četvrtak, 17.01.2013.
NeStO.....
Kao zadnji otkucaj glazbe, prišuljaš se u moje baršunaste snove..laganom melodijom prođeš kroz moje misli...Svojom tišinom učiniš da čujem i najskriveniji zvuk sreće ,zakopan u meni...Znao si da me možeš osvojiti ružama,ali i da ljubav, čim padne,odleti,u neke daljine,veće od suhog jesenjeg lišća...I nemam opet moć, da na nevidljivim krilima proljeća,otjeram male tužne zrake sunca,koje pokušavaju dati lažan sjaj,blještavilom sakupljenih čarobnih tragova,pravoga sjaja...I možda nemam moć da obrišem neki krivi potez života koji nije načinjen kistom...da vratim neke učinjene korake...Ali imam osmijeh,taj ključ kojeg je teško nadmašiti...Bez odjeka smijeha,i tragova koji me vode,razvodnjava se sve...Pojavim li se u najljepšoj haljini, pokušaj me pozvati na ples...ples dviju duša..dvaju anđeoskih lica,zanemarivih sitnica...ljubavne bajke,tužnog ili sretnog kraja,ostaju u nekom kutku uspomena....Dolaziš mi u život polako,poput dolaska plavetne zore,u kojoj dvoje plešu lagani ples,gotovo kao sjene,pokušavajući zaustaviti trenutak zlatnog svitanja,a tvoj najtopliji zagrljaj neće odati tajnu zašto mirišeš na vrelinu ljeta koje tek dolatzi....I za kraj,svakom svitanju ,možeš uzeti dašak nade,prije nego ti jutro oduzme tu čaroliju.... A moj misteriozni osmijeh ,ostaje u tvom polusnu ,i daje ti snagu,za sve sljedeće trenutke života...
- 14:03 -
