|
Lehar je rodjen 30. travnja 1870. u Komarnu, a umro je 24. listopada 1948. u Bad Ischlu
U zlatno doba operete, na prijelazu iz 19. u 20. stoljece u beckom glazbenom zivotu javlja se mladi skladatelj madjarskog podrijetla Franz Lehar. Dotad nepoznati glazbenik odusevljavat ce godinama Becane, prvo izvedbama beckih opereta i Straussovih valcera, koracnica i polki, a potom i vlastitim operetama. Neke od njih, poput Zemlje smijeska ili Vesele udovice postat ce svjetskom operetnom bastinom.
Kao sin vojnog dirigenta, od malena uci svirati glasovir i violinu. Kasnije se skoluje na konzervatoriju u Pragu. U pocetku krece ocevim stopama, vodi vojni orkestar i dirigira u Trstu, Budimpesti, Puli i Lucencu. Nakon dolaska u Bec Lehara sve vise zaokuplja skladanje, pa 1905. nastaje njegovo prvo poznatije vec spomenuto djelo Vesela udovica. S njom postize veliku popularnost. Zatim slijede operete Ciganska ljubav, Carevic, Grof Luxemburg, Zemlja smijeska, a sklada i vise simfonijskih pjesama, koncerata i tri manje poznate opere.
U pocetku je Lehar pisao izrazito pjevna djela lakog sadrzaja. U zrelijoj dobi poseze za ozbiljnijim libretima i potpada pod utjecaj svoga prijatelja Puccinija. Zbog toga ce ga becka javnost nazvati operetnim Puccinijem. U Leharovim djelima sarmantno se ispreplece madjarski i slavenski melos, uza sve glavne znacajke becke klasicne operete.
|
