Azija je domovina čovječanstva. Na južnom poluotoku ovog kontinenta, u gorovitom zemljištu što je sada Afghanistan, prvi ljudi, Andoni, su bili rođeni gotovo prije milijune godina.
Andon i žena su imali devetnaestoro djece. Njihova plemena su rasla, i za dvadeset generacije Andoniti su ostali blizu njihovoj domovini, formirane se jezične skupine i stvarani temelji zasade ljudske kulture, dok istovremeno traju plemenski sukobi i svađe, kao i natjecajna za hranu. No što su dijelili - što su činili njihova ljudskost-njihovu latentnu sila uma je omogućila da budu neovisni. A imali su koncept jednog Boga, i izaberati vršiti njegovu volju. Andon i žena su bili neodređeno svjesni da su oni bili preko sušte životinjske bit zbog njihovog posjedovanja individualiteta i nazočnosti ulomaka Boga unutar njihove pameti. Dio skupine je ostao a dio je migrirao da sjever i na zapad, u što je sada Europa. Po rijekama i tokovima vode vodili su ih sjeverni morski prolaz gdje su se utvrdili preko jedno tisuća godina, a druga skupina je mnogo godina ostala kod rijeke Somme u Francuskoj.
Povremeno Andoniti su polako plovili dole u topplije južne klime,gdje su našli ljude i njihova rođaka pračovjeka. U kasnije godine mnoge njihove mješovite rase potomstava vraćaju se u Englesku iz južne Francuske, uzgajati stoku s deformiranim Andoničnim plemenima. U kratakom vremenskom razmaku zaokupljenosti lošim životinjskim nagonom retardiranog napretka europskog Andonita, nešto ojačan do biološko izvanredne skupine koja je pratila njih, te su se razgranaju po Europi, kao preteča Heidelbergovih ljudi.