Otok – materijalni i gravitacijski centar svemira – centar sve energije, materije, života i ličnosti. Predstavlja sliku organiziranog kozmičkog poretka, evolucijskog procesa povezanog s Rajskim Trojstvom. Govori o tvorevini koja obuhvaća milijune naseljenih svijetova koji prolaze različitim stadijima biološke, intelektualne, društvene i duhovne evolucije.
II Dio: Lokalni svemir – Pruža detaljan opis Božanskog plana koji leži u podlozi stvaranja, razvoja i uprave nad lokalnim svemirima. Govori o Isusovoj prisutnosti i službi kao osnovnoj kozmičkoj stvarnosti koja pruža smisao i značenje svim drugim stvarima. Opstanak ličnosti ovisi o odlukama slobodne volje vezanim uz čovjekov odnos s Bogom kao i njegovu odanost istini, ljepoti i dobroti baziranu na iskrenom razumijevanju ovih vrijednosti. Greške, zlo i grijeh nas unatoč svemu tome suočavaju s teškim pitanjima stvarnosti. Razvoj prema postignuću savršenstva predstavlja osnovnu životnu okupaciju. Ovaj je razvoj u biti evolucijski, kumulativan i doslovce beskonačan. On je rezultat čovjekove odanosti Bogu i nesebične službe bližnjima.
III Dio: Povijest Urantije -- Kratka geofizička povijest našeg planeta priprema podij za pregled biološke evolucije. Knjiga opisuje razvoj civilizacije, kulture, vlade, religije, obitelji i drugih društvenih institucija sa stanovišta nadljudskih promatrača. Svojom metodom izlaganja, pripovijed pruža novu snagu prauzorima koji počivaju u podlozi religiozne civilizacije, jačajući temelje za razvoj novih postignuća kulturnog razvoja. Knjiga opisuje čovjekovu sudbinu predstavljajući svijetove koji nas čekaju neposredno nakon zemaljske smrti.
IV Dio: Isusov život i učenja – Sedam stotina stranica govori o Isusovom životu predstavljajući duhovno najsnažniju tiskanu biografiju Isusovog života.
U usporedbi s Biblijom, Knjiga Urantije pruža preko 16 puta više informacije o Isusovom životu. Književna dubina Knjige Urantije pruža jasan i dirljiv prikaz mješavine Isusove čovječnosti i božanstvenosti.
Knjiga Urantije: Prijeklo
Knjiga Urantije je antologija koja ubraja 196 "poglavlja" napisanih između 1928 i 1935 godine; autori ovih poglavlja su nadljudske ličnosti čija imena ulaze u sastav pojedačnih poglavlja. Nitko od ljudi koji su primili ova poglavlja više nije živ. Materijal se pojavio na jedinstven i misteriozan način.
Premda su Urantija Poglavlja u tisku već pedeset godina, ona nisu vodila stvaranju formalnih religioznih grupa. Duhovni uvidi ove knjige pružaju nadahnuće učiteljima, svećenicima i laicima mnogih vjera, obogaćujući najviše vrijednosti njihovih tradicija. U iskustvu mnogih osoba koje ne pripadaju formalnim religioznim institucijama, učenja Knjige Urantije su vodila stvaranju bogatijeg osobnog duhovnog života. Iz dana u dan proširuje se internacionalna mreža samostalnih grupa posvećenih proučavanju knjige. Učenja su prevedena je na više jezika, dok su upravo u tijeku novi prijevodi.
Kao i u slučaju svih drugih svetih spisa, sadržaju ove knjige ne treba suditi na temelju navodnog autoriteta ili autorskog porijekla, već prije prema “plodova duha.” Novi čitatelji mogu otkriti da knjiga predstavlja fascinirajuće religiozno i književno djelo, dok s vremenom duhovna kvaliteta ovih učenja može pružiti novi duhovni autentitet njihovoj poruci i porijeklu.

Nakon razmišljanja o tome što me najviše fasciniralo od svih informacija koje imam i što bi bilo najkorisnije za potencijalnog čitatelja odlučio sam staviti na ovaj blog prijevod URANTIJA-istinita povijest Zemlje, kao knjigu koja me je veoma dojmila.