Opera house

petak | 31.03.2006.

George Gershwin

George Gershwin (Brooklyn, 26. rujna 1898. - Beverly Hills, 11. srpnja 1937.) Rano se proslavio kao autor mnogih skladbi zabavne, osobito plesne glazbe. U klasičnim djelima "Rapsodija u plavom", "Amerikanac u Parizu" i "Koncert za klavir i orkestar u F- duru" istaknuo se i kao suvremeni glazbenik koji uspijeva povezati impresionističku orkestraciju s jazzom i elementima folklora. Melodijska i ritmička okosnica tih djela, temeljena često na elementima jazza i folklora, odraz je realističkih umjetničkih pogleda, osobito prisutnih u vrlo popularnoj operi iz života američkih crnaca "Porgy i Bess". Ona se mentalitetom i karakterom smatra američkom nacionalnom operom.

nedjelja | 26.03.2006.

Na današnji dan umro Ludwig van Beethoven... Minuta šutnje

Rođen: 16. ili 17. prosinca 1770. u Bonnu Umro: 26. ožujka 1827. u Beču Ludwig van Beethoven, genijalni njemački skladatelj i jedan od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva, kao oduševljeni pristaša francuske revolucije odrazio je u svojoj glazbi duh nove epohe, oslobodivši je prvi put u povijesti društvene uvjetovanosti i izrazivši u njoj načelo umjetnosti kao izraza osobnosti i unutrašnjeg života, no uzdignuto na općeljudsku razinu. Beethoven potječe iz flamanske obitelji, koja svoje korijene vuče iz Brabanta 15. stoljeća. U Bonnu, gdje je rođen 16. ili 17. prosinca 1770., dolazi u doticaj sa starijom i suvremenom glazbom i književnošću i upisuje studij filozofije. Godine 1792., kad drugi put dolazi u Beč, studira kod Haydna, Salierija i drugih uglednih majstora te Beč više ne napušta. U njemu i umire 26. ožujka 1827. Beethoven nije imao stalnog namještenja, međutim, preporukom svojih bonskih prijatelja, osobito grofa Waldsteina, ušao je u bečke aristokratske krugove gdje se u to doba mnogo muziciralo te ubrzo stekao priznanje kao vješt glazbenik. No, pijanistička ga karijera nije zanimala i on se, ohrabren ponudama nakladnika, sve više posvećuje skladanju. Do 1800. piše uglavnom djela za klavir - sonate do opusa 14, među njima i Patetičnu, i za druge raznovrsne komorne sastave. Tada počinje stvarati i simfonije, njih devet. Godine 1804. izvodi se njegova Treća simfonija u Es-duru, prvotno nazvana Bonaparte, a potom Eroica. Sretan u svojoj umjetnosti Beethoven vjeruje da će se i njegov privatni život promijeniti, osobito kada 1806. boravi kao gost obitelji Brunswick na njihovu imanju u Mađarskoj. Zaljubljen u Terezu Brunswick, valjda jedinu ženu koja ga je doista voljela i koja je shvatila svu veličinu njegove glazbe, s njom se potajno zaručio, ali do braka nije došlo te je do smrti ostao neženja. U vrijeme održavanja Bečkog kongresa 1815. izvodi se Osma simfonija u F-duru te druga verzija Beethovenove jedine opere Fidelio. Usporedno sa simfonijama skladao je 1815. poznate klavirske sonate - Mondschein, Appassionatu i Les adieux, čudesne gudačke kvartete, kao što je opus 59. nazvan Razumovski, u kojima je uzdigao glazbu na razinu spoznajne umjetnosti, violinsku Kreutzersonatu, klavirske koncerte u c-molu, G-duru, Es-duru te prekrasni violinski koncert u D-duru. U tom razdoblju punoga stvaralačkog napona već je gluh te izvedbe svojih djela više nije mogao čuti, ali ono što je tada skladao - Missu solemnis za sole, zbor i orkestar, posljednje klavirske sonate i Devetu simfoniju u d-molu, u kojoj solisti i zbor u četvrtom stavku pjevaju Odu radosti na Schillerov tekst, te posljednjih pet gudačkih kvarteta, govori o genijalnoj glazbenoj nadarenosti i neslomljivoj snazi volje. U svom monumentalnom djelu otvorio je glazbi nove puteve razvoja. Beethovenov specifični tematski aforizam, ciklički sonatni oblik i posebno simfonijski stil u ishodištu su nove glazbe Bartoka i Schönberga. Kada je umro, jedan drugi genij - Goethe, rekao je za njega: Nikad dosad nije postojao umjetnik tako nabujale snage, silovite volje i skrivene nježnosti.

subota | 25.03.2006.

Na današnji dan rođen Arturo Toscanini

Rođen: 25. ožujka 1867. godine u Parmi Umro: 16. siječnja 1957. godine u New Yorku Jedan od najvećih dirigenata u povijesti glazbe Arturo Toscanini počeo je svoju karijeru kao violončelist. Rođen je 25. ožujka 1867. u Parmi gdje je s laskavim nagradama u osamnaestoj godini završio konzervatorij. Već sljedeće godine član je talijanske operne staggione u Teatru Munisipal u Rio de Janeiru. I dok su svi koji su ga poznavali smatrali da je rođen novi genij violončela, Toscanini iznenada zamjenjuje gudalo dirigentskim štapićem. Naime, u travnju 1886. na predstavi Verdijeve Aide u Riu publika je već u prvom činu izviždala dirigenta. Kako bi se spasila skupa predstava, službenog je dirigenta u sljedećem činu zamijenio mladi čelist i predstavu s mnogo uspjeha priveo kraju. Taj će veliki uspjeh potpuno promijeniti Toscaninijev život i odvesti ga u krug glazbenih besmrtnika. U iduće dvije godine Toscanini će svoju raskošnu nadarenost potvrditi i na glazbenim pozornicama Europe. Već 1898. godine mladi dirigent dobiva angažman u milanskoj Scali. Od tada će Toscanini suvereno vladati svim velikim opernim i simfonijskim orkestrima svijeta kao direktor ili prvi dirigent - u Metropolitaineu, u operama Buenos Airesa i Milana, simfonijskih orkestara, među kojima i NBC-ja u New Yorku. Tajna Toscaninijeva uspjeha bila je u izvanrednoj sposobnosti balansiranja svih kotačića u velikom orkestralnom mehanizmu i nalaženju sugestivnih interpretacija glazbenih fraza. Veliki dirigent vratio se i jednom načelu koje je u njegovo vrijeme bilo zaboravljeno - doslovno se držeći notnog teksta poštovao je svaki znak i oznaku skladatelja. Jednako genijalno uživljavao se u instrumentalna djela Sibeliusa, Dvořaka, Schuberta, Bacha, Beethovena i Brucknera, kao i u djela talijanskih i njemačkih majstora opere, te je svojim interpretacijama uvijek iznova doživljavao ovacije. Tridesetih godina povlači se iz Europe pred najezdom fašizma u Ameriku, odakle će sve do kraja rata voditi antifašističku kampanju. Toscanini je umro 16. siječnja 1957. u New Yorku u dubokoj starosti od 90 godina.

srijeda | 22.03.2006.

Modest Musorgsky

Modest Petrovič Musorgski (Karev, 21. ožujka 1839. - Sankt Peterburg, 28. ožujka 1881.), ruski skladatelj Po zvanju je bio oficir, ali je napustio vojnu službu da bi se priključio skupini nacionalno orijentiranih skladatelja "Petorica", no svojim je umjetničkim stajalištem i originalnošću glazbenog izraza, koji zasniva na obilježjima izvornog ruskog folklora, ostao neovisan. U solo pjesmama prikazuje likove iz naroda i dočarava svijet dječjih doživljaja. U monumentalnoj povijesnoj operi "Boris Godunov" za nositelja radnje stavlja narod. U svoje vrijeme bio ne neshvaćen i nepriznat, ali je svojim originalnim glazbenim jezikom otišao daleko ispred suvremenika i utjecao na impresioniste i skladatelje slavenskih zemalja. Djela: opere: "Hovanščina" "Soročinski sajam" klavirski ciklus :"Slike s izložbe" simfonijska pjesma :"Noć na pustoj gori" ciklusi: "Dječja soba" "Bez sunca" "Pjesme i plesovi smrti"

subota | 18.03.2006.

