''Ne budi tužna''
Ja znam da on često sjedi i promatra..dok me neke muške sjenke obilaze tražeći ispunjenje...gleda. Čini mi se, sa smiješkom olakšanja svaki put odahne kada kažem..''Ma šta će mi taj.''
Kada zaviri u čašu tamnog piva prizna mi da je ljubomoran..možda bi i pojeo čašu kada se sjeti da sam nekad sjedila u krilu...njemu.
Kada mu krenem zaželjeti laku noć nakon što me doprati do usnulog ulaza, on često želi pozdraviti...usnama.
Svaki put se prestrašim..kao dijete..curica..''Nemoj''. Molim ga očima.
Da pusti prošlosti ono što ne dam budućnosti. Bila bih sretna s njim...pomislila sam dok sam češljala kosu neki dan. ..padala je sve do struka..
Jedne večeri htio je leći pored mene, opet sam zaključala vrata.
Mislila sam ''..a što kada se probudim..da li mu želim napravit doručak?..''
Liježem u veliki krevet..sama sam. I dok crna čipka voli moje tijelo i svira muzika sa radija, ja znam da bih one druge oči sada gledala u mraku..njegove ruke u mojoj kosi, iako to nikad nije radio nježno..njegov pogled preko okruglog stola..dok šutimo..
Ipak, već mi nedostaje moj prijatelj. Tko zna, možda zato kaže da odlazi.
Ja ne znam mahati bijelom maramicom..netko u meni svaki puta uzdahne kada krenu vlakovi..
|