Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

ponedjeljak, 06.05.2019.

Predavanje povodom 600 godina smrti sv. Vinka Ferrera

Sveti Vinko Ferrer jedan je od najvećih svetaca dominikanskog reda. Ove godine se napunilo šest stoljeća od njegove smrti, no interes za ovog velikog sveca još je uvijek živ i to posebno među vjernicima bliskim dominikanskom redu. Radi se o svecu koji je rođen u Španjolskoj 1350. godine u Valenciji. Ondje je posebno prisutno štovanje sv. Vinka, no na žalost u našoj domovini on još nije dovoljno prepoznat među vjernicima. Kako bi smo to promijenili te adekvatno obilježili 600 godina od njegove svetačke smrti, naše je Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića odlučilo organizirati predavanje o njegovom životu, baštini te prisutnosti štovanja ovog sveca na našim prostorima.

Za predavače pozvali smo Gabrijela Baćka, studenta teologije i bivšeg dominikanskog bogoslova, koji je iznimno privržen ovom svecu te je proveo neko vrijeme u Španjolskoj upoznajući ga te obilazeći mjesta na kojima je sv. Vinko ostavio svoj duboki trag. Osim njega, naše je bratstvo pozvalo i mr. sc. Ivana Armandu čiji su fokus znanstveno-istraživačkog rada upravo dominikanski sveci te njihovo štovanje na ovim prostorima.



Na početku predavanja Gabrijel je iznio kratki pregled biografije sv. Vinka s naglaskom na njegovu ulogu u burnim vremenima za Crkvu. Posebno je govorio o ulozi sv. Vinka u rješavanju problema tzv. avinjonskog sužanjstva, odnosno, situacije u kojoj su dvije osobe u isto vrijeme polagali pravo na titulu pape. Također, bilo je govora i o brojnim čudima koja je sv. Vinko činio kao i o velikim putovanjima na kojima je propovijedao te širio Radosnu Vijest i tako potaknuo tisuće muslimana i Židova na obraćenje. Poseban je fokus stavljen na njegov Traktat o duhovnom životu, najpoznatije djelo sv. Vinka, iz kojeg je naš predavač izvadio nekoliko zanimljivih ulomaka te nam na taj način dao uvid u duhovnu baštinu ovog velikog dominikanskog sveca.



Nakon prvog dijela predavanja, mr. Ivan Armanda nam je govorio o štovanju sv. Vinka u našim krajevima. Pri tomu nam je objasnio kako je ranije štovanje ovog sveca bilo daleko raširenije nego sada. Glavni razlog tomu jest povijest Reda propovjednika na ovim prostorima koja je bila izrazito burna. Naime, dominikanci su uvijek poticali pobožnosti sv. Vinku, no u više navrata tijekom svoje povijesti zapali su u velike probleme i to prvenstveno kada bi pali u nemilost svjetovnih vlasti. U tim trenutcima im je broj znao pasti s nekoliko tisuća na svega nekoliko desetaka tako da u borbi za goli opstanak Reda na ovim prostorima nije bilo mogućnosti dodatno raditi na promociji štovanja sv. Vinka. Također, mr. Armanda nam je govorio o štovanju sv. Vinka na dalmatinskoj obali te o raznim crkvama i samostanima koji su postojali kroz povijest, a bili su posvećeni sv. Vinku. Na kraju je posebno govorio o bl. Ozani Kotorskoj i njezinoj privrženosti sv. Vinku Ferreru te utjecaju koji je sv. Vinko imao na nju.



Nakon izvrsnog predavanja bilo je vremena i za pitanja i komentare od strane prisutnih. Prior samostana, fra Marinko, pri tomu je naglasio kako je vrlo važno biti oprezan kod pobožnosti svecima pri čemu uvijek treba imati na umu da centar naše pobožnosti uvijek mora biti Isus Krist, a svece moramo promatrati kao naše zagovaratelje kod Nebeskog Oca te primjere svetosti koje trebamo slijediti.



Hvaljen Isus i Marija!

petak, 03.05.2019.

Dominikansko hodočašće blaženoj Ozani Kotorki

Povodom blagdana naše blaženice Ozane Kotorke, dobila sam poziv i ponudu za pomoć u organizaciji ovog hodočašća. I tako smo odlučili da spojimo naše dvije zagrebačke dominikanske župe u zajedničko 4-dnevno hodočašće miljenicima Božjim u Boku Kotorsku. Fra Ivan Marija Tomić je odmah prihvatio poziv da nam bude duhovno vodstvo i autobus se zaćas popunio. Još kad nam se prijavio i pater Ljudevit Josip Jeđud, znala sam da će nam uz (već meni znano) vodstvo gđe Marije Jovović biti bogato.

