Čovjek je sklon o svemu stvarati pretpostavke. Mi djelujemo na osnovu pretpostavki o nečemu za što pretpostavljamo da je istina. Potom se razočaramo i djelujemo na osnovu neke druge pretpostavke ili preduvjerenja. Cijeli život nam se odvija na ovaj način. A on je, kaže don Miguel, izvor svog zla i cjelokupne patnje koja nam se događa. Evo jednog primjera kojeg navodi:
«Šećete ulicom, prilazi vam osoba, nasmiješi se i ode dalje. Vi stvarate niz pretpostavki na osnovu ovog iskustva, stvarate cijeli izmišljeni svijet u kojeg na kraju povjerujete i s tim u skladu djelujete. Kažete, Oh, ovoj osobi se sviđam. U vašem umu se počinje stvarati odnos, možda se čak vidite u braku s tom osobom. Stvarate izmišljeni svijet u svojem umu, u svojem osobnom snu.»
Vjerojatno će još gore posljedice izazvati ako vas neka poznata osoba niti ne pogleda. Koliko samo tada iz nas izađe mentalnog otrova, jada i povrijeđenosti, a čovjek je možda samo bio zamišljen i zauzet svojim problemima. Ne stvarati pretpostavke budi nas iz osobnog sna i iluzije i čuva od suvišnog mentalnog otrova koji sami proizvodimo i sami ga poslije popijemo.