Bohuslav Martinu

Bohuslav Martinu (Polička, 8. prosinca 1890. - Liestal, Švicarska, 28. kolovoza 1959.), češki skladatelj Bohuslav Martinu predstavnik je češke moderne. Djelovao je u Parizu, SAD-u (sveučilišni profesor na Princetonu) i Pragu. U njegovoj glazbi, posebno u melodici i ritmici, osjeća se prizvuk češkog folklora, a stilski prevladavaju neoklasičarska obilježja. Djela: šest simfonija, "Spomenica Lidicama", "Concerto grosso" oratorij "Gilgameš", opere: "Julietta", "Komedija na mostu", "Vjenčanje", "Grčka pasija", baleti "Istar", "Štapić"; filmska glazba.

utorak | 14.03.2006.

Jean Sibelius

Jean Sibelius (Hämeenlinna, 8. prosinca 1865. - Jävenpää, 20. rujna 1957.), finski skladatelj Sa 14 godina počeo je učiti pjevanje, a studirao je teoriju, kompoziciju i violinu. U početku su najjače poticaje njegovu stvaranju dale legende iz narodnog epa "Kalevala", no nikada nije unosio u svoja djela narodnu melodiju ni ritmiku. Nakon mnogih putovanja po Europi, djela su mu više internacionalna, po stilu klasicistička. Posljednji javni nastup imao je 1924., na njemu je dirigirao svoje remek-djelo "Sedmu simfoniju". Ostala djela: Jedna Saga Lemminkäinen Labud Tuónele Finlandia Tápiola

četvrtak | 09.03.2006.

Nikolaj Rimsky-Korsakov

Rođen: 6. ožujka 1844. u Tikhvinu Umro: 8. lipnja 1908. u Ljubensku U gradiću Tikhvinu u ondašnjoj novgorodskoj guberniji u Rusiji rođen je 6. ožujka 1844. ruski skladatelj Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov. Bio je jedan od članova znamenite skupine ruskih skladatelja Petorice. Nadahnut najčešće ruskim legendama, bajkama i povijesnim događajima, Rimski-Korsakov skladao je djela prema vlastitim libretima, a najpoznatije su opere Sadko, Snjegoručka, Zlatni pjetlić, Bajka o caru Saltanu, Priča o nevidljivu gradu Kitežu i balet Šeherezada. Rimski-Korsakov je počeo karijeru profesionalnog vojnika mornaričkog časnika, ali se već tada bavio skladanjem unoseći u svoja djela zvuke rodne novgorodske gubernije. Prekretnica u njegovu životu nastupila je 1861. kad je upoznao skladatelja i kapelnika Milija Balakirjeva, svog novgorodskog sugrađanina. Na njegov poticaj napisao je simfoniju, koja je 1865. izvedena kao prva ruska simfonija. U suradnji s članovima Petorice: Milijem Aleksijevičem Balakirjevom, Aleksandrom Porfirevičem Borodinom, Cezarom Antonovičem Kjujem i Modestom Petrovičem Musorgskim - Rimski-Korsakov ulazi u sam vrh ruske glazbe, napušta vojnu službu te sve do smrti predaje skladanje i instrumentaciju na petrogradskom konzervatoriju. Stvorio je svoju skladateljsku školu, utemeljenu na načelim Petorice. Odgojio je niz istaknutih ruskih glazbenika, koji su svojim vrijednim djelima najbolje potvrdili pedagošku važnost škole Rimskog-Korsakova. To se u prvome redu odnosi na skladatelje koji su svijetom proslavili rusku glazbu, kao što su Sergej Sergejevič Prokofjev i Igor Fjodorovič Stravinski. Bitno je i dirigentsko djelovanje Rimskog-Korsakova u zemlji i inozemstvu. Nikolaj Rimski-Korsakov umro je 8. lipnja 1908. u Ljubensku, a među djelima koja se i danas izvode na svjetskim glazbenim pozornicama je i opera Carska nevjesta.

utorak | 07.03.2006.

Na današnji dan rođen Antonio Vivaldi

Rođen: 4. ožujka 1678. u Veneciji Umro: 28. srpnja 1741. u Beču Crkva Svetoga Marka u Veneciji poznata je, uz ostalo, i po tome što je u njoj djelovao slavni i vrlo popularni skladatelj Antonio Vivaldi. Malo je onih koji nisu čuli za njegova Četiri godišnja doba. Vivaldi je toliko blizak, prepoznatljiv, jednostavan i ugodan za slušanje da je netko rekao kako nije napisao 450 koncerata već jedan koncert 450 puta! Rođen je u gradu na lagunama 4. ožujka 1678. Prvu glazbenu poduku dobio je od oca Giovannija Battiste koji je bio violinist u crkvi Svetog Marka i koji je 10-godišnjeg sina uveo u orkestar. Vivaldi je postao svećenik, ali je, vjerojatno zbog slabog zdravlja, napustio obavljanje dužnosti i potpuno se posvetio glazbi. Gotovo cijeloga života bio je vezan uz konzervatorij Ospedale della Pieta kao profesor, violinist, ravnatelj orkestra i skladatelj. Konzervatorijski orkestar, zahvaljujući njemu, ubrajao se među najbolje europske ansamble. A bio je to, zapravo, ženski orkestar sastavljen od redovnica! Ali, Vivaldi je i putovao, dirigirao je i izazivao skandale zbog svoje pratilje Anne Giro. Napisao je, među ostalim, 23 simfonije-predigre, 46 concerta grossa, 447 koncerata, od kojih 221 za violinu; tri oratorija, a spomena je vrijedan Juditha Triumphans, zatim crkvena djela Gloria i Magnificante, te 49 opera u kojima se nije uspio izdići iznad sasvim prosječnih talijanskih opera-serija. Vivaldi je nastavio na dostignućima prethodnika, a kasnije je utjecao na mnoge, pa čak i na Bacha. Najavio je razvoj pretklasične simfonije, ali i romantičarske simfonijske pjesme. Vrlo je važan i za unaprjeđenje razvoja tehnike sviranja na violini. Pokazao je velik smisao za kolorit i programske naslove, što vidimo po nekim zbirkama koncerata, kao na primjer Harmonijsko nadahnuće. Umro je 28. srpnja 1741. u Beču, u kojem se nastanio kad je u Veneciji rasprodao svoju imovinu. Pokopan je na sirotinjskom groblju i kako kroničari kažu, uz najjeftiniji ispraćaj. Vivaldijevom smrću i njegova su djela pala u zaborav. Tek kad je potkraj dvadesetih godina našeg stoljeća u Nacionalnoj knjižnici u Torinu pronađen veći dio njegova dotad nepoznatog opusa, poraslo je zanimanje za njega. Na temelju onoga što je istraženo Antonio Vivaldi označen je središnjom osobom europske glazbe prve polovice XVIII. stoljeća.

četvrtak | 02.03.2006.

Na današnji dan rođen Bedřich Smetana

Češki skladatelj i dirigent, Bedřich Smetana, rođen je na današnji dan, 2. ožujka 1824. godine u Litomyšlu, a preminuo je 12. svibnja 1884. godine u Pragu. Rođen je u obitelji pivara. Još kao dječak izvrsno je svirao klavir i violinu. Unatoč očevom protivljenju i savjetu kako bi se u životu trebao baviti nečim "ozbiljnijim" od glazbe, Smetana odlazi u Prag gdje upisuje konzervatorij za glazbu. Razdoblje njegovog boravka u Pragu bilo je obilježeno političkim previranjima. Val probuđenog nacionalizma zahvatio je i Češku. Smetana je kao član narodne garde sudjelovao u uličnim borbama. Veliki češki ustanak je bio ugušen, a Smetana kao njegov aktivni sudionik biva protjeran iz zemlje. Zabrana boravka u domovini mu je teško pala, ali na sreću nije dugo trajala. Po povratku u Prag, zahvaljujući donaciji Franza Liszta, otvorio je privatnu glazbenu školu. Unatoč njegovom predanom radu, škola se nije dugo održala radi konkurencije i financijskih teškoća koje su Smetanu pratile cijeli život. Upravo u to vrijeme dobio je ponudu iz švedskog Göteborga da tamo poučava klavir. Ponudu je prihvatio, ali se ipak nakon pet godina ponovno vraća u Češku. Slijedio je period u kome se Smetana angažirao oko reformacije koncertnog života u Pragu, afirmacije češke glazbe, osnutka Češke nacionalne opere…Istovremeno je vodio tešku borbu s konzervativnim krugovima koji su ga optuživali da je wagnerijanac ne razumijevajući naprednost njegovih ideja. Učestali živčani napori imali su za posljedicu gubitak sluha i duševno rastrojstvo. Njegov glazbeni opus je bogat, no najpoznatiji je po operi "Prodana nevjesta", simfonijskom ciklusu "Moja domovina" te gudačkom kvartetu "Iz mojega života" koji je intimna ispovijed skladatelja pisana jezikom koji je najbolje znao. Njegova najpoznatija djela su: "Prodana nevjesta", "Libuša", "Dalibor", "Moja domovina" i "Vltava".