I tako smo krenuli nas 52 i 2 izvrsna vozača na blagdan svetog Marka u ranu zoru na put. Prva stanica nam je bio Dubrovnik gdje smo uz Stradun razgledali crkvu svetog Franje, katedralu, crkvu svetog Ignacija, te naravno svratili do našeg dominikanskog samostana svetog Nikole gdje nas je radosno dočekao prior fra Tomislav Kraljević i fra Nikola Leopold Noso.

Ljepota našeg dubrovačkog samostana sve je oduševila, rashladili smo se uz piće i poslikali. Iduća stanica je bio Herceg Novi gdje nam je domaćin bio župnik Siniša koji je sa velikim žarom pričao o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću u njegovom svetištu, te smo osobno mogli častiti njegove moći. Uslijedila je zajednička sveta Misa u župnoj crkvi svetog Jeronima koju je predvodio fra Ivan Marija. Pod večer smo stigli u našu bazu u Perastu, divan bivši franjevački samostan svetog Antuna iz kojega je pogled nestvarno lijep na zaljev. Tu su nas radosna srca dočekali domaćini sa legendarnim župnikom don Srećkom.

Sutradan smo imali svetu Misu u samostanskoj kapeli svetog Franje i onda se uputili u grad Kotor. Tamo nas je u crkvi svete Marije osobno dočekao domaći biskup Ilija Janjić. Svi smo prvo pohitili do naše blažene Ozane, a onda nam je biskup pričao o našoj blaženici, odveo nas do crkve svetog Pavla uz koju je živjela blažena Ozana. Uslijedilo je razgledavanje biskupskog dvora gdje nam je domaćin i zapjevao pjesmu Vice Vukova. Potom smo temeljito razgledali katedralu svetog Tripuna i njezinu bogatu riznicu. Popodne smo u Perastu razgledali župnu crkvu svetog Nikole I muzej, te se sa brodicom uputili na divan (umjetni) otočić Gospe od Škpjela gdje nitko ne može ostati ravnodušan.



Don Srećko nam je pričao o povijesti mjesta kako su mještani kroz 320 godina vozili kamenje kako bi nastao taj otočić i na njemu se izgradila Gospina crkva. Potom smo opet brodicom nastavili do Prčnja gdje se nalazi velebna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, te do Mua gdje počiva divan blaženik, Gracija iz Mua. Tu nam je domaći župnik zaista na srce stavio blaženika koji je dosta (nepravedno) nepoznat i mogli smo častiti njegove moći i moliti se pred njegovim neraspadnutim tijelom.



Nakon večere našli smo se sestra Valentina Ana, brat Davor Augustin, naš subrat Mirko iz Šibenika (benediktinski oblat) I ja u kapeli na zajedničkoj molitvi časoslova I to smo nastavili do kraja našeg boravka. Bilo je jako milosno I svaki put nam se još netko pridružio. Treći dan nas je odveo preko Budve do Cetinja. Mnoge je oduševio prvo cetinski muzej, a potom dvor Petra Petrovića Njegoša. Neki su čak ćuli patera Luju kako i nakon mnogih godina recitira njegove stihove iz srednje škole. To popodne je bio vrhunac našeg hodočašća. Nas troje iz Bratstva smo odmah po dolasku u Kotor otišli do naše blaženice, pa smo spontano izmolili krunicu, te litanije blaženoj Ozani.



U 18h je uslijedila svečana sveta Misa koju je predvodio otac biskup u zajedništvu sa domaćim svećenicima, te smo po svršetku misnog slavlja mogli častiti njezine moći. Uslijedilo je I zajedničko fotografiranje za uspomenu. Posljednji smo se dan nakon doručka oprostili od naših domaćina, te usput još zastali u Dobroti gdje smo se pomolili na grobu don Branka Sbutege. Bili smo na nedjeljnoj svetoj Misi u katedrali koju je predvodio generalni vikar don Anton Belan. Uslijedila je cijelodnevna vožnja prema Zagrebu koja je bila ispunjena molitvom, šalama, gledanjem dokumentarnih filmova, drijemanjem, te pod kraj zahvalama. Nadam se da će nam svima primljene milosti ostati zauvijek u srcima, kao I cijela Boka Kotorska.



Laura Katarina Jagodić, OPL

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat