Opasna životinja, a zapravo...
08.09.2006., petak
Sve po starom i par stihova
|
Ljudi moji, ništa novo... Dosadan život, opet dosadna škola, stvarno ništa posebno... Još jedan školski tjedan pri kraju. Vikend će očito biti vrlo kratak jer me sljedeći tjedan očekuje inicijalni iz matematike. Nevjerojatno, inicijalni za ocjenu, za PRAVU PRAVCATU OCJENU koja je ravnopravna kao i sve druge ocjene. Pa to stvarno nije pošteno. Sa mojim malenim i sa mnom je sve OK. Danas navečer smo bili zajedno i bilo je fenomenalno. Barem iz moje perspektive. Ima tu još nešto. Sigurna sam da se i nakon godine i sedam mjeseci ona velika ljubav nije ugasila. Još je tu... Vidim ja to. I što god pomislila, što god učinila, s kime se god smijala, znam da ga volim na poseban način i da ga neću tako skoro prestati voljeti. Medo moj, stvarno mi je lijepo s tobom i volim te. Bez obzira na to što si katkad čudan, neraspoložen i što je katkad teško s tobom, BEZ OBZIRA NA SVE, VOLIM TE!!!  I još nekoliko stihova... Bilo je lijepo I taj osjećaj već znaš; On ode od tebe A ti mu se još nadaš. I što onda činiš? Nad izgubljenom ljubavi cendraš i cviliš, Zoveš Boga, zoveš njega, neumorno ga tražiš, Ali njega nema pa se s drugima snalaziš, Nastavljaš sa životom, a ni ne znaš da živiš I više nikoga na svijetu ne šljiviš. Ostaješ sama, tuguješ, Zbog nekog neznanca gubiš glavu i luduješ, Žališ za prošlim vremenom, plačeš nad samom sobom, A ni ne znaš da i ON isto tako pati za tobom! :)= Pusa svima! |
