FRANZ LISZT
Rođen: 22. listopada 1811. u mađarskome dijelu Gradišća
Umro: 31. srpnja 1886. u Bayreuthu
Veliki glazbenik epohe romantizma Franz Liszt, odnosno Ferenz Liszt, bio je pijanist, skladatelj, dirigent, pedagog, pokretač umjetničkih zbivanja, glazbeni pisac i kritičar. Bio je pijanist bez premca koji je virtuoznošću zadivio Europu.
Približio mu se Chopin, ali ga u čarobnoj nježnosti i gracioznosti nije nadmašio. Kao skladatelj u povijest glazbe Liszt je zabilježen kao otac simfonijske pjesme, a sva njegova nastojanja bila su upravljena prema budućnosti glazbe.
Lisztov život bio je nemiran, buran i uzbudljiv. Rođen je u Doborjanu, u mađarskome dijelu Gradišća, 22. listopada 1811. godine od oca Mađara i majke Austrijanke. Otac mu je bio nadglednik imanja kneza Esterhazyja u tome kraju. U kući se govorilo njemački, tako da Liszt nikada nije potpuno naučio mađarski jezik. Za vrijeme velike klavirske turneje po europskim zemljama dočekan je u Mađarskoj 1839. kao narodni velikan. Pri kraju te velike turneje nastupio je 1846. i u Zagrebu. Domovina se uvijek njime ponosila i 1875. iskazala mu poštovaje dodjelom mjesta predsjednika novoosnovane Glazbene akademije.
Iz golema Lisztova opusa treba svakako spomenuti dvanaest simfonijskih pjesama, među kojima su: Tasso, Preludij, Hamlet, Orfej, Prometej, Mazzepa i drugi, zatim dvije programske simfonije, Faust i Dante. Potrebno je istaknuti i veliki niz etida, balada, nokturna, poloneza i drugih skladbi za klavir, dva klavirska koncerta od kojih je poznatiji onaj prvi u Es-duru, nekoliko djela za orgulje od kojih je najpoznatija Fantazija i fuga na ime B-A-C-H, a među crkvenim djelima najvažniji je oratorij Krist, potom Legenda o svetoj Elizabeti te Madarska krunidbena misa.
Liszt je vec kao dijete nastupao na Esterhazyjevu dvoru, učio je u Beču, zatim je pošao u Pariz, ali najviše je znanja stekao slijedeći svoju genijalnu intuiciju. Važno razdoblje njegova života vezano je uz Weimar od 1848. do 1861. Ondje se rađala weimarska odnosno Novonjemačka škola oko koje okuplja skupinu mladih nadarenih glazbenika koji prihvaćaju njegove ideje o programnosti u glazbi i napuštanju konzervativne estetike. Skupini pristupa i Richard Wagner te postaje glavnim Lisztovim suborcem. To prijateljstvo oplodilo je i Lisztovo stvaralaštvo.
Osim strasti prema glazbi Liszt je imao još jednu, ženu. No, nisu ga sve poticale na stvaranje kao kneginja Wittgenstein. Upravo zbog te nemogućnosti da svoju ljubav prema njoj okruni vjenčanjem, obuzet depresijom i misticizmom, Liszt se zaredio.
Umro je 31. srpnja 1886. godine u Bayreuthu gdje je bio nazočan izvedbama glazbenih drama svoga prijatelja Wagnera, u čije je propagiranje uložio i sam mnogo truda.
|
