Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

Nalazio sam se pred vratima svoje sobe i dok sam ulazio, pogledao sam na trenutak naokolo i nađoh se u crkvi usred velikog mnoštva dječaka koji su se pripremali za Ispovijed. Mnoštvo je opkoljavalo moju ispovjedaonicu i čekalo na me.
Započeo sam ispovijedati. Ali, videći toliko mnoštvo, ustao sam potražiti kojeg svećenika za ispomoć. Najednom sam mjestimično primijetio dječake s uzicom na vratu, koja im je stezala vrat.

– Čemu ta uzica, pitao sam ih. Skinite je!
Nisu mi davali odgovora već su me nepomično gledali.
– Hajde, pođi i skini to uže, dobacio sam jednom dječaku.
Dječak kojemu sam zapovjedio, pošao je ali mi je rekao:
– Ne mogu je skinuti! Ima netko odostraga koji je drži. Dođi i pogledaj!

Okrenuo sam se i pažljivije promotrio ono mnoštvo dječaka. Iza mnogih leđa pokazivala su se dva golema roga. Prišao sam malo bliže kako bih bolje vidio. Obilazeći iza leđa dječaka ugledao sam gadnu životinju sa strašnom gubicom. Neman je bila slična golemoj mački s dugim rogovima. Ona je vukla zamku. Htio sam pitati tu nakazu tko je i što radi, ali ona je samo oborila gubicu nastojeći je sakriti među pandžama. Tada sam rekao jednom dječaku:

– Ej, ti, pođi u sakristiju i donesi mi posudu s blagoslovljenom vodom!

Dječak se brzo vratio s blagoslovljenom vodom. Kako je svaki dječak imao iza leđa po jednu ne baš dražesnu životinju, uzeo sam škropilo i zapitao jednog mačka:

– Reci mi, tko si?

Životinja me pogledala prijetećim pogledom, raširila njušku, zaškripala zubima i zatim se skupila kao da bi se htjela baciti na mene.

– Reci mi brzo što radiš tu, gadna životinjo!? Bjesni koliko hoćeš, ja te se ne bojim. Vidiš li? Dobro ću te oprati ovom vodom.

Sva naježena životinja me promatrala. Zatim se počela savijati te su joj zadnje noge doticale vrat. Ponovno se htjela baciti na mene. Pomno sam promatrao i opazio u njezinoj šapi tri zamke.

– Daj, kaži mi, što tu radiš? Što označuju te zamke?
– Zar ti ne znaš? Ja tu stojim i s ove tri zamke stežem dječake kako bi se neiskreno ispovijedali. S njima vodim u propast devet desetina ljudskih sinova.
– Pa kako? Na koji način?
– Oh!… To ti neću reći? Ti bi to rekao dječacima.
– Ali, baš sam znatiželjan što znače ove tri zamke. Govori, inače ću ti naravnati leđa blagoslovljenom vodom!
– Za ljubav… Pošalji me u pakao, a ne bacaj na me onu vodu.
– U ime Isusa Krista, govori, dakle!

Neman se počne strašno savijati i odgovori:

– Prvi način kako stežem ove zamke je što navodim dječake neka zataje svoje grijehe kod svete Ispovijedi.
– A drugi?
– Drugi, … natjeram ih na Ispovijed bez kajanja.
– Treći?
– Toga ti neću reći!
– Kako? Nećeš mi to reći? Odmah ću te obliti s blagoslovljenom vodom.
– Ne, ne, neću govoriti! Zatim se stane strašno derati:
– Pa kako to, zar ti nije dosta? Ta već sam ti previše rekao! … Neman je i dalje bjesnila.

Ponavljajući prijetnju: Inzistiram, reci! podigao sam ruku. Tada iz njezinih očiju sijevne plamen, a nakon toga procuriše kapljice krvi. Konačno reče:

– Treće je: ne donositi čvrste odluke i ne izvršavati ispovjednikove savjete. Gledaj kakvu korist imaju dječaci od Ispovijedi. Želiš li znati koji su tvoji dječaci u mojim zamkama, pogledaj kako se popravljaju!
– A zašto skrivaš te čvorove dječacima iza leđa?
– Ne smiju me prepoznati kako bi ih lakše privukao u svoje kraljevstvo.
– Gadna životinjo!, povikao sam drugi put. Dok sam je htio pitati o drugim stvarima i zapovjediti joj nek mi otkrije na koji način bi se odstranilo ovo veliko zlo, te kako bi se mogle spriječiti ove đavolske spletke, sve ostale strašne mačke počeše muklo tuliti. Zatim je provalio njihov bijes i pomamno se baciše na onoga koji je govorio…

Promatrajući tu tučnjavu i videći kako ne mogu više ništa korisnoga izvući iz ovih životinja, podigoh škropilo, i koliko je bilo moguće bolje, poškropih blagoslovljenom vodom svih i na sve strane. Uz strašnu buku, sve one nakaze se u naglom bijegu razbježaše. Od te buke se probudih.