Iskrena pjesma
Ne mogu promijeniti tvoje sne,
a o sebi ljepše dosanjati ne umijem.
Ne znam buditi jutro prije svitanja,
ni zapaliti suton prije dana.
Cvijeće ne poklanjam u samo jednoj boji,
niti darove da nisu kratkotrajni.
Ne umijem doći bez odlazaka,
radostiti se bez suza.
Ne znam stisak otkriti u pruženoj ruci,
ni svu priču čuti meni kazanu.
Ne naučih još sresti sve tvoje dolaske
i ne znam tražiti te u traganju.
Znam voljeti na logu od mjesečine,
čuvati te u sebi kao tajnu
i novim bježanjem tebi se vraćati.
Znam slušati kad pričaš s mojom samoćom
i zvati te kad posrćem umoran.
Umijem voljeti drukčije i krivo,
nekako tuđe, iz daljine kadikad.
Voljeti šutke do sretnosti,
i kad misliš već da sve je ugaslo..
M. Kovačević
Budite mi pozdravljeni..rekli su.. sutra će biti sunčano..
|