četvrtak, 29.06.2006.
Dogodilo se...
Dogodilo se i to, potpuno sam poludila. Što se tiče prošlog posta, najbolje bi bilo da uopće ništa ne govorim. To je bio trenutak slabosti i u svojoj nemoći sam napisala nerazumljiv post koji nitko drugi neće moći shvatiti osim mene. Da, znam, sebično od mene, ali jebi ga, takva sam. Skrivam osjećaje od drugih jer mislim da je tako najbolje. I ja sama za sebe sam jedna velika enigma, ali svi se mi tako ponekad osjećamo. Više-manje. Manje-više. No, dobro, to su više moji "halovi" nego stvarno stanje.
I sad više ni sama ne znam šta sam napisala ni da li ima smisla pa bi bilo bolje da prijeđem na ono bitno. Uglavnom, danas sam sasvim slučajno nazvala jednu curu iz razreda da je pitam neš o popravnom, i ona mi je onak usput rekla da sutra imamo pismeni. Molim?!!!!!! A ja nisam niš naučila jer sam mislila da je sljedeći tjedan. Uhvatila me totalna panika koja mi je sad smiješna. Danas navečer ću imati instrukcije pa kolko naučim naučim. Za tjedan dana je usmeni pa još stignem u tjedan dana naučiti cijelo gradivo. Valjda...
Ostala bez riječi pa sada odlazim u nadi da ću ipak naučiti do sutra (barem jedan dio gradiva), a ako ne naučim opet ništa jer za tjedan dana sve to mogu ispravit. Pozdrav
- 15:46 -