Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

srijeda, 17.01.2018.

Duhovna obnova Bratstva

Po svršetku Božićnog vremena, nakon kratke pauze u našim susretima ponovno smo se okupili pri samostanu Blaženog Augustina Kažotića kako bismo imali duhovnu obnovu. Časna sestra Ivana Pavla, dominikanka iz Kongregacije svetih Anđela Čuvara, prihvatila je naš poziv i došla k nama da bismo u subotu, 13. siječnja zajedno molili i razmatrali.

Tema duhovne obnove bila je u formi pitanja: tko je za mene Isus Krist?
Nakon zajedničke molitve jutarnje iz Časoslova sestra Ivana Pavla pročitala je pjesmu časnog sluge Božjeg nadbiskupa Fultona Sheena posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Budući da smo se sastali u Marijin dan, subotu, bilo je prirodno započeti razmatranje posvetom njoj.

Tijekom svojeg nagovora sestra Ivana Pavla postavila je mnoštvo pitanja za svakog od nas kako bi nas potakla da se držimo budnima u smislu Isusove upute: "Bdijte i molite!". Pitanja o našem pozivu i življenju koja si trebamo često postavljati, ali u svakodnevnici zaboravimo kako nam je važno stalno promišljati o njima. Ponudila je i nekoliko misli koje nam mogu poslužiti kao putokaz u izgradnji vlastitog duhovnog života.

Iz izrečenih pitanja, misli i uputa posebno izdvajam sliku o gradnji kuće. Naime, sestra Ivana Pavla istaknula je kako je gradnja duhovnog života slična izgradnji kuće ili zgrade. Ukoliko želimo napraviti veliku, visoku zgradu, potrebni su nam duboki i čvrsti temelji. Strpljivost koju ulažemo u gradnju temelja je odlučujuća za to kakvu ćemo zgradu na kraju uspjeti izgraditi. Ako temelji nisu čvrsti, onda je sve ono vidljivo - nestabilno. A temelj duhovnog života je paziti tko je u središtu našeg srca. Istaknula je kako mjesto Božjeg prijestolja u našem srcu baš nikad nije prazno - uvijek netko na njemu sjedi! Naša je zadaća bdjeti nad time da to mjesto Božjeg prijestolja ne preotmu stvorenja, nego da uvijek ostane rezervirano za Boga. Ako On sjedi na svome prijestolju, to će se odraziti i na naš pogled prema drugom čovjeku, jer ga više nećemo gledati svojim, nego Božjim očima: nećemo ga mjeriti prema sebi nego ćemo poštivati milost Božju da sa svakim ima osobni odnos i da ljude ne uspoređuje.

Na pitanje: "Zašto križ u životu?" sestra Ivana Pavla ponudila je dubok odgovor: zato što jedino preko križa možemo naučiti ljubiti poput Isusa. Čovjek jest sposoban za takvu ljubav!
Lijepo je i utješno znati da Božja ponuda za naš život nema rok trajanja: on stalno zove, stalno je spreman ući u susret s nama, čeka nas. Naša hladnoća i nezainteresiranost za njegovu ponudu nas zarobljuju u uvijek istim obrascima, uvijek istim grijesima. Potrebno je prihvatiti tu ponudu, pristati na Susret s Njim i dopustiti mu da nas mijenja. Kad pristanemo na Božji zahvat u sebi, dopuštamo si biti originalni, onakvi kakvim nas je on želio, i kao takvi postajemo posude milosti za ljude na svojem životnom putu.



Nakon nagovora, sestra nam je dala dragocjeno vrijeme tišine kako bismo u samoći razmatrali izrečeno. Potom smo zajedno pročitali liturgijska čitanja sljedećeg dana, II nedjelje kroz godinu, u kojima se posebno ističe Isusov odgovor Ivanovim učenicima na pitanje: "Učitelju, gdje stanuješ?". On ne daje direktan odgovor, nego traži njihov pristanak na susret: "Dođite i vidjet ćete!".

Uz misao svetog Franje Saleškog kako prava pobožnost obogaćuje sve u životu, sestra Ivana Pavla pozvala nas je da živimo svoje kršćanstvo u stalnoj povezanosti vjere i djela: to je utjelovljena Riječ u našem životu. Kako je u pjesmi nadbiskupa Sheena s početka Marija opisana kao navjestiteljica nebeskog plavetnila nade, postojanim življenjem svojeg kršćanstva i mi to postajemo jedni za druge! To je velika zadaća i velika nagrada nas koji želimo biti Božji ljudi.

Duhovnu obnovu smo završili molitvom i kratkim druženjem uz zajedničku želju da nam Gospodin providi još ovakvih susreta za okrepu duše!



s. Maja, o.p.l.

subota, 06.01.2018.

Mudrost tri kralja

Odrekla sam se Baala
Odrekla zlatnog teleta
Ne želim Babilon ni kule do neba
Hoću samo Nebo!
Hoću Samog Kralja!
Hoću samo Biti – Obitelj.
On, ja i Mi – Svi!

A što hoćeš ti?
Ti koji misliš da sam postala čudna
Jer me život ošinuo pa mi trebaju čuda
I zato trčim u crkvu i klanjam se nevidljivom
Tebi nevidljiv, a meni
Nevidljiv itekako vidljiv!
Nosimo drugačije naočale
I molim te, ne prosuđuj moj Vid!

Srce ti još uvijek trčkara od dućana do dućana
Ne bi li pronašlo nešto što će ga oživjeti ...
A da se zagledaš u moje oči, pa progledaš?
Možda nije sve tako kako se čini
I možda nisam uopće skrenula
Možda sam samo iskoračila - prije
Da bi i tebi skrenula pozornost!

Da to prema čemu koračaš je put bez povratka
A ja ukazujem na Put kojim se možeš vratiti Kući!
I zajedno sa mnom svijetliti kao Betlehemska Zvijezda
Mudrost dolazi Malenima i klanja se Tri puta
Samo takvi u Mudrosti vide Tri kralja-
Vjera, Ufanje i Ljubav ti treba, a najviše od svega - Ljubav!
Poklonimo se Kruni ovog Božića, ne darovima, nego čitavim Sobom!

s. Mirjana Mirjam OPL

utorak, 02.01.2018.

U novogodišnjoj noći, svetkujmo, prijatelju moj!

Ako me pitaš, Prijatelju moj, što sam poželjela ove noći koju svi zovu „ludom“- možda da ne budem u toj skupini... Ali, ako moram biti, da ostanem svoja – drugačije luda „među normalnima“...

Poželjela sam, Prijatelju moj, prijatelja s kojim bih mogla dijeliti sebe – ne virtualno jer to nije ljudski, osim ako čovjeka ne kanimo zamijeniti strojem.
Poželjela sam nekoga s kime mogu dijeliti dušu, a ne samo tijelo kad tijelo postaje sve više ispred duha, a sve manje po Božjem...
Poželjela sam nekoga kome vrijeme nije novac i zato ga uvijek ima, za svoga prijatelja!

Tko može vidjeti moje oči, ali ne zbog trepavica i boje – nego zbog onog kako se osjećam, pa me kao pravi prijatelj raskrinkati iskrenošću.
Tko može pročitati moj osmijeh i je li zaista iz srca ili samo da drugima udovoljim...
Tko može čuti titraje moga bića bez da izustim riječ.
Bez da išta kažem, on će mi reći što nije u redu sa mnom...

Poželjela sam, Prijatelju, prijatelja uz kojeg mogu rasti – slobodna!
Baš takva kakva jesam, bez straha i srama da nisam dovoljna ili dovoljno dobra pa se trebam pretvarati da ne ugrozim naš odnos...
Poželjela sam odnos, Prijatelju, s prijateljem s kojim mi ne trebaju maske da bismo bili ono što nismo ili što drugi očekuju od nas...

Poželjela sam nekoga tko će vidjeti u meni što sama još nisam uvidjela... Nekog hrabrog koji će se usuditi ne razočarati i tko će skupa sa mnom imati odvažnosti istraživati mogućnosti čovjeka. Nekoga kome je samo čovještvo zbog Čovjeka rođenog u štalici- mistika!
Kome je ljepota života - čudesno otkrivanje božanskog u nama.

Poželjela sam nekog, Prijatelju, ne nekog tko to može, nego nekog tko to želi istinski – srcem!
Biti prijatelj, ne zbog prijateljstva, nego Puta koji sjedinjuje isto, a različito.
Ne ni zbog mene, nego zbog sebe jer i njega bi takvo druženje činilo živim i cjelovitim.

Poželjela sam, Prijatelju, odnos koji podsjeća da smo ljudi – duše u tijelu koje dišu unutar većeg Tijela... Duše koje su svjesne vječnoga Života, a ne kao čovjek koji samo broji dane svog života prema nametnutom kalendaru.
Što je s brojanjem bezvremenog?
Što je sa slavljenjem bez povoda, bez razloga, ne zbog običaja... čisto iz poriva jer shvaćaš važnost Sadašnjeg trenutka! Postaješ svjestan Milosti koja djeluje po nadahnuću i neponovljivosti Trenutka, ako mu dopustiš, da samo prođe kraj tebe... Ako se ne zaustaviš i čuješ što ti to Duša ima za dati.
Što je sa onim da su nam sitnice važne i bitne kao one koje pokreću veće stvari od sebe?
Što je sa nevidljivim i nečujnim... je li istina ono o zamahu leptira zbog kojeg sav Svemir zadrhti, kad taj jedan i jedinstveni, poleti?!
Što je sa onim pokretanjem brda i planina – zbog vjere da je sve moguće onom koji vjeruje, koji je podigao kamen na cesti i prihvatio svoj put kao makadam, pa i sam postaje put onima koji ga traže... zbog Prijatelja!

Vjerujem da razumiješ, o čemu ti pričam, prijatelju moj, tebi, koji mi kažeš da ti je život dim... i da ćeš ovu novogodišnju noć provesti sam...
Tko bi želio od života dim?
Možda da ti poželim– vatru i vodu - kao savršeni spoj nespojivog...
Sagorijevanje u prelijevanju Iskre – onog bitnog- čime je Riječ zapalila ljudski život, utjelovivši Svjetlo.
Čime je voda preplavila zemlju i obogatila svo Postojanje Višnjim silama...
Govorim ti o Sili ljubavi, naravno, o Bogu koji sve to Jest!
Govorim ti, o Ljubavi, prijatelju moj, za koju ne samo da si čuo, nego i osjećaš oko sebe, kako je sve manje ima...
Sve je manje ljudi koji Ljubav žive „u zraku“ jer ju ne dišu punim plućima...

Znaš, zašto ti to pričam, prijatelju moj, jer te pozivam da skupa obnovimo Ljubav u sebi i da je ne rabimo kao potrošnu robu...
Pozivam te, prijatelju moj, da se sjetiš sa mnom – svakog dana obnoviti Savez s Bogom – s Mudrošću i Ljubavlju zajedno.
Bog se ne dijeli... tako se i mi, prijatelju, ne bismo trebali dijeliti među sobom, a kamoli biti podijeljeni unutar sebe...

Prijatelju moj, tek je počela Nova koju ti svi žele kao „sretnu“ – pozivam te na novost Nove godine – budimo mi, ti i ja – novi!
Novi ljudi u novoj dobi, iako se čini svakim danom da smo sve stariji, ali koga briga za godine, briga me jedino za duše!
Za duše se brinem... za svaku od 7 milijardi ili koliko nas već ima - među zvijezdama.
Zvijezda me brine sjaj - da ne ugasnu zbog noći...
Zbog ove jedne jedine u godini koju su ljudi učinili lažno blještavom. Toliko ispucanih finih i običnih šampanjaca, a s jutrom ionako mjehurići ispare, kao najobičnije vino iz tebe...
Ispare sjećanja, pa krene zaborav... Jer ovo novogodišnje opijanje, prijatelju moj, bio je zaborav stvarnosti. Samo da je na trenutak zaboraviti tko si, kako si – uistinu... samo da nitko ne bi vidio koliko si daleko od prisutnih... Daleko od sebe! Ili naprosto, sam.

Ne boj se, prijatelju!- kaže naš Prijatelj.
Ako ti je lakše, prijatelju, i ja sam se prepala te samoće... pored svih ljudi u kući.
Pored svih vani koji su vatrometom obilježavali svoju prisutnost podno Svemira.
Osjetila sam svoju „drugačijost“ – kao da je došlo vrijeme da se skine zavjesa i prepozna „čarobnjak“ koji nas drži zatočene kao u Ozu... Osjetila sam moć, ali ne zbog crvenih cipelica kojima bi Dorothy zalupila petama, nego bih s Prljavcima odaslala poruku, na istu temu...
Jer jasno mi je, prijatelju moj, tko nam vreba petu, i ne samo u ovoj noći, koja bi kao trebala donijeti nešto novo, bolje i sretnije...
Zar nije dosta priča lažljivih naslijeđa? Prosvjetljenje se nasljeđuje, ali sigurno ne ovako – kolektivno – kad sve više ljudi pada u dubok san, umjesto da nas sve više ima budnih- koji bdiju i mole.
Prijatelju moj, ove noći – ovog jutra, kad svijet bilježi 1.1.2018. – jedni slave Novu godinu, jedni Mariju Bogorodicu, ali svatko bi trebao proslaviti – novu i novog sebe!
Onakve kakve nas svijet ne očekuje, a kakvima nam je moguće biti ako se otvorimo Letu – za koji je duša stvorena...
Ako se otvorimo Nebu i molitvi – posebno onom- kako na nebu, tako i na zemlji!
Udarimo novi ritam puta i budimo na Putu bez skretanja, lutanja i zaborava – tko smo!

Uzdignimo srca gore!
Uzdignimo svoje oči tamo odakle nam pomoć dolazi i budimo među prvima, hrabri dodirnuti Nebo- već na zemlji tvrditi – Nebo mi je Dom!
Ovdje sam u prolazu, ali ne više kao beznačajni prolaznik – nego onaj sa stavom – prolazim- dolazim navijestiti – SuperNovu – drugačiju priliku Boga i Žene- baš u skladu s današnjom Svetkovinom!
Do sada smo slavili, ali se kao ljudski rod nismo proslavili...
Od sada, svetkujmo, prijatelju moj - po uzoru na Majku Bogorodicu!
Neka Nova počne - slavljem Svetoga!
I pobjedničkom pjesmom svetaca...

s. Mirjana Franc- Benci,
1.1.2018., Marija Bogorodica

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat