subota, 22.07.2006.

Zašto? Why? Perche?

Kao što se vidi nisam dosta dugo pisala, a razlog tome je što mi se nije dalo. Baš ovih dana, točnije od završetka škole, prolazim kroz neko čudno razdoblje. Još sam i prije pisala kako bi voljela promijeniti ponešto ovog ljeta. Bit je u tome da ne znam šta. Možda ne bi trebala ništa mijenjati i ostaviti sve kako je sad. Bi li onda bila manje opterećena ili bi se puno bolje osjećala kada bi sve iz temelja promijenila? Ne znam... Mislim da o svemu previše filozofiram pa na kraju ostanem na "samom razmišljanju o nekim konkretnim promjenama". Zašto ovaj put ne bi napravila iznimku i bez razmišljanja počela sa nekim sitnim promjenama? Izgleda da me strah...

Znate onaj osjećaj kada dugo želite nešto i onda kada to dobijete shvatite da to i nije ono što ste si cijelo vrijeme željeli? Upravo mi se to događa u zadnje vrijeme i moj jedini problem u ovom trenutku je taj što ne znam kako da se postavim prema tome. Šta ako je u pitanju samo strah? Strah da neće biti onako kako sam si ja to zamislila. Strah od novonastale situacije. I umjesto da se suočim s tim ja po navici bježim i ostavljam nerješene odnose iza sebe. Zašto to radim? Zašto iznova radim iste pogreške?

- 22:51 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Zovu me Hana, imam 16 godina i iz Zagreba sam. Najluđi dio grada mi je centar gdje živim i idem u školu. Idem u opću gim. i u školi mi je super samo zbog ekipe. Inače, često se osjećam neshaćenom i osamljenom premda nije uvijek tako. Od muzike slušam rock; najviše britanski, ali volim i Nirvanu, Doorse, RHCP, Matchbox 20... Najčešće se opuštam tako da se zatvorim u svoju sobu i tada obično pišem pjesme. Ova je samo mali dio mene-- a ostalo se može saznati iz postova, pa ako te zanima...

Jeste li ikada osjetili onu neobjašnjivu potrebu da pobjegnete od svega ovoga? Da pobjegnte od samoga sebe? A onda, kada ste to i učinili, dosadilo vam je neprestano bježanje, neprestana utrka sa samim sobom. E, sada znate kako se osjećam. I... da... pogodili ste... ni sama ne znam šta želim. Možda to nitko ne zna. Ali ipak...